Marcos 4

Got Nga Nambuha Ik Kai (MED) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Wote tʉnggʉt kʉn, Jisas ndi, num Galili nga ʉldʉ ila wamp mbʉ kʉn puⱡ mondpa, ik mbo inditim. Jisas murum ila wamp orung nimbʉ ama minal elinga, Jisas aldpa kelpa omba, nu kanu nila, oⱡa mba rukʉr nila mana murum. Nu kanu ni kʉⱡ num nila, noi rukʉr mba telinga, wamp ama puⱡi num ʉldʉ nila anggilik morung.
1 Jesus começou a ensinar outra vez na beira do lago da Galileia. A multidão que se ajuntou em volta dele era tão grande, que ele entrou e sentou-se num barco perto da praia, onde o povo estava.
2 — ausente —
2 Jesus usava parábolas para ensinar muitas coisas. Ele dizia:
3 — ausente —
3 — Escutem! Certo homem saiu para semear.
4 Wu ni, rʉng mbo nimbʉ, mepa andpa rʉk kongun kona nila mundrum. Ni kʉn rʉng mbo mat nombuⱡa mam ila mana purum. Nimbʉ kʉi ndi, tʉk norung.
4 E, quando estava espalhando as sementes, algumas caíram na beira do caminho, e os passarinhos comeram tudo.
5 Rʉng mbo mat mba mana ku titim pol ila mʉi onunga etpa titim nila mana purum. Ni kʉⱡ tʉkrʉpa mʉlʉ rurum. Nambuⱡ emel, mʉi ei mandpa ti nʉtʉtʉm.
5 Outra parte das sementes caiu num lugar onde havia muitas pedras e pouca terra. As sementes brotaram logo porque a terra não era funda.
6 Wote, ant ei oⱡa omba rurum ei kʉn, rʉng mʉlʉ rurum ni kʉⱡ, ant ei ndi, nomba kundrum. Ei nga, rʉng pilkan kʉⱡ mʉi ila mana mba, kapⱡa iti nʉtʉtʉm. Ei nga, rʉng kʉⱡ mʉlʉ ropa oⱡa omba, wote nondpa kurum.
6 Mas, quando o sol apareceu, queimou as plantas, e elas secaram porque não tinham raízes.
7 Wote, rʉng mbo mat mana mba, kumbʉⱡ nde ⱡembʉⱡ na nila mana purum. Nimbʉ, kumbʉⱡ nde ⱡembʉⱡ mbʉ ndi, omba mam etpa, rʉng mbo nimbʉ, ropa mana nduⱡnga, rʉng mbʉ oⱡa omba ropa muⱡ pi nʉpʉtʉm.
7 Outras sementes caíram no meio de espinhos, que cresceram e sufocaram as plantas. Por isso nada produziram.
8 Wote rʉng mbo mat, mba mʉi kona kai ila mana purum. Rʉng mong mbʉ, mʉlʉ rok kai mondʉk, oⱡa ok rʉng mong puⱡi rurung. Rʉng mong mat 30 nimba mong rurum, mat ndi 60 nimba rurum, mat ndi 100 nimba rurum,” nitim.
8 Mas as sementes que caíram em terra boa brotaram, cresceram e produziram na base de trinta, sessenta e até cem grãos por um.
9 Wote, Jisas ndi nimba mel, “Kum nombuⱡa tem wamp ti ndi, na ik nʉnt ei, kum tepa pilangga!” nitim.
9 E Jesus terminou, dizendo:
10 Wote, Jisas ni elim kou murum ila, elim nga kitip kʉni wu 12 ni kʉⱡ kʉn, Jisas ik nitim ila kum tek morung wamp nimbʉ kʉn ok, Jisas ik ek rurum ni nga, ik puⱡ mbʉ, kundpa nangga nʉk waldʉtʉng.
10 Quando a multidão foi embora, as pessoas que ficaram ali começaram, junto com os doze discípulos, a fazer perguntas a Jesus sobre parábolas .
