Atos 10

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Na agau te a giana nge Kornilius ke momo ngae Sisaria. Ka i a agau e kapunu nga galiau nga baling e ngae Rom eke patoe ka Galiau E Ngae Itali.
1 Um homem em Cesaréia, por nome Cornélio, centurião da corte chamada italiana,
2 Ba agau laeala ka sana i a Iura ava i kala nga rakia memena kinung keke kalapagpage Nutu beke matautaue. Ba bole i ke kalaulau raumane Iura ra ri ra sillolo ba ke kavkava palimule te Nutu.
2 piedoso e temente a Deus com toda a sua casa, e que fazia muitas esmolas ao povo e de contínuo orava a Deus,
3 Ka kae te base ma ka kae matana a mologi ka laio na i ke kele kelanga a Nutu pakosininge kia. Ba nga kelanga laeala na i ke kele anggelo ae Nutu ine atu te i ba ke role kia roma, “Kornilius!”
3 cerca da hora nona do dia, viu claramente em visão um anjo de Deus, que se dirigia para ele e lhe dizia: Cornélio!
4 Nae Kornilius ke kelanane anggelo ka mataunga ba ke ballage roma, “Avolau, ko matea taru?”
4 Este, fitando nele os olhos e atemorizado, perguntou: Que é, Senhor? O anjo respondeu-lhe: As tuas orações e as tuas esmolas têm subido para memória diante de Deus;
5 Na ngo baꞌe ragau palu tae Iopa ta ri ravunggaliunge agau a giana nge Saimon oreke patoe kae Pita.
5 agora, pois, envia homens a Jope e manda chamar a Simão, que tem por sobrenome Pedro;
6 I ke mommo kala nga agau te a giana nge Saimon ora i a agau e kumkuma ka oru palu ka bulmakau patuname. Ba bale ae agau laeala ke momo nga pelau kaona.”
6 este se acha hospedado com um certo Simão, curtidor, cuja casa fica à beira-mar. {Ele te dirá o que deves fazer.}
7 Ka ina anggelo role kia tapu, nae Kornilius ke kiue ra kumangngatulu lua rae i kala nga agau e nga baling a i a akavangkana te Nutu ba ka i agau orae Kornilius lonakala kia.
7 Logo que se retirou o anjo que lhe falava, Cornélio chamou dois dos seus domésticos e um piedoso soldado dos que estavam a seu serviço;
8 Nae Kornilius ke turu pakerea ka orume kinung ra anggelo role rea te i, na ke ba rea tae Iopa.
8 e, havendo contado tudo, os enviou a Jope.
9 Me ngangaila, ka kae matana kokoro ta pula ka ina ragau rae Kornilius ba rea ke lola beke lele kokoro tae Iopa, nae Pita ke loapatae lakailu ta bale inte e ngailu ta baina i kavang.
9 No dia seguinte, indo eles seu caminho e estando já perto da cidade, subiu Pedro ao eirado para orar, cerca de hora sexta.
10 Ngarume na i ka mate kana ta kaninge otte ba ka ineke kalituptupe kaning nae Nutu ke pakosininge kelanga te Pita.
10 E tendo fome, quis comer; mas enquanto lhe preparavam a comida, sobreveio-lhe um êxtase,
11 I ke kele tava ine sagitoto ba oru a sinna ma malo e bollau eke kamopite nga siuname ka ri tugulu beke toatatape lagape.
11 e via o céu aberto e um objeto descendo, como se fosse um grande lençol, sendo baixado pelas quatro pontas sobre a terra,
12 Ba ngallo nga malo laeala ka posi matantana ra kaereame ka ri tugulu, ba kalipo re nga mogalo, ba manu reke lolo nga tava keke momo.
12 no qual havia de todos os quadrúpedes e répteis da terra e aves do céu.
13 Na kaling te ke role kia roma, “Pita, sigipaga, ngo balia kanga te ba ngo kania.”
13 E uma voz lhe disse: Levanta-te, Pedro, mata e come.
14 Avae Pita ke ale roma, “Ke sa Avolau! Ke parototokala ta mangng kaninge otte nga oru nginngina, ba iau ka sana kania otte e parototokala ta mangng kaninge ka kae te.”
