2 Coríntios 1
'Én-la̱ Nainá xi kjoa̱ ts'e̱ Jesucristo (MAANT) vs NAA
1 'A̱n, Pablo, tìsìkasén‑nò xo̱jo̱n jè, nga k'oa̱á s'ín kjòmejèn‑la̱ Nainá nga 'a̱n tsibíxáya‑na Cristo Jesús. 'A̱n, ko̱ 'ndsè Timoteo titsa̱nìkasén‑nòje̱n xo̱jo̱n jè. Titsa̱nìhixot'aà‑nòje̱n jñò xi xi̱ta̱ na̱xa̱ndá‑la̱ Nainá 'mì‑nò xi titsa̱jnaà ya̱ na̱xa̱ndá Corinto, ko̱ ngats'iì xi̱ta̱ tsjeè‑la̱ Cristo xi títsa̱jna kóho̱kji nangui Acaya.
1 Paulo, apóstolo de Cristo Jesus pela vontade de Deus, e o irmão Timóteo, à igreja de Deus que está em Corinto e a todos os santos em toda a Acaia.
2 Nainá xi Na̱'èn‑ná, ko̱ jè Jesucristo xi otíxoma‑ná kàtatsjá‑nò kjo̱ndaà ko̱ kjoa̱'nchán ya̱ i̱jiìn ini̱ma̱‑nò.
2 Que a graça e a paz de Deus, nosso Pai, e do Senhor Jesus Cristo estejam com vocês.
3 Ndaà kàtayaxkón Nainá xi Na̱'èn‑la̱ ma Jesucristo xi otíxoma‑ná. Jè Nainá xi Na̱'èn‑ná ma, tse kjo̱hi̱ma̱takòn tjín‑la̱ i̱t'aà tsa̱ján. Ko̱ jè, kjit'aà na̱chrjein síje takoán.
3 Bendito seja o Deus e Pai de nosso Senhor Jesus Cristo, o Pai de misericórdias e Deus de toda consolação!
4 K'e̱ nga mé kjo̱'in titsa̱jnajñaá, jè Na̱'èn‑ná síjetakòn‑ná mé‑ne jñá, k'oa̱á ti̱s'ín si̱jetakoán xinguia̱á xi ti̱koa̱ kjo̱'in títsa̱jnajiìn koni s'ín kisìjetakón‑ná Nainá.
4 É ele que nos consola em toda a nossa tribulação, para que, pela consolação que nós mesmos recebemos de Deus, possamos consolar os que estiverem em qualquer espécie de tribulação.
5 Koni tjín kjo̱'in xi tse nìkjiaán xi kjoa̱ ts'e̱ Cristo, k'oa̱á ti̱s'ín tse kjo̱jetakòn sakó‑ná i̱t'aà ts'e̱ Cristo.
5 Porque, assim como transbordam sobre nós os sofrimentos de Cristo, assim também por meio de Cristo transborda o nosso consolo.
6 Ngaje̱n, tsà kjo̱'in titsa̱nìkjeiín‑je̱n, kjo̱ndaà tsa̱jòn‑nò nga s'e̱‑nò kjo̱jetakòn, koa̱ ki̱tjokàjñoò kjo̱'in. Tsà Nainá síjetakòn‑naje̱n, jè‑né nga ti̱koa̱ jñò s'e̱‑nò kjo̱jetakòn, koa̱ ki̱chìkjoa̱ ko̱‑nò kjo̱'in xi ji̱n titsa̱nìkjeiín‑je̱n.
6 Se somos atribulados, é para o consolo e a salvação de vocês; se somos consolados, é também para o consolo de vocês. Esse consolo se torna eficaz na medida em que vocês suportam com paciência os mesmos sofrimentos que nós também suportamos.
7 Tjín kixi̱í kjoa̱ xi chiñà‑la̱je̱n i̱t'aà tsa̱jòn. Tíjiìn‑naje̱n, koni s'ín tíhoko̱t'aà‑nò kjo̱'in xi titsa̱nìkjeiín‑je̱n, k'oa̱ ti̱s'ín o̱kot'aà‑nò kjo̱jetakòn xi tjín‑naje̱n.
7 A nossa esperança em relação a vocês é sólida, sabendo que, assim como vocês são participantes dos sofrimentos, assim também serão participantes da consolação.
8 Jñò 'ndsè ko̱ tichjaá, mejèn‑naje̱n nga kàtasijiìn‑nò kjo̱'in xi kis'e‑naje̱n ján nangui Asia. Tse jchán kjo̱'in kinìkjeiín‑je̱n. Jyeé mì ti̱ kiì kichìkjoa̱ko̱‑náje̱n skanda mì ti̱ kiì bixón‑naje̱n tsà ki̱tsa̱jnakon ìsa̱‑je̱n.