11 Jisas ndi, wamp nimbʉ kundpa nimba mel, “Got nga wamp tʉpa mumuk rui uⱡ ei enim ngurum. Wote, wamp namin ya ekit orunga mormin kʉⱡ, ik ek ila mint molk piling.
11 Jesus disse a eles:
12 Ei nga wote,
12 para que olhem e não enxerguem nada e para que escutem e não entendam; se não, eles voltariam para Deus, e ele os perdoaria.
13 Wote Jisas ndi wamp nimbʉ waldpa, “Enim ik ek kʉⱡ pili napʉnmʉn ye? Wote, nambuⱡ etʉk enim ndi ik ek ei nga puⱡ ei piling nda?
13 Então Jesus perguntou:
14 Wu rʉng mbo mundrum ei, Got nga ik mong ei mbo mundrum.
14 E continuou:
15 Wamp mat, rʉng mbo ya nombuⱡa mam ila mana purum ei mel kapⱡa. Got nga ik mong kʉⱡ pilik moⱡʉngina kʉn, Seitan ei ndi, rʉk omba, Got nga ik mong kʉⱡ tʉpa mepa purum.
15 Algumas pessoas que a ouvem são como as sementes que caíram na beira do caminho. Logo que ouvem, Satanás vem e tira a mensagem que foi semeada no coração delas.
16 Wote wamp mat, rʉng mong kʉⱡ ropa munduⱡnga, mba ku murum mʉi pol ila mba titim ni mel kapⱡa. Wamp mat, Got nga ik mong ei tʉngʉnda mint pilik kʉn, numan ei ndi kormin.
16 Outras pessoas são como as sementes que foram semeadas onde havia muitas pedras. Quando ouvem a mensagem, elas a aceitam logo com alegria;
17 Wote, Got nga ik ei numan ila mana mba pepa pilkan ngui nganggʉrʉm. Ei nambuⱡ emel, Got nga ik ila uⱡ mbun mindil pi mat, oⱡnga kandʉk kʉn, Got nga ik ei tʉngʉnda wak rormin.
17 mas depois de pouco tempo essas pessoas abandonam a mensagem porque ela não criou raízes nelas. E, quando por causa da mensagem chegam os sofrimentos e as perseguições, elas logo abandonam a sua fé.
18 Wote wamp mat, ya kumbʉⱡ nde ⱡembʉⱡ kona ila mana purum ei mel. Wamp kʉⱡ ndi, Got nga ik mong ei piling.
18 Ainda outras são parecidas com as sementes que foram semeadas no meio dos espinhos. Elas ouvem a mensagem,
19 Wote, wamp kʉⱡ ndi, en enim nga kʉng orunga kont puk muⱡing ei nga numan ou nduk pilik, en enim wamp nuim muⱡing ei nga numan ou nduk pilik kʉn, mel mbʉ nga mint numan tʉk mundʉk, wote Got nga ik mong ei pili nʉpiling. Wote, ik mong piling kai kʉⱡ ropa muⱡ pi napʉmba.
19 mas, quando aparecem as preocupações deste mundo, a ilusão das riquezas e outras ambições, estas coisas sufocam a mensagem, e ela não produz frutos.
20 Wote wamp mat, rʉng mong mat mʉi kai ila mana purum ei mel, wamp mbʉ ik ei pilik, tʉk numan mbo ila pendʉk, mek int puk wamp mat, mbo ronduⱡʉngina kʉn, wamp mbʉ rʉng mong kai rorum ni mel mat, ropa 30 itim, mat ropa 60 itim, wote mat, ropa 100 itim,” nitim.
20 E existem aquelas pessoas que são como as sementes que foram semeadas em terra boa. Elas ouvem, e aceitam a mensagem, e produzem uma grande colheita: umas, trinta; outras, sessenta; e ainda outras, cem vezes mais do que foi semeado.
21 Jisas ndi, ik kat kundpa nimba mel, “Wamp nam ti ndi, lam kandpa mepa mukʉr omba ming na rat pol mana orunga na mbila mondrum nda? Ei mon, lam kandʉk mondʉrmʉn kona ila mondʉrmʉn ni ka!
