Atos 22
Got Nga Nambuha Ik Kai (MED) vs NVT
1 “Angmʉn, tamʉn! Na enim kʉn, ik punt rop nguimp ent ei, kum tek pilʉi!” nitim.
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Pol ndi, Ipru ik ila nitim ni pilik kʉn, wamp nimbʉ pora, ik ni kum tetʉng.
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 Wote Pol ndi, nimba mel, “Na Jura wu ei, Silisiya kona peng Tarsus ila, metʉng. Wote, ya Jerusalem kona ila wu Gamaliyel ndi, ik mbo rundrum mbʉ, pilip tʉp moⱡʉp kʉn, en enim ei mel, tʉn nga anda kouwʉmʉn mbʉ nga mi ik pep rok, wote mbo uⱡ etʉng mbʉ nga ronduⱡ pilip, Got kʉn nondpa akup mor.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Wote, i etʉp moⱡʉp kʉn, Got nga mbi paka rok andrʉng wamp mbʉ, imp moⱡʉp rop kondʉp it. Wu, amp mbʉ, imp moⱡʉp tʉp kan ngur.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Wu pris kuimbal ei kʉn, kaunsil wu kʉⱡ kʉn pʉi, na nga ik ei kupa ning. Wu kʉⱡ ndi, na mon ti rok ngʉk, met Damaskas kona ila Jura wamp morum mbʉ nga mondpa pili imp wamp mbʉ molkʉn, mek wana, ya Jerusalem etʉp, kit mundmin,” nitim.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 “Wote, na Damaskas kona ila nondpa puⱡmba, ou rʉnggilmʉ mel, wi muⱡ ila rʉⱡang mam ti, na mur nila omba, tepa pok itim.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Na ropa munduⱡnga, mʉi ila mbʉ, pep pilmba, ik ti omba, na kundpa, nimba mel, ‘Sol, Sol! Na nambuⱡ emel, etʉk kit mondʉn?’ nitim.
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Wote na ndi, ik int ndup waldʉp, nʉmp mel, ‘Nuim ye! Nim nam?’ Nilmba kʉn, wote na kundpa, nimba mel, ‘Na Nasaret wu Jisas, nim ndi, na etʉk kit mondʉn ei ka!’ nitim.
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Ni kʉn, na kʉn kunda purmun wu nimbʉ, rʉⱡang ei kandrung. Wote, na kʉn ik nitim wamp ei nga ik ei, pili napʉtʉng.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Nuim ei wote, na ndi, namba uⱡ ti tamp nʉmp waldilimba kʉn, na kundpa, nimba mel, ‘Nim oⱡa molkʉn, Damaskas kona ila pana kʉn, Got ndi, nim elim nga uⱡ indʉn mbʉ mel, kundpa nimba,’ nitim.
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Ni kʉn, rʉⱡang mam ni ndi, na nga mong raⱡ, ropa titim ila, na kʉn rʉp rop urmʉn wu kʉⱡ ndi, na ki ambulk mek Damaskas purung.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 Ananaiyas nimba wu ti, Damaskas kona ila murum. Wu ei, Got mondpa pilpa, wote mi ik mbʉ, teng ndupa itim ila, wote Jura wamp kʉn morung mbʉ ndi, tʉk ou nduk etmin.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Na mur kona ila, wu ei omba anggilpa, na kundpa, nimba mel, ‘Ana Sol! Nim aldpa kona mbʉ kʉni!’ nitim. Ei kʉn, tʉngʉnda mint, na kona mbʉ kandʉp, wote wu ei, elim kʉndʉr.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Ni kʉn, na kundpa, nimba mel, ‘Tʉn nga anda kouwʉmʉn mbʉ nga, Got ei ndi, nim kʉmp ropa tʉpa, elim nga numan ei pilik mbi ndukʉn, Kindmant Wu kun kai ei kandkʉn, wote elim ik nim ei, pʉlʉn nimba em, nitim.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Wote nim ndi, elim nga ik ei kandkʉn pilkʉn in ei mel, wamp pora nim ndi, wamp mbʉ kundkʉn ni!
