Gálatas 4

'Én-la̱ Nainá xi kjoa̱ ts'e̱ Jesucristo (MAANT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ti̱koa̱á kèno̱jmí jngoò‑nò kjo̱tíxoma: Jngoò ti, k'e̱ nga tákó i̱tsé kji, k'oa̱á ngaya‑la̱ koni tsà chi̱'nda tíjna nga kj'eè tsà jè be mé tsojmì xi tjín‑la̱ na̱'èn‑la̱ na̱s'ín k'e̱ nga ko̱ma i̱skan jè tjoé‑la̱ tsojmì xi tjín.
1 Explico-me: enquanto o herdeiro é menor, em nada difere do escravo, ainda que seja senhor de tudo,
2 Nga xi̱ta̱á síkinda̱ skanda k'e̱ nga majchínga, ko̱ tjín xi̱ta̱ xi síkinda̱ jñà tsojmì‑la̱ skanda k'e̱ nga ki̱chóya na̱chrjein‑la̱ koni s'ín tsibíjna chi̱ba̱ na̱'èn‑la̱.
2 mas está sob tutores e administradores, até o tempo determinado por seu pai.
3 Jñá xi xi̱ta̱ 'mì‑ná, k'oa̱á ti̱s'ín komàt'iaán koni mat'in jñà i̱xti k'e̱ nga ti̱kj'eè mokjeiín‑ná i̱t'aà ts'e̱ Cristo nga jñà kjo̱tíxoma xi tjín i̱sò'nde 'ñó tsatíxoma‑ná koni s'ín mat'in jñà xi chi̱'nda títsa̱jna'ñó nga mìkiì tjí'nde‑la̱ nga kítsa̱jnandei̱í.
3 Assim também nós, quando menores, estávamos escravizados pelos rudimentos do mundo.
4 Ta̱nga k'e̱ nga kichóya na̱chrjein koni s'ín tjíndaà‑la̱ Nainá, jè Nainá kisìkasén ki'ndí‑la̱ i̱ i̱t'aà nangui; ko̱ i̱t'aà ts'e̱ chjo̱ón kits'iìn koni s'ín ts'iìn xi ta̱xki̱ xi̱ta̱ i̱sò'nde. Ko̱ ya̱á kjòjchájiìn kjo̱tíxoma ts'e̱ xi̱ta̱ judío.
4 Mas quando veio a plenitude dos tempos, Deus enviou seu Filho, que nasceu de uma mulher e nasceu submetido a uma lei,
5 K'oa̱á kis'iìn Nainá, mé‑ne nga jè Jesucristo si̱ìkítsa̱jnandei̱í jñà xi̱ta̱ xi ya̱ títsa̱jnajiìn‑'ñó kjo̱tíxoma ko̱ mé‑ne nga ngásòn skoétjò‑ná Nainá nga i̱xti‑la̱ ko̱maá.
5 a fim de remir os que estavam sob a lei, para que recebêssemos a sua adoção.
6 Koií kjoa̱‑la̱ nga jye i̱xti‑la̱ maá, Nainá kisìkasén Ini̱ma̱ Tsjeè‑la̱ xi ts'e̱ Ki'ndí‑la̱ ya̱ i̱jiìn ini̱ma̱‑ná. K'e̱ nga nokjoát'aà‑lá Nainá, k'oa̱á tsò Ini̱ma̱ Tsjeè‑la̱: “Ndí a̱pa”, tsò‑né.
6 A prova de que sois filhos é que Deus enviou aos vossos corações o Espírito de seu Filho, que clama: Aba, Pai!
7 K'oa̱á ma‑ne nga i̱'ndei̱ mìtsà ti̱ xi̱ta̱ chi̱'nda titsa̱jnaá; jyeé i̱xti‑la̱ Nainá 'mì‑ná; ko̱ ti̱koa̱á tsjá‑ná Nainá ngats'iì kjo̱tjò xi jñá tjoé‑ná nga i̱xti‑la̱ 'mì‑ná.
