Atos 10
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NAA
1 Na agau te a giana nge Kornilius ke momo ngae Sisaria. Ka i a agau e kapunu nga galiau nga baling e ngae Rom eke patoe ka Galiau E Ngae Itali.
1 Em Cesareia morava um homem chamado Cornélio, que era centurião de uma companhia do exército chamada Italiana.
2 Ba agau laeala ka sana i a Iura ava i kala nga rakia memena kinung keke kalapagpage Nutu beke matautaue. Ba bole i ke kalaulau raumane Iura ra ri ra sillolo ba ke kavkava palimule te Nutu.
2 Era piedoso e temente a Deus com toda a sua casa, fazendo muitas esmolas ao povo e orando sempre a Deus.
3 Ka kae te base ma ka kae matana a mologi ka laio na i ke kele kelanga a Nutu pakosininge kia. Ba nga kelanga laeala na i ke kele anggelo ae Nutu ine atu te i ba ke role kia roma, “Kornilius!”
3 Um dia, por volta das três horas da tarde, durante uma visão, esse homem viu claramente um anjo de Deus que se aproximou dele e lhe disse:
4 Nae Kornilius ke kelanane anggelo ka mataunga ba ke ballage roma, “Avolau, ko matea taru?”
4 — Cornélio! Este, fixando nele os olhos e possuído de temor, perguntou: — O que é, Senhor? E o anjo lhe disse: — As suas orações e as suas esmolas subiram para memória diante de Deus.
5 Na ngo baꞌe ragau palu tae Iopa ta ri ravunggaliunge agau a giana nge Saimon oreke patoe kae Pita.
5 Agora envie mensageiros a Jope e mande chamar Simão, que também é chamado de Pedro.
6 I ke mommo kala nga agau te a giana nge Saimon ora i a agau e kumkuma ka oru palu ka bulmakau patuname. Ba bale ae agau laeala ke momo nga pelau kaona.”
6 Ele está hospedado com Simão, curtidor, cuja residência está situada à beira-mar.
7 Ka ina anggelo role kia tapu, nae Kornilius ke kiue ra kumangngatulu lua rae i kala nga agau e nga baling a i a akavangkana te Nutu ba ka i agau orae Kornilius lonakala kia.
7 Logo que o anjo que lhe falava se retirou, Cornélio chamou dois dos seus servos e um soldado piedoso dos que estavam a seu serviço
8 Nae Kornilius ke turu pakerea ka orume kinung ra anggelo role rea te i, na ke ba rea tae Iopa.
8 e, depois de lhes explicar tudo, mandou que fossem a Jope.
9 Me ngangaila, ka kae matana kokoro ta pula ka ina ragau rae Kornilius ba rea ke lola beke lele kokoro tae Iopa, nae Pita ke loapatae lakailu ta bale inte e ngailu ta baina i kavang.
9 No dia seguinte, enquanto eles viajavam e já estavam perto da cidade de Jope, Pedro subiu ao terraço, por volta do meio-dia, a fim de orar.
10 Ngarume na i ka mate kana ta kaninge otte ba ka ineke kalituptupe kaning nae Nutu ke pakosininge kelanga te Pita.
10 Estando com fome, quis comer; mas, enquanto lhe preparavam a comida, sobreveio-lhe um êxtase.
11 I ke kele tava ine sagitoto ba oru a sinna ma malo e bollau eke kamopite nga siuname ka ri tugulu beke toatatape lagape.
11 Viu o céu aberto e um objeto como se fosse um grande lençol, que descia do céu e era baixado à terra pelas quatro pontas,
12 Ba ngallo nga malo laeala ka posi matantana ra kaereame ka ri tugulu, ba kalipo re nga mogalo, ba manu reke lolo nga tava keke momo.
12 contendo todo tipo de quadrúpedes, répteis da terra e aves do céu.
13 Na kaling te ke role kia roma, “Pita, sigipaga, ngo balia kanga te ba ngo kania.”
13 E ouviu-se uma voz que se dirigia a ele:
14 Avae Pita ke ale roma, “Ke sa Avolau! Ke parototokala ta mangng kaninge otte nga oru nginngina, ba iau ka sana kania otte e parototokala ta mangng kaninge ka kae te.”
