Romanos 10
INTATA ȽE'ȽIJEI (MCA) vs NVT
1 Yejefets, pakha' yiyinheye'jii pa' Intata kakha' les qi in hisu'untax kakha'an, qu' nana'li'm pa' witiƚa'x pe' week Israel ƚeiƚets.
1 Irmãos, o desejo de meu coração e minha oração a Deus é que o povo de Israel seja salvo.
2 Tsikfe'lets in yijaa'ija in yisu'untax qu' nijayaanija pa' Intata, qa nite'ƚe nikfe'lets pa'n ƚunye'j qu' nijayan.
2 Sei da dedicação deles por Deus, mas é entusiasmo sem entendimento.
3 Qe nite' nikfe'lets pa'n ƚunye'j pa' Intata qu' naqsiijkii qu' netisij pa'qu' ƚiƚa'xe' pa'qu' jukhewe' qa efuye' iye, ma' qa ƚekhewelƚe in yaqsi'jtaxijkii pa'qu' numtitax qu' nata'ƚijets pa'qu' liƚa'xe', qa hik ta'ƚijupi' in nite' t'eku'miju'ƚ kakha' jiyeƚistaxij pa' Intata qu' jinta'ƚijets pa'qu' iniƚa'xe'.
3 Pois, não entendendo a maneira como Deus declara as pessoas justas diante dele, apegam-se a seu próprio modo de se tornar justos tentando seguir a lei, e recusam a maneira de Deus.
4 Qe pa'qu' nijayan ha' Cristo qa hats na'li'm pa' ƚiƚa'x, qe ha' Cristo hikha' hik ƚunye'j qu' hats jina'nq'axijipji' kekhewe' wenit'ij we'nika'ajji' pa'aj (ley).
4 Pois Cristo é o propósito para o qual a lei foi dada. Como resultado, todo o que nele crê é declarado justo.
5 Pa' Moises'ik'i yika'ajji' pa'aj pa'qu' jukhewe' qu' nowo'ojii pa'qu' ƚiƚa'xe kekhewe' wenit'ij we'nika'ajji' (ley), qa' week qu' naqsiijijkiiha kekhewe'en hats'inha qu' iƚa'xe'.
5 Moisés escreve que o modo pelo qual a lei torna alguém justo exige obediência a todos os seus mandamentos.
6 Qa pakha'ƚe witiƚa'x ta'ƚets pa' nite' witqekuye'jij ha' Cristo qa yit'ijek: —Hasu'uj numti pa' atawe'j qu' nit'ij: “¿Ƚekpa' qu' namiipha'm na' wa's?”(Dt 30:12) (ikji', ¿ƚekpa' qu' namiipha'm na' wa's qu' nenka'xju' pa' Cristo?)
6 Mas o modo pelo qual a fé torna alguém justo diz: “Não diga em seu coração: ‘Quem subirá ao céu?’ (para trazer Cristo para a terra).
7 i'nƚi'i qu' nit'ij: “¿Ƚekpa' qu' namiiju' pa' ƚe'nq'itset'ij pe' naxju'?”— (ikji', ¿ƚekpa' qu' namiiju' pa' ƚe'nq'itset'ij pe' naxju' qu' nenka'xik'uipha'm pa' Cristo pe' naxju'?)
7 E não diga: ‘Quem descerá ao lugar dos mortos?’ (para trazer Cristo de volta à vida)”.
8 Qa ¿pa'n ikji'ha pa' neqit'ijineyu'uj pa' Moises'ik'i in yit'ij ekewe'en? Aka' neqit'ijineyu'ujha aka'an: —Eke' wi'tlijei hats metits e'm, hats i'nji' na' eji' qa pa' atawe'j iye.— Eke' wi'tlijei hik ekewe' k'inq'ijatsheni'ƚij qe qa' nana'l ine'm pa' nite' witqekuye'j.
8 Na verdade, diz: “A mensagem está bem perto; está em seus lábios e em seu coração”. E essa mensagem é a mesma que anunciamos a respeito da fé:
9 Qe qu' nit'ij na' eji': —Ha' Jesús hikha' Yatsat'axyij— qa pa' atawe'j iye qu' numtii'ija nite' yeqeku'uk'i pa' Intata in niihinik'uipha'm pa'aj ha' Jesús pe' naxju', ma' qa' iƚa'xe'.
9 se você declarar com sua boca que Jesus é Senhor e crer em seu coração que Deus o ressuscitou dos mortos, será salvo.
10 Qe pa' atawe'j qu' numtii'ija nite' yeqeku'uk'i ma' qa hats ƚatsathen, qa na'ƚe eji' qu' netetfelij, ma' qa' hats jutsiqax in hats iƚa'x.
10 Pois é crendo de coração que você é declarado justo, e é declarando com a boca que você é salvo.
11 Qe ke' we'nika'ajji' yit'ij: —Pa' qu'nte' neqeku'ye' pakha'an, ma' qa'nte' jeek natqanhetiyekii hatse'.—(Is 28:16)
11 Como dizem as Escrituras: “Quem confiar nele jamais será envergonhado”.
12 Qe ham pa'qu' pakha' ƚunye'je' judío qa pe' nite' judiol, qe ha' Yatsat'ax'inij hikha' Yatsat'axij ene' week, qi pa'qu' netisij hatse' week pe'qu' niyinii,
12 Nesse sentido, não há diferença entre judeus e gentios, uma vez que ambos têm o mesmo Senhor, que abençoa generosamente todos que o invocam.
