Romanos 10
INTATA ȽE'ȽIJEI (MCA) vs NAA
1 Yejefets, pakha' yiyinheye'jii pa' Intata kakha' les qi in hisu'untax kakha'an, qu' nana'li'm pa' witiƚa'x pe' week Israel ƚeiƚets.
1 Irmãos, o desejo do meu coração e a minha súplica a Deus em favor deles é para que sejam salvos.
2 Tsikfe'lets in yijaa'ija in yisu'untax qu' nijayaanija pa' Intata, qa nite'ƚe nikfe'lets pa'n ƚunye'j qu' nijayan.
2 Porque dou testemunho a favor deles de que têm zelo por Deus, porém não com entendimento.
3 Qe nite' nikfe'lets pa'n ƚunye'j pa' Intata qu' naqsiijkii qu' netisij pa'qu' ƚiƚa'xe' pa'qu' jukhewe' qa efuye' iye, ma' qa ƚekhewelƚe in yaqsi'jtaxijkii pa'qu' numtitax qu' nata'ƚijets pa'qu' liƚa'xe', qa hik ta'ƚijupi' in nite' t'eku'miju'ƚ kakha' jiyeƚistaxij pa' Intata qu' jinta'ƚijets pa'qu' iniƚa'xe'.
3 Desconhecendo a justiça de Deus e procurando estabelecer a sua própria justiça, não se sujeitaram à justiça que vem de Deus.
4 Qe pa'qu' nijayan ha' Cristo qa hats na'li'm pa' ƚiƚa'x, qe ha' Cristo hikha' hik ƚunye'j qu' hats jina'nq'axijipji' kekhewe' wenit'ij we'nika'ajji' pa'aj (ley).
4 Porque o fim da lei é Cristo, para justiça de todo aquele que crê.
5 Pa' Moises'ik'i yika'ajji' pa'aj pa'qu' jukhewe' qu' nowo'ojii pa'qu' ƚiƚa'xe kekhewe' wenit'ij we'nika'ajji' (ley), qa' week qu' naqsiijijkiiha kekhewe'en hats'inha qu' iƚa'xe'.
5 Ora, Moisés descreve assim a justiça que procede da lei: “Aquele que observar os seus preceitos por eles viverá.”
6 Qa pakha'ƚe witiƚa'x ta'ƚets pa' nite' witqekuye'jij ha' Cristo qa yit'ijek: —Hasu'uj numti pa' atawe'j qu' nit'ij: “¿Ƚekpa' qu' namiipha'm na' wa's?”(Dt 30:12) (ikji', ¿ƚekpa' qu' namiipha'm na' wa's qu' nenka'xju' pa' Cristo?)
6 Mas a justiça que procede da fé afirma o seguinte: “Não pergunte em seu coração: Quem subirá ao céu?”, isto é, para trazer Cristo lá do alto;
7 i'nƚi'i qu' nit'ij: “¿Ƚekpa' qu' namiiju' pa' ƚe'nq'itset'ij pe' naxju'?”— (ikji', ¿ƚekpa' qu' namiiju' pa' ƚe'nq'itset'ij pe' naxju' qu' nenka'xik'uipha'm pa' Cristo pe' naxju'?)
7 ou: “Quem descerá ao abismo?”, isto é, para levantar Cristo dentre os mortos.
8 Qa ¿pa'n ikji'ha pa' neqit'ijineyu'uj pa' Moises'ik'i in yit'ij ekewe'en? Aka' neqit'ijineyu'ujha aka'an: —Eke' wi'tlijei hats metits e'm, hats i'nji' na' eji' qa pa' atawe'j iye.— Eke' wi'tlijei hik ekewe' k'inq'ijatsheni'ƚij qe qa' nana'l ine'm pa' nite' witqekuye'j.
8 Porém, o que se diz? “A palavra está perto de você, na sua boca e no seu coração”, isto é, a palavra da fé que pregamos.
9 Qe qu' nit'ij na' eji': —Ha' Jesús hikha' Yatsat'axyij— qa pa' atawe'j iye qu' numtii'ija nite' yeqeku'uk'i pa' Intata in niihinik'uipha'm pa'aj ha' Jesús pe' naxju', ma' qa' iƚa'xe'.
9 Se com a boca você confessar Jesus como Senhor e em seu coração crer que Deus o ressuscitou dentre os mortos, você será salvo.
10 Qe pa' atawe'j qu' numtii'ija nite' yeqeku'uk'i ma' qa hats ƚatsathen, qa na'ƚe eji' qu' netetfelij, ma' qa' hats jutsiqax in hats iƚa'x.
10 Porque com o coração se crê para a justiça e com a boca se confessa para a salvação.
11 Qe ke' we'nika'ajji' yit'ij: —Pa' qu'nte' neqeku'ye' pakha'an, ma' qa'nte' jeek natqanhetiyekii hatse'.—(Is 28:16)
11 Pois a Escritura diz: “Todo aquele que nele crê não será envergonhado.”
12 Qe ham pa'qu' pakha' ƚunye'je' judío qa pe' nite' judiol, qe ha' Yatsat'ax'inij hikha' Yatsat'axij ene' week, qi pa'qu' netisij hatse' week pe'qu' niyinii,
12 Porque não há distinção entre judeu e grego, uma vez que o mesmo é o Senhor de todos, rico para com todos os que o invocam.
