Atos 25
INTATA ȽE'ȽIJEI (MCA) vs VC
1 Ma' qa ha' Festo in hats wetshetk'ewi'ƚ ke' neƚutsik'i in i'nk'a namets hakha' sehe' qu' netnek'enheiji', qa yamii ha' Jerusalén in ta'ƚi' ha' Cesarea ai.
1 Três dias depois de sua chegada à província, Festo subiu de Cesaréia a Jerusalém.
2 Qa pekhewe' tenek'enhe'yij pe' pa'il qa pekhewe' iye judiol wit'alheiji' hakha' witset qa iketsji' pa'aj ha' Festo qu' nit'ijets in wenuteni'm ha' Pablo, qa yaqsiijtaxijetskii pa'aj pekhewe'en ha' Festo,
2 Aí os sumos sacerdotes e os judeus mais notáveis foram ter com ele, acusando Paulo, e rogaram-lhe,
3 in iyintaxijets qu' ni'fenij qu' ninq'ukinii qa netetka'xii ha' Pablo ha' Jerusalén. Qekha hatsƚe nantaxik'uiji' ha' wit'ikheyi'j pe'qu' nilan.
3 com insistência, como um favor, que o mandasse de volta para Jerusalém. É que queriam armar-lhe uma emboscada para o assassinarem no caminho.
4 Qa hakha'ƚe Festo qa yeku'ƚijiju'ƚ pa'aj pekhewe'en ha' Pablo t'opheƚiti'yi' ha' Cesarea qa ƚakha' iye in hats k'esets qu' napilii hakha' witset.
4 Festo, porém, respondeu que Paulo se achava detido em Cesaréia e que ele mesmo partiria para lá dentro de poucos dias. E acrescentou:
5 Ma' qa yit'ijji'ju' iye: —Ekheweli'ƚ in e'wit'alheyi'ƚ, pekhewe' qu' ƚeke'ye' qu' nak qa' yijts'eyek'i ii hakha' witset. Qa qu' nana'l pa'qu' uƚ'axe' hakha' jukhew qa' it'iƚij.—
5 Portanto, os que dentre vós são de prestígio desçam comigo; e se houver algum crime nesse homem, acusem-no.
6 Ma' qa in hats wetshetk'ewi'ƚ tatsai (8) i'nƚi'i qu' week inyaqsiiye' (10) neƚuts in amani'ju' ha' Jerusalén, qa hats tepilii iye ha' Cesarea. Qa neƚukii qa' hats i'nipji' ha' ƚots'oji'la'x t'ejuyets in hik ƚunye'j juez. Ma' qa inq'ukinii ha' Pablo qu' netetka'xii.
6 Demorou-se entre eles cerca de oito ou dez dias e desceu a Cesaréia. No dia seguinte, sentou-se no tribunal e citou Paulo.
7 Qa in hats tetka'x, qa k'ooyijji' he' judiol hik hekhewe' ta'ƚii ha' Jerusalén, qa yit'ijetskii ha' Festo kekhewe' olots qa uƚ'etsik'i yit'ijets in wenuteniji'm ha' Pablo, qa nite'ƚe ƚeke' qu' niwjutsiqenija me yijaa'ija.
7 Assim que este compareceu, rodearam-no os judeus que tinham descido de Jerusalém e acusaram-no de muitos e graves delitos que não podiam provar.
8 Qa hakha'ƚe Pablo qa iyet qu' netweiƚetik'i, qa yit'ij: —Yakha' ham pa'qu' haqsiijkii qu' uƚ'axe', nite' he'yejuyiju'ƚ kakha' ƚeqe ley nekhewe' judiol, nite' he'yejuyiju'ƚ ke' qi witlijtsitjii qa nite' iye he'yejuyiju'ƚ pa' qi Roma ƚatata, César.—
8 Paulo alegava em sua defesa: Em nada tenho pecado contra a lei dos judeus, nem contra o templo, nem contra César!
9 Qa ha' Festo in yisu'un qu' nisu'uunija he' judiol qa yeku'ƚiju'ƚ ha' Pablo, qa yit'ijets: —¿Me ƚanamiyu'ui ha' Jerusalén qu' hik nakha'yi'i' qu' k'ejeyumtshenij ekewe' wekwek?—
9 Mas Festo, querendo agradar aos judeus, disse a Paulo: Queres subir a Jerusalém e ser julgado ali diante de mim?
10 Ma' qa ha' Pablo qa yeku'ƚ: —Yakha' ha'ni' ha'ne yatsat'axij pa' César t'ejuyets pakha' qu' netjeyumtshenheti'yij pe'ye', qa hik ha'netaxi' qu' heijeyumtshenheti'yiji' pa' yijunye'j. Yakha' ham pa'qu' uƚ'axe' qu' haqsiimijkii ne' judiol, akha' ƚenikfe'letsha.