7 Portanto já não és escravo, mas filho. E, se és filho, então também herdeiro por Deus.
8 Jñò k'e̱ nga sa̱ kjòtseé, k'e̱ nga ti̱kj'eè yaxkon xi nguì jè sobà Nainá, chi̱'nda'ñó tsitsa̱jnaà nga kjo̱'ñó‑né nga jñà tsanguìt'aà‑là xi mìtsà kixi̱ kjoa̱ nga Nainá.
8 Outrora, é certo, desconhecendo a Deus, servíeis aos que na realidade não são deuses.
9 Ta̱nga i̱'ndei̱ nga jye yaxkoòn xi nguì jè sobà Nainá, (ta̱nga xi nguì kixi̱ kjoa̱, jè Nainá xi jye ndaà beèxkon‑nò), ¿mé‑ne k'oa̱s'ín nìkítsjeèn‑nò nga jñà onguít'aà ìjngoò k'a‑là jñà kjo̱tíxoma i̱ma̱ xi tjín‑nò, jè xi tsjìn‑la̱ nga'ñó, ko̱ xi ni̱mé chjí‑la̱? ¿A mejèn‑nò nga ya̱ si̱ìkítsa̱jna'ñó ìjngoò k'a‑nò?
9 Agora, porém, conhecendo a Deus, ou melhor, sendo conhecidos por Deus, como é que tornais aos rudimentos fracos e miseráveis, querendo de novo escravizar-vos a eles?
10 Jñò, tákó 'ñó yaxkón na̱chrjein ts'e̱ s'eí, ts'e̱ sá, ko̱ ts'e̱ nó.
10 Observais dias, meses, estações e anos!
11 'A̱n, makájno‑na̱ jè xá xi kis'iaàn nga kisìxájiìn‑nò tsà tà kjo̱tjò‑ne.
11 Temo que os meus esforços entre vós tenham sido em vão. Voltemos à nossa confiança cordial
12 'A̱n nga jye tsohósi̱jnat'aàxìn‑la̱ jè kjo̱tíxoma, ti̱koa̱á ya̱á kisìngásòn‑ko̱‑nò, nga jñò, mìkiì tíjiìn‑nò i̱t'aà ts'e̱ kjo̱tíxoma. I̱'ndei̱ k'oa̱á s'ín tìsìjé‑nò nga ti̱nchat'aàxìn‑là kjo̱tíxoma koni 'a̱n jyeé tsohósi̱jnat'aàxìn‑la̱. Nga sa̱ ítjòn ni̱mé kjoa̱ tjín xi ch'o kinìko̱‑ná.
12 Irmãos, sede como eu, pois também eu me tornei como vós. Não tenho nenhum motivo de queixa contra vós.
13 Jyeé tíjiìn‑nò k'e̱ nga sa̱ kiaà ítjoàn nga kichjàyajiìn‑nò 'én ndaà‑la̱ Nainá xi kjoa̱ ts'e̱ Cristo, koií kjoa̱‑la̱ nga ch'in tjín‑la̱ yijo‑na̱.
13 Estais lembrados de como eu estava doente quando, pela primeira vez, vos preguei o Evangelho
14 Jñò, mìkiì kinachrjengui‑ná ni̱ mìtsà xìn kinìkíjna‑ná, na̱s'ín kjoa̱ tsohótsji‑nò nga ch'in tjín‑la̱ yijo‑na̱. Tà sa̱á kichjoétjò‑ná koni jngoò àkja̱le̱‑la̱ Nainá, koni tsà jè sobà Cristo Jesús.
14 e fui para vós uma provação por causa do meu corpo. Mas nem por isto me desprezastes nem rejeitastes, antes me acolhestes como um enviado de Deus, como Cristo Jesus.
15 ¡Nga sa̱ ítjòn, 'ñó tsja tjín‑nò! I̱'ndei̱, ¿mé xi komà‑nò? K'oa̱á xan‑nò, skanda jñà xkoòn mejèn kinachrje nga 'a̱n kits'iì‑ná.
