2 Coríntios 5
'Én-la̱ Nainá xi kjoa̱ ts'e̱ Jesucristo (MAANT) vs VC
1 Yijo‑ná k'oa̱á s'ín ngaya‑la̱ koni ni'ya xi tjín i̱ i̱t'aà nangui xi chiba na̱chrjein ma‑la̱ nga bixòña. Tsà ki̱xo̱ña ni'ya jè, Nainá tjíndaà jngoò‑la̱ ni'ya ján ngajmiì, xi tíjna ni̱ta̱ kjé‑ne, nga mìtsà tsja xi̱ta̱ kisindaà‑ne.
1 Sabemos, com efeito, que ao se desfazer a tenda que habitamos neste mundo, recebemos uma casa preparada por Deus e não por mãos humanas, uma habitação eterna no céu.
2 K'oa̱á ma‑ne nga i̱ma̱á fahatse‑la̱ ini̱ma̱‑ná i̱ i̱sò'nde nga jè xi mejèn‑ná nga ni̱to̱n ki̱tsa̱jnayaá ni'ya‑ná ján ngajmiì.
2 E por isto suspiramos e anelamos ser sobrevestidos da nossa habitação celeste,
3 Na̱s'ín si̱jna yijo‑ná xi tsjach'á i̱'ndei̱, Nainá tsjá ìjngoò‑ná xi yijo xi̱tse̱. Jè ini̱ma̱‑ná mìtsà chi̱ja, yijo xi̱tse̱é ko̱ma.
3 contanto que sejamos achados vestidos e não despidos.
4 K'e̱ nga tákó tíjnakon yijo‑ná koni jngoò ni'ya xi ma bixòña, i̱ma̱á fahatse‑ná, maba‑ná, mìkiì tsò takoán nga nìkíjna ni'ya‑ná. Majìn‑ná nga tjáxìn‑ná ni'ya jè, jè xi mejèn‑ná nga kàtaxi̱tse̱ya yijo‑ná mé‑ne nga yijo‑ná xi ma biyaà jngoò k'aá jchi̱ja nga jè kjoa̱binachon si̱ìkijne‑la̱.
4 Pois, enquanto permanecemos nesta tenda, gememos oprimidos: desejamos ser não despojados, mas revestidos com uma veste nova por cima da outra, de modo que o que há de mortal em nós seja absorvido pela vida.
5 Jè Nainá xi xó k'oa̱s'ín tsibíndaà‑ná ko̱ kitsjaà‑ná Ini̱ma̱ Tsjeè‑la̱ mé‑ne tjíkixi̱‑ne kjoa̱ nga i̱skan tsjá yije‑ná koni s'ín kitsjaà tso'ba.
5 Aquele que nos formou para este destino é Deus mesmo, que nos deu por penhor o seu Espírito.
6 Kjit'aá na̱chrjein k'oa̱s'ín tíjngoò takoán i̱t'aà ts'e̱ Nainá ko̱ k'oa̱á s'ín tíjiìn‑ná, k'e̱ nga tákó tíjnakon yijo‑ná i̱ i̱t'aà nangui koni jngoò ni'ya ñánda titsa̱jnaá, kjiìn titsa̱jna‑lá ni'ya‑la̱ Na̱'èn‑ná ján ngajmiì.
6 Por isso, estamos sempre cheios de confiança. Sabemos que todo o tempo que passamos no corpo é um exílio longe do Senhor.
7 K'oa̱á s'ín titsa̱nìjchá yijo‑ná koni s'ín mokjeiín‑ná i̱t'aà ts'e̱ Nainá, mì k'oa̱á s'ín mochjeén nga ko̱s'ín si̱jchá yijo‑ná koni s'ín beè xkoaán.
7 Andamos na fé e não na visão.
8 Tíjngoò takoán i̱t'aà ts'e̱ Nainá, ìsa̱á‑la ndaà tjín tsà si̱kíjnaá yijo‑ná, mé‑ne nga ján ki̱tsa̱jnakoa̱á Na̱'èn‑ná ngajmiì.