14 Mas Pedro respondeu: — De modo nenhum, Senhor! Porque nunca comi nada que fosse impuro ou imundo.
15 Na kaling ke role kia muni roma, “Sano ngo patomukukala ka ora Nutu palellepaꞌe tapu.”
15 Pela segunda vez, a voz lhe falou:
16 Oru nginngina keke lele pa mologi na ngarume na malo laeala ke loapatae lakailu muni ta tava.
16 Isso aconteceu três vezes, e, em seguida, aquele objeto foi levado de volta para o céu.
17 Ka inae Pita lonatangtang ta kelanga laeala mirana tale, na ragau rae Kornilius ba rea keke kalipa ka bale ae Saimon mommo ngia, ba keke maisinsi nga bale kana savanau kaona.
17 Enquanto Pedro estava perplexo sobre qual seria o significado da visão, eis que os homens enviados por Cornélio, tendo perguntado pela casa de Simão, pararam junto à porta.
18 Minmina na keke kiu ka balinglagangarea roma, “Agasila a giana kae Saimon Pita ke mommo a bale laekolong?”
18 Chamando, perguntaram se ali estava hospedado Simão, que também é chamado de Pedro.
19 Ka panna laeala mana nae Pita ke amva ta lonamatana ka kelanga mirana, nae Kannu E Tupu ke role kia roma, “Saimon, ragau ka ri mologi reke sissili one keke momalla one iao.
19 Enquanto Pedro meditava a respeito da visão, o Espírito lhe disse: — Estão aí três homens à sua procura.
20 Minmina na ngo sigipaga ba ngo sopisigi lagape ta bale ina e ngape. Ba sano ngo malai ta loangakurume rea, ta iau muni ka ba rea.”
20 Portanto, levante-se, desça e vá com eles, sem hesitar; porque eu os enviei.
21 Minmina nae Pita ke sopisigi na ke role ka ra nginngina roma, “Ka iau a agau a miau ka sissilia ava kaka atu ta taru?”
21 Então Pedro desceu e disse àqueles homens: — Eu sou a pessoa que vocês estão procurando. O que os traz até aqui?
22 Na keke ale roma, “Kornilius, ora i e kapunu nga galiau e nga baling ke ba mangng. Ka i a agau ore tupu be matautaue Nutu, ba Iurame kinung keke pulipataea giana raumana bole. Anggelo ae Nutu ke role kia ta i banga te one ta one ngo loa ta bale ae i, ta baina i nge longe ora one la roleng kia te.”
22 Então disseram: — O centurião Cornélio, homem reto e temente a Deus e tendo bom testemunho de toda a nação judaica, foi instruído por um santo anjo a mandar chamar você para a casa dele e ouvir o que você tem a dizer.
23 Nae Pita ke role kerea roma, “Ka lu. Sonrau na ita keke kaka la kenong ka rigo nga bale laekia.”
23 Pedro, então, convidando-os a entrar, hospedou-os. No dia seguinte, Pedro se aprontou e foi com eles. Também alguns irmãos dos que moravam em Jope foram com ele.
24 Me ngangaila, na keke lele ngae Sisaria. Nae Kornilius kala nga ragau rae i ba ragau palu ra i ba ta ri atung bole keke momalla te Pita.
24 No dia seguinte, Pedro chegou a Cesareia. Cornélio estava esperando por eles, tendo reunido os seus parentes e os amigos mais íntimos.
25 Ka inae Pita lu lakallo ta bale, nae Kornilius ke loa te i ba ke parovanu nga Pita kaena puna ka kalangapagangana kia.
25 Quando Pedro estava por entrar, Cornélio foi ao seu encontro e, prostrando-se aos pés dele, o adorou.
26 Avae Pita ke role te i maising ka rolengana kia roma, “Ngo maisi. Ka iau a agau base me one mana.”
26 Mas Pedro o levantou, dizendo: — Levante-se, porque eu também sou apenas um homem.
27 Minmina nae Pita ke pamolloga te i ineke lulu ta bale. Ba ka ineke lele nga bale lona tapu, na keke kela paka ragau papatu ineke katukala kinung.
