2 Coríntios 7
God Ile Riong Kinnga Ponganga nge Mangsengre Okei (MBH) vs NVT
1 Na thomu areko ok sagu thomu, God i kin ile riong ve aro i oma ur areken i voth a ile erere nge, mako aro te mothong tova te oma na lemir rum ur areko i kerenga a God itheki, naro te betet inga nge vothung riringa omanga, eneke te papomnga a God naro te ngeip mun nge vothung kerenga omanga.
1 Amados, visto que temos essas promessas, purifiquemo-nos de tudo que contamina o corpo ou o espírito, tornando-nos cada vez mais santos porque tememos a Deus.
2 Naro thomu o thep opomu a tho nge, naro omu sagu tho, eneke tho oma vothung kerenga e avele a thomu nge, na tho pakerenga omu e ile menong avele, na lek apaltet omu e avele.
2 Peço-lhes que abram o coração para nós. Não prejudicamos ninguém, nem desencaminhamos ninguém, nem nos aproveitamos de ninguém.
3 Na tho wat riong ake, ve aro tho lel nge riong, aveto lemik otun thomu nge avele, na i ranga ve ako tho ri lale ve, ok sagu rintet thomu, na aro ve tho mimi tomo nge thomu eve tho rin tomo nge thomu, ur e avele, lek asaguong rongan i voth a thomu nge.
3 Não digo isso para condená-los. Já lhes disse que vocês estão em nosso coração. Estamos juntos, seja para morrer, seja para viver.
4 Na lemik i engeng ako ve, omu sagu tho na thomu o papomnga tho. Na lemik sivenga rintet nge lomu omaing sivenga ako thomu o oma i, na lomu omaing sivenga areken i paengeng lemik nge lek omaing ako tho el matheong nge. Na lek lemi sivengaing i aolonga rintet.
4 Tenho muita confiança em vocês, e de vocês tenho muito orgulho. Vocês têm me encorajado grandemente e me proporcionado alegria, apesar de todas as nossas aflições.
5 Na tho velpol a Masedonia, aveto matheong ako i voth a tho nge i vus avele, na pen elonga ako tho es nge tokokoere o sung matheong pulua a tho nge. Na toko pulua o pun tho nge riong pulua, na lemik uvuval nge lomu lemioong.
5 Quando chegamos à Macedônia, não tivemos nenhum descanso. Enfrentamos conflitos de todos os lados, com batalhas externas e temores internos.
6 Aveto God ako i paengeng areko olemi kerere, i paengeng lemik nge a Taitus ile velpoling,
6 Mas Deus, que conforta os desanimados, nos encorajou com a chegada de Tito.
7 na nge ile velpoling inga avele, aveto ile riong i paengeng lemik ako tho nongpol ve, thomu o paengeng mun ilemi nge lomu riong. Na i ria tho ve, thomu o sis rintet ve aro o thopol tho, na i ria mun tho ve, lomumu esal nge tho nge lomu vothung ako o oma i a tho nge, na i ria mun tho ve, thomu o engeng nge ako o mit kimek nge lek omaing. Na tho nongpol aken make lemik sivenga rintet.
7 Sua presença foi uma alegria, como também o foi a notícia que ele nos trouxe do encorajamento que recebeu de vocês. Quando ele nos contou quanto desejam me ver, quanto lamentam o que aconteceu e quão dedicados são a mim, fiquei muito feliz!
8 Na lek malueng ako thomu o el i lale i palemi kerere thomu, na nomenga lemik kerere mun nge ako tho wat venen aken, aveto ponange lemik kerere ol nge avele, eneke lemik mire ako ve, lek malueng aken i palemi kerere thomu, aveto i voth palolo avele.
8 Não me arrependo de ter enviado aquela carta severa, embora a princípio tenha lamentado a dor que ela lhes causou, ainda que por algum tempo.