21 Jesus continuou:
22 Mel namba mel mat, mo ropa tetʉm mbʉ, omba pena ila temba. Wote, ekit wangga wamp mbʉ ndi kʉning. Mel mat, panda ropa tetʉm mbʉ, ekit omba pena ila temba.
22 Pois tudo o que está escondido será descoberto, e tudo o que está em segredo será conhecido.
23 Wote, wamp nam ti ndi, kum nombuⱡa tem ndam, ik ei pilangga!” nitim.
23 Se vocês têm ouvidos para ouvir, então ouçam.
24 Jisas ndi, wamp kʉⱡ ik mong kat, kundpa nimba mel, “Numan tʉk mundʉk pilik kai itʉi! Ya ik enim pilmin kʉⱡ, uⱡ namba uⱡ ti nim ndi, ya mana mʉi kona ila wamp ti kʉn, kʉmp tʉkʉn ngʉn ei mel ku, Got ndi, i ku etpa, nim kʉn minal kʉmp tʉmba.
24 Disse também:
25 Wamp nam ti, mel ou ndupa tepa moⱡum wamp ei, wote mel ou ndupa ngumba. Wote, wamp nam ti, mel ou ndupa tepa muⱡi nambuⱡ mel, onunga kʉralt tepa moⱡum ndam, kʉⱡ elim kelpa int tʉmba,” nitim.
25 Quem tem receberá mais; mas quem não tem, até o pouco que tem será tirado dele.
26 Wote Jisas ndi, ik ek kat ropa nimba mel, “Got nga wamp tʉpa mumuk rui uⱡ ei mel, wu ti elim nga kongun kona ila rʉng mbo mundrum ni mel.
26 Jesus disse:
27 Rumbuldi muna rʉnggilmʉ mbila wu ei, elim ur petʉm muna morum ei kʉn, rʉng mong mbʉ mʉlʉ ropa, ou etpa etʉm uⱡ ei, nambuⱡ uⱡ etpa etʉm, wu ei pili napʉtʉm.
27 Quer ele esteja acordado, quer esteja dormindo, ela brota e cresce, sem ele saber como isso acontece.
28 Mʉi ei elim ndi, kongun elinga, rʉng mong ei mʉlʉ ropa oⱡa omba omung ropa rʉng ei ropa muⱡ petʉm.
28 É a própria terra que dá o seu fruto: primeiro aparece a planta, depois a espiga, e, mais tarde, os grãos que enchem a espiga.
29 Wote, rʉng mong ei rupa ropa etʉm ei kʉn, wu ei ndi rʉng mbʉ puⱡ mondpa tʉtʉm. Nambuⱡ emel, ui ila rʉng mbʉ pora rupa ropa pelinga, tʉk normʉn ui ei,” nitim.
29 Quando as espigas ficam maduras, o homem começa a cortá-las com a foice, pois chegou o tempo da colheita.
30 Wote Jisas ndi, waldpa nimba mel, “Tʉn ndi, Got nga muⱡ kona ei, namba mel ei kʉn, kapⱡa nimin? Ik ek nant kʉⱡ ropʉn namina ik ei, pilik poⱡ nduing?
30 Jesus continuou:
31 Uⱡ ei mel, wu ti ndi, rʉng mastat nga mong ei, muⱡ uⱡ kona mbila pora, rʉng mong mel wei kʉⱡ, tʉpa kongun kona ila mbo mundrum.
31 Ele é como uma semente de mostarda, que é a menor de todas as sementes.
32 Rumbʉⱡ mat, omba puⱡnga kʉn, nde mong ni, mʉlʉ ropa oⱡa omba, kongun kona elinga, nde mastat ou kʉⱡ anggʉtʉm. Nde mastat kʉⱡ nga puⱡa mbila, kʉi mbʉ ndi ok, mastat puⱡa po nʉtʉm mbila, mi manga rormin,” nitim.