27 Falando com ele, Pedro entrou, encontrando muitos reunidos ali,
28 Nae Pita ke role kerea roma: “Miau ka lomiaumatana tapu roma, bangapaga rae mangnga ra Iura keke parototokala mangng ta taonga kala nga ra sana ri ra Iura ba keke parototokala mangng ta lunga ta bale ngae ri bole. Avae Nutu ke pakosining iau roma, iau sana nga patomukukala ka agau te.
28 a quem se dirigiu, dizendo: — Vocês bem sabem que um judeu está proibido de se juntar a um gentio ou de entrar na casa dele. Mas Deus me mostrou que não devo considerar ninguém impuro ou imundo.
29 Minmina na ka ina miau ka ba ta iau atung te miau, na iau ka sana malai. Ava ka bai ta balinglaga miau roma, kaka meimia aka ba ta iau atung.”
29 Por isso, uma vez chamado, vim sem vacilar. E agora pergunto: Por que motivo vocês mandaram me chamar?
30 Nae Kornilius ke ale roma: “Kana kae mologi keke rongo tapu, na iau ka kavkave Nutu ngallo nga bale ae iau ka laio ka kae matana laekia a mologi. Ba ka panna laeala mana, na agau ora kana ka lungapaga ra lamarea ke maisi ngamuga nge iau.
30 Cornélio respondeu: — Faz hoje quatro dias que, mais ou menos por esta hora, às três da tarde, eu estava orando em minha casa. De repente, se apresentou diante de mim um homem vestido com roupas resplandecentes
31 Na ke role kau roma, ‘Kornilius, Nutu ke longe kavanga rae one ba ke matea kumangnga ae one ino kalaulaue ra sillolo.
31 que disse: “Cornélio, a sua oração foi ouvida e as suas esmolas foram lembradas na presença de Deus.
32 Na ngo baꞌe ragau palu tae Iopa ta ri ravunggaliunge agau a giana nge Saimon oreke patoe kae Pita. I ke mommo kala nga agau te a giana nge Saimon ora i a agau e kumkuma ka oru palu ka bulmakau patuname. Ba bale ae agau laeala ke momo nga pelau kaona.’
32 Envie, pois, alguém a Jope e mande chamar Simão, que também é chamado de Pedro; ele está hospedado na casa de Simão, curtidor, à beira-mar.”
33 Minmina na iau ka ba bolvole ta one atung. Ba ka lomangngpe kone ino longo ta pangamologa na ko atu. Na sonrau mangng kinung ka momo ikia ngamuga nge Nutu raguna ta baina mangng nga longe orume kinung rae Nutu bapaga one ki ta one rolenge rea te mangng.”
33 Portanto, sem demora, mandei chamá-lo, e você fez muito bem em vir. Agora estamos todos aqui, na presença de Deus, prontos para ouvir tudo o que o Senhor ordenou a você.
34 Nae Pita ke paturu ta pangamologa roma: “Sonrau na iau ka laumatana tapu roma, nga Nutu kelangana ka ragau ka sana agau te ngailu nga agau tetoto.
34 Então Pedro começou a falar. Ele disse: — Reconheço por verdade que Deus não trata as pessoas com parcialidade;
35 I ke ngatakalkale ragau karolu re nga magame kinung reke matautaue beke bavaia bainga reke pepe.
35 pelo contrário, em qualquer nação, aquele que o teme e faz o que é justo lhe é aceitável.
36 Miau ka lomiaumatana ka pangamologa e pe a Nutu ba kia ta re ngae Israel. Pangamologa laeala ke turulomatana ta inae Nutu pataramasia ragau kala nge i kurumea lopatokona ae ri te Iesus Karais ora kana ka gingginga e ngailu raumana nga ragau kinung.
36 Esta é a palavra que Deus enviou aos filhos de Israel, anunciando-lhes o evangelho da paz, por meio de Jesus Cristo. Este é o Senhor de todos.
37 Ka lomiaumatana ka oraeala e bollau raumana e lele nga iname ngallo nga Iurea. Ke paturu ngae Galili ngarume nga Ion pulingmalagangana ka pangamologa a kanna e ta pangamagoe.
