Hebreus 11
Mam Comitancillo NT (MAM_COM) vs VC
1 ¿Tzeꞌntziꞌn qnimbꞌil? Atzin qnimbꞌiljo kyjaluꞌn: Tnejil, tuꞌn tok qe qkꞌuꞌj tuꞌn ttzaj qꞌoꞌn a nqo ayoꞌn tiꞌj; ex tkabꞌ, tuꞌn t-xi qnimin qa ikyxixjo tiꞌjjo tumil, a mina nqloꞌn.
1 A fé é o fundamento da esperança, é uma certeza a respeito do que não se vê.
2 Quꞌn noq tuꞌn kynimbꞌil ojtxe qxjalil, i ele bꞌaꞌn twutz Dios.
2 Foi ela que fez a glória dos nossos, antepassados.
3 Ex ikyxjo qe, bꞌiꞌn quꞌn noq tuꞌn qnimbꞌil, qa a qMan Dios kubꞌ bꞌinchin teꞌ tkyaqil, noq tuꞌn Tyol. Ex ikyxjo, bꞌiꞌn quꞌn tuꞌn qnimbꞌil, qa tkyaqiljo a nqloꞌn jaꞌlin, antza tzajnin tiꞌjjo a nya qꞌanchaꞌl.
3 Pela fé reconhecemos que o mundo foi formado pela palavra de Deus e que as coisas visíveis se originaram do invisível.
4 Noq tuꞌn tnimbꞌil Abel, teꞌ t-xi tqꞌoꞌn oyaj te Dios tbꞌanilxixtl ele tzeꞌnku toyaj Caín. Tuꞌntziꞌn, aku qMan Dios ok qꞌonte te tbꞌanil nimil, ex tuꞌn ikyjo, wen ele toyaj twutz Dios. Quꞌn ikytziꞌn, exla qa o kyim te Abel, me o kyij te jun yekꞌbꞌil te qe jaꞌlin, tuꞌn tkubꞌ qnimin Dios.
4 Pela fé Abel ofereceu a Deus um sacrifício bem superior ao de Caim, e mereceu ser chamado justo, porque Deus aceitou as suas ofertas. Graças a ela é que, apesar de sua morte, ele ainda fala.
5 Ex ikyxjo tzeꞌnkuꞌ te Enoc, tuꞌn tnimbꞌil xi qꞌiꞌn tuꞌn Dios tukꞌa t-xmilil, tuꞌn mi kyime. Noq jaw naj, ex i ok tenxjal jyolte, me mix jyete, quꞌn otaq txiꞌ tukꞌa Dios. ¿Me tiquꞌn xi qꞌiꞌn Enoc ikyjo? Quꞌn tqꞌma toj Tuꞌjil Tyol Dios, tej naꞌmtaq t-xiꞌ Enoc, qa wen ele twutz Dios noq tuꞌn tnimbꞌil.
5 Pela fé Henoc foi arrebatado, sem ter conhecido a morte: e não foi achado, porquanto Deus o arrebatou; mas a Escritura diz que, antes de ser arrebatado, ele tinha agradado a Deus {Gn 5,24}.
6 Ex ikyxjo qe jaꞌlin: Il tiꞌj tuꞌn tten qnimbꞌil tuꞌntzintla qel wen twutz Dios. Quꞌn tuꞌn qa at jun xjal qa taj tuꞌn tok tmujbꞌin tibꞌ tukꞌa Dios, ex tuꞌn tel wen twutz, il tiꞌj tuꞌn t-xi tnimin qa itzꞌxix te Dios, ex qa aku tzaj tqꞌoꞌn jun tbꞌanil chojbꞌil te kyeꞌ, ayeꞌ nchi jyoꞌnxix tiꞌj.
6 Ora, sem fé é impossível agradar a Deus, pois para se achegar a ele é necessário que se creia primeiro que ele existe e que recompensa os que o procuram.
7 Ex ikyxjo te Noé, tej tyolin Dios tukꞌa qa attaq jun il tuꞌn tul twutz txꞌotxꞌ. Ex naꞌmtaq tul kaniꞌn il anetziꞌn, tej t-xi tnimin Noé a tqꞌma Dios. Ex noq tuꞌn tkubꞌ tnimin Noé, kubꞌ tbꞌinchin jun bark ma tij, noq tuꞌn kykletjo jniꞌ tkꞌwal, t-xuꞌjil exqetziꞌn tlibꞌ. Tuꞌn tnimbꞌil Noé, kubꞌ tyekꞌin kywutzjo txqantl xjal, qa najnintaq iteꞌye. Me atzin kye Noé, noq tuꞌn kynimbꞌil, i klete te tkyaqil il.
