Atos 22
INTATA ȽE'ȽIJEI (MCA) vs ARIB
1 —Yejefets qa nekhewe' iye inaqwa'mhits, ek'en eku'ni'ƚik'i ek aka' qu' ne'tweiyik'i.—
1 Irmãos e pais, ouvi a minha defesa, que agora faço perante vós.
2 In yepi'ye' ek'i hekhewe'en in yojo'ok'i ke' hebreo, ma' qa les in weiji'ju'ha, qa yit'ijji'ju':
2 Ora, quando ouviram que lhes falava em língua hebraica, guardaram ainda maior silêncio. E ele prosseguiu:
3 —Yakha' ye' judío, tsekifik'i pa'aj ha' witset Tarso, ha' sehe' Cilicia, qa ha'neƚe ye'qi'i ha'ne Jerusalén. Yaqa maestro toxik'i ha' Gamaliel, hikha' yasiinik'iha in i'nq'ijatshenij kakha' ƚeqe ley pe' inqa'jteyik'i. Yakha' qi in heiqemtshentaxijkii pa' Dios in ejunyejeyi'ƚek hane'ej.
3 Eu sou judeu, nascido em Tarso da Cilícia, mas criado nesta cidade, instruído aos pés de Gamaliel, conforme a precisão da lei de nossos pais, sendo zeloso para com Deus, assim como o sois todos vós no dia de hoje.
4 Ma' qa hijayanjiijkii ƚawamhi'ye' ha'ne Wit'ikheyi'j, honophe'ƚju' qa huihinjiifi ke' witq'opheƚitjii jukhew qa efuts iye.
4 E persegui este Caminho até a morte, algemando e metendo em prisões tanto a homens como a mulheres,
5 Qa aka'an qa week nikfe'lets hakha' qiji' pa'il ƚatata qa nekhewe' iye wit'alhei Junta Suprema. Qa enewe'en qa hik enewe' iye tseƚisij kekhewe' witfaakanhei qu' net'ejuyii he' inejefets judiol i'ni' ek ha' Damasco, hats'inha qu' honophe'ƚju' qa henka'xiikii iye ha'ne Jerusalén pekhewe' i'ntaxi' hakha' witset, ma' qekha nattanithenhetiitaxju' iye.
5 do que também o sumo sacerdote me é testemunha, e assim todo o conselho dos anciãos; e, tendo recebido destes cartas para os irmãos, seguia para Damasco, com o fim de trazer algemados a Jerusalém aqueles que ali estivessem, para que fossem castigados.
6 Qa ƚunye'jkii in mexe henekik'i ha' wit'ikheyi'j, hats yek'esiyu'uiha ha' Damasco, hats natsathenju' junu', qa aje'eƚ namju' ha' ewi'ƚ koojo qa yamyijup in napjuyit yipji' ta'ƚiipha'm na' wa's.
6 Aconteceu, porém, que, quando caminhava e ia chegando perto de Damasco, pelo meio-dia, de repente, do céu brilhou-me ao redor uma grande luz.
7 Qa tsami'ju' sehe', qa hepi'ye' pa' ewi'ƚ wit'ax in yit'ij yiwets: “Saulo, Saulo, ¿inhats'ek in ƚatsawitjitax?”
7 Caí por terra e ouvi uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
8 Qa heku'ƚ: “¿Ƚek akha' Yatsat'axyij?” Qa yit'ij yiwets: “Yakha' Jesús Nazaret ƚeiƚe', hik hakhaa'ija ƚatsjayantaxkii.”
8 Eu respondi: Quem és tu, Senhor? Disse-me: Eu sou Jesus, o nazareno, a quem tu persegues.
9 Hekhewe' yijts'eyek yi'wenija hakha' koojo, itometsitsijha, qa nite'ƚe nikfe'lik'i kakha' yit'ij yiwets pakha' wit'ax.
9 E os que estavam comigo viram, em verdade, a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Qa hit'ijets: “¿Pa'n ƚii pa'qu' haqsiijkii, Yatsat'axyij?” Qa ha' Yatsat'axyij qa yit'ij yiwets: “Eniipha'm qa' amji'teje'm na' Damasco, qa hik nakha'yi'i' qu' efelhiti'yi'm week ekewe' hane'ej qu' ƚ'ayajaxti'yijets qu' aqsiijkii.”