8 Estamos, repito, cheios de confiança, preferindo ausentar-nos deste corpo para ir habitar junto do Senhor.
9 Koií kjoa̱‑la̱ nga ndaà si̱kitasoán koni s'ín sasén‑la̱ Na̱'èn‑ná, a i̱ titsa̱jnaá i̱t'aà nangui a xi ján titsa̱jnaá ján ngajmiì.
9 É também por isso que, vivos ou mortos, nos esforçamos por agradar-lhe.
10 Mochjeén‑né nga ngats'iaá kìjchoaá nguixko̱n ñánda tíhotíxoma Cristo nga k'oi̱‑lá kinda̱ nga jngoò jngoaá; tjoé‑ná chjí‑ná mé kjoa̱ xi ki'né nga titsa̱jnaá i̱sò'nde, a ndaà ki'né, o xi ch'o ki'né.
10 Porque teremos de comparecer diante do tribunal de Cristo. Ali cada um receberá o que mereceu, conforme o bem ou o mal que tiver feito enquanto estava no corpo.
11 Nga yaxkón‑je̱n Nainá koni s'ín ok'ìn‑la̱, k'oa̱á ma‑ne bèno̱jmí‑la̱je̱n xi̱ta̱ xi kj'ei̱í, mé‑ne ko̱kjeiín‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Cristo. Nga nguixko̱n Nainá ndaà beèxkon‑na̱je̱n nga ndaà 'nè‑je̱n, 'a̱n k'oa̱á ti̱s'ín mejèn‑na̱ nga ti̱koa̱ jñò jyeé ndaà yaxkon‑náje̱n.
11 Compenetrados do temor do Senhor, procuramos persuadir os homens. Estamos a descoberto aos olhos de Deus, e espero que o estejamos também ante as vossas consciências.
12 Mìtsà 'mì‑nòje̱n nga ti̱ji̱n ndaà nìkítsa̱jna‑náje̱n yijo‑naje̱n ta̱nga jè xi mejèn‑naje̱n nga tsja kàtama‑nò i̱t'aà tsa̱je̱n, mé‑ne ko̱ma ki̱nókjoa̱‑là jñà xi̱ta̱ xi ti̱jñà ndaà síkítsa̱jna‑ne yijo‑la̱ koni s'ín tsejèn‑la̱, ta̱nga jè ini̱ma̱‑la̱ mìkiì ndaà síkinda̱.
12 Não estamos a gabar-nos ante os vossos olhos, mas damo-vos ocasião de vos gloriardes por nossa causa. Tereis assim o que responder àqueles que se prevalecem das aparências e não do que há no coração.
13 Tsà ská‑naje̱n, koi‑né nga Nainá nìxá‑la̱je̱n, tsà ndaà tjín kjo̱hítsjeèn‑naje̱n, kjo̱ndaà tsa̱jòn‑nò nga jñò nìxá‑nòje̱n.
13 De fato, se ficamos arrebatados fora dos sentidos, é por Deus; e se raciocinamos sobriamente, é por vós.
14 Jè kjoa̱tjòcha‑la̱ Cristo jè kitsobà'ñó‑naje̱n nga ma fìko̱‑na̱je̱n koni s'ín mejèn‑la̱, k'oa̱á tjín kjo̱hítsjeèn xi kjòchi̱ya‑na̱je̱n nga jngoò xi̱ta̱ k'en ngajo‑la̱ ngats'iì xi̱ta̱ xi tjín i̱sò'nde, k'oa̱á komà‑ne nga ngats'iì xi̱ta̱ k'en.
14 O amor de Cristo nos constrange, considerando que, se um só morreu por todos, logo todos morreram.
15 Jè Cristo k'en ngajo‑la̱ ngats'iì xi̱ta̱ xi tjín i̱sò'nde, mé‑ne jñà xi̱ta̱ xi títsa̱jnakon mì ti̱ k'oa̱á s'ín si̱ìjchá‑ne yijo‑la̱ koni s'ín mejèn‑la̱ yijo‑la̱. K'oa̱á s'ín si̱ìjchá yijo‑la̱ koni s'ín mejèn‑la̱ Cristo nga jè k'en ngajo‑la̱ koa̱ jaáya‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ kjoa̱biyaà.