37 Vocês sabem o que aconteceu em toda a Judeia, tendo começado na Galileia depois do batismo que João pregou,
38 Iau ka rorolea pangamologa re te Iesus e ngae Nasaret inae Nutu paponue kae Kannu E Tupu ba gingginga. Bae Nutu ke momo kala nge i, minmina na i ke taliu ta iname ka kumangngana e pe. Ba ke papea ragau karolu ra Satan lau rea ka ginggingngana.
38 como Deus ungiu a Jesus de Nazaré com o Espírito Santo e com poder. Jesus andou por toda parte, fazendo o bem e curando todos os oprimidos do diabo, porque Deus estava com ele.
39 “Ba mangng ka kele orume kinung rae Iesus kuma ki ngallo nga Ierusalem ba nga maga pattoto rae Iurame ka matamangng kanname. Na ri keke katupite nga maiskovu na ke mate,
39 E nós somos testemunhas de tudo o que ele fez na terra dos judeus e em Jerusalém. Depois eles o mataram, pendurando-o num madeiro.
40 avae Nutu ke pasigipage nga mateng ka kae a mologi na ke pakela mangng kia.
40 Mas Deus o ressuscitou no terceiro dia e concedeu que fosse manifesto,
41 Ragau karolu ke sane ke kele, ava mangng ra mangng ra ragau rae Nutu toro mangnga ta kelange kumangngana ka matamangng kanname, mangng ka kele. Ba mangng ka kani ba ka inu kala nge i ngarume nga sigingpagangana nga mateng.
41 não a todo o povo, mas às testemunhas que foram anteriormente escolhidas por Deus, isto é, a nós que comemos e bebemos com ele, depois que ressurgiu dentre os mortos.
42 Nae Iesus ke bapaga mangng ta pulingmalagange pangamologa e te i ta ragau ba ta turunglomatana roma, ka i a agau orae Nutu pulia ta i kalingnanange reke momo mauli ba reke mate.
42 Jesus nos mandou pregar ao povo e testemunhar que ele foi constituído por Deus como Juiz de vivos e de mortos.
43 Ba ragau reke toe Nutu kaona kinung re pala keke tuture Iesus roma, ragau kinung ra loreapatokona te i keke la ravunge Nutu osungrurungana ka baingarea reke sosoali ka gingginga e momo nga Iesus giana.”
43 Dele todos os profetas dão testemunho de que, por meio do seu nome, todo o que nele crê recebe remissão dos pecados.
44 Ka inae Pita pamolloga minmina tale nae Kannu E Tupu ke lele nga ri kinung reke longlonge Pita pangamologangana.
44 Enquanto Pedro falava estas palavras, o Espírito Santo caiu sobre todos os que ouviam a mensagem.
45 Ba ra lopatokonakana ra ri ra Iura reke atukurumea Pita keke kallo inae Nutu ke kelingia Kannu E Tupu nga ra nginngina ra sana ri ra Iura bole.
45 E os fiéis que eram da circuncisão, que tinham vindo com Pedro, admiraram-se, porque também sobre os gentios foi derramado o dom do Espírito Santo.
46 Ta ri keke longlongo rea ineke pamolloga ka kaling matantana. Ba keke rorolea pangamologa re ta Nutu kumangngana onreke bollalau raumana.
46 Pois eles os ouviam falando em línguas e engrandecendo a Deus. Então Pedro disse:
47 “Ka sana agau te nge bokale ra kokorai ta ri manereasa ravunge pangamagoe. Ri keke rave Kannu E Tupu base ina ita ka rave mana.”
47 — Será que alguém poderia recusar a água e impedir que sejam batizados estes que, assim como nós, receberam o Espírito Santo?
48 Minmina na i ke bapaga ta ri ngeke rave pangamagoe nga Iesus Karais giana. Na ngarume na keke ballage Pita ta i momong kala nge ri ka kae palu.
48 E ordenou que fossem batizados em nome de Jesus Cristo. Então lhe pediram que permanecesse com eles por alguns dias.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.