8 Porque não queremos, irmãos, que vocês fiquem sem saber que tipo de tribulação nos sobreveio na província da Ásia. Foi algo acima das nossas forças, a ponto de perdermos a esperança até da própria vida.
9 K'oa̱á s'ín komà‑naje̱n nga jyeé‑la tjínè‑la̱ nga ki̱yá‑je̱n. K'oa̱á s'ín komàt'in‑je̱n mé‑ne nga ìsa̱ ndaà kjót'aà takòn‑naje̱n Nainá xi ma‑la̱ síkjaáya‑la̱ mik'en, nga mì tà yijo‑naje̱n kjót'aà takòn‑je̱n.
9 De fato, tivemos em nós mesmos a sentença de morte, para que não confiássemos em nós mesmos, e sim no Deus que ressuscita os mortos,
10 Nga jyeé kjo̱meè k'en‑je̱n, ta̱nga Nainá tsasìko̱‑naje̱n nga kisìkatojiìn‑naje̱n kjo̱'in ko̱ tákó si̱ìkatojiìn‑ìsa‑naje̱n kjo̱'in. Ko̱ k'oa̱á s'ín kjit'aà takòn‑je̱n nga jè si̱ìkatojiìn ìsa̱‑naje̱n ni̱ta̱ mé kjoa̱‑ne.
10 o qual nos livrou e ainda livrará de tão grande morte. Nele temos esperado que ainda continuará a nos livrar,
11 Jñò, mochjeén‑né nga si̱chját'aà‑náje̱n nga ki̱nókjoa̱t'aà‑là Nainá i̱t'aà tsa̱je̱n mé‑ne nga ìsa̱ kjìn ko̱ma‑ne xi̱ta̱ xi ki̱chja̱t'aà‑la̱ Nainá, ti̱koa̱á kjìn ko̱ma xi̱ta̱ xi tsjá‑la̱ kjo̱ndaà Nainá koni s'ín machikon‑t'in‑je̱n.
11 enquanto vocês nos ajudam com orações a nosso favor, para que, por muitos, sejam dadas graças a Deus a nosso respeito, pelo benefício que nos foi concedido por meio da súplica de muitos.
12 Tjín jngoò kjoa̱ nga ndaà nìkítsa̱jna‑je̱n yijo‑naje̱n. K'oa̱á s'ín beè‑la̱je̱n takòn‑je̱n nga i̱t'aà ts'e̱ Nainá nchrobá‑ne nga tsjeè ko̱ kixi̱ tihonguíko̱‑je̱n yijo‑naje̱n i̱ i̱sò'nde, ko̱ jè tíjna ítjòn i̱t'aà tsa̱jòn. Mìtsà kjoa̱chji̱ne̱‑la̱ xi ta̱xki̱ xi̱ta̱ nga ko̱'nè‑je̱n, kjo̱ndaà‑la̱ Nainá‑né.
12 Porque a nossa glória é esta: o testemunho da nossa consciência de que com simplicidade e sinceridade de Deus, não com sabedoria humana, mas na graça divina, temos vivido no mundo, especialmente em relação a vocês.
13 Mìtsà kj'ei̱í kjoa̱ nga titsa̱chjiì‑nòje̱n, ta jè‑né nga kíxke̱jñoò ko̱ kjoa̱s'en‑jiìn‑nò koni tsò 'én xi tjít'aà xo̱jo̱n jè. K'oa̱á s'ín majngoò takoàn nga nguì ndaà kji̱ya‑nò
13 Porque nenhuma outra coisa escrevemos para vocês, a não ser aquilo que vocês leem e entendem. E espero que vocês entendam completamente,
14 koni s'ín jye kjòchi̱ya chiba‑nò nga tsja kàtama‑nò i̱t'aà tsa̱je̱n ko̱ nga ti̱koa̱ tsjaá ko̱ma‑naje̱n i̱t'aà tsa̱jòn k'e̱ nga kjoi̱í ìjngoò k'a Jesucristo xi otíxoma‑ná.
14 como também já nos entenderam em parte, que seremos a glória de vocês, assim como vocês também serão a nossa glória no Dia de Jesus, nosso Senhor.
15 'A̱n, jyeé ndaà tíjngoò takoàn i̱t'aà ts'e̱ kjoa̱ koi, k'oa̱á ma‑ne nga k'oa̱s'ín kiskoòsòn‑la̱ nga jò k'a kjíkon‑nò mé‑ne jñò, jò kjo̱ndaà sa̱kò‑nò. [Ta̱nga mì k'oa̱á s'ín tsitasòn.]
15 Com esta confiança, eu queria primeiro ir encontrar-me com vocês, para que tivessem um segundo benefício.
16 K'oa̱á s'ín kisìkítsjeèn, k'e̱ nga kiaà nangui Macedonia nga ya̱ jahato ítjòn‑nò. Tjín‑nè nga kjoa̱hato ìjngoò k'a‑nò k'e̱ nga kji̱nchrobà‑na mé‑ne jñò ko̱ma si̱chját'aà‑ná nga kjián nangui Judea.
