Atos 16

INTATA ȽE'ȽIJEI (MCA) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Qa namets iye pa'aj pa' witset Derbe qa pa' Listra iye. Qa hikpa' qa i'ni' ha' ewi'ƚ yijayan pa' Intata, ƚii Timoteo, ƚa's pe' ewi'ƚ efu judioki' yijayan iye pa' Intata. Pakha'ƚe ƚatata qa griego.
1 Paulo foi primeiro a Derbe e depois a Listra, onde havia um jovem discípulo chamado Timóteo. A mãe dele era uma judia convertida, e o pai era grego.
2 Pekhewe' yijayan pa' Intata pa' witset Listra qa pa' Iconio iye, week yit'ijets in yatsathen ha' Timoteo.
2 Os irmãos em Listra e em Icônio o tinham em alta consideração,
3 Pa' Pablo qa yisu'un pa'aj qu' ƚijts'eye'kii iye pakha'an, qa t'eku'mi' qa yiwu'm pa'aj ƚaxpa's, qe ta'ƚijupi' pekhewe' judiol na'li' pekhewe' witsetits, qe week nikfe'lets pakha' ƚatata in griego.
3 de modo que Paulo pediu que ele os acompanhasse em sua viagem. Em respeito aos judeus da região, providenciou que Timóteo fosse circuncidado antes de partirem, pois todos sabiam que o pai dele era grego.
4 Qa in hats ikik'i pa'aj week pe' witsetits, qa tisji'jij pe' tenek'enhe'yipji' pe' hats yijayan pa' Intata, pekhewe' hats t'eku'mij wetju'ƚ pe' apóstoles qa pe' tenek'enhe'yipji' pe' yijayan pa' Intata i'ni' pa' Jerusalén qu' hik pekhewe'ye' qu' nanaqsiijkii.
4 Em toda cidade por onde passavam, instruíam os irmãos a seguirem as decisões tomadas pelos apóstolos e presbíteros em Jerusalém.
5 Qa hik ta'ƚijupi' pekhewe' yijayan pa' Intata in les t'unitsij pa'aj pakha' nite' ƚeqekuyejeyij. Qa week neƚuts t'ijaifik'i pa'aj in les olots pe' yijayan pa' Jesús.
5 Assim, as igrejas eram fortalecidas na fé e cresciam em número a cada dia.
6 Qa nek ji'teje'm iye pa'aj pe' sehel Frigia qa Galacia, qa pa' Espíritu Santo qa nite' ƚexke'ej qu' nenfeli' eke' wi'tlijei pa' sehe' Asia.
6 Em seguida, Paulo e Silas viajaram pela região da Frígia e da Galácia, pois o Espírito Santo os impediu de pregar a palavra na província da Ásia.
7 Qa in hats namets iye pa'aj pa' sehe' Misia, qa yisu'untax pa'aj qu' namii iye pa' sehe' Bitinia, qa pakha'ƚe ƚeqe Espíritu pa' Jesús qa nite' ƚexke'ej pa'aj.
7 Então, chegando à fronteira da Mísia, tentaram ir para o norte, em direção à Bitínia, mas o Espírito de Jesus não permitiu.
8 Qa nek ji'teje'm na' sehe' Misia, qa nametsju' pa'aj ha' witset Troas.
8 Assim, seguiram viagem pela Mísia até o porto de Trôade.
9 Qa ka' naja'xji' pa'aj ha' Pablo qa t'ethinheti'yij pa'aj qa i'nji'kii ƚotoi in ima': ewi'ƚ pa' jukhew Macedonia ƚeiƚe', ts'ap'a qa qi in iyinkii pa'aj, qa yit'ij: —Anamii wat'ij ha'ne sehe' ei Macedonia qa' etsi'feni'ƚii.—
9 Naquela noite, Paulo teve uma visão, na qual um homem da Macedônia em pé lhe suplicava: “Venha para a Macedônia e ajude-nos!”.
