Hebreus 6

INTATA ȽE'ȽIJEI (MCA) vs BKJ

Sair da comparação
1 Qa hik ta'ƚijupi' qu' yape jinakik'uifik'i kekhewe' hats jinikfe'lets t'ejuyets ha' Cristo, ma' qa' ji'nuiji'teje'm pakha' hats les in jutsitax wi'tlijei. Qa hasu'uj qu' jinapilets iye pekhewe' hats jiyaqhat'etsij in jitojohonjo' pekhewe'en, in jitit'ijets in hats jiteli'ij pe' wekwek jiyeka'xii pa' witwamhi', qa pa' nite' inqekuyejeyij pa' Intata,
1 Pelo que, deixando os princípios da doutrina de Cristo, prossigamos até a perfeição, não lançando de novo o fundamento de arrependimento de obras mortas e de fé em Deus,
2 qa in jit'ijatshenhetiyij iye pa'n ikji' kekhewe' ƚunyejeikii in wenpulijijju' qa in yeni'pji'kii iye ƚokoyei, qa qu' iƚiye' pe' hats naxtaxju', qa pekhewe' tejeyu'mtshenhetii qu' namii pa' fe't nite' yili'ij.
2 de doutrina sobre batismos, e de imposição de mãos, e sobre ressurreição de mortos e sobre juízo eterno.
3 Pa' Intata qu' ƚexke'yi'ij, qa' les hit'iƚij ju'f pe'qu' i'nk'aihitse' qu' nek'inq'ijatsheniƚij.
3 E isso faremos, se Deus o permitir.
4 Qe in t'ejuyets pekhewe' hats testiitaxij pa' ƚikfeliyaxitsets pa'n ƚunye'j qu' ji'ƚa'xe', qa nikfe'ltaxets iye pa' ƚeqisit pa' Intata, qa i'ntaxij ji'teje'm iye in yoksi'wen pa' ƚet'unha'x pa' Espíritu Santo,
4 Porque é impossível que os que uma vez foram iluminados, e provaram o dom celestial, e se fizeram participantes do Espírito Santo,
5 qa nikfe'ltaxetsha iye pa' ƚ'emenye'j ke' ƚe'sits Intata ƚe'lijei, qa nikfe'ltaxetsha iye pe' ƚet'unhaxits hatse' pa' Intata pakha' mexe hamik'ui,
5 e provaram a boa palavra de Deus, e os poderes do mundo que há de vir,
6 ma' qa in hats namju'kii, qa nite' ƚeke' qu' netpilik'i qu' nit'ijets qu' naf'aliƚi'ij, qe hats ƚekhewelƚe in hik ƚunye'j qu' nenji'pha'm iye pe' cruz ha' ƚa's pa' Dios ma' qa natlakaxtiiju' iye hakha'an.
6 se eles caírem, sejam outra vez renovados para arrependimento; visto que eles de novo crucificam para si mesmo o Filho de Deus, expondo-o em uma vergonha aberta.
7 Qe na'aj sehe' in les yiwq'axin piƚeyits qa ƚe'sitsji' iye ne'ej ƚeqei, qa pekhewe' wenq'eni' qa yi'wejuƚenij, pa' sehe' qa yejeƚets pa' Intata.
7 Porque a terra que absorve a chuva que cai sobre ela, e produz erva útil, provê para aqueles que a lavram e recebe a bênção da parte de Deus.
8 Qa in ta'ƚƚi'i' ne'ej tii qa ne'ej extuweƚkukui, qa ham weju'ƚij, ma' qa hats k'esiyu'ets qu' na'nipji' pa' ƚawak pa' Dios. Qa' hamitse' qu' netene'ƚju'.
8 Mas aquela que produz espinhos e abrolhos é rejeitada, e perto está da maldição; e o seu fim é ser queimada.
9 Qa ekheweli'ƚ yejefets, yemjeetax ekewe' hi'ttaxi'ƚij ewets, qa tsikfe'lƚi'iƚets in nite' nasini'ƚ ji'teje'm ekewe'en, qe ekheweli'ƚ les yijat'ij in ƚ'ijayiƚijfik'i in ƚijayani'ƚ pa' Intata.
9 Porém, amados, esperamos coisas melhores de vós, e coisas que acompanham a salvação, embora falemos assim.
10 Qe pa' Intata in qi in yatsathen, qa nite' ƚeke' qu' nantapi'ii pekhewe' ƚaqsiiƚijkii qa nite' ƚeke' iye qu' nantapi'ii in ƚ'inq'ethiniƚij pa' ƚeqsu'unka'x qa ƚi'feni'ƚ pekhewep. Hik kakha' mexe ƚaqsiiƚijkii hane'ej.
10 Porque Deus não é injusto para que se esqueça de vossa obra, e do trabalho de amor que para com o seu nome mostrastes, porquanto ministrastes aos santos, e ainda os servis.