15 Sim, ele morreu por todos, a fim de que os que vivem já não vivam para si, mas para aquele que por eles morreu e ressurgiu.
16 I̱'ndei̱ mì ti̱ kiì k'oa̱s'ín nìkítsjeèn‑naje̱n i̱t'aà ts'e̱ xi̱ta̱ xi kj'ei̱í kós'ín tsejèn, kó kjoàn, koni s'ín s'ín jñà xi̱ta̱ i̱sò'nde. K'e̱ nga sa̱ ítjòn k'oa̱á s'ín kinìkítsjeèn‑je̱n, jè Cristo, tsà ta̱xki̱ xi̱ta̱ i̱sò'nde‑nè. Ta̱nga i̱'ndei̱ mì ti̱ k'oa̱á s'ín nìkítsjeèn‑naje̱n.
16 Por isso, nós daqui em diante a ninguém conhecemos de um modo humano. Muito embora tenhamos considerado Cristo dessa maneira, agora já não o julgamos assim.
17 Jngoò xi̱ta̱, k'e̱ nga Cristo tíjnako̱, xi̱ta̱ xi̱tse̱‑né i̱t'aà ts'e̱ Nainá. Jè kjoa̱ jchínga jyeé tsato, jyeé kjòxi̱tse̱ya yije.
17 Todo aquele que está em Cristo é uma nova criatura. Passou o que era velho; eis que tudo se fez novo!
18 Ngats'iì kjoa̱ koi i̱t'aà ts'e̱ Nainá nchrobá‑ne, nga i̱t'aà ts'e̱ Cristo kichibàndaà‑ná ko̱ Nainá. Ko̱ jè Nainá kitsjaà‑na̱je̱n xá nga ko̱ma kéno̱jmí‑je̱n kós'ín kjoóndaà‑ne xi̱ta̱ ko̱ Nainá.
18 Tudo isso vem de Deus, que nos reconciliou consigo, por Cristo, e nos confiou o ministério desta reconciliação.
19 I̱t'aà ts'e̱ Cristo kisìxá Nainá nga kisìkjoóndaà‑ne xi̱ta̱ i̱sò'nde. Mì ti̱ kiì kinda̱ kis'iìn‑ne jé‑la̱ jñà xi̱ta̱. Ko̱ kitsjaà‑naje̱n xá nga bèno̱jmí‑je̱n kós'ín ma nga chibàndaà‑ná ko̱ Nainá.
19 Porque é Deus que, em Cristo, reconciliava consigo o mundo, não levando mais em conta os pecados dos homens, e pôs em nossos lábios a mensagem da reconciliação.
20 K'oa̱á ma‑ne ngaje̱n síkasén‑naje̱n Cristo nga nokjoà ngajo‑la̱je̱n. K'oa̱á ngaya‑la̱ koni tsà jè Nainá tíbítsi'ba‑nò. I̱t'aà ts'e̱ Cristo bìtsi'bà‑nòje̱n: jchi̱bàndaàko̱‑nò Nainá.
20 Portanto, desempenhamos o encargo de embaixadores em nome de Cristo, e é Deus mesmo que exorta por nosso intermédio. Em nome de Cristo vos rogamos: reconciliai-vos com Deus!
21 Cristo, mìtsà jé tsohótsji; ta̱nga xi kjo̱ndaà tsa̱ján, Nainá, jé tsohónè yije‑la̱ ngats'iì jé xi tjín i̱sò'nde, mé‑ne i̱t'aà ts'e̱ Cristo, xi̱ta̱ kixi̱ ko̱maá nga jè Nainá si̱ìkixi̱ya‑ná.
21 Aquele que não conheceu o pecado, Deus o fez pecado por nós, para que nele nós nos tornássemos justiça de Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.