14 Mas Pedro respondeu: De modo nenhum, Senhor, porque nunca comi coisa alguma comum e imunda.
15 Na kaling ke role kia muni roma, “Sano ngo patomukukala ka ora Nutu palellepaꞌe tapu.”
15 Pela segunda vez lhe falou a voz: Não chames tu comum ao que Deus purificou.
16 Oru nginngina keke lele pa mologi na ngarume na malo laeala ke loapatae lakailu muni ta tava.
16 Sucedeu isto por três vezes; e logo foi o objeto recolhido ao céu.
17 Ka inae Pita lonatangtang ta kelanga laeala mirana tale, na ragau rae Kornilius ba rea keke kalipa ka bale ae Saimon mommo ngia, ba keke maisinsi nga bale kana savanau kaona.
17 Enquanto Pedro refletia, perplexo, sobre o que seria a visão que tivera, eis que os homens enviados por Cornélio, tendo perguntado pela casa de Simão, pararam à porta.
18 Minmina na keke kiu ka balinglagangarea roma, “Agasila a giana kae Saimon Pita ke mommo a bale laekolong?”
18 E, chamando, indagavam se ali estava hospedado Simão, que tinha por sobrenome Pedro.
19 Ka panna laeala mana nae Pita ke amva ta lonamatana ka kelanga mirana, nae Kannu E Tupu ke role kia roma, “Saimon, ragau ka ri mologi reke sissili one keke momalla one iao.
19 Estando Pedro ainda a meditar sobre a visão, o Espírito lhe disse: Eis que dois homens te procuram.
20 Minmina na ngo sigipaga ba ngo sopisigi lagape ta bale ina e ngape. Ba sano ngo malai ta loangakurume rea, ta iau muni ka ba rea.”
20 Levanta-te, pois, desce e vai com eles, nada duvidando; porque eu tos enviei.
21 Minmina nae Pita ke sopisigi na ke role ka ra nginngina roma, “Ka iau a agau a miau ka sissilia ava kaka atu ta taru?”
21 E descendo Pedro ao encontro desses homens, disse: Sou eu a quem procurais; qual é a causa por que viestes?
22 Na keke ale roma, “Kornilius, ora i e kapunu nga galiau e nga baling ke ba mangng. Ka i a agau ore tupu be matautaue Nutu, ba Iurame kinung keke pulipataea giana raumana bole. Anggelo ae Nutu ke role kia ta i banga te one ta one ngo loa ta bale ae i, ta baina i nge longe ora one la roleng kia te.”
22 Eles responderam: O centurião Cornélio, homem justo e temente a Deus e que tem bom testemunho de toda a nação judaica, foi avisado por um santo anjo para te chamar à sua casa e ouvir as tuas palavras.
23 Nae Pita ke role kerea roma, “Ka lu. Sonrau na ita keke kaka la kenong ka rigo nga bale laekia.”
23 Pedro, pois, convidando-os a entrar, os hospedou. No dia seguinte levantou-se e partiu com eles, e alguns irmãos, dentre os de Jope, o acompanharam.
24 Me ngangaila, na keke lele ngae Sisaria. Nae Kornilius kala nga ragau rae i ba ragau palu ra i ba ta ri atung bole keke momalla te Pita.
24 No outro dia entrou em Cesaréia. E Cornélio os esperava, tendo reunido os seus parentes e amigos mais íntimos.
25 Ka inae Pita lu lakallo ta bale, nae Kornilius ke loa te i ba ke parovanu nga Pita kaena puna ka kalangapagangana kia.
25 Quando Pedro ia entrar, veio-lhe Cornélio ao encontro e, prostrando-se a seus pés, o adorou.
26 Avae Pita ke role te i maising ka rolengana kia roma, “Ngo maisi. Ka iau a agau base me one mana.”
26 Mas Pedro o ergueu, dizendo: Levanta-te, que eu também sou homem.
27 Minmina nae Pita ke pamolloga te i ineke lulu ta bale. Ba ka ineke lele nga bale lona tapu, na keke kela paka ragau papatu ineke katukala kinung.