7 Pela fé na palavra de Deus, Noé foi avisado a respeito de acontecimentos imprevisíveis; cheio de santo temor, construiu a arca para salvar a sua família. Pela fé ele condenou o mundo e se tornou o herdeiro da justificação mediante a fé.
8 Ex ikyxjo te Abraham, kubꞌ tnimin teꞌ, tej ttzaj qꞌolbꞌin tuꞌn Dios, ex bꞌeꞌx xiꞌ tuꞌn tkanin tojjo jun txꞌotxꞌ, a tuꞌntaq ttzaj qꞌoꞌn te tuꞌn Dios te jun oyaj, tuꞌn tnajan antza. Tuꞌn ikyjo, etz Abraham toj ttanim, me ntiꞌtaq bꞌiꞌn tuꞌn, jaꞌ tuꞌntaq tkanine.
8 Foi pela fé que Abraão, obedecendo ao apelo divino, partiu para uma terra que devia receber em herança. E partiu não sabendo para onde ia.
9 Ex tuꞌn tnimbꞌil, najan Abraham tzeꞌnku jun bꞌetin xjal twutzjo txꞌotxꞌ, a tuꞌntaq tzaj qꞌoꞌn te tuꞌn Dios. Me najan kyojjo ja, a xbꞌalinqe, a bꞌaꞌn kyikyꞌ iqit. Ex ikyx bꞌajjo tukꞌa Isaac, a tkꞌwal Abraham, ex tukꞌa Jacob, a tkꞌwal Isaac. Ex ikyxjo tqꞌma Dios kye, qa iltaq tiꞌj tuꞌn ttzaj qꞌoꞌn txꞌotxꞌ kye anetziꞌn, ikyxjo tzeꞌnkuꞌ xi tqꞌmaꞌn te Abraham.
9 Foi pela fé que ele habitou na terra prometida, como em terra estrangeira, habitando aí em tendas com Isaac e Jacó, co-herdeiros da mesma promessa.
10 Me atziꞌn te Abraham noqx xi tqꞌuqbꞌinx teꞌ tkꞌuꞌj tiꞌjjo juntl tnam te najbꞌil te jun majx, a at toj kyaꞌj, a kubꞌ tnaꞌbꞌlin Dios, ex kubꞌ tbꞌinchin. Tuꞌnpetziꞌn, kubꞌ tbꞌisin Abraham tuꞌn tnajan tzeꞌnku jun bꞌetin xjal kyojileꞌ tnam tzaluꞌn twutz txꞌotxꞌ.
10 Porque tinha a esperança fixa na cidade assentada sobre os fundamentos {eternos}, cujo arquiteto e construtor é Deus.
11 Ex atzin te Sara, a t-xuꞌjil Abraham, mibꞌintaq tzꞌalin, ex noq taꞌẍtaqljo tchmil. Me tuꞌn tnimbꞌil Abraham, ja tzaj qꞌoꞌn kyoklin tuꞌn tul jun kyal, quꞌn xi tnimin Abraham, qa tilil tiꞌj tuꞌn tbꞌajjo a tqꞌma Dios te, qa tuꞌntaq tul jun kyal.
11 Foi pela fé que a própria Sara cobrou o vigor de conceber, apesar de sua idade avançada, porque acreditou na fidelidade daquele que lhe havia prometido.
12 Ikytzintzjo tzeꞌn te Abraham, tej chꞌixtaq tjapin kanin toj tqꞌij tuꞌn tkyim, ul jun tkꞌwal, tuꞌn tel poqꞌin tyajil nyakutlaj iky kybꞌajjo tzeꞌnqeku cheꞌw twutz kyaꞌj, ex tzeꞌnkutlaꞌ tzꞌawin ttzi ttxuyil aꞌ, a nlay bꞌant tajlet.
12 Assim, de um só homem quase morto nasceu uma posteridade tão numerosa como as estrelas do céu e inumerável como os grãos de areia da praia do mar.
