Apocalipse 16
'Én-la̱ Nainá xi kjoa̱ ts'e̱ Jesucristo (MAANT) vs NAA
1 Ki'nchrè jngoaà 'én xi ya̱ itjo‑ne i̱'nde tsjeè‑la̱ Nainá nga kitsò‑la̱ jñà àkja̱le̱ xi itoò ma‑ne:
1 Ouvi uma voz forte, vinda do santuário, dizendo aos sete anjos: — Vão e derramem sobre a terra as sete taças da ira de Deus.
2 Kiì jè àkja̱le̱ xi tsako̱ ítjòn‑la̱. Tsibíxteèn‑sòn i̱sò'nde xi tjíya chi̱tsín‑la̱. Ngats'iì xi̱ta̱ xi tjín‑la̱ chi̱ba̱‑la̱ cho̱ ts'e̱n ko̱ xi beèxkón jè i̱sén xkósòn‑la̱ jè cho̱ je xi ch'o kji, tsako̱‑la̱ ch'in xa̱jtsé xi 'ñó ch'o kjoàn ko̱ ijò jchán ma.
2 O primeiro anjo foi e derramou a sua taça sobre a terra, e apareceram úlceras malignas e dolorosas nas pessoas que tinham a marca da besta e que adoravam a sua imagem.
3 Jè àkja̱le̱ xi ma‑ne jò tsibíxteèn‑jiìn ndáchikon xi tjíya chi̱tsín‑la̱. Ko̱ jè ndáchikon, nguì jní komà, koni tsà ya̱ k'en‑jiìn xi̱ta̱. Ngats'iì xi títsa̱jnakon ya̱ i̱jiìn ndáchikon jngoò k'aá k'en.
3 O segundo anjo derramou a sua taça no mar, e o mar se transformou em sangue, como de um morto, e morreu todo ser vivo que havia no mar.
4 Jè àkja̱le̱ xi ma‑ne jàn, tsibíxteèn‑jiìn ya̱ xa̱jngá nandá ko̱ ñánda tíbitjo nandá, jè xi tjíya chi̱tsín‑la̱. Saà jní komà.
4 O terceiro anjo derramou a sua taça nos rios e nas fontes de água, e eles se transformaram em sangue.
5 I̱kjoàn ki'nchrè‑la̱ jè àkja̱le̱ xi ts'e̱ nandá, kitsò:
5 Então ouvi o anjo das águas dizendo: “Tu és justo, tu que és e que eras, o Santo, pois julgaste estas coisas.
6 Nga jñà xi̱ta̱ koi tsibíxteèn jní‑la̱ xi̱ta̱‑lè nga jñà kisìk'en, ko̱ xi̱ta̱ xi kiìchja̱‑ngajo‑lè. I̱'ndei̱ ngaji̱ k'oa̱á ti̱s'ín tì'biì ngajo‑la̱ jní nga nchi'biì; ya̱á chi̱ba̱‑la̱.
6 Porque derramaram sangue de santos e de profetas, também lhes deste sangue para beber. É o que merecem.”
7 Ti̱koa̱ ki'nchrè jngoò‑la̱ 'én xi ya̱ i̱t'aà ími̱xa̱ tsjeè‑la̱ Nainá chja̱, nga tsò:
7 Ouvi uma voz do altar, que dizia: “Certamente, ó Senhor Deus, Todo-Poderoso, verdadeiros e justos são os teus juízos.”
8 Jè àkja̱le̱ xi ma‑ne ñijòn, tsibíxteèn xi tjíya chi̱tsín‑la̱ ya̱ i̱sòn ts'oí. Jè ts'oí kitjò'nde‑la̱ nga jè ndobá‑la̱ kisìchjàn yijo‑la̱ xi̱ta̱.
8 O quarto anjo derramou a sua taça sobre o sol, e lhe foi dado queimar a humanidade com fogo.
9 Jè ndobá‑la̱ ts'oí 'ñó kisìchjàn‑la̱ ngats'iì xi̱ta̱ ta̱nga jñà xi̱ta̱ koi mìkiì kisìkájno jé‑la̱ ni̱ mìkiì jeya kisìkíjna Nainá; ta sa̱á kiìchja̱jno‑la̱ Nainá nga jè xi tjín‑la̱ nga'ñó i̱t'aà ts'e̱ kjo̱'in koi.
9 As pessoas se queimaram com o intenso calor e blasfemaram contra o nome de Deus, que tem autoridade sobre estes flagelos. Porém, não se arrependeram para darem glória a Deus.
10 Jè àkja̱le̱ xi ma‑ne 'òn, tsibíxteèn‑sòn jè xi tjíya chi̱tsín‑la̱ ya̱ ñánda tíhotíxoma jè cho̱ ts'e̱n. Ko̱ jè i̱'nde ñánda tíhotíxoma jè cho̱ je xi ch'o kji, kòjñò‑né. Jñà xi̱ta̱ xi beèxkón jè cho̱ ts'e̱n kiskinetjòn ni̱je̱n‑la̱ nga 'ñó ijò komà‑la̱.
10 O quinto anjo derramou a sua taça sobre o trono da besta. O reino da besta ficou em trevas, e as pessoas mordiam a língua por causa da dor que sentiam
11 Ta̱nga mìkiì kisìkájno jé‑la̱; tà sa̱á ìsa̱ ndaà kiìchja̱jno‑la̱ Nainá xi ts'e̱ ngajmiì, koií kjoa̱‑la̱ nga ijò komà yijo‑la̱ nga xa̱jtsé tjín‑la̱.
11 e blasfemavam contra o Deus do céu por causa das angústias e das úlceras que sofriam. Porém, não se arrependeram de suas obras.