15 Onde está agora aquele vosso entusiasmo? Asseguro-vos que, se possível fora, teríeis arrancado os vossos olhos para mos dar!
16 I̱'ndei̱, ¿a kondra̱á kóti̱jnako̱‑nò, tà koií kjoa̱‑la̱ nga 'én kixi̱ beno̱jmí‑nò?
16 Tornei-me, acaso, vosso inimigo, porque vos disse a verdade?
17 Jñà xi̱ta̱ [xi mejèn‑la̱ nga kjo̱tíxoma si̱kitasòn], 'ñó bínè‑la̱ yijo‑la̱ i̱t'aà tsa̱jòn, ta̱nga mìkiì ndaà tjín kjo̱hítsjeèn‑la̱. Tà jè xi mejèn‑la̱ nga ko̱chrjet'aàxìn‑nò i̱t'aà tsa̱je̱n mé‑ne nga jñà ko̱nguít'aà‑là.
17 Eles vos testemunham amizade com má intenção, e querem separar-vos de mim, para captar a vossa amizade.
18 Jñò, ndaà tjín k'e̱ nga 'ñó bínè‑là yijo‑nò i̱t'aà ts'e̱ kjoa̱ xi mejèn‑nò tsà ndaà tjín kjo̱hítsjeèn‑nò ko̱ tsà kjit'aà na̱chrjein k'oa̱s'ín s'e̱en, mìtsà tà k'e̱ nga 'a̱n tìjna̱ko̱‑nò.
18 É maravilhoso receber demonstrações de boa amizade, mas que seja em todas as circunstâncias, e não somente quando estou convosco.
19 Jñò xi koni tsà ndí i̱xti‑na̱ xan‑nò, 'a̱n, k'oa̱á s'ín tímat'ian koni jngoò chjo̱ón xi ki'ndí tí'beé; tseé kjo̱'in tìsìkjiaán xi kjoa̱ tsa̱jòn. Jè kjo̱'in xi tìsìkjiaán skanda k'e̱é‑la kjoe̱het'aà k'e̱ nga k'oa̱s'ín si̱jchá yijo‑nò koni Cristo.
19 Filhinhos meus, por quem de novo sinto dores de parto, até que Cristo seja formado em vós,
20 Mejèn‑na nga ya̱ kóti̱jnako̱‑nò jè hora jè, mé‑ne nga kj'ei̱í tsò 'én xi kichjàko̱‑nò. Jyeé mì ti̱ kiì be‑na kós'ín sìkítsjeèn i̱t'aà tsa̱jòn.
20 quem me dera estar agora convosco, para descobrir o tom que convém à minha linguagem, visto que eu me encontro extremamente perplexo a vosso respeito.
21 Jñò xi mejèn‑nò nga kjo̱tíxoma si̱kitasòn, ¿a kj'eè na'yà‑là kó tsò 'én xi tjít'aà kjo̱tíxoma‑la̱ Moisés?
21 Dizei-me, vós que quereis estar sujeitos a uma lei: não ouvis a lei?
22 K'oa̱á tsò nga jè Abraham, jò komà i̱xti‑la̱, jngoò ts'e̱ chjo̱ón chi̱'nda‑la̱; jè xi ìjngoò, ts'e̱é xi nguì chjo̱ón‑la̱ xi mìtsà chi̱'nda tíjna.
22 A Escritura diz que Abraão teve dois filhos, um da escrava e outro da livre.
23 Jè ki'ndí‑la̱ xi chjo̱ón chi̱'nda k'oa̱á s'ín kits'iìn koni s'ín ts'iìn ngats'iì ndí i̱xti. Ta̱nga jè ts'e̱ xi nguì chjo̱ón‑la̱ xi mìtsà chi̱'nda tíjna, k'oa̱á s'ín kits'iìn nga tsitasòn koni s'ín kitsjaà‑la̱ tso'ba Nainá Abraham.