11 Qa hisu'unƚetaxi'ƚ qu' week ewiƚei ekheweli'ƚ qu' naamƚi'ijii pa' ƚ'aka'the' qu' inq'ethini'ƚij in nite' atha'la'li'ƚju', hats'inha qu' afitstaxi'ƚ hatse', ma' qa nafits pa' qi in ƚetjumti'iƚik'ui.
11 E desejamos que cada um de vós mostre o mesmo zelo até a completa certeza da esperança até o fim.
12 Hats'inha qu' nite' a'walxalitsi'iƚ, qa' ojonketiƚik'i yijat'ij pekhewe' testi'yij hatse' pakha' hats yiwjutsiqen pa' Intata qe ta'ƚets pa' nite' ƚeqekuyejeyij qa in nite' itaqsunijup iye.
12 Para que não estejais ociosos, mas sejais seguidores dos que pela fé e paciência herdam as promessas.
13 Pa' Intata in nifeli'm pa' yiwjutsiqeni'm pa' Abraham, qa in ham pakha' qu' netweyik'uipha'm pa' Intata qu' les qiye'ji' qu' netetfeliji'm pa' yiwjutsiqeni'm pa' Abraham, qa ƚakha'ƚe in tetfelƚi'ij ƚete'm,
13 Porque, quando Deus fez a promessa a Abraão, visto que não havia alguém maior por quem jurar, ele jurou por si mesmo,
14 qa yit'ij: —Yijaa'ija qu' k'efen qa' yijaa'ija iye qu' k'eƚisij pe'qu' olootse' qu' nata'ƚ ewets hatse'.—(Gn 22:17)
14 dizendo: Certamente abençoando eu te abençoarei e multiplicando eu te multiplicarei.
15 Pa' Abraham qa notki'ets nite' itaqsunijup, qa pa' Intata qa yaqsiimijkii pa' hats yiwjutsiqeni'm pa'aj.
15 E assim, tendo Abraão perseverado pacientemente, obteve a promessa.
16 Qe ene' jukhew in na'l na'aj yisu'un qu' neniwjutsiqenij qa tetfeliji'm na'aj te'weyik'uipha'm in qiji', qa in yaqsiijkii aka'an qa hats nite' ƚeke' qu' nenwu'mpha'm. Ma' qa hats ƚ'aka'the'ƚe pa' wi'tlijei.
16 Porque os homens verdadeiramente juram pelo maior, e o juramento de confirmação é, para eles, um fim de toda contenda.
17 Qa hik ƚunye'j pa' Intata, in yisu'un qu' nethiinijha pekhewe' tisij hatse' pa' hats yiwjutsiqen in nite' yink'aihitik'ui pa' hats yit'ij, qa in yiwjutsiqen pa'aj qa tetfeelijha,
17 E assim Deus, desejando mostrar mais abundantemente aos herdeiros da promessa a imutabilidade do seu conselho, confirmou-o com juramento;
18 hats'inha pa' yiwjutsiqen qa in tetfeelijha iye, qa' hik enewe'ye' qu' nata'ƚets qu' jet'unitse'jiik'i inekhewel pekhewe' wo'oikii pakha' qu' naqsi'jju', qa jinikfe'letsha iye in yijaa'ija pakha' hats yiwjutsiqen pa'aj pa' Intata, qa enewe' wetsjuk pa' yiwjutsiqen qa in tetfeelijha iye qa nite' ƚeke' qu' naqanƚekii pa' Intata.
18 para que através de duas coisas imutáveis, nas quais é impossível que Deus minta, pudéssemos ter uma poderosa consolação, nós, que procuramos refúgio na esperança colocada diante de nós.
19 Qa in jinikfe'lets in yijaa'ija pa' yiwjutsiqen pa'aj pa' Intata, qa hane'en qa hik ƚunye'j qu' ƚeqe tseyeme' pe' intawjets in ƚunye'jek ne'ej tokoyei ƚeqe tseyem. Qa pekhe'ƚe inqe tseyem qa i'nifi pe' te'weiteje'm pe' witlitsitjii inqa'met ƚ'ajits (tabernáculo) na' wa'sji' qa pa' ƚe'niyak qa t'atsji'ƚfik'i pa' ƚejilafi' ƚeqeji' pe' te'weiteje'm, ma' qa jet'unitsji'ha qa jiyijanit'etsija iye.
19 Esperança essa que temos como âncora da alma, segura e firme, e que penetra até o interior do véu;
20 Qa pekhe' te'weiteje'm pe' witlijtsitjii, hik pekhe' ha' Jesús wathayin ine'mifi qa yaqsi'j ine'mijkii qu' ƚeke'ye' qu' ji'nuyetsji', qe ƚakha' hats qiji' pa'i qa nite' yili'ij in qiji' pa'i in ƚunyejju'ek pa' ƚeqniyak pa' Melquisedec.
20 onde o precursor entrou por nós, o próprio Jesus, feito sumo sacerdote para sempre, segundo a ordem de Melquisedeque.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.