10 Então perguntei: Senhor que farei? E o Senhor me disse: Levanta-te, e vai a Damasco, onde se te dirá tudo o que te é ordenado fazer.
11 Qa hatsƚe nite' hi'wenkii qe ta'ƚets ka' ƚ'uƚa'x hakha' koojo, he' yijts'eyek qa ts'etsin t'eku'mi' ha'ne yikoi, ma' qa k'uiji'teje'm ha' Damasco.
11 Como eu nada visse por causa do esplendor daquela luz, guiado pela mão dos que estavam comigo cheguei a Damasco.
12 Qa ha' ewi'ƚ jukhew ƚii Ananías yijayaanija iye ke' Moisés ƚe'lijei, qa weekij he' judiol tetseti'yi' ha' Damasco yit'ijets in teik'unei.
12 Um certo Ananias, varão piedoso conforme a lei, que tinha bom testemunho de todos os judeus que ali moravam,
13 Qa namyii, qa ts'ap'ayipji', qa yit'ij yiwets: “Yejefe Saulo, hane'ej qu' i'wenkii iye.” Qa hik akaa'ijha in henjeƚpha'm qa hejeƚju'.
13 vindo ter comigo, de pé ao meu lado, disse-me: Saulo, irmão, recobra a vista. Naquela mesma hora, recobrando a vista, eu o vi.
14 Hakha'an qa yit'ij yiwets: “Pakha' ƚeqe Dios pe' i'nalheyik'i hayiits pa'aj t'eku'm eiji' qu' enikfe'lets pakha' qu' nisu'un, qa qu' i'wen iye hakha' Yatsathen yijat'ij qa qu' epi'yee'ijha iye pe'qu' ƚe'lijeye'.
14 Disse ele: O Deus de nossos pais de antemão te designou para conhecer a sua vontade, ver o Justo, e ouvir a voz da sua boca.
15 Qe akha' qu' enfeli'm ene' week jukhew pakha' ƚi'wen qa ƚepiye' iye.
15 Porque hás de ser sua testemunha para com todos os homens do que tens visto e ouvido.
16 Qa hane'ej ¿ƚekpa' ƚo'notki'iikii? Yape eniipha'm qa' mempulijij, qa' metetli'jijju' iye pe' ewuƚ'ets qu' it'ij ka' ƚii.”
16 Agora por que te demoras? Levanta-te, batiza-te e lava os teus pecados, invocando o seu nome.
17 Qa in hats hetpiltaxii iye ha'ne Jerusalén qa k'uyifi ne' qi witlijtsitjii qu' nek'iyin. Qa in mexe k'iyintax qa i'nji'kii iye yitoi,
17 Aconteceu que, tendo eu voltado para Jerusalém, enquanto orava no templo, achei-me em êxtase,
18 qa' hi'wen ha' Yatsat'ax'inij in yit'ij yiwets: “If'elitik'i qu' ma'ak'ui ha'ne Jerusalén qe tees qu' net'eku'miju'ƚ pekhewe' qu' enfeltax qu' net'ejui yiwets.”
18 e vi aquele que me dizia: Apressa-te e sai logo de Jerusalém; porque não receberão o teu testemunho acerca de mim.
19 Ma' qa hit'ijiju'ƚ: “Yatsat'axyij, enewe'en nikfe'letsha in hakijik'i he' judiol ƚe'lijtsitjiyits qu' honophe'ƚju' qa qu' heneqsilanju' iye hekhewe' najayantax nite' neqeku'.
19 Disse eu: Senhor, eles bem sabem que eu encarcerava e açoitava pelas sinagogas os que criam em ti.
20 Qa in talanhetii kakha' nefeltax Esteban'ik'i, yakha' hejeƚijju' in talanhetii, hi'sinhetijupi' in talanhetii. Qa hejeƚi'mets he' ƚe'ntaafitits hekhewe' yilan.”
20 E quando se derramava o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu também estava presente, consentindo na sua morte e guardando as capas dos que o matavam.
21 Hakha'an qa yit'ij yiwets: “Yape iƚun, qe toxii nakha' qu' k'ukinji' nekhewe' nite' judiol.”—
21 Disse-me ele: Vai, porque eu te enviarei para longe, aos gentios.
22 Hekhewe'en mexe tek'entaxets ha' Pablo, qa in hats yit'ij aka'an, ma' qa tayaiƚe wetju'ƚek iye qa yit'ijju': —¡Iwu'mi'ƚik'uifik'i ha'ne sehe' ipji' nakha'an, nite' ƚe'wis qu' iƚa'xe'!—
22 Ora, escutavam-no até esta palavra, mas então levantaram a voz, dizendo: Tira do mundo tal homem, porque não convém que viva.