13 qe ke' we'nika'ajji' yit'ij iye: —Week pa'qu' niyinijets ƚiƚa'xe' pa' Yatsat'ax'inij qa' iƚa'xe'.—(Jl 2:32)
13 Porque: “Todo aquele que invocar o nome do Senhor será salvo.”
14 ¿Qa pa'n qu' ƚeqfenyejeyi'ij qu' niyinijets aka'an in hikha' nite' nek'enheyu'ets? ¿Pa'n qu' ƚeqfenyejeyi'ij qu' netk'enets in nite' impi'yelij hakha'an? ¿Pa'n qu' ƚeqfenyejeyi'ij iye qu' nepiye'ek'i in ham pa'qu' nenfeli'm eke' wi'tlijei?
14 Como, porém, invocarão aquele em quem não creram? E como crerão naquele de quem nada ouviram? E como ouvirão, se não há quem pregue?
15 Qa ¿pa'n qu' ƚeqfenyejeyi'ij iye qu' nenfel eke' wi'tlijei qu' nite' net'ukinheti'yi'ij qu' nenfel? Qe ka' we'nika'ajji' yit'ij: —¡Hayits qa ƚe'wis nekhewe' neka'x ke' ƚe'sits wi'tlijei!—(Is 52:7)
15 E como pregarão, se não forem enviados? Como está escrito: “Quão formosos são os pés dos que anunciam coisas boas!”
16 Qa nite'ƚe week qu' net'eku'miju'ƚ ekewe' ƚe'sits ink'aihits wi'tlijei. Qa hik ta'ƚijupi' pa' Isaias'ik'i in yit'ij: —Yatsat'axyij, ¿ƚekpa' qu' hats numti qu' yijaali'ija eke' henfeli'ƚ?—(Is 53:1)
16 Mas nem todos obedeceram ao evangelho. Pois Isaías diz: “Senhor, quem creu em nossa pregação?”
17 Ma' qa hik ta'ƚijupi' in ewi'ƚƚe qu' jintepiye'ek'i ke' wi'tlijei, ma' qa'nte' jinteqekuye', qa eke' qu' jintepiye'ek'i wi'tlijei hik ekewe' ƚe'lijei ha' Cristo.
17 E, assim, a fé vem pelo ouvir, e o ouvir, pela palavra de Cristo.
18 Qa yakha'ƚe qa' k'afaakani'ƚ, ¿me mente' ƚepi'ye'eƚik'i ke' wi'tlijei? ¡Nite'! Yakha' tsikfe'lets in hats ƚepi'ye'eƚik'i, qe ke' we'nika'ajji' yit'ij: —Week ha'ne sehe' yamipji' pa' ƚ'a'x, qa yamii iye pe' les in totsii.—(Sal 19:4)
18 Mas pergunto: Será que eles não ouviram? É claro que sim! “A voz deles se espalhou por toda a terra, e as palavras deles alcançaram os confins do mundo.”
19 Qa ewi'ƚij iye qu' nek'inaqfaakan, ¿me nite' hayiits qu' nenikfe'lets pa'aj ne' Israel? ¡Nikfe'lets! Pa' Moises'ik'i hikpa' yojo'oj pa'aj in nifel aka' ƚ'anye'j pa'aj pa' Intata in yit'ij: —Yakha' qu' haqsiijkii qu' eqemtsheni'ƚetskii ekheweli'ƚ judiol nekhewe' witsetitstax qa nite'ƚe hik ƚunyejei qu' witsetitse' qe nite' nikfe'l yiwets. Yakha' qu' haqsiijkii iye qu' nawakanini'ƚkii pa'qu' witset'e in nite' nikfe'ltax yiwets.—(Dt 32:21)
19 Pergunto mais: será que isso não chegou ao conhecimento de Israel? Moisés já dizia: “Eu farei com que vocês fiquem com ciúmes de um povo que não é nação; por meio de gente insensata eu os provocarei à ira.”
20 Qa i'nk'aƚe pa' Isaias'ik'i qa nite' nijiwei in nifel pa'aj pa' ƚ'anye'jets pa' Intata in yit'ij: —Hats tsi'wen nekhewe' nite' wotaxyii. Henethinets nekhewe' nite' inaqfaakantaxyiikii.—(Is 65:1)
20 E Isaías é tão ousado que diz: “Fui achado pelos que não me procuravam, revelei-me aos que não perguntavam por mim.”
21 Ma' qa nifel iye pa' ƚ'anye'jets pa' Intata ne' Israel qa yit'ij: —Miitsju' in hi'ttaxijets k'eewe yikoyei na' ewi'ƚ witset nite' nek'enheyu' qa ewi'ƚƚe in yisu'un qu' naqsiijkii pakha' ƚakha'ƚe in yisu'un qu' naqsiijkii.—(Is 65:2)
21 Quanto a Israel, porém, diz: “Todo o dia estendi as mãos a um povo desobediente e rebelde.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.