12 Jè àkja̱le̱ xi ma‑ne joòn tsibíxteèn‑jiìn xi tjíya chi̱tsín‑la̱ ya̱ xa̱jngá nandá‑je Éufrates. Jè nandá‑la̱ xa̱jngá, kixìya‑né, mé‑ne nga ko̱ma kjoa̱hato‑ne jñà xi̱ta̱xá ítjòn xi nchrobá‑ne ñánda bitjokàtji‑ne ts'oí.
12 O sexto anjo derramou a sua taça sobre o grande rio Eufrates. As águas do rio secaram, para que se preparasse o caminho dos reis que vêm do Oriente.
13 Kìjtseè‑ná nga jè ye̱ xi 'ñó je kji, ko̱ jè cho̱ je xi ch'o kji, ko̱ jè xi̱ta̱ xi kiìchja̱ya 'én ndiso nga itjo‑ne tso'ba jàn ini̱ma̱ ch'o xi cho̱ xke̱ kjoàn.
13 Então vi sair da boca do dragão, da boca da besta e da boca do falso profeta três espíritos imundos semelhantes a rãs.
14 Jñà‑né ini̱ma̱ ch'o‑la̱ nei̱í xi s'ín kjo̱xkón; bitjo nga bíxkóya xi̱ta̱xá ítjòn xi tjín nga tíjtsa i̱sò'nde nga kji̱nchrobà kjo̱jchán jè na̱chrjein xi jye tjíndaà‑la̱ Nainá xi ta jè ta̱jngoó xi 'ñó tse nga'ñó tjín‑la̱.
14 São espíritos de demônios, operadores de sinais, e se dirigem aos reis do mundo inteiro a fim de ajuntá-los para a batalha do grande Dia do Deus Todo-Poderoso.
15 “Ti̱ná'yaà, 'a̱n, k'oa̱á s'ín kjoia̱a koni s'ín f'iì xi̱ta̱ chijé. Mé ta ndaà‑la̱ jè xi̱ta̱ xi tíjnandaà k'e̱ nga 'a̱n xi kjoia̱a; kjijnandaà nikje‑la̱ nga ko̱kjá; mé‑ne nga mìkiì ko̱sobà‑la̱ nga tíjna laká.”
15 “Eis que venho como vem o ladrão. Bem-aventurado aquele que vigia e guarda as suas vestes, para que não ande nu, e não se veja a sua vergonha.”
16 Jñà ini̱ma̱ cho̱‑la̱ nei̱í tsibíxkóya xi̱ta̱xá ítjòn‑la̱ i̱sò'nde ya̱ i̱'nde ñánda 'mì Armagedón xi 'én hebreo.
16 Então ajuntaram os reis no lugar que em hebraico se chama Armagedom.
17 Jè àkja̱le̱ xi ma‑ne itoò, tsibíxteèn i̱jiìn i̱sén xi tjíya chi̱tsín‑la̱. Kiì'nchré‑la̱ 'én xi 'ñó kiìchja̱ xi ya̱ inchrobà‑ne i̱'nde tsjeè‑la̱ Nainá xi tíjna ngajmiì ñánda tíjna jè xi tíjnasòn íxi̱le̱ nga tíhotíxoma; kitsò:
17 Então o sétimo anjo derramou a sua taça pelo ar. E uma voz forte saiu do santuário, do lado do trono, dizendo: — Está feito!
18 I̱kjoàn jate ni'ín ch'o̱n, kina'yà‑la̱ jta̱, kits'iìn ch'o̱n, ts'a ch'ón xi 'ñó jchán ts'a; ni̱ saà jngoò k'a k'oa̱s'ín 'ba kóni nga ti̱sa̱ tsatsejèn xi̱ta̱ i̱sò'nde.
18 E sobrevieram relâmpagos, vozes e trovões, e ocorreu um grande terremoto, como nunca houve igual desde que há gente sobre a terra, tal foi o terremoto, forte e grande.
19 Jè na̱xa̱ndá je xi 'ñó ndaà yaxkon‑la̱, jàn ya komà. Ko̱ jñà na̱xa̱ndá xi chja̱‑ne nga ìjngoò ìjngoò nangui xi tjín i̱sò'nde, jngoò k'aá kichijà. Ko̱ jè na̱xa̱ndá je xi 'mì Babilonia xi 'ñó ndaà yaxkon‑la̱, mìkiì kisìjchàajiìn Nainá nga kitsjaà‑la̱ kjo̱'in, k'oa̱á ngaya‑la̱ koni kisìk'iì jngoò chi̱tsín xi tjíya vino xi nguì kjoa̱jti‑la̱ Nainá xi jè jye tíjnandaà‑la̱.
19 E a grande cidade se dividiu em três partes, e caíram as cidades das nações. E Deus se lembrou da grande Babilônia para dar-lhe o cálice do vinho do furor da sua ira.
20 Ngats'iì nangui xi tjín i̱jiìn ndáchikon ko̱ jñà nindoò, jngoó k'aá kichijà, mì ti̱ kiì ki'ya‑la̱.
20 Todas as ilhas fugiram, e os montes não foram achados.
21 Jñà xi̱ta̱ tsanè jtsí nda̱jo̱ xi 'ñó tsiaàn kjoàn, tjín‑la̱ tsà ichán kilo nga jngoò ìjngoò. Jñà xi̱ta̱, 'on kiìchja̱jno‑la̱ Nainá, koií kjoa̱‑la̱ nga tse kjo̱'in kis'e‑la̱ kjoa̱ ts'e̱ jtsí nda̱jo̱.
21 Também desabou do céu sobre as pessoas uma grande chuva de granizo, com pedras que pesavam mais de trinta quilos. E, por causa do flagelo da chuva de pedras, as pessoas blasfemaram contra Deus, porque esse flagelo do granizo era terrível.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.