13 Ayeꞌ xjal lo: Abraham, Isaac ex Jacob, i kyim, teꞌ naꞌmxtaq kyetzin teꞌ txꞌotxꞌ te Canaán, a tzaj tqꞌoꞌn Dios kye. Me noq tuꞌn kynimbꞌil, qe kykꞌuꞌj tiꞌjjo a otaq tzaj tqꞌmaꞌn Dios kye. Ex tuꞌn ikyjo, o chi tzalaj tiꞌj qa toj jun qꞌij, iltaq tiꞌj tuꞌn kyetzin teꞌ txꞌotxꞌ anetziꞌn, me noq kyuꞌn kyyajil, a ẍi el anqꞌin kyiꞌj. Ikytziꞌn ele kynikyꞌjo tiꞌj, qa a kynajbꞌil twutzxix nya tzaluꞌn twutz txꞌotxꞌ, qalaꞌ toj kyaꞌj. Tuꞌn ikyjo, ok kyqꞌoꞌn kyibꞌ te bꞌetin xjal tzaluꞌn twutz txꞌotxꞌ, quꞌn tuꞌn kyajtaq tuꞌn kynajan tojjo kyaꞌj, a jaꞌ nimxixtl kyoklin tuꞌn kynajan toj.
13 Foi na fé que todos {nossos pais} morreram. Embora sem atingir o que lhes tinha sido prometido, viram-no e o saudaram de longe, confessando que eram só estrangeiros e peregrinos sobre a terra {Gn 23,4}.
14 — ausente —
14 Dizendo isto, declaravam que buscavam uma pátria.
15 Me n-el qnikyꞌ tiꞌjjo lo, quꞌn noqit oꞌkxtaq kyajjo jun kynajbꞌil tzaluꞌn twutz txꞌotxꞌ, bꞌeꞌxitla i meltzꞌaj najal te txꞌotxꞌ, jaꞌ taꞌyetaq Abraham te tnejil, quꞌn kyetaqjo txꞌotxꞌ anetziꞌn.
15 E se se referissem àquela donde saíram, ocasião teriam de tornar a ela...
16 Tuꞌn ikyjo, bꞌiꞌn quꞌn qa kyajtaq jun najbꞌil tbꞌanil, nya tzaluꞌn twutz txꞌotxꞌ, qalaꞌ toj kyaꞌj. Tuꞌntziꞌn ikyjo, mix tzaje txꞌixwe Dios tuꞌn tok tqꞌoꞌn tibꞌ te kyDios, ex ax Dios o bꞌinchin teꞌ jun najbꞌil tbꞌanilxix toj kyaꞌj te kye, tuꞌn kynajan te jun majx junx tukꞌa.
16 Mas não. Eles aspiravam a uma pátria melhor, isto é, à celestial. Por isso, Deus não se dedigna de ser chamado o seu Deus; de fato, ele lhes preparou uma cidade.
17 Ex ikyxjo te Abraham, junchꞌintaq tkꞌwal, Isaac tbꞌi. Me noq tuꞌn tnimbꞌil, tej tok toj joybꞌil tiꞌj tuꞌn Dios, xi tiꞌn Isaac, tuꞌn toktaq te jun chojbꞌil twutz Dios. Ex xi ttziyin tuꞌn tkubꞌ bꞌyettaqjo tkꞌwal te chojbꞌil,
17 Foi pela sua fé que Abraão, submetido à prova, ofereceu Isaac, seu único filho,
18 exsin qa otaq tzꞌel tnikyꞌ te a tqꞌma Dios, qa tiꞌjtaq Isaac, tuꞌn tel poqꞌin tyajil Abraham.
18 depois de ter recebido a promessa e ouvido as palavras: Uma posteridade com o teu nome te será dada em Isaac {Gn 21,12}.
19 ¿Me tiꞌtzila t-xim Abraham tiꞌjjo luꞌn? Quꞌn qꞌuqletaq tkꞌuꞌj tiꞌj Dios qa at tipin tuꞌn tjatz anqꞌin juntl majl Isaac kyxol kyimin. Ex bꞌeꞌx tzaj tkleꞌn juntl majljo tkꞌwal. Mix kyime; nyakuj otaq jaw anqꞌin juntl majl kyxol kyimnin, quꞌn tuꞌn otaq ttziye ttata tuꞌn tkubꞌ bꞌyet.
19 Estava ciente de que Deus é poderoso até para ressuscitar alguém dentre os mortos. Assim, ele conseguiu que seu filho lhe fosse devolvido. E isso é um ensinamento para nós!
20 Ex ikyxjo, noq tuꞌn tnimbꞌil Isaac, i kubꞌe tkyꞌiwlin tkꞌwal, a Jacob ex Esaú, ex xi tqꞌmaꞌn tiꞌjjo jniꞌ tuꞌntaq ttzaj tqꞌoꞌn Dios kye.
