João 18
INTATA ȽE'ȽIJEI (MCA) vs NVT
1 Ha' Jesús in yili'ij ekewe'en in iyinijii pa' ƚatata, ma' qa iki'ƚkii he' ƚ'ijatshenhei qu' namiiteje'm ha' ƚajaika' ai hakha' kimi'ik'i ƚ'ikheyi'j na'aj iweli' ƚii Cedrón, hikha' i'ni' ha' wit'enekju' najkaket, qa hikha' qa i'ni'ƚi' ha' Jesús qa he' ƚ'ijatshenhei.
1 Depois de dizer essas coisas, Jesus atravessou com seus discípulos o vale de Cedrom e entrou num bosque de oliveiras.
2 Ka' Judas, kakha' t'ihinij ha' Jesús, nikfe'lii hakha' najkaket, qe hats olotsij qa i'njiiƚi' he' ƚ'ijatshenhei.
2 Judas, o traidor, conhecia aquele lugar, pois Jesus tinha ido muitas vezes ali com seus discípulos.
3 Ma' qa ka' Judas qa ƚijts'eyek hekhewe' ewi'ƚ tup'uje'm (grupo) he' hik ƚunyejei oq'opheƚinetsilets witeqjeƚinenheyij ke' qi witlijtsitjii qa hekhewe' uja'x tenek'enhei judiol, nukin hekhewe' tenek'enhe'yij he' pa'il qa hekhewe' iye fariseol. Ma' qa neka'x he' ƚek'ul qa he' ƚefetitjiyits qa ke' ƚaqapjuyititsijup pha'm yenji' ke' najak (antorchas).
3 Os principais sacerdotes e fariseus tinham dado a Judas um destacamento de soldados e alguns guardas do templo para acompanhá-lo. Eles chegaram ao bosque de oliveiras com tochas, lanternas e armas.
4 Qa ha' Jesús in hayiits week nikfe'lets kakha' ƚunye'jkii, qa ikiju'ƚ, qa nifaakan: —¿Ƚekpa' ƚowo'oƚiikii?—
4 Jesus, sabendo tudo que ia lhe acontecer, foi ao encontro deles. “A quem vocês procuram?”, perguntou.
5 Hekhewe'en qa yeku'ƚ: —Pa' Jesús, Nazaret ƚeiƚe'.— Jesús qa yit'ij: —Yakha' inek.— Qa ka' Judas, kakha' t'ihinij ha' Jesús, i'nji'teje'm hekhewe'en.
5 “A Jesus, o nazareno”, responderam. “Sou eu”, disse ele. (Judas, o traidor, estava com eles.)
6 Ha' Jesús in yit'ij: —Yakha' inek— qa week t'oqoyik'uikii qa namiju'kii sehe' hekhewe'en.
6 Quando Jesus disse: “Sou eu”, todos recuaram e caíram para trás, no chão.
7 Ha' Jesús qa ewi'ƚij iye in nifaakan: —¿Ƚekpa' ƚowo'oƚiikii?— Hekhewe'en qa yit'ijju' iye: —Pa' Jesús, Nazaret ƚeiƚe'.—
7 Mais uma vez, ele perguntou: “A quem vocês procuram?”. E, novamente, eles responderam: “A Jesus, o nazareno”.
8 Qa ha' Jesús qa yeku'ƚ iye, qa yit'ij: —Hats inek hi'ttaxi'ƚij ewets yakha' inek. Qu' yakha'ye' pakha' ƚowo'oƚiikii, qa' iwejinƚi'iƚ qu' nakkii enewe'en.—
8 “Já lhes disse que sou eu”, respondeu ele. “E, uma vez que é a mim que vocês procuram, deixem estes outros irem embora.”
9 Aka'an hik aka' ƚunye'jkii in yafits kakha' hayiits yit'ij ha' Jesús in yit'ij: —Tata, enewe' ƚesƚisij ham pa'qu' ewii'ƚe' qu' natsqamij.—
9 Ele fez isso para cumprir sua própria declaração: “Não perdi um só de todos que me deste”.
10 Ma' qa ha' Simón Pedro, hikha' na'li'm ha' ƚaqa'tsjikinet, qa nit'ijpha'm qa yifekinij je'm hakha' ƚeqejkunenek ha' qiji' pa'il ƚatata, qa yasinii qa k'itsji' ke' yiya'yik'i te'weiji' ƚekfi'ik'i, ha' witqejkunenek ƚii Malco.