13 qe ke' we'nika'ajji' yit'ij iye: —Week pa'qu' niyinijets ƚiƚa'xe' pa' Yatsat'ax'inij qa' iƚa'xe'.—(Jl 2:32)
13 Pois “todo aquele que invocar o nome do Senhor será salvo”.
14 ¿Qa pa'n qu' ƚeqfenyejeyi'ij qu' niyinijets aka'an in hikha' nite' nek'enheyu'ets? ¿Pa'n qu' ƚeqfenyejeyi'ij qu' netk'enets in nite' impi'yelij hakha'an? ¿Pa'n qu' ƚeqfenyejeyi'ij iye qu' nepiye'ek'i in ham pa'qu' nenfeli'm eke' wi'tlijei?
14 Mas como poderão invocá-lo se não crerem nele? E como crerão nele se jamais tiverem ouvido a seu respeito? E como ouvirão a seu respeito se ninguém lhes falar?
15 Qa ¿pa'n qu' ƚeqfenyejeyi'ij iye qu' nenfel eke' wi'tlijei qu' nite' net'ukinheti'yi'ij qu' nenfel? Qe ka' we'nika'ajji' yit'ij: —¡Hayits qa ƚe'wis nekhewe' neka'x ke' ƚe'sits wi'tlijei!—(Is 52:7)
15 E como alguém falará se não for enviado? Por isso as Escrituras dizem: “Como são belos os pés dos mensageiros que trazem boas-novas!”.
16 Qa nite'ƚe week qu' net'eku'miju'ƚ ekewe' ƚe'sits ink'aihits wi'tlijei. Qa hik ta'ƚijupi' pa' Isaias'ik'i in yit'ij: —Yatsat'axyij, ¿ƚekpa' qu' hats numti qu' yijaali'ija eke' henfeli'ƚ?—(Is 53:1)
16 Nem todos, porém, aceitam as boas-novas, pois o profeta Isaías disse: “Senhor, quem creu em nossa mensagem?”.
17 Ma' qa hik ta'ƚijupi' in ewi'ƚƚe qu' jintepiye'ek'i ke' wi'tlijei, ma' qa'nte' jinteqekuye', qa eke' qu' jintepiye'ek'i wi'tlijei hik ekewe' ƚe'lijei ha' Cristo.
17 Portanto, a fé vem por ouvir, isto é, por ouvir as boas-novas a respeito de Cristo.
18 Qa yakha'ƚe qa' k'afaakani'ƚ, ¿me mente' ƚepi'ye'eƚik'i ke' wi'tlijei? ¡Nite'! Yakha' tsikfe'lets in hats ƚepi'ye'eƚik'i, qe ke' we'nika'ajji' yit'ij: —Week ha'ne sehe' yamipji' pa' ƚ'a'x, qa yamii iye pe' les in totsii.—(Sal 19:4)
18 Mas eu pergunto: o povo de Israel ouviu, de fato, a mensagem? Sim, eles ouviram: “Sua mensagem chegou a toda a terra, e suas palavras alcançaram os confins do mundo”.
19 Qa ewi'ƚij iye qu' nek'inaqfaakan, ¿me nite' hayiits qu' nenikfe'lets pa'aj ne' Israel? ¡Nikfe'lets! Pa' Moises'ik'i hikpa' yojo'oj pa'aj in nifel aka' ƚ'anye'j pa'aj pa' Intata in yit'ij: —Yakha' qu' haqsiijkii qu' eqemtsheni'ƚetskii ekheweli'ƚ judiol nekhewe' witsetitstax qa nite'ƚe hik ƚunyejei qu' witsetitse' qe nite' nikfe'l yiwets. Yakha' qu' haqsiijkii iye qu' nawakanini'ƚkii pa'qu' witset'e in nite' nikfe'ltax yiwets.—(Dt 32:21)
19 Volto a perguntar: será que o povo de Israel entendeu? Sim, eles entenderam, pois, já no tempo de Moisés, Deus disse: “Provocarei seu ciúme por meio de um povo que nem sequer é nação. Provocarei sua ira por meio de gentios insensatos”.
20 Qa i'nk'aƚe pa' Isaias'ik'i qa nite' nijiwei in nifel pa'aj pa' ƚ'anye'jets pa' Intata in yit'ij: —Hats tsi'wen nekhewe' nite' wotaxyii. Henethinets nekhewe' nite' inaqfaakantaxyiikii.—(Is 65:1)
20 E, mais tarde, Isaías se pronunciou com ousadia: “Fui encontrado por aqueles que não me procuravam. Revelei-me àqueles que não perguntavam por mim”.
21 Ma' qa nifel iye pa' ƚ'anye'jets pa' Intata ne' Israel qa yit'ij: —Miitsju' in hi'ttaxijets k'eewe yikoyei na' ewi'ƚ witset nite' nek'enheyu' qa ewi'ƚƚe in yisu'un qu' naqsiijkii pakha' ƚakha'ƚe in yisu'un qu' naqsiijkii.—(Is 65:2)
21 A respeito de Israel, porém, diz: “O dia todo abri meus braços para eles, mas foram desobedientes e rebeldes”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.