10 Paulo, porém, disse: Estou perante o tribunal de César. É lá que devo ser julgado. Não fiz mal algum aos judeus, como bem sabes.
11 Yakha' qu' yuƚ'axe' qa haqsiijkii iye pakha' qu' ne'weju'ƚij qu' hawa'm, nite' ƚeke' qu' hoyoqoweyiju'ƚ qu' hailanhetii. Qa in hamƚe pa'qu' yijaayi'ija kekhewe' wekwek yit'ijets nekhewe'en in wenutenij ye'm, qa ham pakha' qu' ƚeke'ye' qu' nesƚistaxij nekhewe'en. Hisu'un pa' César qu' hik pakha'ye' yijat'ij qu' netsjeyumtshenij pa' yijunye'j.—
11 Se lhes tenho feito algum mal ou coisa digna de morte, não recuso morrer. Mas, se nada há daquilo de que estes me acusam, ninguém tem o direito de entregar-me a eles. Apelo para César!
12 Ma' qa ha' Festo in hats yili'ij in iyeti'ƚju' hekhewe' ƚe'fetsijup in yithayiki pa'qu' ƚunye'je'kii (asesores), qa yit'ijets ha' Pablo: —Akha' in hats ƚ'iyinets qu' hakha'ye' yijat'ij César qu' nejeyumtshenij pa'qu' ejunye'je', hakha' César qu' amii hatse'.—
12 Então Festo conferenciou com os seus assessores e respondeu: Para César apelaste, a César irás.
13 Qa uja'x ke' neƚuts qa namii ha' witset Cesarea ha' wittata Agripa qa ke' ƚewhe'ye' Berenice. Wetfelii ha' Festo.
13 Alguns dias depois, o rei Agripa e Berenice desceram a Cesaréia para saudar Festo.
14 Qa hekhewe'en in olots ke' neƚuts in amaneyi' hakha' witset, qa ha' Festo qa nifeli'm kakha' ƚunye'jkii ha' Pablo hakha' wittata, qa yit'ijets: —Na'l ha' ewi'ƚ jukhew yophe'ƚ pa'aj ha' Félix.
14 Como se demorassem ali muitos dias, Festo expôs ao rei o caso de Paulo: Félix deixou preso aqui um certo homem.
15 In ha'ni' ha' Jerusalén, hekhewe' tenek'enhe'yij he' pa'il qa hekhewe' iye tenek'enheiji' ha' witset, qa yit'ij yiwets kekhewe' yit'ijets in wenuteniji'm hakha'an, qa iyintaxets qu' natlanheti'yipji' kekhewe'en.
15 Quando estive em Jerusalém, os sumos sacerdotes e os anciãos dos judeus vieram queixar-se dele comigo pedindo a sua condenação.
16 Qa heku'ƚ qa hit'ijets in nite' hikka' ƚunyejei enewe' romano qu' net'ihinƚi'ij pa'qu' jukhewe' qu' nite' nojoye' qu' nenithineni'ƚju' pekhewe' qu' nenutentaxi'm, hats'inha qu' nana'l jeek ƚetset'i'ik'uyi' qu' netweiƚetik'i.
16 Respondi-lhes que não era costume dos romanos condenar homem algum, antes de ter confrontado o acusado com os seus acusadores e antes de se lhes dar a liberdade de defender-se dos crimes que lhes são imputados.
17 Ma' qa in hats ha'ne not'axi' wetju'ƚ, qa aje'eƚ in neƚukii qa ha'nipji' hakha' yits'oji'la'x t'ejuyets qu' ye'juezi'ij qa k'inaqyaji'ij qu' netetka'x hakha' jukhew.
17 Compareceram aqui. E eu, sem demora, logo no dia seguinte, dei audiência e ordenei que conduzissem esse homem.
18 Ma' qa niiƚepha'm kiyek hekhewe' wenuteni'm, qa yit'ij yiwetskii kekhewe' wenuteniji'm hakha'an, qa hamƚe hepi'ye'yi'ij kekhewe' uƚ'ets humtitax qu' nit'ijju'.
18 Apresentaram-se os seus acusadores, mas não o acusaram de nenhum dos crimes de que eu suspeitava.
19 Qe uja'xƚe in hepi'ye'ej in uƚ'etsij wetju'ƚ pa' ƚunyejeyij pakha' yijayan, qa uƚ'etsij wetju'ƚ iye pakha' wa'mte' Jesús, hik pakha' ha' Pablo yit'ijets in iƚa'xte' iye.
