Atos 10

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Na agau te a giana nge Kornilius ke momo ngae Sisaria. Ka i a agau e kapunu nga galiau nga baling e ngae Rom eke patoe ka Galiau E Ngae Itali.
1 Havia em Cesaréia um homem, por nome Cornélio, centurião da coorte que se chamava Itálica.
2 Ba agau laeala ka sana i a Iura ava i kala nga rakia memena kinung keke kalapagpage Nutu beke matautaue. Ba bole i ke kalaulau raumane Iura ra ri ra sillolo ba ke kavkava palimule te Nutu.
2 Era religioso; ele e todos os de sua casa eram tementes a Deus. Dava muitas esmolas ao povo e orava constantemente.
3 Ka kae te base ma ka kae matana a mologi ka laio na i ke kele kelanga a Nutu pakosininge kia. Ba nga kelanga laeala na i ke kele anggelo ae Nutu ine atu te i ba ke role kia roma, “Kornilius!”
3 Este homem viu claramente numa visão, pela hora nona do dia, aproximar-se dele um anjo de Deus e o chamar: Cornélio!
4 Nae Kornilius ke kelanane anggelo ka mataunga ba ke ballage roma, “Avolau, ko matea taru?”
4 Cornélio fixou nele os olhos e, possuído de temor, perguntou: Que há, Senhor? O anjo replicou: As tuas orações e as tuas esmolas subiram à presença de Deus como uma oferta de lembrança.
5 Na ngo baꞌe ragau palu tae Iopa ta ri ravunggaliunge agau a giana nge Saimon oreke patoe kae Pita.
5 Agora envia homens a Jope e faze vir aqui um certo Simão, que tem por sobrenome Pedro.
6 I ke mommo kala nga agau te a giana nge Saimon ora i a agau e kumkuma ka oru palu ka bulmakau patuname. Ba bale ae agau laeala ke momo nga pelau kaona.”
6 Ele se acha hospedado em casa de Simão, um curtidor, cuja casa fica junto ao mar.
7 Ka ina anggelo role kia tapu, nae Kornilius ke kiue ra kumangngatulu lua rae i kala nga agau e nga baling a i a akavangkana te Nutu ba ka i agau orae Kornilius lonakala kia.
7 Quando se retirou o anjo que lhe falara, chamou dois dos seus criados e um soldado temente ao Senhor, daqueles que estavam às suas ordens.
8 Nae Kornilius ke turu pakerea ka orume kinung ra anggelo role rea te i, na ke ba rea tae Iopa.
8 Contou-lhes tudo e enviou-os a Jope.
9 Me ngangaila, ka kae matana kokoro ta pula ka ina ragau rae Kornilius ba rea ke lola beke lele kokoro tae Iopa, nae Pita ke loapatae lakailu ta bale inte e ngailu ta baina i kavang.
9 No dia seguinte, enquanto estavam em viagem e se aproximavam da cidade - pelo meio-dia -, Pedro subiu ao terraço da casa para fazer oração.
10 Ngarume na i ka mate kana ta kaninge otte ba ka ineke kalituptupe kaning nae Nutu ke pakosininge kelanga te Pita.
10 Então, como sentisse fome, quis comer. Mas, enquanto lho preparavam, caiu em êxtase.
11 I ke kele tava ine sagitoto ba oru a sinna ma malo e bollau eke kamopite nga siuname ka ri tugulu beke toatatape lagape.
11 Viu o céu aberto e descer uma coisa parecida com uma grande toalha que baixava do céu à terra, segura pelas quatro pontas.
12 Ba ngallo nga malo laeala ka posi matantana ra kaereame ka ri tugulu, ba kalipo re nga mogalo, ba manu reke lolo nga tava keke momo.
12 Nela havia de todos os quadrúpedes, dos répteis da terra e das aves do céu.
13 Na kaling te ke role kia roma, “Pita, sigipaga, ngo balia kanga te ba ngo kania.”
13 Uma voz lhe falou: Levanta-te, Pedro! Mata e come.
14 Avae Pita ke ale roma, “Ke sa Avolau! Ke parototokala ta mangng kaninge otte nga oru nginngina, ba iau ka sana kania otte e parototokala ta mangng kaninge ka kae te.”