10 In hats yi'wen pa'aj ha' Pablo aka'an, ma' qa neƚukii qa aje'eƚ hanaqsi'ji'ƚ qu' natsami'ƚii ha' sehe' Macedonia, qe tsikfe'li'ƚetsha pa' Dios in taya'yi'ƚyijii qu' henfeli'ƚi' eke' ƚe'sits wi'tlijei.
10 Então decidimos partir de imediato para a Macedônia, concluindo que Deus nos havia chamado para anunciar ali as boas-novas.
11 Ma' qa ha' Troas qa hikha' hata'ƚi'ƚi' in ha'ni'ƚji' ke' tokoyei, qa hatsa'theni'ƚii in tsami'ƚii ha' sehe' ƚii Samotracia yeqewuk'un ha' qi iweli'. Qa kakhap neƚuji' qa haki'ƚkii iye qe qa' natsami'ƚii ha' witset ƚii Neápolis.
11 Embarcamos em Trôade e navegamos diretamente para a ilha de Samotrácia e, no dia seguinte, chegamos a Neápolis.
12 Qa hikha' qa hata'ƚi'ƚi' in ho'yotsi'ƚju' qa tsami'ƚii ha' witset Filipos, hik hakha' romanos ƚetset, hikha' les qiji' hakha' week sehe' Macedonia. Qa hikha' qa uja'x ke' neƚuts in ya'maneyi'ƚi'.
12 Dali, alcançamos Filipos, cidade importante dessa região da Macedônia e colônia romana, e ali permanecemos vários dias.
13 Qa ka' neƚuji' witwapiihijii qa haki'ƚik'uifik'i ha' ƚeji', qa haki'ƚiiju' ha' ƚotkoyek ha' haqqi' ƚa's, hikha' humti'iƚ qu' na'ni' pa'qu' ƚ'iyinhe'wet'e. Qa ha'ni'ƚju'kii qa yapeƚek qa k'iyetiƚik'ui hekhewe' efuts not'axi' wetju'ƚ hakha'a'.
13 No sábado, saímos da cidade e fomos à margem do rio, onde esperávamos encontrar um lugar de oração. Sentamo-nos e começamos a conversar com algumas mulheres ali reunidas.
14 Qa ke' ewi'ƚ hekhewe'en ƚii Lidia, witset Tiatira ƚeiƚeki', t'ihinij pe' ƚe'sits penyilots witpalinek qa yijayan iye pa' Dios. Tek'eenetsha in iyet ha' Pablo, ma' qa pa' Yatsat'ax'inij qa yit'ij qhof pa' ƚatawe'j qe qa' nenikfe'lik'iha kekhewe' yit'ij ha' Pablo.
14 Uma delas era uma mulher temente a Deus chamada Lídia, da cidade de Tiatira, comerciante de tecido de púrpura. Enquanto ela nos ouvia, o Senhor lhe abriu o coração, e ela aceitou aquilo que Paulo estava dizendo.
15 Ma' qa kikhe'en qa week iye hekhewe' yatsat'etsij in hats wempuli'jijju', qa iyini'ƚ yiwets, qa yit'ij: —Qu' umti'iƚ qu' hats yijaayi'ija qu' nite' heqeku'ye' pa' Yatsat'ax'inij, qa atsjayani'ƚii ke' yitsi' qu' k'ewhini'ƚi'.— Tsinijit'iƚ ma' qa hijayani'ƚii ke' ƚetsi'ii qa hikha' qa ya'maneyi'ƚi'.
15 Foi batizada, junto com sua família, e pediu que nos hospedássemos em sua casa. “Se concordam que creio de fato no Senhor, venham ficar em minha casa”, disse ela, e insistiu até que aceitamos.
16 Qa ƚunye'jkii iye hik aka'aj in haktaxi'ƚiiju' iye hakha' wit'iyinhe'wet, qa te'nilit'iƚ yiju'ƚ ke' ewi'ƚ inanyi' witƚinki', i'nji' pa' ewi'ƚ espíritu uƚ'ax qa tisij pa' ƚet'unha'xijup in nifelji'ji'm pa'qu' ƚunye'je'kii hatse' na'aj nifaakan. Qa aka'an in ƚunye'j qa qi in yaxinenij pe' ƚ'astai pe' ƚaqa patunits, nifelji'ij pa'qu' ƚunye'je'kii.
