1 Pedro 2
'Én-la̱ Nainá xi kjoa̱ ts'e̱ Jesucristo (MAANT) vs BKJ
1 Chja̱àxìn‑là yijo‑nò xi kjoa̱ ts'e̱n, kjoa̱ chona̱cha̱n, kjoa̱ ts'e̱ xi̱ta̱ xi jò i̱sén tjín‑la̱, kjoa̱xìtakòn, ngats'iì 'én ndiso.
1 Abandonando toda a malícia, e todo o engano, e hipocrisias, e invejas, e toda a maledicência.
2 Ko̱s'ín t'e̱en koni s'ín ndí i̱xti xi sa̱ kits'iìn nga 'ñó síjé tsjín nga mejèn‑la̱ ko̱ki. K'oa̱á ti̱s'ín 'ñó ti̱nchátsjioò jè 'én‑la̱ Nainá xi nguì 'én tsjeè mé‑ne nga jè ko̱jchá‑nò ko̱ ko̱chrjekàjiìn‑nò kjo̱'in Nainá,
2 Como bebês recém-nascidos, desejai o leite genuíno da palavra, a fim de que assim possais crescer,
3 nga jyeé ki'yaà jñò nga jè Na̱'èn‑ná, 'ñó ndaà xi̱ta̱.
3 se é que já provastes que o Senhor é benévolo.
4 Jè Jesucristo, jè ngaya‑la̱ jngoò nda̱jo̱ xi tíjnakon, jè xi ochrjekàngui jñà xi̱ta̱, ta̱nga Nainá xó k'oa̱á s'ín jaàjiìn‑ne nga 'ñó tse chjí‑la̱. Jñò, k'e̱ nga binchat'aà chrañà‑là Cristo,
4 Chegando-vos para ele, como para uma pedra viva, reprovada, de fato, pelos homens, mas eleita por Deus, e preciosa.
5 ti̱koa̱á k'oa̱á s'ín ngaya‑nò koni nda̱jo̱ xi títsa̱jnakon. Nainá tísíkjeén‑nò koni nda̱jo̱ nga tíbíndaà ni'ya tsjeè‑la̱ mé‑ne jñò, no̱'miì tsjeè ko̱ma nga ya̱ si̱xá nga i̱t'aà ts'e̱ Jesucristo k'oi̱‑là kjo̱tjò Nainá xi jè ndaà sasén‑la̱ koni s'ín okóya Ini̱ma̱ Tsjeè‑la̱.
5 Vós também, como pedras vivas, sois edificados uma casa espiritual, um sacerdócio santo, para oferecer sacrifícios espirituais, aceitáveis a Deus por Jesus Cristo.
6 K'oa̱á s'ín tíchja̱ Xo̱jo̱n‑la̱ Nainá nga tsò:
6 Porquanto também a Escritura contém: Eis que ponho em Sião a principal pedra angular, eleita e preciosa; e aquele que nela crer não será confundido.
7 Jñò, xi mokjeiín‑nò i̱t'aà ts'e̱ nda̱jo̱ jè, bixón‑nò: 'ñó tse chjí‑la̱. Ta̱nga jñà xi̱ta̱ xi mìkiì mokjeiín‑la̱, bitasòn‑né koni s'ín tíchja̱ Xo̱jo̱n‑la̱ Nainá nga tsò:
7 E assim para vós, os que credes, ele é precioso, mas para os desobedientes, a pedra que os construtores reprovaram, essa mesma foi feita a principal da esquina.
8 Ìjngoò k'a tjít'aà Xo̱jo̱n‑la̱ Nainá ñánda tsò:
8 E uma pedra de tropeço e rocha de ofensa, também para aqueles que tropeçam na palavra, sendo desobedientes; para o que também foram destinados.
9 Ta̱nga jñò, xi̱ta̱ na̱xa̱ndá xi xó kitjaàjiìn‑nò. Jñò, no̱'miì xi nìxá‑la Cristo, jè xi xi̱ta̱xá ítjòn tíjna. Jñò, xi na̱xa̱ndá tsjeè‑la̱ Nainá 'mì‑nò, jngoò na̱xa̱ndá xi ya̱ nokjoà‑nò i̱t'aà ts'e̱ Nainá mé‑ne nga ko̱ma ki̱nókjoa̱ya‑nò kjo̱ndaà‑la̱ Nainá xi tsachrjekàjiìn‑nò kjoa̱ ts'e̱ jé ñánda jñò choòn koa̱ ya̱á kisìkítsa̱jna‑nò ñánda iseèn choòn.