27 E conversando com ele, entrou e achou muitos reunidos,
28 Nae Pita ke role kerea roma: “Miau ka lomiaumatana tapu roma, bangapaga rae mangnga ra Iura keke parototokala mangng ta taonga kala nga ra sana ri ra Iura ba keke parototokala mangng ta lunga ta bale ngae ri bole. Avae Nutu ke pakosining iau roma, iau sana nga patomukukala ka agau te.
28 e disse-lhes: Vós bem sabeis que não é lícito a um judeu ajuntar-se ou chegar-se a estrangeiros; mas Deus mostrou-me que a nenhum homem devo chamar comum ou imundo;
29 Minmina na ka ina miau ka ba ta iau atung te miau, na iau ka sana malai. Ava ka bai ta balinglaga miau roma, kaka meimia aka ba ta iau atung.”
29 pelo que, sendo chamado, vim sem objeção. Pergunto pois: Por que razão mandastes chamar-me?
30 Nae Kornilius ke ale roma: “Kana kae mologi keke rongo tapu, na iau ka kavkave Nutu ngallo nga bale ae iau ka laio ka kae matana laekia a mologi. Ba ka panna laeala mana, na agau ora kana ka lungapaga ra lamarea ke maisi ngamuga nge iau.
30 Então disse Cornélio: Faz agora quatro dias que eu estava orando em minha casa à hora nona, e eis que diante de mim se apresentou um homem com vestiduras resplandecentes,
31 Na ke role kau roma, ‘Kornilius, Nutu ke longe kavanga rae one ba ke matea kumangnga ae one ino kalaulaue ra sillolo.
31 e disse: Cornélio, a tua oração foi ouvida, e as tuas esmolas estão em memória diante de Deus.
32 Na ngo baꞌe ragau palu tae Iopa ta ri ravunggaliunge agau a giana nge Saimon oreke patoe kae Pita. I ke mommo kala nga agau te a giana nge Saimon ora i a agau e kumkuma ka oru palu ka bulmakau patuname. Ba bale ae agau laeala ke momo nga pelau kaona.’
32 Envia, pois, a Jope e manda chamar a Simão, que tem por sobrenome Pedro; ele está hospedado em casa de Simão, curtidor, à beira-mar.
33 Minmina na iau ka ba bolvole ta one atung. Ba ka lomangngpe kone ino longo ta pangamologa na ko atu. Na sonrau mangng kinung ka momo ikia ngamuga nge Nutu raguna ta baina mangng nga longe orume kinung rae Nutu bapaga one ki ta one rolenge rea te mangng.”
33 Portanto mandei logo chamar-te, e bem fizeste em vir. Agora pois estamos todos aqui presentes diante de Deus, para ouvir tudo quanto te foi ordenado pelo Senhor.
34 Nae Pita ke paturu ta pangamologa roma: “Sonrau na iau ka laumatana tapu roma, nga Nutu kelangana ka ragau ka sana agau te ngailu nga agau tetoto.
34 Então Pedro, tomando a palavra, disse: Na verdade reconheço que Deus não faz acepção de pessoas;
35 I ke ngatakalkale ragau karolu re nga magame kinung reke matautaue beke bavaia bainga reke pepe.
35 mas que lhe é aceitável aquele que, em qualquer nação, o teme e pratica o que é justo.
36 Miau ka lomiaumatana ka pangamologa e pe a Nutu ba kia ta re ngae Israel. Pangamologa laeala ke turulomatana ta inae Nutu pataramasia ragau kala nge i kurumea lopatokona ae ri te Iesus Karais ora kana ka gingginga e ngailu raumana nga ragau kinung.
36 A palavra que ele enviou aos filhos de Israel, anunciando a paz por Jesus Cristo {este é o Senhor de todos}.
37 Ka lomiaumatana ka oraeala e bollau raumana e lele nga iname ngallo nga Iurea. Ke paturu ngae Galili ngarume nga Ion pulingmalagangana ka pangamologa a kanna e ta pangamagoe.