14 Disse Pedro: De modo algum, Senhor, porque nunca comi coisa alguma profana e impura.
15 Na kaling ke role kia muni roma, “Sano ngo patomukukala ka ora Nutu palellepaꞌe tapu.”
15 Esta voz lhe falou pela segunda vez: O que Deus purificou não chames tu de impuro.
16 Oru nginngina keke lele pa mologi na ngarume na malo laeala ke loapatae lakailu muni ta tava.
16 Isto se repetiu três vezes e logo a toalha foi recolhida ao céu.
17 Ka inae Pita lonatangtang ta kelanga laeala mirana tale, na ragau rae Kornilius ba rea keke kalipa ka bale ae Saimon mommo ngia, ba keke maisinsi nga bale kana savanau kaona.
17 Desconcertado, Pedro refletia consigo mesmo sobre o que significava a visão que tivera, quando os homens, enviados por Cornélio, se apresentaram à porta, perguntando pela casa de Simão.
18 Minmina na keke kiu ka balinglagangarea roma, “Agasila a giana kae Saimon Pita ke mommo a bale laekolong?”
18 Eles chamaram e indagaram se ali estava hospedado Simão, com o sobrenome Pedro.
19 Ka panna laeala mana nae Pita ke amva ta lonamatana ka kelanga mirana, nae Kannu E Tupu ke role kia roma, “Saimon, ragau ka ri mologi reke sissili one keke momalla one iao.
19 Enquanto Pedro refletia na visão, disse o Espírito: Eis aí três homens que te procuram.
20 Minmina na ngo sigipaga ba ngo sopisigi lagape ta bale ina e ngape. Ba sano ngo malai ta loangakurume rea, ta iau muni ka ba rea.”
20 Levanta-te! Desce e vai com eles sem hesitar, porque sou eu quem os enviou.
21 Minmina nae Pita ke sopisigi na ke role ka ra nginngina roma, “Ka iau a agau a miau ka sissilia ava kaka atu ta taru?”
21 Pedro desceu ao encontro dos homens e disse-lhes: Aqui me tendes, sou eu a quem buscais. Qual é o motivo por que viestes aqui?
22 Na keke ale roma, “Kornilius, ora i e kapunu nga galiau e nga baling ke ba mangng. Ka i a agau ore tupu be matautaue Nutu, ba Iurame kinung keke pulipataea giana raumana bole. Anggelo ae Nutu ke role kia ta i banga te one ta one ngo loa ta bale ae i, ta baina i nge longe ora one la roleng kia te.”
22 Responderam: O centurião Cornélio, homem justo e temente a Deus, o qual goza de excelente reputação entre todos os judeus, recebeu dum santo anjo o aviso de te mandar chamar à sua casa e de ouvir as tuas palavras.
23 Nae Pita ke role kerea roma, “Ka lu. Sonrau na ita keke kaka la kenong ka rigo nga bale laekia.”
23 Então Pedro os mandou entrar e hospedou-os. No dia seguinte, levantou-se e partiu com eles, e alguns dos irmãos de Jope o acompanharam.
24 Me ngangaila, na keke lele ngae Sisaria. Nae Kornilius kala nga ragau rae i ba ragau palu ra i ba ta ri atung bole keke momalla te Pita.
24 No outro dia chegaram a Cesaréia. Cornélio os estava esperando, tendo convidado os seus parentes e amigos mais íntimos.
25 Ka inae Pita lu lakallo ta bale, nae Kornilius ke loa te i ba ke parovanu nga Pita kaena puna ka kalangapagangana kia.
25 Quando Pedro estava para entrar, Cornélio saiu a recebê-lo e prostrou-se aos seus pés para adorá-lo.
26 Avae Pita ke role te i maising ka rolengana kia roma, “Ngo maisi. Ka iau a agau base me one mana.”
26 Pedro, porém, o ergueu, dizendo: Levanta-te! Também eu sou um homem!
27 Minmina nae Pita ke pamolloga te i ineke lulu ta bale. Ba ka ineke lele nga bale lona tapu, na keke kela paka ragau papatu ineke katukala kinung.