19 Eram só desavenças entre eles a respeito da sua religião, e uma discussão a respeito de um tal Jesus, já morto, e que Paulo afirma estar vivo.
20 Qa nite'ƚe tsikfe'lets pa'n qu' yeqfenye'ji'ij qu' hejeƚijupkii eke' wekwek, qa hanfaakantaxij qu' nanamiyu'ui ha' Jerusalén qa' hik nakha'yi'i' qu' netjeyumtshenheti'yiji' eke' wekwek.
20 Vi-me perplexo quanto ao modo de inquirir essas questões e perguntei-lhe se queria ir a Jerusalém e ser ali julgado.
21 Qa ha' Pablo qa iyinets qu' mexe not'opheƚitii eku'n iye hats'inha qu' nakha'ye' yijat'ij qi Roma ƚatata César qu' hik nakha'ye' yijat'ij qu' nejeyumtshenij pa'qu' ƚunye'je', ma' qa k'inaqyaji'ij qu' mexe not'opheƚitii eku'n iye ipƚu'ui qu' hats hukintaxij na' César.—
21 Mas, como Paulo apelou para o julgamento do imperador, mandei que fique detido até que o remeta a César.
22 Ma' qa ha' Agripa qa yit'ijets pa'aj ha' Festo: —Yakhap iye hisu'untax qu' hepi'ye' pakha' jukhew.— Ha' Festo qa yit'ijets pa'aj: —Uje' qu' epi'ye'.—
22 Agripa disse então a Festo: Eu também desejava ouvir esse homem. Ao que ele respondeu: Amanhã o ouvirás.
23 Qa hik ta'ƚijupi' in neƚukii ha' Agripa qa ke' Berenice qa uyetsji' hakha' ƚ'ithi'wet qi in topolij pakha' ƚewqiyejeiji' qa ƚijts'eye'kteje'm he' oq'opheƚinetsilets ƚatatal qa hekhewe' iye qitsji' tenek'enheiji' ha' witset. Ma' qa ha' Festo qa inaqyaji'ij qu' netetka'x ha' Pablo.
23 No dia seguinte, Agripa e Berenice apresentaram-se com grande pompa. E, entrando com os tribunos e as pessoas de mais relevo da cidade na sala de audiência, foi também Paulo introduzido por ordem de Festo.
24 Qa ha' Festo qa yit'ij: —Wittata Agripa qa week nekhewe' namii ha'ne ju'uniji', ƚi'weni'ƚ ha'ne jukhew, hane'en in ta'ƚets qa hekhewe' olots judiol hakha' Jerusalenii qa hane'e'in iye iyintaxij yiwets ka' ewi'ƚ qa taya'yijipji'kii in iyintaxij yiwets qu' yape hasu'uj iƚa'xe' hane'en.
24 Festo tomou a palavra: Ó rei, e todos vós que estais aqui presentes, vedes este homem contra quem os judeus em massa e com grandes gritos vieram reclamar a morte, tanto aqui como em Jerusalém.
25 Qa yakha'ƚe qa hi'wen in ham pakha' qu' naqsiijkii qu' ne'weju'ƚij qu' natlanhetii. Qa nakha'an in iyinets qu' nakha'ye' yijat'ij César qu' hik nakha'ye' qu' nejeyumtshenij pa'qu' ƚunye'je', ma' qa hats hiwjutsiqeni'm qu' hukinii hatse'.
25 Mas tenho averiguado que ele não fez coisa alguma digna de morte. Entretanto, havendo ele apelado para o imperador, determinei remeter-lho.
26 Qa hamƚe pa'qu' uƚ'axe' qu' ƚunye'je' hane'en qu' hika'ajji' pa'qu' witfaakanek'e qu' net'ejuyii ha' wittata César. Qa hik ta'ƚijupi' hane'ej in henka'xi'ƚ ewetsji' les in hit'ij ewets akha' wittata Agripa, hats'inha qu' hats anfaakankii hatse', ma' qa' hats nana'l pa'qu' hika'ajji' hatse'.
26 Mas dele não tenho nada de positivo que possa escrever ao imperador, e por isso mandei-o comparecer diante de vós, mormente diante de tua majestade, para que essa audiência apure alguma coisa que eu possa escrever.
27 Qe humti qu' nite' witjeik'uneyaxe'kii, qu' jininqekentaxij pa'qu' wit'opheƚik'e qa' nite'ƚe ji'nt'ikayi'ijji' pa'qu' ƚunye'je'kii.—
27 Pois não me parece razoável remeter um preso, sem mencionar ao mesmo tempo as acusações formuladas contra ele.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 25, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.