20 Foi inspirado pela fé que Isaac deu a Jacó e a Esaú uma bênção em vista de acontecimentos futuros.
21 Ex noq tuꞌn tnimbꞌil Jacob, tej chꞌixtaq tkyim, jaw weꞌks, ex xi joqe tibꞌaj tvar, noq tuꞌn kykyꞌiwlitjo tkꞌwal Jse, ex tuꞌn tnimsin tbꞌi qMan Dios.
21 Foi pela fé que Jacó, estando para morrer, abençoou cada um dos filhos de José e venerou a extremidade do seu bastão.
22 Ex ikyxjo, noq tuꞌn tnimbꞌil Jse, tej chꞌixtaq tkyim, yolin tiꞌj, qa tuꞌntaq tetz t-xjalil, ayeꞌ tzajninqe tiꞌj Jacob, toj txꞌotxꞌ Egipto. Ex kyij tyolin Jse, qa aj kyikyꞌtaq tojjo txꞌotxꞌ anetziꞌn, iltaq tiꞌj tuꞌn tetz iqin tbꞌaqil, tuꞌn tkuꞌx muqet tojjo ttxꞌotxꞌ, jaꞌ tzajnin.
22 Foi pela fé que José, quando estava para morrer, fez menção da partida dos filhos de Israel e dispôs a respeito dos seus despojos.
23 Ex ikyxjo, tej titzꞌje Moisés, tuꞌn kynimbꞌiljo ttata, oxe xjaw xi kyewin kyal, quꞌn ok kykaꞌyin qa tbꞌanilxtaq kaꞌyin Moisés. Tuꞌn ikyjo, mix i tzaje xobꞌ ttata tuꞌnjo tyol nmaq kawil, qa iltaq tiꞌj tuꞌn tkubꞌ bꞌyet tkyaqil neꞌẍ, a qꞌa.
23 Foi pela fé que os pais de Moisés, vendo nele uma criança encantadora, o esconderam durante três meses e não temeram o edito real.
24 Ex ikyxjo, tej tchꞌiy Moisés, noq tuꞌn tnimbꞌil, mix xi ttziyin tuꞌn tok te taljo tkꞌwal nmaq kawil toj txꞌotxꞌ te Egipto.
24 Foi pela fé que Moisés, uma vez crescido, renunciou a ser tido como filho da filha do faraó,
25 Quꞌn jaw skꞌoꞌn Moisés tuꞌn tikyꞌx jniꞌ yajbꞌil tuꞌn kyxoljo t-xjalil aj Judiy, a Ttanim Dios, ex nya tuꞌn ttzalaj noq toj kabꞌe qꞌij tojjo achbꞌil, ex toj tkyaqil wiq il kyukꞌa aj Egipto.
25 preferindo participar da sorte infeliz do povo de Deus, a fruir dos prazeres culpáveis e passageiros.
26 ¿Ex tiquꞌn? Quꞌn kubꞌ t-ximin Moisés, qa nimxixtl toklin twutz Dios tuꞌn tikyꞌx yajbꞌil tuꞌn noq tuꞌn tpaj Crist, tzeꞌnku tuꞌn t-xi tqꞌoꞌn tibꞌ toj jniꞌ qꞌinimil toj txꞌotxꞌ Egipto. Kubꞌ t-ximin Moisés ikyjo, quꞌn qꞌuqletaq tkꞌuꞌj tiꞌjjo chojbꞌil, a tziyintz tuꞌn Dios toj kyaꞌj.
26 Com os olhos fixos na recompensa, considerava os ultrajes por amor de Cristo como um bem mais precioso que todos os tesouros dos egípcios.
27 Noq tuꞌn tnimbꞌil Moisés, kyij ttzaqpiꞌn Egipto kyukꞌa tkyaqil t-xjalil. Ex mix tzaje xobꞌ te tqꞌoj kawil, quꞌn nyakuj otaq tzꞌiwle Dios tuꞌn, a nya qꞌanchaꞌl.
27 Foi pela fé que deixou o Egito, não temendo a cólera do rei, com tanta segurança como estivesse vendo o invisível.
28 Noq tuꞌn tnimbꞌil Moisés, xi tqꞌmaꞌn tuꞌn tikyꞌsit tnejil Xjan Qꞌij kyukꞌa t-xjalil. Tuꞌn ikyjo, xi tqꞌmaꞌn tuꞌn tok chititjo tchkyꞌel tal tal rit kyiꞌj kyjpel ja te techil, tuꞌntzintla mina chi kubꞌ bꞌyoꞌneꞌ tkyaqiljo tnejil kꞌwal qꞌa kyxol aj Israel, tuꞌn t-angel kyimin.