37 esta palavra, vós bem sabeis, foi proclamada por toda a Judéia, começando pela Galiléia, depois do batismo que João pregou,
38 Iau ka rorolea pangamologa re te Iesus e ngae Nasaret inae Nutu paponue kae Kannu E Tupu ba gingginga. Bae Nutu ke momo kala nge i, minmina na i ke taliu ta iname ka kumangngana e pe. Ba ke papea ragau karolu ra Satan lau rea ka ginggingngana.
38 concernente a Jesus de Nazaré, como Deus o ungiu com o Espírito Santo e com poder; o qual andou por toda parte, fazendo o bem e curando a todos os oprimidos do Diabo, porque Deus era com ele.
39 “Ba mangng ka kele orume kinung rae Iesus kuma ki ngallo nga Ierusalem ba nga maga pattoto rae Iurame ka matamangng kanname. Na ri keke katupite nga maiskovu na ke mate,
39 Nós somos testemunhas de tudo quanto fez, tanto na terra dos judeus como em Jerusalém; ao qual mataram, pendurando-o num madeiro.
40 avae Nutu ke pasigipage nga mateng ka kae a mologi na ke pakela mangng kia.
40 A este ressuscitou Deus ao terceiro dia e lhe concedeu que se manifestasse,
41 Ragau karolu ke sane ke kele, ava mangng ra mangng ra ragau rae Nutu toro mangnga ta kelange kumangngana ka matamangng kanname, mangng ka kele. Ba mangng ka kani ba ka inu kala nge i ngarume nga sigingpagangana nga mateng.
41 não a todo povo, mas às testemunhas que Deus antes ordenara; a nós, que comemos e bebemos juntamente com ele depois que ressurgiu dentre os mortos.
42 Nae Iesus ke bapaga mangng ta pulingmalagange pangamologa e te i ta ragau ba ta turunglomatana roma, ka i a agau orae Nutu pulia ta i kalingnanange reke momo mauli ba reke mate.
42 Este nos mandou pregar ao povo, e testificar que ele é o que por Deus foi constituído juiz dos vivos e dos mortos.
43 Ba ragau reke toe Nutu kaona kinung re pala keke tuture Iesus roma, ragau kinung ra loreapatokona te i keke la ravunge Nutu osungrurungana ka baingarea reke sosoali ka gingginga e momo nga Iesus giana.”
43 A ele todos os profetas dão testemunho de que todo o que nele crê receberá a remissão dos pecados pelo seu nome.
44 Ka inae Pita pamolloga minmina tale nae Kannu E Tupu ke lele nga ri kinung reke longlonge Pita pangamologangana.
44 Enquanto Pedro ainda dizia estas coisas, desceu o Espírito Santo sobre todos os que ouviam a palavra.
45 Ba ra lopatokonakana ra ri ra Iura reke atukurumea Pita keke kallo inae Nutu ke kelingia Kannu E Tupu nga ra nginngina ra sana ri ra Iura bole.
45 Os crentes que eram de circuncisão, todos quantos tinham vindo com Pedro, maravilharam-se de que também sobre os gentios se derramasse o dom do Espírito Santo;
46 Ta ri keke longlongo rea ineke pamolloga ka kaling matantana. Ba keke rorolea pangamologa re ta Nutu kumangngana onreke bollalau raumana.
46 porque os ouviam falar línguas e magnificar a Deus.
47 “Ka sana agau te nge bokale ra kokorai ta ri manereasa ravunge pangamagoe. Ri keke rave Kannu E Tupu base ina ita ka rave mana.”
47 Respondeu então Pedro: Pode alguém porventura recusar a água para que não sejam batizados estes que também, como nós, receberam o Espírito Santo?
48 Minmina na i ke bapaga ta ri ngeke rave pangamagoe nga Iesus Karais giana. Na ngarume na keke ballage Pita ta i momong kala nge ri ka kae palu.
48 Mandou, pois, que fossem batizados em nome de Jesus Cristo. Então lhe rogaram que ficasse com eles por alguns dias.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.