27 E, falando com ele, entrou e achou ali muitas pessoas que se tinham reunido e disse:
28 Nae Pita ke role kerea roma: “Miau ka lomiaumatana tapu roma, bangapaga rae mangnga ra Iura keke parototokala mangng ta taonga kala nga ra sana ri ra Iura ba keke parototokala mangng ta lunga ta bale ngae ri bole. Avae Nutu ke pakosining iau roma, iau sana nga patomukukala ka agau te.
28 Vós sabeis que é proibido a um judeu aproximar-se dum estrangeiro ou ir à sua casa. Todavia, Deus me mostrou que nenhum homem deve ser considerado profano ou impuro.
29 Minmina na ka ina miau ka ba ta iau atung te miau, na iau ka sana malai. Ava ka bai ta balinglaga miau roma, kaka meimia aka ba ta iau atung.”
29 Por isso vim sem hesitar, logo que fui chamado. Pergunto, pois, por que motivo me chamastes.
30 Nae Kornilius ke ale roma: “Kana kae mologi keke rongo tapu, na iau ka kavkave Nutu ngallo nga bale ae iau ka laio ka kae matana laekia a mologi. Ba ka panna laeala mana, na agau ora kana ka lungapaga ra lamarea ke maisi ngamuga nge iau.
30 Disse Cornélio: Faz hoje quatro dias que estava eu a orar em minha casa, à hora nona, quando se pôs diante de mim um homem com vestes resplandecentes, que disse:
31 Na ke role kau roma, ‘Kornilius, Nutu ke longe kavanga rae one ba ke matea kumangnga ae one ino kalaulaue ra sillolo.
31 Cornélio, a tua oração foi atendida e Deus se lembrou de tuas esmolas.
32 Na ngo baꞌe ragau palu tae Iopa ta ri ravunggaliunge agau a giana nge Saimon oreke patoe kae Pita. I ke mommo kala nga agau te a giana nge Saimon ora i a agau e kumkuma ka oru palu ka bulmakau patuname. Ba bale ae agau laeala ke momo nga pelau kaona.’
32 Envia alguém a Jope e manda vir Simão, que tem por sobrenome Pedro. Está hospedado perto do mar em casa do curtidor Simão.
33 Minmina na iau ka ba bolvole ta one atung. Ba ka lomangngpe kone ino longo ta pangamologa na ko atu. Na sonrau mangng kinung ka momo ikia ngamuga nge Nutu raguna ta baina mangng nga longe orume kinung rae Nutu bapaga one ki ta one rolenge rea te mangng.”
33 Por isso mandei chamar-te logo e felicito-te por teres vindo. Agora, pois, eis-nos todos reunidos na presença de Deus para ouvir tudo o que Deus te ordenou de nos dizer.
34 Nae Pita ke paturu ta pangamologa roma: “Sonrau na iau ka laumatana tapu roma, nga Nutu kelangana ka ragau ka sana agau te ngailu nga agau tetoto.
34 Então Pedro tomou a palavra e disse: Em verdade, reconheço que Deus não faz distinção de pessoas,
35 I ke ngatakalkale ragau karolu re nga magame kinung reke matautaue beke bavaia bainga reke pepe.
35 mas em toda nação lhe é agradável aquele que o temer e fizer o que é justo.
36 Miau ka lomiaumatana ka pangamologa e pe a Nutu ba kia ta re ngae Israel. Pangamologa laeala ke turulomatana ta inae Nutu pataramasia ragau kala nge i kurumea lopatokona ae ri te Iesus Karais ora kana ka gingginga e ngailu raumana nga ragau kinung.
36 Deus enviou a sua palavra aos filhos de Israel, anunciando-lhes a boa nova da paz, por meio de Jesus Cristo. Este é o Senhor de todos.
37 Ka lomiaumatana ka oraeala e bollau raumana e lele nga iname ngallo nga Iurea. Ke paturu ngae Galili ngarume nga Ion pulingmalagangana ka pangamologa a kanna e ta pangamagoe.