9 Mas vós sois uma geração escolhida, um sacerdócio real, uma nação santa, um povo peculiar, para que anuncieis os louvores daquele que vos chamou das trevas para a sua maravilhosa luz.
10 Jñò, nga sa̱ kjòtseé skanda mìtsà xi̱ta̱ na̱xa̱ndá 'mì‑nò; ta̱nga i̱'ndei̱ na̱xa̱ndá‑la̱ Nainá 'mì‑nò. Nga sa̱ kjòtseé Nainá mìkiì mahi̱ma̱keè‑nò; ta̱nga i̱'ndei̱, jyeé mahi̱ma̱keè‑nò.
10 Vós que em tempo passado não éreis povo, mas sois agora o povo de Deus; que não tínheis alcançado misericórdia, mas agora alcançastes misericórdia.
11 Jñò ndí 'ndsè xi 'ñó matsjacha‑nò, bítsi'ba‑nò koni xi̱ta̱ xi mì ti̱ nangui‑nò titsa̱jna‑nò xi ta titsa̱bitjaàjtoò i̱ i̱sò'nde, kì kiì biì'nde‑la yijo‑nò kjoa̱ ts'e̱ jé xi síjé yijo‑nò xi kjaán‑ko̱ ini̱ma̱‑nò.
11 Mui amados, rogo-vos, como estrangeiros e peregrinos, que vos abstenhais das concupiscências carnais, que guerreiam contra a alma.
12 Ndaà tanguíko̱o yijo‑nò ya̱ i̱jiìn‑la̱ xi̱ta̱ xi mìkiì mokjeiín‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Cristo. Jñà xi̱ta̱ koi, na̱s'ín chja̱jno‑nò i̱'ndei̱, ta̱nga k'e̱ nga kjoi̱í ìjngoò k'a Cristo tsjá‑la̱ kjo̱ndaà Nainá koií kjoa̱‑la̱ nga skoe̱xkon‑nò nga ndaà titsa̱'nè.
12 Sendo o vosso comportamento honesto entre os gentios, para que, apesar de falarem mal de vós, como falam de malfeitores, possam glorificar a Deus no dia da visitação, pelas boas obras que em vós hão de contemplar.
13 Nga jeya kíjna‑ne Na̱'èn‑ná, ti̱kitasòn‑là ngats'iì xi̱ta̱ i̱sò'nde xi kjo̱tíxoma tjíya tsja, jñà xi 'ñó 'nga xá tjín‑la̱, xi xi̱ta̱ sko̱‑la̱ títsa̱jna;
13 Submetei-vos, pois, a todo decreto humano por amor ao Senhor; quer seja ao rei, como superior;
14 ti̱koa̱ ti̱kitasòn‑là jñà xi gobernador títsa̱jna nga jè xi̱ta̱xá ítjòn síkasén nga tsjá‑la̱ kjo̱'in xi̱ta̱ xi kjoa̱ ótsji; koa̱ jñà xi ndaà s'ín, ndaà síkítsa̱jna.
14 quer aos governadores, ou àqueles por ele enviados para castigo dos malfeitores, e para louvor dos que fazem o bem.
15 Nainá k'oa̱á s'ín mejèn‑la̱ nga jñò, ndaà s'e̱en, mé‑ne jñà xi̱ta̱ xi mìkiì machi̱ya‑la̱ jyò kítsa̱jna‑ne, nìmé 'én ki̱chja̱ xi kondra̱ tsa̱jòn.
15 Porque assim é a vontade de Deus, que, fazendo o bem, possais silenciar a ignorância dos homens insensatos.
16 Jñò, k'oa̱á s'ín ti̱jchá yijo‑nò nga titsa̱jnandei̱í‑nò, ta̱nga kì k'oa̱á s'ín nìkítsjeèn nga tjí'nde‑nò nga ch'o s'e̱en. K'oa̱á s'ín ti̱jchá yijo‑nò nga chi̱'nda‑la̱ Nainá maà.