28 Foi pela fé que mandou celebrar a Páscoa e aspergir {os portais} com sangue, para que o anjo exterminador dos primogênitos poupasse os dos filhos de Israel.
29 Tbꞌajlinxiꞌ ikyjo, noq tuꞌn kynimbꞌil aj Israel, bꞌaj ikyꞌtze tojjo ttxuyil aꞌ, Chikyꞌ tbꞌi, a xi tpaꞌn tibꞌ tuꞌntzintla tten jun bꞌe, nyakutzintlaj toj jun tzqij txꞌotxꞌ. Ex ikyqextaq kyeꞌ aj Egipto kyajtaq kyeꞌ tuꞌn kyikyꞌtz, me bꞌeꞌx i xi mulqꞌaj toj aꞌ, tej tok tmujbꞌin aꞌ tibꞌ.
29 Foi pela fé que os fez atravessar o mar Vermelho, como por terreno seco, ao passo que os egípcios que se atreveram a persegui-los foram afogados.
30 Ex ikyxjo, wuq qꞌij, i bꞌet aj Israel tiꞌjile tnam Jericó. Ex noq tuꞌn kynimbꞌil, i tzaj tzꞌaqjo nmaq tape, a iteꞌktaq tiꞌjileꞌ tnam anetziꞌn.
30 Foi pela fé que desabaram as muralhas de Jericó, depois de rodeadas por sete dias.
31 Ex ikyx tej Rahab, aj qya te Jericó, a aj kyꞌaꞌjiltaq; mix kyime teꞌ kyukꞌa t-xjalil, ayeꞌ mix kubꞌe kynimineꞌ Dios, quꞌn tuꞌn attaq tnimbꞌil Rahab, a kubꞌ tyekꞌin, tej kyewitj xjal tuꞌn, ayeꞌ aj Israelqe, ayeꞌ i ul kanin kaꞌyilte tnam. Kubꞌ tbꞌinchin ikyjo, quꞌn nchi joylajtztaqjo xjal anetziꞌn, tuꞌn kykubꞌ bꞌyet.
31 Foi pela fé que Raab, a meretriz, não pereceu com aqueles que resistiram, por ter dado asilo aos espias.
32 Tkyaqiljo xjal, a ma qꞌumlajtz tzaluꞌn, nimxix kynimbꞌil tiꞌj qMan Dios. Me nya noq oꞌkqexjo luꞌn; atxla txqantl, tzeꞌnkuꞌ Gedeón, Barac, Sansón, Jefté, David, Samuel, ex jniꞌ yolil Tyol Dios ojtxe. Me ntiꞌ ambꞌil qiꞌj tuꞌn qyolin kyiꞌj kykyaqil.
32 Que mais direi? Faltar-me-á o tempo, se falar de Gedeão, Barac, Sansão, Jefté, Davi, Samuel e dos profetas.
33 Oꞌkx tuꞌn qyolin kyiꞌj, qa noq tuꞌn kynimbꞌil, iteꞌ ilaꞌku nmaq tnam kubꞌ kyiꞌj kyuꞌn. Ex iteꞌ junjuntl i kawin toj tumilxix; ex iteꞌ junjuntl o tzaj kykꞌmoꞌn ajo tzaj tqꞌmaꞌn Dios kye; ex iteꞌ junjuntl qa noq tuꞌn kynimbꞌil, bꞌeꞌx jpetjo kytzi nmaq bꞌalun kyuꞌn, tuꞌn mina cheꞌxe chyoꞌne kyuꞌn.
33 Graças à sua fé conquistaram reinos, praticaram a justiça, viram se realizar as promessas. Taparam bocas de leões,
34 Ex iteꞌ junjuntl o yupj tipin qꞌaqꞌ kyuꞌn, a njulintaq wen, tuꞌn mi chi kyime tuꞌn; ex iteꞌ junjuntl o chi tzaqpaj, tuꞌn mi chi kyime tuꞌn kxbꞌil, a at tste. Ex iteꞌ junjuntl, a ntiꞌtaq kyipin, me bꞌeꞌx tzaj qꞌoꞌn kyipin tuꞌn Dios, tuꞌn kykanbꞌin kyiꞌjjo jniꞌ xoꞌl qꞌaqꞌ, a ajqꞌojqetaq kyiꞌj.
