Atos 22

INTATA ȽE'ȽIJEI (MCA) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 —Yejefets qa nekhewe' iye inaqwa'mhits, ek'en eku'ni'ƚik'i ek aka' qu' ne'tweiyik'i.—
1 — Irmãos e pais, escutem agora o que tenho a dizer em minha defesa.
2 In yepi'ye' ek'i hekhewe'en in yojo'ok'i ke' hebreo, ma' qa les in weiji'ju'ha, qa yit'ijji'ju':
2 Quando ouviram que Paulo lhes falava em língua hebraica, fizeram mais silêncio ainda. Paulo continuou:
3 —Yakha' ye' judío, tsekifik'i pa'aj ha' witset Tarso, ha' sehe' Cilicia, qa ha'neƚe ye'qi'i ha'ne Jerusalén. Yaqa maestro toxik'i ha' Gamaliel, hikha' yasiinik'iha in i'nq'ijatshenij kakha' ƚeqe ley pe' inqa'jteyik'i. Yakha' qi in heiqemtshentaxijkii pa' Dios in ejunyejeyi'ƚek hane'ej.
3 — Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas fui criado nesta cidade e aqui fui instruído aos pés de Gamaliel, segundo o rigor da Lei de nossos antepassados, sendo zeloso para com Deus, assim como todos vocês o são no dia de hoje.
4 Ma' qa hijayanjiijkii ƚawamhi'ye' ha'ne Wit'ikheyi'j, honophe'ƚju' qa huihinjiifi ke' witq'opheƚitjii jukhew qa efuts iye.
4 Persegui este Caminho até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na cadeia.
5 Qa aka'an qa week nikfe'lets hakha' qiji' pa'il ƚatata qa nekhewe' iye wit'alhei Junta Suprema. Qa enewe'en qa hik enewe' iye tseƚisij kekhewe' witfaakanhei qu' net'ejuyii he' inejefets judiol i'ni' ek ha' Damasco, hats'inha qu' honophe'ƚju' qa henka'xiikii iye ha'ne Jerusalén pekhewe' i'ntaxi' hakha' witset, ma' qekha nattanithenhetiitaxju' iye.
5 Disto são testemunhas o sumo sacerdote e todos os anciãos. Deles eu recebi cartas para os irmãos judeus de Damasco, e fui até lá para trazer amarrados a Jerusalém os que também lá estivessem, para serem punidos.
6 Qa ƚunye'jkii in mexe henekik'i ha' wit'ikheyi'j, hats yek'esiyu'uiha ha' Damasco, hats natsathenju' junu', qa aje'eƚ namju' ha' ewi'ƚ koojo qa yamyijup in napjuyit yipji' ta'ƚiipha'm na' wa's.
6 — Ora, aconteceu que, enquanto eu viajava, já perto de Damasco, quase ao meio-dia, repentinamente, uma grande luz do céu brilhou ao redor de mim.
7 Qa tsami'ju' sehe', qa hepi'ye' pa' ewi'ƚ wit'ax in yit'ij yiwets: “Saulo, Saulo, ¿inhats'ek in ƚatsawitjitax?”
7 Então caí por terra, ouvindo uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Qa heku'ƚ: “¿Ƚek akha' Yatsat'axyij?” Qa yit'ij yiwets: “Yakha' Jesús Nazaret ƚeiƚe', hik hakhaa'ija ƚatsjayantaxkii.”
8 Perguntei: “Senhor, quem é você?” Ao que me respondeu: “Eu sou Jesus, o Nazareno, a quem você persegue.”
9 Hekhewe' yijts'eyek yi'wenija hakha' koojo, itometsitsijha, qa nite'ƚe nikfe'lik'i kakha' yit'ij yiwets pakha' wit'ax.
9 — Os que estavam comigo viram a luz, sem, contudo, perceber o sentido da voz de quem falava comigo.
10 Qa hit'ijets: “¿Pa'n ƚii pa'qu' haqsiijkii, Yatsat'axyij?” Qa ha' Yatsat'axyij qa yit'ij yiwets: “Eniipha'm qa' amji'teje'm na' Damasco, qa hik nakha'yi'i' qu' efelhiti'yi'm week ekewe' hane'ej qu' ƚ'ayajaxti'yijets qu' aqsiijkii.”
10 Então perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” E o Senhor me disse: “Levante-se, entre em Damasco, onde lhe dirão tudo o que você precisa fazer.”