16 Como livres, e não usando a liberdade como uma capa para a malícia, mas como servos de Deus.
17 Jcha̱xkón yije xi̱ta̱. Ti̱tsjacha xi 'ndsè chibà. Ti̱skón‑chaà Nainá. Jcha̱xkón jè xi xi̱ta̱xá ítjòn tíjna.
17 Honrai a todos os homens. Amai a fraternidade. Temei a Deus. Honrai ao rei.
18 Jñò xi xi̱ta̱ chi̱'nda 'mì‑nò, jcha̱xkón koa̱ ti̱kitasòn‑là nei‑nò. Mìtsà ta jñà nei‑nò xi ndaà síko̱‑nò ko̱ xi beètjò‑nò, ti̱koa̱á ti̱kitasòn‑là jñà xi ch'o síko̱‑nò.
18 Servos, sujeitai-vos aos vossos senhores com todo o temor, não somente aos bons e gentis, mas também aos perversos.
19 Ndaà bìtsa̱jna nga nguixko̱n Nainá jñà xi̱ta̱ xi kjo̱'in síkjeiín na̱s'ín mì jé tjín‑la̱ ta jè nga̱tjì‑la̱ nga machi̱ya‑la̱ kó tsò Nainá.
19 Pois isso é digno de reconhecimento, que um homem, por causa da consciência para com Deus, passe por aflição, sofrendo injustamente.
20 Jñò, tsà kjo̱'in tsjá‑nò xi̱ta̱ nga jé binchaàtsjioò, ¿mé xi ndaà ki̱tsa̱jna‑nò? Ta̱nga tsà kjo̱'in titsa̱nìkjioón nga ndaà 'nè, ndaà si̱ìkítsa̱jna‑nò Nainá.
20 Porque, que glória será essa, se sois esbofeteados por vossas faltas, devendo suportar pacientemente? Mas se, fazendo o bem, sofreis por isso, e suportais pacientemente, isso é aceitável a Deus.
21 Nga koií xá kiìchja̱‑nò Nainá nga jè Cristo kisìkjeiín kjo̱'in xi kjoa̱ tsa̱jòn. Tsibíjna jngoò‑nò chi̱ba̱ nga k'oa̱s'ín si̱kitasòn koni s'ín kisìkitasòn jè.
21 Porque para isto sois chamados; pois Cristo também sofreu por nós, deixando-nos um exemplo, para que sigais as suas pisadas.
22 Cristo, ni̱jngoò jé tsohótsji, ko̱ ni̱jngoò 'én ndiso kiìchja̱.
22 O qual não pecou, e nem malícia se achou em sua boca.
23 K'e̱ nga kiìchja̱jno‑la̱ xi̱ta̱, mìkiì tsà kiìchja̱jno ngajo‑la̱. K'e̱ nga kisìkjeiín kjo̱'in, mìkiì tsà koa̱ ti̱s'ín kis'iìn ngajo‑ne. Ta Nainá tsibíya tsja, nga jè xi bíndaàjiìn kjoa̱kixi̱.
23 O qual, quando injuriado, não devolvia a injúria, e quando sofria, não ameaçava, mas entregava-se àquele que julga justamente.
24 Jè sobà Cristo tsakaje̱n jé‑ná k'e̱ nga kisìtjoòt'aà yijo‑la̱ ya̱ krò, mé‑ne jñá ki̱tsa̱jnakon‑ná nga nìkitasoán xi kjoa̱ kixi̱ nga jyeé titsa̱jnat'aàxìn‑lá kjoa̱ ts'e̱ jé koni tsà jye k'eén. Jè Cristo, koni s'ín kisìkjeiín kjo̱'in nga kitsì'on, jñò kjòndaá‑nò.
24 Aquele que em seu próprio corpo levou os nossos pecados sobre o madeiro, para que nós, mortos para os pecados, pudéssemos viver para a justiça; e pelas suas feridas fostes curados.
25 Jñò, nga sa̱ kjòtseé, k'oa̱á s'ín tsitjaà koni orrè xi kisìjchàaxkon ndi̱yá‑la̱, ta̱nga i̱'ndei̱, jyeé inchrobàt'aà‑là Cristo koni jngoò paxtò xi síkinda̱ ini̱ma̱‑nò.
25 Porque éreis como ovelhas extraviadas; mas agora voltastes ao Pastor e Bispo das vossas almas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Pedro 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.