2 Coríntios 12
'Én-la̱ Nainá xi kjoa̱ ts'e̱ Jesucristo (MAANT) vs ACF
1 Ni̱mé xi sìkijne nga ndaà síkíjna yijo‑na̱. Ta̱nga mochjeén‑né nga k'oa̱ xán‑nò kjoa̱ xi tsakó‑na Nainá k'e̱ nga tsohóko̱‑na, jè kjoa̱ xi Nainá kisìkichi̱ya‑na.
1 Em verdade que não convém gloriar-me; mas passarei às visões e revelações do Senhor.
2 Beèxkon‑ná jngoò xi̱ta̱ xi fìt'aà‑la̱ Cristo. Tjín‑la̱ te ñijòn nó nga kiìko̱ Cristo skanda jè ngajmiì xi ma‑ne jàn [ñánda tíjna Nainá]. Mìkiì be tsà k'oa̱á s'ín kiìko̱ nga yijo, a xi tà ini̱ma̱á kiìko̱. Jè Nainá tíjiìn‑la̱.
2 Conheço um homem em Cristo que há catorze anos (se no corpo, não sei, se fora do corpo, não sei; Deus o sabe) foi arrebatado ao terceiro céu.
3 Ta̱nga be‑ná nga jè xi̱ta̱ jè, kiì. A yijo‑né, o a tà ini̱ma̱á kiì, tà jngoò Nainá tíbeè.
3 E sei que o tal homem (se no corpo, se fora do corpo, não sei; Deus o sabe)
4 Kiì skanda ján i̱'nde ñánda ndaà jchán choòn ján ngajmiì ñánda tíjna Nainá. Kiì'nchré 'én xi 'ñó xkón tjín, xi ni̱jngoò xi̱ta̱ ko̱ma s'e̱no̱jmí‑la̱.
4 Foi arrebatado ao paraíso; e ouviu palavras inefáveis, que ao homem não é lícito falar.
5 Koni komàt'in xi̱ta̱ jè, jè‑né xi ok'ìn‑la̱ nga ndaà kíjna. Ta̱nga i̱t'aà ts'a̱n mìkiì ok'ìn‑na nga 'a̱n ndaà síkíjna yijo‑na̱. Ta̱jngoò tsà jñà kjoa̱ xi mahindaàjñaà ndaà síkíjna.
5 De alguém assim me gloriarei eu, mas de mim mesmo não me gloriarei, senão nas minhas fraquezas.
6 Tsà ndaà síkíjna yijo‑na̱ [koni tjín kjoa̱ xi 'a̱n kìjtseè ngajmiì], mìtsà 'én ská beno̱jmiá, 'én kixi̱í chjà. Ta̱nga majìn‑na nga ndaà síkíjna yijo‑na̱ i̱t'aà ts'e̱ kjoa̱ xi kìjtseè mé‑ne nga ni̱jngoò xi̱ta̱ ìsa̱ 'nga si̱ìkíjna‑na ta nga̱tjì‑la̱ kjoa̱ koi. Ko̱s'ín kàtasíkinda̱‑na kó s'iaàn, kó s'ín chjà, ko̱ kó s'ín tìsìjchá yijo‑na̱.
6 Porque, se quiser gloriar-me, não serei néscio, porque direi a verdade; mas deixo isto, para que ninguém cuide de mim mais do que em mim vê ou de mim ouve.
7 Mé‑ne nga mì 'a̱n ndaà kóti̱jna‑na i̱t'aà ts'e̱ kjoa̱ xi 'a̱n tsakó‑na Nainá xi jeya jchán tjín, kiskaàt'aà jngoò‑na ch'in, k'oa̱á ngaya‑la̱ koni tsà na'yá nchajiìn yijo‑na̱. Jè xi̱ta̱ nei̱í kijtseètoòn‑na nga kisìkasén‑na kjo̱'in.
7 E, para que não me exaltasse pela excelência das revelações, foi-me dado um espinho na carne, a saber, um mensageiro de Satanás para me esbofetear, a fim de não me exaltar.