32 Mas, depois de semeada, cresce muito até ficar a maior de todas as plantas. E os seus ramos são tão grandes, que os passarinhos fazem ninhos entre as suas folhas.
33 Jisas ndi, Got nga ik puⱡ mbʉ wamp mbʉ kʉn, i etpa nimba ngurum. I ku etpa, ik ek ou ndupa ropa wamp mbʉ, pilik teing nimba ngurum.
33 Assim, usando muitas parábolas como estas, Jesus falava ao povo de um modo que eles podiam entender.
34 Jisas ndi, wamp mbʉ kʉn, ik kun etpa kundpa ni nʉndʉtʉm. Ik ek mint ropa kundpa nitim. Ei kʉn wote, Jisas elim nga kitip kʉni wu kʉⱡ, mint molk kʉn, Jisas ndi, ik ek rurum nimbʉ nga puⱡ mbʉ kundpa nitim.
34 E só falava com eles usando parábolas, mas explicava tudo em particular aos discípulos.
35 Ant tenda ila epindama Jisas ndi, elim nga kitip kʉni wu kʉⱡ kundpa nimba mel, “Tʉn ya num ei puⱡa ropʉn noi ʉldʉ orunga pamin!” nitim.
35 Naquele dia, de tardinha, Jesus disse aos discípulos:
36 Wote, wamp minal nimbʉ, wak rok kʉn, kitip kʉni wu ni kʉⱡ, Jisas mba rukʉr murum nu kanu ila rukʉr puk, Jisas ni tʉk mek en enim kʉn, rup rok purung. Nu kanu mat ila, kunda titim ku.
36 Então eles deixaram o povo ali, subiram no barco em que Jesus estava e foram com ele; e outros barcos o acompanharam.
37 Wote, ama kona kʉpkʉ mam ti ropa, num ni pʉnʉn nimba omba, num ni kildpa ropa omba, nu kanu ila rukʉr mba. Nu kanu ni kʉⱡ, nu ndi, peka romba itim.
37 De repente, começou a soprar um vento muito forte, e as ondas arrebentavam com tanta força em cima do barco, que ele já estava ficando cheio de água.
38 Jisas ni, nu kanu ni kʉⱡ nga met tip nila, peng kilanda mundpa ur pitim. Kitip kʉni wu ni kʉⱡ ndi, Jisas ni, rok rut nduk nʉk mel, “Ik mbo wu ye! Nim tʉn nga nʉkʉn, pili napʉn ye! Tʉn nu wanggʉpʉn kuⱡmin enmin ei ka!” nʉtʉng.
38 Jesus estava dormindo na parte detrás do barco, com a cabeça numa almofada. Então os discípulos o acordaram e disseram: — Mestre! Nós vamos morrer! O senhor não se importa com isso?
39 Jisas ni, rut nimba oⱡa anggilpa kona kʉpkʉ ni kundpa nimba mel, “Raka nʉkʉn muⱡi!” nitim. Wote num ni kundpa nimba mel, “Raka nʉkʉn muⱡi!” nitim. I nilinga kʉn, kona kʉpkʉ ni rui narʉⱡnga, num ndi, rurum ni mana purum.
39 Então ele se levantou, falou duro com o vento e disse ao lago: O vento parou, e tudo ficou calmo.
40 Wote Jisas ndi, elim nga kitip kʉni wu kʉⱡ, kundpa nimba mel, “Nambuⱡ emel enim mundmong enmin? Akup enim nga mondpa pili uⱡ ei, tek muⱡi nambʉrmʉn ei ka!” nitim.
40 Aí ele perguntou:
41 Wu ni kʉⱡ mundmong minal etʉk kʉn, en enim ti ndi, ti waldʉk nʉk mel, “Wu ei nam? Kona kʉpkʉ na, nu ndi na, mel raⱡ ndi, wu ei nga ik teing ndunmbʉⱡ ei ka!” nʉtʉng.
41 E os discípulos, cheios de medo, diziam uns aos outros: — Que homem é este que manda até no vento e nas ondas?!

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.