16 Queria, ao passar por aí, dirigir-me à Macedônia, e da Macedônia voltar a encontrar-me com vocês, sendo então encaminhado por vocês para a Judeia.
17 K'e̱ nga k'oa̱s'ín kiskoòsòn‑la̱, ¿a k'oa̱á s'ín kinìkítsjeèn nga 'a̱n, tìsìskáko̱‑nò? Majìn, nga mì k'oa̱á s'ín s'iaàn koni s'ín xi ta̱xki̱ xi̱ta̱ i̱sò'nde. Mìtsà ítjòn xan‑nò: “Ko̱ma‑né”, ko̱ ti̱k'e̱‑ne ìjngoò k'a xan‑nò: “Mìkiì ko̱ma.”
17 Ora, ao querer isso, será que agi com leviandade? Ou, ao tomar decisões, será que decido segundo a carne, de modo que haja em mim, simultaneamente, o “sim, sim” e o “não, não”?
18 Tíbeè Nainá; 'én kixi̱í xi kixan‑nò, ngaje̱n, mì k'oa̱á s'ín nokjoà‑je̱n nga bixón‑je̱n: “Jon, ko̱ma‑né”, ko̱ “Mìkiì ko̱ma.”
18 Mas, como Deus é fiel, a nossa palavra, dirigida a vocês, não é “sim e não”.
19 Timoteo, Silvano ko̱ 'a̱n, k'oa̱á s'ín nokjoàyajiìn‑nòje̱n i̱t'aà ts'e̱ 'én‑la̱ Jesucristo xi ki'ndí‑la̱ Nainá. Tsjìn‑la̱ 'én xi tsò jon ko̱ majìn. Nainá jngoò k'a síkitasòn i̱t'aà ts'e̱ Cristo nga tsò: “Jon, ko̱ma‑né.”
19 Porque o Filho de Deus, Jesus Cristo, que foi anunciado entre vocês por nós, isto é, por mim, Silvano e Timóteo, não foi “sim e não”; pelo contrário, nele sempre houve o “sim”.
20 Ngats'iì 'én xi chja̱ Nainá koni s'ín tsjá tso'ba, i̱t'aà ts'e̱ Cristo bitasòn yije‑né. Nga jè Cristo xi tsò “ko̱ma‑né”. Ko̱ i̱t'aà ts'e̱ Cristo, jñá bixón‑ná: “K'oa̱s'ín kàtama”, mé‑ne jeya kíjna‑ne Nainá.
20 Porque todas as promessas de Deus têm nele o “sim”. Por isso, também por meio dele se diz o “amém” para glória de Deus, por meio de nós.
21 Jè Nainá, xi síkixi̱yandaà‑ná nga jè titsa̱jnakoa̱á Cristo [xi xó jaàjiìn‑ne Nainá], ti̱koa̱á jñá xó jaàjiìn‑ná Nainá.
21 Mas aquele que nos confirma juntamente com vocês em Cristo e que nos ungiu é Deus,
22 Ko̱ ti̱jè‑ne Nainá xi tsibít'aà chi̱ba̱‑ná koni jngoò sello; kisìkíjnajiìn ini̱ma̱‑ná jè Ini̱ma̱ Tsjeè‑la̱ xi tjoé ítjòn‑ná nga kixi̱ kjoa̱ nga ti̱koa̱ tjoé yije‑ná kjo̱ndaà xi tjíndaà‑la̱ nga tsjá‑ná.
22 que também pôs o seu selo em nós e nos deu o penhor do Espírito em nosso coração.
23 Tíkotsejèn Nainá, jè tíbeè ini̱ma̱‑na̱, mé‑ne kj'eè kiì fì‑na Corinto koni s'ín tíjiìn‑na; koií kjoa̱‑la̱, majìn‑na̱ nga 'on ko̱ma‑la̱ ini̱ma̱‑nò nga 'én ts'e̱n kichjàko̱‑nò.
23 Eu, porém, por minha vida, tomo Deus por testemunha de que foi para poupar vocês que ainda não voltei a Corinto.
24 Ngaje̱n, majìn‑nòje̱n nga ngaje̱n, kjo̱'ñó ko̱tìxoma‑nòje̱n i̱t'aà ts'e̱ 'én xi mokjeiín‑nò. Ta sa̱á nìchját'aà‑nòje̱n mé‑ne nga s'e̱‑nò kjo̱tsja nga kixi̱ titsa̱jnaà koni s'ín mokjeiín‑nò.
24 Não que tenhamos domínio sobre a fé que vocês têm, mas porque somos cooperadores da alegria de vocês. Porque, pela fé, vocês estão firmes.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.