16 Certo dia, enquanto íamos ao lugar de oração, veio ao nosso encontro uma escrava possuída por um espírito pelo qual ela predizia o futuro. Com suas adivinhações, ganhava muito dinheiro para seus senhores.
17 Ke' inanyi' qa nijayanpha'mkii ha' Pablo qa yekheweli'ƚ iye, ma' qa yit'unhetik'i in tayai, qa yit'ij: —Enewe'en jukhew ƚeqejkunenhei pa' qiji'ha in Dios, hik enewe' nifeli'ƚ e'm pa' wit'ikheyi'jii pakha' witiƚa'x.—
17 Ela seguia Paulo e a nós, gritando: “Estes homens são servos do Deus Altíssimo e vieram anunciar como vocês podem ser salvos!”.
18 Qa olots neƚuts in ƚ'anye'j aka'an. Qa ha' Pablo qa hatstax qa yitaxij, qa tetwek'elaxiju'ƚ, qa yit'ijets pakha' espíritu uƚ'ax i'ntaxji' kikhe' inanyi': —¡K'ayaji'ijets aka' ƚiiji' ha' Jesucristo, qu' ma'ak'uifik'i nekhe' inanyi'!— Qa hik akaa'ijha qa ikik'uifik'i.
18 Isso continuou por vários dias, até que Paulo, indignado, se voltou e disse ao espírito dentro da jovem: “Eu ordeno em nome de Jesus Cristo que saia dela”. E, no mesmo instante, o espírito a deixou.
19 Qa hekhewe'ƚe yatsat'etsij in yi'wentax pa'aj ke' inanyi' ma' qa nikfe'lets in hats nite' ƚeke' qu' nowo'omii ƚaq'astaye'. Ma' qa t'eku'mi' ha' Pablo qa ha' Silas, qa yetsinii hakha' joofji'ju' ha' witsetji', pakha' i'ni' pekhewe' tenek'enheiji' pa' witset.
19 Quando os senhores da escrava viram que suas expectativas de lucro haviam sido frustradas, agarraram Paulo e Silas e os arrastaram à presença das autoridades, na praça do mercado.
20 Ma' qa in hats yamijii in yeka'xii hekhewe' wit'alhei, qa yit'ijets: —Enewe'en jukhew judiol yaqsiijkii in yiwakaninkii ha'ne initset,
20 “Estes judeus estão tumultuando a cidade!”, gritaram para os magistrados.
21 qa i'nq'ijatshenij ke' wekwek witjunyejei (costumbres) inekhewel nite' ƚenexkelij ine'm qu' jint'eku'mi' qa qu' jintaqsiijkii iye, qe inekhewel je'tujtseikaliju'ƚ jo' Roma ƚeiƚets.—
21 “Eles ensinam costumes que nós, romanos, não podemos seguir, pois contrariam nossas leis!”
22 Ma' qa hekhewe' olots jukhew qa nayu'um hekhewe'en. Qa hekhewe' wit'alhei qa niwjaf'iti'mju' ke' ƚeqhinatayik'i qa inaqyaji'ij qu' neteqsilanhetiiju'.
22 Logo, uma multidão revoltada se juntou contra Paulo e Silas, e os magistrados ordenaram que os dois fossem despidos e açoitados com varas.
23 In hats yili'ijju' in qi in neqsilanju', ma' qa yeka'xii qu' nuihinifi ke' witq'opheƚitjii, qa ha' yejeƚ ke' witq'opheƚitjii qa tayajaxti'yijets pa'aj qu' nejeeƚetsha.