23 O da escrava, filho da natureza; e o da livre, filho da promessa.
24 Kjoa̱ ts'e̱ íchjín koi, k'oa̱á ngaya‑la̱ koni jñà kjoa̱ xi jò tsibíndaàjiìn Nainá. Jè chjo̱ón Agar, jè ngaya‑la̱ kjoa̱ xi kisindaàjiìn ya̱ nindoò Sinaí k'e̱ nga kitjoé‑la̱ kjo̱tíxoma Moisés. Ngats'iì xi̱ta̱ tje̱‑la̱ chi̱'ndaá tsibìtsa̱jna.
24 Nestes fatos há uma alegoria, visto que aquelas mulheres representam as duas alianças: uma, a do monte Sinai, que gera para a escravidão, é Agar.
25 Jè chjo̱ón Agar, jè ngaya‑la̱ nindoò Sinaí xi síjna ján Arabia, ko̱ na̱chrjein i̱'ndei̱ jè mangásòn‑ko̱ na̱xa̱ndá Jerusalén, nga jñà xi̱ta̱‑la̱ chi̱'nda'ñó títsa̱jna nga tákó kjo̱tíxoma sís'in‑la̱.
25 {O monte Sinai está na Arábia.} Corresponde à Jerusalém atual, que é escrava com seus filhos.
26 Ta̱nga jè Jerusalén xi kijna ngajmiì, tíjnandei̱í‑né ko̱ ya̱á nokjoá‑ná ya̱ na̱xa̱ndá jè; k'oa̱á ngaya‑la̱ koni tsà nea̱‑ná ma.
26 Mas a Jerusalém lá do alto é livre e esta é a nossa mãe,
27 K'oa̱á tsò Xo̱jo̱n‑la̱ Nainá nga tsò:
27 porque está escrito: Alegra-te, ó estéril, que não davas à luz; rejubila e canta, tu que não tinhas dores de parto, pois são mais numerosos os filhos da abandonada do que daquela que tem marido {Is 54,1}.
28 Isaac k'oa̱á s'ín kits'iìn koni s'ín kitsjaà tso'ba Nainá. Jñò ti̱koa̱á i̱xti‑la̱á maá xi̱ta̱ jchínga‑la̱ Isaac koni s'ín kitsjaà‑la̱ tso'ba Nainá.
28 Como Isaac, irmãos, vós sois filhos da promessa.
29 Jè ki'ndí xi tà k'oa̱s'ín kits'iìn koni ts'iìn yije xi̱ta̱ i̱sò'nde, kiìtji̱ngui kondra̱‑la̱ jè xi i̱t'aà ts'e̱ Ini̱ma̱ Tsjeè‑la̱ Nainá kits'iìn‑ne. Koni s'ín komà jñà na̱chrjein koi, tákó k'oa̱á s'ín ma skanda na̱chrjein i̱'ndei̱.
29 Como naquele tempo o filho da natureza perseguia o filho da promessa, o mesmo se dá hoje.
30 Ta̱nga, ¿kó tsò Xo̱jo̱n‑la̱ Nainá? K'oa̱á tsò: “Ti̱yótji̱ngui‑la̱ jè chjo̱ón chi̱'nda ko̱ ki'ndí‑la̱; nga jè ki'ndí‑la̱ ni̱mé kjo̱tjò tjoé‑la̱, tà jè tjoé‑la̱ kjo̱tjò jè ki'ndí‑la̱ xi mìtsà chjo̱ón chi̱'nda.”
30 Que diz, porém, a Escritura? Lança fora a escrava e seu filho, porque o filho da escrava não será herdeiro com o filho da livre {Gn 21,10}.
31 Jñò ndí 'ndsè ko̱ ndí tichjaá, k'oa̱á s'ín tjín, jñá mìtsà i̱xti‑la̱ chjo̱ón chi̱'nda maá, jñá‑ná xi i̱xti‑la̱ chjo̱ón xi mìtsà chi̱'nda tíjna.
31 Pelo que, irmãos, não somos filhos da escrava, mas sim da que é livre.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gálatas 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.