10 Então Simão Pedro puxou uma espada e cortou a orelha direita de Malco, o servo do sumo sacerdote.
11 Ha' Jesús qa yit'ijets ha' Pedro: —Ukinik'iju' iye na' ƚejii na' aqa'tsjikinet. Na' Tata in tseƚisij qu' nek'iyaji' na' qi ek'imiiji', ¿me qa' nite' nek'iya'ye'ji'?—
11 Jesus, porém, disse a Pedro: “Guarde sua espada de volta na bainha. Acaso não beberei o cálice que o Pai me deu?”.
12 Ma' qa hekhewe' ewi'ƚ tup'uje'm (grupo) he' hik ƚunyejei oq'opheƚinetsilets witeqjeƚinenheyij ke' qi witlijtsitjii, qa hakha' iye yejeƚijipji' hekhewe'en (comandante) qa hekhewe' iye tenek'enhei judíos, qa t'eku'mi' ha' Jesús qa yophe'ƚ.
12 Assim, os soldados, seu comandante e os guardas do templo prenderam Jesus e o amarraram.
13 Ma' qa yojo in yeka'xii ha' Anás, qe hikha' ƚeqewket ha' Caifás, qiji' pa'il ƚatata kakha' ininqa'pji'.
13 Primeiro, levaram Jesus a Anás, pois era sogro de Caifás, o sumo sacerdote naquele ano.
14 Ha' Caifás hik hakha' yit'ijji'ju' hekhewe' judiol qu' les qu' ƚe'wise'ju' qu' ewi'ƚe' pa'qu' jukhew qu' nawa'mifi ha'ne witset.
14 Caifás foi quem tinha dito aos outros líderes judeus: “É melhor que um homem morra pelo povo”.
15 Ha' Simón Pedro yijayanpha'mkii ha' Jesús in wetka'x qa hakhap iye ƚ'ijatshenek. Hik ha'ne ha' nikfe'li'ƚ wetju'ƚ hakha' qiji' pa'il ƚatata, qa hik ta'ƚijupi' in ƚeke' in yijayanetsji' ha' Jesús hakha' jofji'ju' ke' ƚetsi' ha' pa'il ƚatata.
15 Simão Pedro e outro discípulo seguiram Jesus. Esse outro discípulo era conhecido do sumo sacerdote, de modo que lhe permitiram entrar com Jesus no pátio do sumo sacerdote.
16 Qa hakha'ƚe Pedro qa amanfik'i ha' ƚeji'ii. Qa hakha' wit'ijatshenek nikfe'lij ha' qiji' pa'il ƚatata, qa tepiliifik'i iye qa tafaakate'yi'ƚ ke' yejeƚ ha' ƚeji' ma' qa yuihinteje'm iye ha' Pedro.
16 Pedro teve de ficar do lado de fora do portão. Então o discípulo conhecido do sumo sacerdote falou com a moça que tomava conta do portão, e ela deixou Pedro entrar.
17 Ma' qa ke' witqejkunenki' yejeƚ ha' ƚeji', qa nifaakan ha' Pedro: —¿Me nite' hik akha' ha' ewi'ƚ hekhewe' ƚ'ijatshenhei hakha' jukhew?— Ha' Pedro qa yeku'ƚ: —Nite'. Nite' yakha'.—
17 A moça perguntou a Pedro: “Você não é um dos discípulos daquele homem?”. “Não”, respondeu ele. “Não sou.”
18 In k'ui qa hekhewe' ƚeqejkunenhei qa he' witeqjeƚinenheyij ke' witlijtsitjii qa niƚani' ka' ƚefet qa t'aƚets. Qa ha' Pedro qa ts'ap'a'ajup i'nji'teje'm hekhewe'en t'aƚets iye ka' fe't.
18 Como fazia frio, os servos da casa e os guardas tinham feito uma fogueira com carvão e se esquentavam ao redor dela. Pedro estava ali com eles, esquentando-se também.
19 Ma' qa ha' qiji' pa'il ƚatata qa nifaakanij ha' Jesús in t'ejuyets hekhewe' ƚ'ijatshenhei qa ke' yijatshenij iye.
19 Lá dentro, o sumo sacerdote começou a interrogar Jesus a respeito de seus discípulos e de seus ensinamentos.
20 Ha' Jesús qa yeku'ƚ: —Yakha' in k'iyet nite' hanat'inijik'uikii ene' weekji', k'inq'ijatshenjiifi nekhewe' ƚe'lijtsitjiyits ene' judiol qa k'inq'ijatshenjiifi iye nekhe' qi witlijtsitjii, hik nakha' ƚothewet ne' week judiol, qa ham pakha' qu' hit'ij qu' hanat'inijkii.