8 Ko̱ jàn k'a bítsi'ba‑la̱ Na̱'èn‑ná nga kàtjaàxìn‑na̱ kjo̱'in jè.
8 Acerca do qual três vezes orei ao Senhor para que se desviasse de mim.
9 Ta̱nga jè Nainá ta̱ k'oa̱á tsò‑na: “Jè kjo̱ndaà‑na̱ ya̱á tíjnako̱‑lè. Ya̱á okoaà yije nga'ñó‑na̱ k'e̱ nga tsjìn‑lè nga'ñó.” K'oa̱á ma‑ne jè kjoa̱ xi mahindaàjñaà, jè xi ndaà síkíjna‑na yijo‑na̱, mé‑ne nga jè nga'ñó‑la̱ Cristo kíjnako̱‑na.
9 E disse-me: A minha graça te basta, porque o meu poder se aperfeiçoa na fraqueza. De boa vontade, pois, me gloriarei nas minhas fraquezas, para que em mim habite o poder de Cristo.
10 Koií kjoa̱‑la̱ matsja‑na k'e̱ nga ma indaàjñaà. Ti̱koa̱á matsja‑na k'e̱ nga chja̱'on‑ko̱‑na xi̱ta̱, k'e̱ nga mé tsojmì xi chija‑na, k'e̱ nga fìtji̱ngui kondra̱‑na xi̱ta̱, k'e̱ nga mé kjoa̱ xi 'iín ma‑na síkjiaán i̱t'aà ts'e̱ Cristo. K'e̱ nga ma indaàjñaà, k'e̱é ìsa̱ ndaà s'e̱‑la̱ nga'ñó ini̱ma̱‑na̱ [nga jè Cristo tsjá‑na].
10 Por isso sinto prazer nas fraquezas, nas injúrias, nas necessidades, nas perseguições, nas angústias por amor de Cristo. Porque quando estou fraco então sou forte.
11 'A̱n, k'oa̱á s'ín kichjà, koni s'ín chja̱ xi̱ta̱ 'én xi ni̱mé chjí‑la̱. Ta̱nga jñò ki'nè‑ná kjo̱'ñó. Jñò xi tjínè‑nò nga ndaà si̱ìkíjna‑ná. Nga 'a̱n mìtsà ìsa̱ nangui tìjna̱‑la̱ jñà xi̱ta̱ xi 'mì‑là jñò nga ìsa̱ 'nga títsa̱jna‑la̱ jñà xi̱ta̱ xi tsibíxáya‑la̱ Cristo; na̱s'ín 'a̱n nìmé chjí‑na.
11 Fui néscio em gloriar-me; vós me constrangestes. Eu devia ter sido louvado por vós, visto que em nada fui inferior aos mais excelentes apóstolos, ainda que nada sou.
12 K'e̱ nga tsohóti̱jnako̱‑nò kis'e‑na̱ kjoa̱tsejta nga tsakoò‑nò kjoa̱xkón xi okó chi̱ba̱ ko̱ xi okó kjoa̱ jeya‑la̱ Nainá ko̱ nga'ñó‑la̱. Kjoa̱ koi okó nga kixi̱ kjoa̱ nga 'a̱n‑ná xi tsibíxáya‑na Cristo.
12 Os sinais do meu apostolado foram manifestados entre vós com toda a paciência, por sinais, prodígios e maravilhas.
13 ¿Jñò, mé xi ìsa̱ nangui kisìkítsa̱jna‑nò koni jñà na̱xa̱ndá‑la̱ Cristo xi kj'ei̱í? ¿A koií majti‑nò nga mì jñò kisìjti‑nò k'e̱ nga mé tsojmì xi kichijàt'aà‑na? Ti̱jchàat'aà‑ná nga ni̱mé kisìjé‑nò.
13 Pois, em que tendes vós sido inferiores às outras igrejas, a não ser que eu mesmo vos não fui pesado? Perdoai-me este agravo.
14 Jyeé tìjna̱ndaà xi ma‑ne jàn k'a nga kjíkon‑nò. Tákó k'oa̱s'ín s'iaàn, mìtsà mé xi siìjé‑nò. Mìtsà koi otsjià mé tsojmì xi tjín‑nò; kjo̱ndaà tsa̱jòn xi otsjià. Nga jñà xi̱ta̱ jchínga tjínè‑la̱ nga koi̱ìtjò to̱n xi ko̱chjeén‑la̱ i̱xti, mìtsà jñà i̱xti tjínè‑la̱ nga koi̱ìtjò to̱n xi ko̱chjeén‑la̱ xi̱ta̱ jchínga.
14 Eis aqui estou pronto para pela terceira vez ir ter convosco, e não vos serei pesado, pois que não busco o que é vosso, mas sim a vós: porque não devem os filhos entesourar para os pais, mas os pais para os filhos.