9 Na lek lemi sivengaing ake nge lomu lemi kerereong aken avele, aveto lemik sivenga, eneke lomu lemi kerereong aken i oma thomu ranga ve ako God i sis ve i velpol a thomu nge, mako kimomu lelalpot nge lomu vothung kerenga. Na lek malueng aken i pakerenga ol omu tie avele,
9 Agora, porém, alegro-me por tê-la enviado, não pela tristeza que causou, mas porque a dor os levou ao arrependimento. Foi o tipo de tristeza que Deus espera de seu povo, portanto não lhes causamos mal algum.
10 eneke aro ve toko e i panes a God ilemi, na ilemi kerere nunganga nge ile vothung kerenga na ikime lelalpot i, aken aro God i pamimi i, na i paomelal ol i avele. Na toko aken aro ilemi kerere ol avele. Aveto aro ve toko e i panes vothung ulue anga, na ilemi kerere nge ile vothung kerenga, aveto ikime lelalpot i avele, aken aro i el paomelaling panen.
10 Porque a tristeza que é da vontade de Deus conduz ao arrependimento e resulta em salvação. Não é uma tristeza que causa remorso. Mas a tristeza do mundo resulta em morte.
11 Aveto thomu o panes a God ilemi ako lomumu i kerere nge lomu vothung kerenga, na o thopol ur areko i pavelpol i a lomu mimiong, na i vene: Thomu o engeng ve tokokoere aro o modop ole vothung kerengare viri viri, na thomu o sis rintet ve, thomu o pathengal tho ako thomu o pavengveng ur ako tho wat i lale, na numu plong rintet nge toko aton i oma vothung kerenga, na thomu o ngeip nge ako God aro i paomelal thomu, na thomu o sis ve aro tho lo werer a thomu nge wot mo aro ler menong i senu werer, na thomu o monsi lale nge ako aro o paomelal toko ako i oma vothung kerenga. Na thomu o oma omaing alavusnga aken lale, aken i pathengal i ako ve, thomu o vtho ol nge vothung aken.
11 Vejam o que a tristeza que vem de Deus produziu em vocês! Trouxe dedicação, defesa de suas ações, indignação, temor, desejo de me ver, zelo e prontidão em punir a injustiça. Vocês mostraram que fizeram todo o necessário para corrigir a situação.
12 Na tho wat a thomu nge lale, aveto lemik rum nge toko ako i oma vothung kerenga, kene avele, na lemik rum mun nge toko aken ru i oma vothung kerenga a i nge, kene avele, aveto tho wat a thomu nge ve aro God i pathengal i a thomu nge, ako thomu o papomnga tho ako tho ini a
12 Portanto, não lhes escrevi para falar de quem havia errado e de quem havia sido prejudicado, mas para que, diante de Deus, pudessem ver por si mesmos como são dedicados a nós.
13 Na lomu omaing alavusnga areken i paengeng lemik.
13 Fomos grandemente encorajados por isso. Além de nos sentirmos encorajados, ficamos particularmente contentes de ver Tito alegre porque todos vocês o receberam bem e o tranquilizaram.
14 Nomenga tho ria Taitus ve, lemik sivenga rintet nge lomu omaing, lama Taitus i es la ma i thopol lomu omaing ranga ve ako tho ri tel i a i nge nomenga, na lek mara nge avele, mako lek lemi sivengaing a thomu nge ako tho ria Taitus nge, i velpol nunganga ranga ve ako lek riong alavusnga ako tho sungu i a thomu nge i nunganga.
14 Eu tinha dito a ele quanto me orgulhava de vocês, e vocês não me decepcionaram. Sempre lhes disse a verdade, e ficou provado que eu tinha razão ao elogiá-los!
15 Na Taitus ilemi rum werer lomu omaing ako thomu o papomnga i na o nongpoo i na thomu o nongal lek riong ako i sungu i a thomu nge, mako ile asaguong a thomu nge i esa esa ol.
15 Ele os estima ainda mais quando se lembra de como todos vocês lhe obedeceram e o receberam bem, com temor e profundo respeito.
16 Na lemik sivenga rintet, eneke lemik i engeng nge ako thomu o panes senu a God ile omaing.
16 Fico muito feliz por poder ter plena confiança em vocês.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.