23 Depois de serem severamente açoitados, foram lançados na prisão. O carcereiro recebeu ordens para não os deixar escapar,
24 Hakha'an in yepi'ye' ek'i pa'aj aka' tayajaxti'yijets, ma' qa yuihinifi pe' te'weiteje'm pe' witq'opheƚitjii qa yuihinik'iteje'm pe' ƚef'iyei qa yewij pa' najak ƚenqii cepo.
24 por isso os colocou no cárcere interno, prendendo-lhes os pés no tronco.
25 Qa in hats ƚeqewuk'uji' pa'aj naja'x, ha' Pablo qa ha' Silas qa iyin qa telijtsiyii iye pa'aj pa' Dios. Qa pekhewep wit'opheƚii qa tek'eniijikii pa'aj.Pa' najak cepo.|src="LB00337B.TIF" size="col" ref="ACT 16.25"
25 Por volta da meia-noite, Paulo e Silas oravam e cantavam hinos a Deus, e os outros presos ouviam.
26 Ma' qa pa' sehe' qa t'unik'i pa'aj in me'lle'le'l, qa pekhewe' ƚetkui pekhe' witq'opheƚitjii qa yiwapjahan pa'aj. Qa hik pakha'aj qa qhofik'i pe' week ƚejil qa' namik'i iye pe' week foƚoƚik'il wo'nophe'ƚtaxijju' pe' wit'opheƚii.
26 De repente, houve um forte terremoto, e até os alicerces da prisão foram sacudidos. No mesmo instante, todas as portas se abriram e as correntes de todos os presos se soltaram.
27 Qa pa' yejeƚ pe' witq'opheƚitjii in nomiikii pa'aj qa yeeƚtax pa'aj pe' ƚejil pe' witq'opheƚitjii in week qhofik'i. Qa nit'ijpha'm pa'aj pa' ƚaqa'tsjikinet qekha newetƚijƚetaxje'm pa'aj, qe yumtitax qu' hats week nilatkii pe' wit'opheƚii.
27 Quando o carcereiro acordou, viu as portas da prisão escancaradas. Imaginando que os prisioneiros haviam escapado, puxou a espada para se matar.
28 Qa ha' Pablo qa tayai in yit'ijets pa'aj: —Hasu'uj eqfenyeje' ewek. Week ya'maneyi'ƚi' hane'e'in. Ham ilate' enewe'en.—
28 Paulo, porém, gritou: “Não se mate! Estamos todos aqui!”.
29 Qa pa' yejeƚ pe' witq'opheƚitjii qa iyinii pa'aj fet'e' qa aje'eƚ wekuma'xifi pa'aj pe' witq'opheƚitjii. Tsalalkii pa'aj qe nijiwei qa wetjele'etsju' pe' ƚef'iyeyiiju' ha' Pablo qa ha' Silas.
29 O carcereiro mandou que trouxessem luz e correu até o cárcere, onde se prostrou, tremendo de medo, diante de Paulo e Silas.
30 Ma' qa in hats yeka'xfik'i pa'aj, pakha'an qa yit'ij pa'aj: —Jukhew, ¿pa'n ƚii pa'qu' haqsiijkii qa' ƚeke'ye' qu' yi'ƚa'xe'?—
30 Então ele os levou para fora e perguntou: “Senhores, que devo fazer para ser salvo?”.
31 Hekhewe'en qa yeku'ƚ pa'aj: —Hasu'uj eqeku' ha' Yatsat'ax'inij Jesús, ma' qa' i'ƚa'xe', akha' qa week pekhewe' ƚantsat'etsij.—
31 Eles responderam: “Creia no Senhor Jesus, e você e sua família serão salvos”.
32 Hekhewe'en qa nifeeli'mha pa'aj eke' ƚe'lijei pa' Yatsat'ax'inij hakha'an qa weekij pekhewe' i'ni' pe' ƚetsi'.
32 Então pregaram a palavra do Senhor a ele e a toda a sua família.
33 Qa hik pakhaa'ijha iye pa'aj pe' horaji' pa' naja'xji', hakha'an qa t'eku'mi' pa'aj he' Pablo'oƚ qa nili'jju' ke' ƚeneqsilanhewjei pa'aj hekhewe'en. Qa aje'eƚ pa'aj wempuli'jju', hakha'an qa week pekhewe' yatsat'etsij.