15 Matsjaá‑na nga sìkjèya yije mé xi tjín‑na, skanda tìsìkjè yijo‑na̱ kjoa̱ ts'e̱ ini̱ma̱‑nò. Nga ìsa̱ ndaà matsjake̱‑nò, jñò, ¿a ìsa̱á chiba matsjacha‑ná?
15 Eu de muito boa vontade gastarei, e me deixarei gastar pelas vossas almas, ainda que, amando-vos cada vez mais, seja menos amado.
16 Kixi̱í kjoa̱, 'a̱n, ni̱mé tsojmì xi kisìjé‑nò. Ta̱nga tjín i'nga xi̱ta̱ xi tsò: “'Ñó maña̱ nga kona̱cha̱n‑la̱ xi̱ta̱.”
16 Mas seja assim; eu não vos fui pesado mas, sendo astuto, vos tomei com dolo.
17 Ta̱nga, ¿mé xi kiskoòna̱cha̱n‑nò k'e̱ nga kisìkasén i'nga‑nò xi̱ta̱?
17 Porventura aproveitei-me de vós por algum daqueles que vos enviei?
18 Tsibítsi'ba‑la̱ Tito nga kiìkon‑nò ko̱ jè 'ndsè xi ìjngoò. Jè Tito, ¿a kiskoòna̱cha̱án‑nò? ¿A mìtsà ngásòn ti̱koi‑ne kjo̱hítsjeèn tjaàjiìn‑je̱n, ti̱koa̱ ti̱koi‑ne ndi̱yá kixi̱ tjaàya‑je̱n?
18 Roguei a Tito, e enviei com ele um irmão. Porventura Tito se aproveitou de vós? Não andamos porventura no mesmo espírito, sobre as mesmas pisadas?
19 ¿A k'oa̱á s'ín nìkítsjeèn nga yijo‑naje̱n titsa̱nokjoàtji‑je̱n? Majìn, tíbeè Nainá koi 'én xi titsa̱nokjoà‑je̱n nga Cristo titsa̱jnako̱‑je̱n. Jñò ndí 'ndsè xi 'ñó matsjake̱‑nò, ngats'iì kjoa̱ koi, kjo̱ndaà tsa̱jòn‑nò nga ìsa̱ tse nga'ñó kàtas'e‑nò.
19 Cuidais que ainda nos desculpamos convosco? Falamos em Cristo perante Deus, e tudo isto, ó amados, para vossa edificação.
20 Makájno‑na tsà k'e̱ nga kìjchokon‑nò tsà mì k'oa̱á s'ín titsa̱'nè koni s'ín mejèn‑na. Koa̱ 'a̱n tsà mì k'oa̱ s'ín tìs'iaàn koni s'ín mejèn‑nò jñò. Koií makájno‑na tsà koií na̱chrjein‑la̱ titsa̱bixkàn‑kjoò, tsà kjoa̱xìtakòn tjín‑nò, tsà kjoa̱jti tíjiìn ini̱ma̱‑nò, tsà jò tsà jàn ya titsa̱jna‑là xinguio̱o, tsà 'én ndiso titsa̱bìnè‑là xinguio̱o, tsà xinguio̱o titsa̱nokjoájno‑lá, tsà 'nga takòn titsa̱'nè ko̱ tsà mìkiì ndaà titsa̱jnako̱o xinguio̱o nga jngoò ìjngoò.
20 Porque receio que, quando chegar, não vos ache como eu quereria, e eu seja achado de vós como não quereríeis; que de alguma maneira haja pendências, invejas, iras, porfias, detrações, mexericos, orgulhos, tumultos;
21 Ti̱koa̱á makájnoó‑na k'e̱ nga kìjchokon ìjngoò k'a‑nò tsà Nainá si̱ìsobà‑na nga nguixkoòn jñò. Tsà Nainá si̱ìkjindáya‑na xi kjoa̱ tsa̱jòn nga kjìn ma‑nò xi jye kjòtseé binchaàtsjioò jé nga mìkiì nìkájno jé‑nò kjoa̱ tjé xi 'nè ko̱ kjoa̱ chijngui xi 'nè ko̱ ngats'iì kjoa̱ ch'o xi 'nè.
21 Que, quando for outra vez, o meu Deus me humilhe para convosco, e chore por muitos daqueles que dantes pecaram, e não se arrependeram da imundícia, e fornicação, e desonestidade que cometeram.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.