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Wote akup, nambuⱡ ei nokundʉnmbʉⱡ? Oⱡa molkʉn, elim nga mbi tek angʉndkʉn, nu tana, nim nga uⱡ kit etʉn mbʉ, ʉlki rundangga,’” nitim.
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 — ausente —
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 — ausente —
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Wote na ndi, ik punt rop nʉmp mel, ‘Nuim ye! Wamp mbʉ pora, na pʉtmʉn ei, atinga manga kel mbila mbo, nim mondʉk pʉtʉng wamp mbʉ, imp moⱡʉp rop it ei, wamp pora pilik mormin, nitim.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Wote, nim nga ik para ndupa ninditim, wu Stipen rok kondʉk, etʉng uⱡ ei, na ruk ila moⱡmba rorung. Wote, Stipen rorung wu mbʉ nga mul mbʉ na rʉp it,’ nitim.
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Ni kʉn, Nuim ei ndi, na kundpa, nimba mel, ‘Nim pi! Nambuⱡ emel, na ndi, nim tʉp, kona ruⱡ wamp elpa kat kʉn, tʉp mundimp,’” nitim.
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 I nilingina, wamp minal pilik morung nimbʉ ndi, Pol nga ik ei kum tek molk, pʉtʉng mel, ya ik kʉⱡ pilik kʉn, popʉⱡ kulk, ronduⱡ ke nʉk mel, ‘Wu ei kuⱡangga mint!’ nʉtʉng.
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Wamp nimbʉ, ke nʉk, muⱡ mbʉ ambulk oⱡa nduk, mʉi kʉnggʉpʉn rok oⱡa nduk etʉng.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Ni kʉn, Rom kona ila el wu kuimbal murum ei ndi, elim nga wu rʉⱡaip kʉⱡ ndi, Pol tʉk mek, en enim nga petmin kona ila mek puk, kan pilda ndi rok, Jura wamp elim kʉn ik pendinmin. Ei nambuⱡ emel, nʉnmʉn nda, waldʉk pilʉi! nitim.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Wote, Pol tʉk kan ngʉk pendʉk, kan pilda ndi ruing elingina, Pol ndi, el wu ti anggilpa murum ei kundpa, nimba mel, “Rom kona ila mʉi puⱡ wamp ti, ⱡawa ei kandʉk ti natʉk, kai kandʉk, kan pilda ndi rormin ei?” nitim.
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Wote, el wu ni, ik ei pilpa mba, elim nga wu kuimbal morum ni kundpa, nimba mel “Nim en uⱡ ei, tʉkʉn mendkʉn en ei? Wu Rom nga mʉi puⱡ wu ei ka!” nitim.
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Wote, el wu kuimbal ei, Pol murum ila mba waldpa, nimba mel, “Na kundkʉn na, nim Rom mʉi puⱡ wu ei?” nitim. Pol ndi, ik punt ropa, nimba mel, “Wote ka!” nitim.
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Wote, el wu kuimbal ei ndi kundpa, nimba mel, “Na ku moni puⱡi ngump kʉn omp, Rom wu mor,” nitim. Ni wote, Pol ndi kundpa, nimba mel, “Na wote, Rom kona ila rukʉr metʉng ei ka!” nitim.
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Ei kʉn, wu kat, Pol ik wuldʉng morung ni kʉⱡ, aldpa ropʉl rok int purung. El wu kuimbal ni, mundmong itim. Ei nambuⱡ emel, Pol ei Rom kona ila mʉi puⱡ wu mendpʉⱡ ni, tʉpa kan ngum ei nga.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Utʉma orunga, el wu kuimbal nimbʉ ndi, Jura wamp ndi, Pol ik mura ngʉk etʉng uⱡ nimbʉ, pilip kai itimp nimba. Wote utʉma orunga, Pol nga ki kan rorung mbʉ, potʉk mundeing nimba, wu pris kuimbal na, wu kaunsil morung nimbʉ pora, ok mou rʉi, nitim. Wote, Pol ekit tʉpa, wu mou rok morung nimbʉ nga kuimp keta ila, tʉpa oⱡa ʉngʉndʉtʉm.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.