20 Jesus respondeu: “Falei abertamente a todos. Ensinei regularmente nas sinagogas e no templo, onde o povo se reúne.
21 ¿Inhats'ek in yakha' in ƚatsfaakan? Anfaakan yijat'ij hekhewe' tsepi'ye'ej kekhewe' k'iyetij, hik enewe' nikfe'lets kekhewe' hit'ij.—
21 Por que você me interroga? Pergunte aos que me ouviram. Eles sabem o que eu disse”.
22 Ha' Jesús in yit'ij aka'an, ma' qa ha' ewi'ƚ hekhewe' witeqjeƚinenheyij ke' qi witlijtsitjii qa yilanje'm ƚeju's, qa yit'ij: —¿Me hik aka' pa' i'nanye'j qu' jinteku'ƚ ha'ne qiji' pa'il ƚatata?—
22 Um dos guardas do templo que estava perto bateu no rosto de Jesus, dizendo: “Isso é maneira de responder ao sumo sacerdote?”.
23 Ha' Jesús qa yeku'ƚ: —Qu' uƚ'axe'ju' pa'qu' hit'ij, enfel ye'm pakha' uƚ'axju' in hit'ij, qa qu' ƚe'wise'ƚeju' in k'iyet, ¿qa inhats'ek in ƚaslan?—
23 Jesus respondeu: “Se eu disse algo errado, prove. Mas, se digo a verdade, por que você me bate?”.
24 Ma' qa ha' Anás qa inaqyaji'ij qu' newetka'xii ha' Caifás, qiji' pa'il ƚatata, ha' Jesús wo'nophe'ƚ he' ƚokoyei.
24 Então Anás amarrou Jesus e o enviou a Caifás, o sumo sacerdote.
25 Ha' Simón Pedro ts'ap'a'ajup ka' fe't, t'aƚets, ma' qa titijiti'yijets: —¿Me nite' hik akha' iye hekhewe' ƚ'ijatshenhei hakha'an?— Ha' Pedro qa welkut'ijkii, qa yit'ij: —Nite', nite' yakha'.—
25 Nesse meio-tempo, enquanto Simão Pedro estava perto da fogueira, esquentando-se, perguntaram-lhe novamente: “Você não é um dos discípulos dele?”. Ele negou, dizendo: “Não sou”.
26 Ha' ewi'ƚ hekhewe' ƚeqejkunenhei hakha' qiji' pa'il ƚatata, hik hakha' ha' ƚejefe hakha' k'istaxii ke' ƚekfi' yifekinii ha' Pedro, hakha'an qa yit'ijets iye ha' Pedro: —¿Me nite' hik akha' k'eweni' hakha' wit'enekju'ui najkaket, in ijts'ekii hakha'an?—
26 Mas um dos servos da casa do sumo sacerdote, parente do homem de quem Pedro havia cortado a orelha, perguntou: “Eu não vi você no bosque de oliveiras com Jesus?”.
27 Ha' Pedro qa ewi'ƚij iye in welkut'ijkii iye, ma' qa hik aka'aj qa ip pa' ta'a'a'.
27 Mais uma vez, Pedro negou. E, no mesmo instante, o galo cantou.
28 Ma' qa wetka'xik'uifik'i iye ha' Jesús ke' ƚetsi' ha' Caifás, qa wetka'xii ke' wititsi' ƚii pretorio, Roma ƚakha', i'nifi ek hakha' judiol tenek'enhe'yipji' Roma ƚeiƚe' (gobernador). Mexe leefiju', he' judiol qa nite' uyetsji' ke' wititsi' pretorio, qe tit nuyetsji' ma' titha hats hik ƚunyejeye' qu' netjilii in mexe ƚe'sits pe' neƚuts, qa' nite' ƚeke'ye' qu' na'nij ji'teje'm pakha' witkujiiji' pe' ƚe'sits neƚuts Pascua.
28 O julgamento de Jesus diante de Caifás terminou nas primeiras horas da manhã. Em seguida, foi levado ao palácio do governador romano. Seus acusadores não entraram, pois se contaminariam e não poderiam celebrar a Páscoa.
29 Qa hik ta'ƚijupi' ha' gobernador Pilato in iketsfik'i hekhewe'en, qa yit'ijji'ju': —¿Pa'n ƚunye'j pa' uƚ'ax yaqsiijkii ha'ne jukhew qa ƚenka'xi'ƚmet?—
29 Então o governador Pilatos foi até eles e perguntou: “Qual é a acusação contra este homem?”.
30 Hekhewe'en qa yeku'ƚ, qa yit'ijju': —Qu' nite' uƚ'axe' ha'ne jukhew qekha nite' henka'xe'taxi'ƚ ei qu' k'eƚisiƚij.—
30 Eles responderam: “Não o teríamos entregue ao senhor se ele não fosse um criminoso”.
31 Ma' qa ha' Pilato qa yit'ijets iye: —Eka'xi'ƚ nakha'an qa' it'iƚiji' pa' hats ƚ'anye'j pa' eqe leyi'ƚ qu' ekhewele'ƚi'iƚij qu' itanitheni'ƚij nakha'an pa' yaqsiijkii.— He' judiol qa yeku'ƚ iye: —Yekheweli'ƚ in ye'judioli'ƚ nite' ƚenexkeli'ƚij ye'm qu' hilani'ƚ pa'qu' jukhewe'.—
31 “Então levem-no embora e julguem-no de acordo com a lei de vocês”, disse Pilatos. “Só os romanos têm direito de executar alguém”,
32 Aka'an in ƚunye'jkii qe qa' nafits kekhewe' ƚe'lijei ha' Jesús in iyetij qa yeqethenik'iha pa'n qu' ƚawamhinye'je' hatse'.