11 Qa hatsƚe nite' hi'wenkii qe ta'ƚets ka' ƚ'uƚa'x hakha' koojo, he' yijts'eyek qa ts'etsin t'eku'mi' ha'ne yikoi, ma' qa k'uiji'teje'm ha' Damasco.
11 Tendo ficado cego por causa da intensidade daquela luz, guiado pela mão dos que estavam comigo, cheguei a Damasco.
12 Qa ha' ewi'ƚ jukhew ƚii Ananías yijayaanija iye ke' Moisés ƚe'lijei, qa weekij he' judiol tetseti'yi' ha' Damasco yit'ijets in teik'unei.
12 — Um homem chamado Ananias, piedoso conforme a Lei, tendo bom testemunho de todos os judeus que ali moravam,
13 Qa namyii, qa ts'ap'ayipji', qa yit'ij yiwets: “Yejefe Saulo, hane'ej qu' i'wenkii iye.” Qa hik akaa'ijha in henjeƚpha'm qa hejeƚju'.
13 veio procurar-me e, chegando perto de mim, disse: “Irmão Saulo, recupere a visão!” Nessa mesma hora, recuperei a visão e olhei para ele.
14 Hakha'an qa yit'ij yiwets: “Pakha' ƚeqe Dios pe' i'nalheyik'i hayiits pa'aj t'eku'm eiji' qu' enikfe'lets pakha' qu' nisu'un, qa qu' i'wen iye hakha' Yatsathen yijat'ij qa qu' epi'yee'ijha iye pe'qu' ƚe'lijeye'.
14 Então ele disse: “O Deus de nossos pais escolheu você de antemão para conhecer a vontade dele, ver o Justo e ouvir a voz dele.
15 Qe akha' qu' enfeli'm ene' week jukhew pakha' ƚi'wen qa ƚepiye' iye.
15 Porque você terá de ser testemunha dele diante de todos, anunciando as coisas que você tem visto e ouvido.
16 Qa hane'ej ¿ƚekpa' ƚo'notki'iikii? Yape eniipha'm qa' mempulijij, qa' metetli'jijju' iye pe' ewuƚ'ets qu' it'ij ka' ƚii.”
16 E agora, o que está esperando? Levante-se, receba o batismo e lave os seus pecados, invocando o nome dele.”
17 Qa in hats hetpiltaxii iye ha'ne Jerusalén qa k'uyifi ne' qi witlijtsitjii qu' nek'iyin. Qa in mexe k'iyintax qa i'nji'kii iye yitoi,
17 — Quando voltei para Jerusalém, enquanto orava no templo, sobreveio-me um êxtase,
18 qa' hi'wen ha' Yatsat'ax'inij in yit'ij yiwets: “If'elitik'i qu' ma'ak'ui ha'ne Jerusalén qe tees qu' net'eku'miju'ƚ pekhewe' qu' enfeltax qu' net'ejui yiwets.”
18 e vi o Senhor. Ele me disse: “Ande logo e saia imediatamente de Jerusalém, porque não aceitarão o seu testemunho a meu respeito.”
19 Ma' qa hit'ijiju'ƚ: “Yatsat'axyij, enewe'en nikfe'letsha in hakijik'i he' judiol ƚe'lijtsitjiyits qu' honophe'ƚju' qa qu' heneqsilanju' iye hekhewe' najayantax nite' neqeku'.
19 Eu respondi: “Senhor, eles bem sabem que eu ia de sinagoga em sinagoga, prendendo e açoitando os que criam em ti.
20 Qa in talanhetii kakha' nefeltax Esteban'ik'i, yakha' hejeƚijju' in talanhetii, hi'sinhetijupi' in talanhetii. Qa hejeƚi'mets he' ƚe'ntaafitits hekhewe' yilan.”
20 Quando se derramava o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu também estava presente, consentia nisso e até guardei as capas dos que o matavam.”
21 Hakha'an qa yit'ij yiwets: “Yape iƚun, qe toxii nakha' qu' k'ukinji' nekhewe' nite' judiol.”—
21 Mas ele me disse: “Vá, porque eu o enviarei para longe, aos gentios.”
22 Hekhewe'en mexe tek'entaxets ha' Pablo, qa in hats yit'ij aka'an, ma' qa tayaiƚe wetju'ƚek iye qa yit'ijju': —¡Iwu'mi'ƚik'uifik'i ha'ne sehe' ipji' nakha'an, nite' ƚe'wis qu' iƚa'xe'!—
22 Até este ponto a multidão ficou ouvindo. Mas, quando Paulo disse isso, começaram a gritar bem alto: — Fora com ele! Mate-o, porque ele não merece viver!