37 Vós sabeis como tudo isso aconteceu na Judéia, depois de ter começado na Galiléia, após o batismo que João pregou.
38 Iau ka rorolea pangamologa re te Iesus e ngae Nasaret inae Nutu paponue kae Kannu E Tupu ba gingginga. Bae Nutu ke momo kala nge i, minmina na i ke taliu ta iname ka kumangngana e pe. Ba ke papea ragau karolu ra Satan lau rea ka ginggingngana.
38 Vós sabeis como Deus ungiu a Jesus de Nazaré com o Espírito Santo e com o poder, como ele andou fazendo o bem e curando todos os oprimidos do demônio, porque Deus estava com ele.
39 “Ba mangng ka kele orume kinung rae Iesus kuma ki ngallo nga Ierusalem ba nga maga pattoto rae Iurame ka matamangng kanname. Na ri keke katupite nga maiskovu na ke mate,
39 E nós somos testemunhas de tudo o que fez na terra dos judeus e em Jerusalém. Eles o mataram, suspendendo-o num madeiro.
40 avae Nutu ke pasigipage nga mateng ka kae a mologi na ke pakela mangng kia.
40 Mas Deus o ressuscitou ao terceiro dia e permitiu que aparecesse,
41 Ragau karolu ke sane ke kele, ava mangng ra mangng ra ragau rae Nutu toro mangnga ta kelange kumangngana ka matamangng kanname, mangng ka kele. Ba mangng ka kani ba ka inu kala nge i ngarume nga sigingpagangana nga mateng.
41 não a todo o povo, mas às testemunhas que Deus havia predestinado, a nós que comemos e bebemos com ele, depois que ressuscitou.
42 Nae Iesus ke bapaga mangng ta pulingmalagange pangamologa e te i ta ragau ba ta turunglomatana roma, ka i a agau orae Nutu pulia ta i kalingnanange reke momo mauli ba reke mate.
42 Ele nos mandou pregar ao povo e testemunhar que é ele quem foi constituído por Deus juiz dos vivos e dos mortos.
43 Ba ragau reke toe Nutu kaona kinung re pala keke tuture Iesus roma, ragau kinung ra loreapatokona te i keke la ravunge Nutu osungrurungana ka baingarea reke sosoali ka gingginga e momo nga Iesus giana.”
43 Dele todos os profetas dão testemunho, anunciando que todos os que nele crêem recebem o perdão dos pecados por meio de seu nome.
44 Ka inae Pita pamolloga minmina tale nae Kannu E Tupu ke lele nga ri kinung reke longlonge Pita pangamologangana.
44 Estando Pedro ainda a falar, o Espírito Santo desceu sobre todos os que ouviam a {santa} palavra.
45 Ba ra lopatokonakana ra ri ra Iura reke atukurumea Pita keke kallo inae Nutu ke kelingia Kannu E Tupu nga ra nginngina ra sana ri ra Iura bole.
45 Os fiéis da circuncisão, que tinham vindo com Pedro, profundamente se admiraram, vendo que o dom do Espírito Santo era derramado também sobre os pagãos;
46 Ta ri keke longlongo rea ineke pamolloga ka kaling matantana. Ba keke rorolea pangamologa re ta Nutu kumangngana onreke bollalau raumana.
46 pois eles os ouviam falar em outras línguas e glorificar a Deus.
47 “Ka sana agau te nge bokale ra kokorai ta ri manereasa ravunge pangamagoe. Ri keke rave Kannu E Tupu base ina ita ka rave mana.”
47 Então Pedro tomou a palavra: Porventura pode-se negar a água do batismo a estes que receberam o Espírito Santo como nós?
48 Minmina na i ke bapaga ta ri ngeke rave pangamagoe nga Iesus Karais giana. Na ngarume na keke ballage Pita ta i momong kala nge ri ka kae palu.
48 E mandou que fossem batizados em nome de Jesus Cristo. Rogaram-lhe então que ficasse com eles por alguns dias.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.