23 Qa hekhewe'en in nite' yili'ijju' in tayai wetju'ƚkii, qa niwu'mju'kii he' ƚe'ntaafitits qa yiwu'mpha'mkii ka' sehe'.
23 Gritando eles e arrojando de si as capas e lançando pó para o ar,
24 Qa ha' comandante qa inaqyaji'ij qu' ne'nuihinifi ke' oq'opheƚinetsilets ƚetsi' qe yit'ij qu' les ƚe'wise' qu' neteqsilanhetiije'mkii hats'inha qu' nenikfe'lets inhats'ek kakha' ƚunyejeyij hekhewe'en in qi in taya'yij wetju'ƚ in yuten hakha'an.
24 o comandante mandou que levassem Paulo para dentro da fortaleza, ordenando que fosse interrogado debaixo de açoites, para saber por que causa assim clamavam contra ele.
25 In mexe netsinijju' pa'aj pa' niyak pe' ƚokoyei qe qa' neqsilanje'mkii, ha' Pablo qa yit'ijets pa'aj pakha' meti'm centurión: —¿Me ƚenexke'ej ekheweli'ƚ qu' eqsilani'ƚkii pa'qu' romanoye' in nite' wetka'x eku'netsji' pa'qu' jueze'?—
25 Quando o haviam atado com as correias, disse Paulo ao centurião que ali estava: É-vos lícito açoitar um cidadão romano, sem ser ele condenado?
26 In yepi'ye' ek'i pa'aj aka'an pa' centurión, ma' qa nifeliiji' pa'aj hakha' comandante, qa yit'ijets: —¿Pa'n eqfenye'jij hakha' jukhew, qe romanote'?—
26 Ouvindo isto, foi o centurião ter com o comandante e o avisou, dizendo: Vê o que estás para fazer, pois este homem é romano.
27 Ha' comandante qa neketsfik'i pa'aj ha' Pablo, qa yit'ijets: —Enfel ye'm, ¿me yijaa'ija qu' o'romanoye'?— Qa yeku'ƚ pa'aj: —Ehe, yo'romano.—
27 Vindo o comandante, perguntou-lhe: Dize-me: és tu romano? Respondeu ele: Sim sou.
28 Qa ha' comandante qa yit'ijets: —Yakha' olots ke' tsaq'axiji' yaq'astayik'i qu' yo'romanoyi'ij.— Ha' Pablo qa yit'ijets: —Qa yakha'ƚe qa henekijfik'i in yo'romano.—
28 Tornou o comandante: Eu por grande soma de dinheiro adquiri este direito de cidadão. Paulo disse: Mas eu o sou de nascimento.
29 Qa pekhewe' neqeqsilanheyutaxijkii pa'aj in yepi'ye' ek'i aka' yit'ij pa'aj ha' Pablo qa aje'eƚ we'nitonets, qa hakha' iye comandante qa nijiwei iye pa'aj in nikfe'lets ha' Pablo in romano, qa in hayiits yophe'ƚij iye ke' foƚoƚik'il.
29 Imediatamente, pois se apartaram dele aqueles que o iam interrogar; e até o comandante, tendo sabido que Paulo era romano, atemorizou-se porque o havia ligado.
30 Qa kakhap neƚukii ha' comandante qa yisu'un qu' nenikfee'letsha pa' ƚunyee'jkiiha in nayu'um ne' judiol ha' Pablo. Qa nit'ijii pa'aj ke' foƚoƚik'il wo'nophe'ƚtaxij. Ma' qa inaqyaji'ij qu' nanamii pe' tenek'enhe'yij pe' pa'il qa week in uja'xek pekhewe' Junta Suprema qu' nonot'axij wetju'ƚ. Ma' qa wats'ap'anhetji'ju' ha' Pablo pekhewe'en pakha' not'axi' wetju'ƚ.
30 No dia seguinte, querendo saber ao certo a causa por que ele era acusado pelos judeus, soltou-o das prisões, e mandou que se reunissem os principais sacerdotes e todo o sinédrio; e, trazendo Paulo, apresentou-o diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.