23 Qa hekhewe'en in nite' yili'ijju' in tayai wetju'ƚkii, qa niwu'mju'kii he' ƚe'ntaafitits qa yiwu'mpha'mkii ka' sehe'.
23 Enquanto eles gritavam, tiravam as suas capas e jogavam poeira para o ar,
24 Qa ha' comandante qa inaqyaji'ij qu' ne'nuihinifi ke' oq'opheƚinetsilets ƚetsi' qe yit'ij qu' les ƚe'wise' qu' neteqsilanhetiije'mkii hats'inha qu' nenikfe'lets inhats'ek kakha' ƚunyejeyij hekhewe'en in qi in taya'yij wetju'ƚ in yuten hakha'an.
24 o comandante ordenou que Paulo fosse recolhido à fortaleza e que, sob açoite, fosse interrogado para saber por que motivo estavam gritando assim contra ele.
25 In mexe netsinijju' pa'aj pa' niyak pe' ƚokoyei qe qa' neqsilanje'mkii, ha' Pablo qa yit'ijets pa'aj pakha' meti'm centurión: —¿Me ƚenexke'ej ekheweli'ƚ qu' eqsilani'ƚkii pa'qu' romanoye' in nite' wetka'x eku'netsji' pa'qu' jueze'?—
25 Quando o estavam amarrando com correias, Paulo perguntou ao centurião que ali estava: — Será que vocês têm o direito de açoitar um cidadão romano, sem que ele tenha sido condenado?
26 In yepi'ye' ek'i pa'aj aka'an pa' centurión, ma' qa nifeliiji' pa'aj hakha' comandante, qa yit'ijets: —¿Pa'n eqfenye'jij hakha' jukhew, qe romanote'?—
26 Ouvindo isto, o centurião procurou o comandante e lhe disse: — Que é isso que o senhor está prestes a fazer? Saiba que aquele homem é cidadão romano.
27 Ha' comandante qa neketsfik'i pa'aj ha' Pablo, qa yit'ijets: —Enfel ye'm, ¿me yijaa'ija qu' o'romanoye'?— Qa yeku'ƚ pa'aj: —Ehe, yo'romano.—
27 Então o comandante veio e perguntou a Paulo: — Diga-me uma coisa: você é romano? Paulo respondeu: — Sou.
28 Qa ha' comandante qa yit'ijets: —Yakha' olots ke' tsaq'axiji' yaq'astayik'i qu' yo'romanoyi'ij.— Ha' Pablo qa yit'ijets: —Qa yakha'ƚe qa henekijfik'i in yo'romano.—
28 E o comandante disse: — Eu tive de gastar muito dinheiro para conseguir essa cidadania. Ao que Paulo respondeu: — Pois eu a tenho de nascença.
29 Qa pekhewe' neqeqsilanheyutaxijkii pa'aj in yepi'ye' ek'i aka' yit'ij pa'aj ha' Pablo qa aje'eƚ we'nitonets, qa hakha' iye comandante qa nijiwei iye pa'aj in nikfe'lets ha' Pablo in romano, qa in hayiits yophe'ƚij iye ke' foƚoƚik'il.
29 Imediatamente se afastaram os que iam interrogá-lo com açoites. O próprio comandante ficou com medo quando soube que Paulo era romano, porque tinha mandado amarrá-lo.
30 Qa kakhap neƚukii ha' comandante qa yisu'un qu' nenikfee'letsha pa' ƚunyee'jkiiha in nayu'um ne' judiol ha' Pablo. Qa nit'ijii pa'aj ke' foƚoƚik'il wo'nophe'ƚtaxij. Ma' qa inaqyaji'ij qu' nanamii pe' tenek'enhe'yij pe' pa'il qa week in uja'xek pekhewe' Junta Suprema qu' nonot'axij wetju'ƚ. Ma' qa wats'ap'anhetji'ju' ha' Pablo pekhewe'en pakha' not'axi' wetju'ƚ.
30 No dia seguinte, querendo certificar-se dos motivos por que Paulo vinha sendo acusado pelos judeus, o comandante o soltou e ordenou que se reunissem os principais sacerdotes e todo o Sinédrio. E, mandando trazer Paulo, apresentou-o diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.