34 extinguiram a violência do fogo, escaparam ao fio de espada, triunfaram de enfermidades, foram corajosos na guerra e puseram em debandada exércitos estrangeiros.
35 Ex iteꞌ junjun qya, a noq tuꞌn kynimbꞌil, i jaw anqꞌin juntl majljo kyal, ayeꞌ otaq chi kyim. Me iteꞌ junjuntl, bꞌeꞌx i kubꞌ kyꞌixsbꞌin tuꞌn kykyim, quꞌn tuꞌn mix kubꞌe kyxkꞌaꞌyin kynimbꞌil. Quꞌn kubꞌ kyximinjo nimil luꞌn, qa iltaq tiꞌj tuꞌn t-xi kyqꞌoꞌn kychwinqil tzaluꞌn twutz txꞌotxꞌ, tuꞌntzintla tkanbꞌit te jun majx a juntl kychwinqil toj kyaꞌj, aj kyjaw anqꞌin juntl majl kyxol kyimnin.
35 Devolveram vivos às suas mães os filhos mortos. Alguns foram torturados, por recusarem ser libertados, movidos pela esperança de uma ressurreição mais gloriosa.
36 Ex ikyxjo, noq tuꞌn tpaj kynimbꞌil, iteꞌ junjuntl i ok yisoꞌn, ex i bꞌaj jubꞌchin. Ex ilaꞌ maj, i kubꞌ kꞌloꞌn tukꞌa kxbꞌil, ex i kuꞌx toj tze.
36 Outros sofreram escárnio e açoites, cadeias e prisões.
37 Ex ikyxjo, iteꞌ junjuntl i kyim, tej kyok xoꞌn tukꞌa abꞌj. Ex iteꞌ junjuntl i kubꞌ qitit tukꞌa qitbꞌil tze; ex iteꞌ junjuntl i bꞌaj kyim tukꞌa kxbꞌil, a at tste. Ex noq tuꞌn tpaj kynimbꞌil, aye nimil lo, ntiꞌtaq kyja, ex atzin kyxbꞌalin noq ttzꞌumil rittaq ex ttzꞌumil chivtaq, quꞌn yaj xjalqetaq. Ex noq tuꞌn tpaj kynimbꞌil, o chi yasle, ex o chi yajlajtz.
37 Foram apedrejados, massacrados, serrados ao meio, mortos a fio de espada. Andaram errantes, vestidos de pele de ovelha e de cabra, necessitados de tudo, perseguidos e maltratados,
38 Me aye nimil lo bꞌaꞌnxix i ele twutz Dios, exla qa bꞌeꞌx i ok ikyꞌin kyuꞌnxjal, a nya nimilqe. Tuꞌntziꞌn ikyjo, ntiꞌ kynajbꞌil, noq nchi bꞌetejetaq toj kꞌul ex tojjo txꞌotxꞌ, jaꞌ ntiꞌye kynajbꞌilxjal toj. Atku ma chi najan toj xaq ex toj jul.
38 homens de que o mundo não era digno! Refugiaram-se nas solidões das montanhas, nas cavernas e em antros subterrâneos.
39 Tkyaqiljo nimil lo, bꞌaꞌn i ele twutz qMan Dios noq tuꞌn kynimbꞌil tiꞌj, me naꞌmxtaq kykꞌmon teꞌ a tzaj ttziyin Dios kye.
39 E, no entanto, todos estes mártires da fé não conheceram a realização das promessas!
40 ¿Ex tiquꞌn? Quꞌn tuꞌn at jun qnajbꞌil nimxixtl wen toj kyaꞌj, jaꞌ tuꞌn qmujbꞌin te qibꞌ qkyaqilx tojjo qꞌij tzul kanin, tuꞌn qok tzꞌaqlexix twutz Dios. Kbꞌantiljo luꞌn tuꞌn Dios toj kyaꞌj tzmaxi aj qmujbꞌit qkyaqilx tuꞌn, a awo nimilqo tkyaqil twutz txꞌotxꞌ, a awo itzꞌqo jaꞌlin, ayeꞌ o chi kyim exqetziꞌn naꞌmx kyitzꞌje ex qeꞌ kchi nimil.
40 Porque Deus, que tinha para nós uma sorte melhor, não quis que eles chegassem sem nós à perfeição {da felicidade}.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.