33 Mesmo sendo tarde da noite, o carcereiro cuidou deles e lavou suas feridas. Em seguida, ele e todos os seus foram batizados.
34 Qa yeka'xii iye pa'aj pe' ƚetsi', qa nekunhenju' pa'aj. Hakha'an qa qi in yoksi'wen pa'aj in ƚe'wisi'mkii qe nite' yeqeku' pa' Dios weeki'ƚij pekhewe' yatsat'etsij.
34 Depois, levou-os para sua casa e lhes serviu uma refeição, e ele e toda a sua família se alegraram porque creram em Deus.
35 Ma' qa in hats leefiju' pa'aj, pe' tenek'enheiji' pa' witset qa yukinij pa'aj pe' ƚe'lijei pekhewe' ƚeqjeƚinenhei, in yit'ij pa'aj: —Yape iwejin hekhewe' jukhew.—
35 Na manhã seguinte, os magistrados mandaram os guardas ordenarem ao carcereiro: “Solte estes homens!”.
36 Ha' witq'opheƚitjii ƚeiƚe' qa nifeliiji' pa'aj ha' Pablo ekewe'en: —Ne' tenek'enheiji' ha'ne witset hats inaqyaji'ij qu' ewejinheti'yi'ƚfik'i, qa hik ta'ƚijupi' hane'ej yape ma'aƚfik'i, qa ƚe'wisƚe qu' ma'aƚkii.—
36 Então o carcereiro mandou dizer a Paulo: “Os magistrados disseram que você e Silas estão livres. Vão em paz”.
37 Qa ha' Pablo qa' yit'ijets pa'aj pe' oq'opheƚinetsilets: —Yekheweli'ƚ in yo'romanotaxi'ƚ iye, qa tseqsilani'ƚje'mkii qa week tsejeƚi'ƚijju' ene' weekji' qa nite' yaqsiijkii iye pa'qu' netsjeyumtsheni'ƚij qa ts'uihini'ƚifi iye ene' witq'opheƚitjii. ¿Me qa hane'ej qa' hame' iye pa'qu' ne'tsweni'ƚij qu' netswejini'ƚfik'ikii? ¡Nite', nite' ƚeke'! Neneki'ƚyii yijat'ij hekhewe'en qu' nets'ukini'ƚfik'ikii.—
37 Paulo, no entanto, respondeu: “Eles nos açoitaram publicamente sem julgamento e nos colocaram na prisão, e nós somos cidadãos romanos. Agora querem que vamos embora às escondidas? De maneira nenhuma! Que venham eles mesmos e nos soltem”.
38 Qa pe' oq'opheƚinetsilets qa nifelii pa'aj aka'an hekhewe' tenek'enheiji' ha' witset. Qa in nikfe'lets in romanos iye hekhewe'en, qa nijiwei pa'aj.
38 Os guardas relataram isso aos magistrados, que ficaram assustados por saber que Paulo e Silas eram cidadãos romanos.
39 Ma' qa namii pa'aj qa qi in iyinijets in yaf'ali'ƚi'ij, ma' qa in hats yuki'nfik'ikii pa'aj qa iyinijetsha iye qu' nakik'ui hakha' witset.
39 Foram até a prisão e lhes pediram desculpas. Então os trouxeram para fora e suplicaram que deixassem a cidade.
40 In hats ikik'uifik'ikii pe' witq'opheƚitjii, qa ikii ke' ƚetsi' ke' Lidia. In yi'wen hekhewe' yijayan pa' Intata, qa yakakƚin qu' nent'unhetija hekhewe'en. Ma' qa i'nk'aƚe qa hats ikkii.
40 Quando Paulo e Silas saíram da prisão, voltaram à casa de Lídia. Ali se encontraram com os irmãos e os encorajaram mais uma vez. Depois, partiram.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.