32 Assim cumpriu-se a previsão de Jesus sobre como ele morreria.
33 Ma' qa ha' Pilato qa uyifi iye kekhe' wititsi' pretorio, qa taya'yets ha' Jesús, ma' qa wetka'xetsji', qa yit'ijets: —¿Me hik akha' pakha' qi ƚatata ene' judiol?—
33 Então Pilatos entrou novamente no palácio e ordenou que trouxessem Jesus. “Você é o rei dos judeus?”, perguntou ele.
34 Ha' Jesús qa yeku'ƚ: —¿Me akha'ƚe qu' it'ij aka'an? ¿Me i'nƚi'i qu' nata'ƚƚe'ets qu' nit'ij ewets pekhewepe' qu' yakha'ye'?—
34 Jesus respondeu: “Essa pergunta é sua ou outros lhe falaram a meu respeito?”.
35 Ha' Pilato qa yeku'ƚ iye: —¿Ye' me yakha' ye'judio? Ene' ejefets qa nekhewe' iye tenek'enhe'yij ne' pa'il tseƚis ej. ¿Pa'n eqfenye'j ewek pa'aj?—
35 “Acaso sou judeu?”, disse Pilatos. “Seu próprio povo e os principais sacerdotes o trouxeram a mim para ser julgado. Por quê? O que você fez?”
36 Ha' Jesús qa yeku'ƚ: —Na' heinek'enhe'yi' nite' ha'ne sehe' ipji'. Qe qek hik ha'neyi'i' ha'ne sehe' ipji' na' heinek'enhe'yi', ma' qa nekhewe' tsijayan qekha nawatlantaxyipji', qekha nite' niwejinetaxij ne' judiol in t'eku'myi'. Qa nite'ƚe hik ha'ne i'ni'in nakha' heinek'enheiji'.—
36 Jesus respondeu: “Meu reino não é deste mundo. Se fosse, meus seguidores lutariam para impedir que eu fosse entregue aos líderes judeus. Mas meu reino não procede deste mundo”.
37 Ma' qa ha' Pilato qa yit'ijets: —¿Ye' me akha' e'wittata?— Ha' Jesús qa yeku'ƚ iye: —Ƚ'asiinik'iha ka' ƚit'ij in yakha' ye'wittata. Qa hik ta'ƚijupi' in tsekfik'i qa hik ta'ƚijupi' iye in tsametsju' ha'ne sehe' ipji', qe qa' henfel na' yijaa'ija. Qa week nekhewe' hats i'nji'teje'm na' yijaa'ija, qa tek'en yiwets.—
37 Pilatos disse: “Então você é rei?”. “Você diz que sou rei”, respondeu Jesus. “De fato, nasci e vim ao mundo para testemunhar a verdade. Todos que amam a verdade ouvem minha voz.”
38 Ha' Pilato qa yit'ij: —¿Pakhana's qu' ƚunye'je'kii pa' yijaa'ija?— In yit'ij aka'an, ma' qa uyetsfik'i iye hekhewe' judiol, qa yit'ijji'ju': —Ham hi'wene' pa'qu' uƚ'axe' qu' ƚunye'je' hakha'an.
38 Pilatos perguntou: “Que é a verdade?”. Depois que disse isso, Pilatos saiu outra vez para onde estava o povo e declarou: “Ele não é culpado de crime algum.
39 Qa na'lƚe ka' hayiits eqfenyejeijii'ƚ ewek qu' yakha'ye' qu' hiwejinji'ij pa'qu' ewi'ƚe' wit'opheƚik'e' qa yamji'jets ene' ƚe'sits neƚutsji' Pascua. ¿Me ƚisu'uni'ƚ qu' hiwejin ha'ne qi ƚatata ne' judiol?—
39 Mas vocês têm o costume de pedir que eu solte um prisioneiro cada ano, na Páscoa. Vocês querem que eu solte o ‘rei dos judeus’?”.
40 Ma' qa ewi'ƚij iye in week tayai wetju'ƚ, qa yit'ijju': —¡Hasu'uj iwejin nakha'an! Hakha' yijat'ij Barrabás qu' iwejin.— Ha' Barrabás hikha' qi in uƚ'ax ejtenhetsax.
40 Eles, porém, gritaram: “Não! Esse homem, não! Queremos Barrabás!”. Esse Barrabás era um criminoso.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.