2 Coríntios 6
Kitapm kɛn Raa dɔɔko kiji ute jeege (KYQ) vs ARA
1 Aan gɔɔ naaje kꞋtɛɗn naaba kalaŋ ute *Raa se, naaje kꞋjꞋeemsen nɔɔ jꞋɔɔ: bɛɛ Raa kɛn naan̰ tɛɗsen se, ɔn̰ten Ꞌtɛɗin̰ki aan gɔɔ nakŋ cɛrɛ.
1 E nós, na qualidade de cooperadores com ele, também vos exortamos a que não recebais em vão a graça de Deus
2 Taa Raa taaɗ maakŋ Kitap ki ɔɔ:
2 (porque ele diz: Eu te ouvi no tempo da oportunidade e te socorri no dia da salvação; eis, agora, o tempo sobremodo oportuno, eis, agora, o dia da salvação);
3 Naaje se kꞋje Ꞌtɛɗn nakŋ kɛn Ꞌtujn̰ maakŋ jeege ɗoobm Raa ki eyo, taa maakŋ naabje ki se kꞋje jeege Ꞌkɔŋ nakŋ aak kus maak ki eyo.
3 não dando nós nenhum motivo de escândalo em coisa alguma, para que o ministério não seja censurado.
4 Num gaŋ do nakge tun naaje kꞋtɛɗ paac se, naaje kꞋje kꞋtaaɗn jeege tu ɔɔ naabm naaje kꞋtɛɗ se gɛn Raa. Bin ɓo naaje jꞋaay kaamje jꞋaasin̰ do nakge tun ɔɔn̰ kɛn aan doje ki, ɔɔ do dubarge tun jeege lee dabarje, nakgen lee teecjen nirlje,
4 Pelo contrário, em tudo recomendando-nos a nós mesmos como ministros de Deus: na muita paciência, nas aflições, nas privações, nas angústias,
5 kꞋtɔndje, kꞋjꞋɔmbje daŋgay ki, jꞋɔl mɛtn jeege iin̰ roje ki, kꞋtɛɗn naaba kꞋjꞋɔɔr kꞋnaŋ tak tak, gɔtn mɛtin̰ bi kaamje kic ɓo kꞋtooɗ eyo, ɔɔ gɔtn mɛtin̰ge se kɔsɔ kic ɓo jꞋɔs eyo.
5 nos açoites, nas prisões, nos tumultos, nos trabalhos, nas vigílias, nos jejuns,
6 Gɛn taaɗn jeege tu naaje kꞋjee tɛɗn naabm Raage se, naaje jꞋiŋg ute maakŋ kalaŋ, naaje kꞋjeel nakgen mɛt ki, kꞋtɛɗn maakje deere, jee bɛɛ, ɔɔ ute kiŋgje se kꞋtaaɗ jeege tu, naaje se jꞋɔk *Nirl Salal ɔɔ kꞋje jeege ute maakje paac.
6 na pureza, no saber, na longanimidade, na bondade, no Espírito Santo, no amor não fingido,
7 Jeege se naaje kꞋtaaɗɗen taar mɛt ki ɔɔ ute tɔɔgŋ gɛn Raa. Naaje se kꞋtɛɗ nakgen ute ɗoobin̰a ɔɔ naan̰ se tec aan gɔɔ bɔɔrgen do ji daamje ki gɛn tɛɗn bɔɔrɔ ute jee wɔɔyjege ɔɔ tec aan gɔɔ daragŋ jꞋɔkin̰ ute ji jeelje gɛn naakŋ roje se.
7 na palavra da verdade, no poder de Deus, pelas armas da justiça, quer ofensivas, quer defensivas;
8 Jeegen mɛtin̰ge aaljeki maak ki, jeegen mɛtin̰ge aaljeki maak ki eyo, jee mɛtin̰ge taaɗ taar iŋg kus ɓo roje ki ɔɔ jee mɛtin̰ge se lee tɔɔmje tɔɔmɔ. Naaɗe aakje aan gɔɔ jee taar‑kɔɔɓge, num gaŋ naaje se kꞋlee ute kɛn mɛt ki.
8 por honra e por desonra, por infâmia e por boa fama, como enganadores e sendo verdadeiros;
9 KꞋtɛɗjen aan gɔɔ nam tap ɓo jeeljen eyo, num gaŋ jeege paac jeelje, jꞋaakjen aan gɔɔ jee kꞋɓaaɗen ɓaa tɔɔlɔ, gaŋ naaje se jꞋutu jꞋiŋg zɛɛrɛ, kꞋjꞋɔɔɗjen yɛɛɓje naɓo kꞋtɔɔljen te eyo.
9 como desconhecidos e, entretanto, bem-conhecidos; como se estivéssemos morrendo e, contudo, eis que vivemos; como castigados, porém não mortos;
10 Jeege tujjen maakje naɓo daayum naaje se jꞋiŋg ute maak‑raapo; naan jeege tu se naaje kꞋjee daayge num gaŋ naaje ɓo kꞋtɛɗ jeege tɛɗ jee maalge naan Raa ki; jꞋaakje num aan gɔɔ jee ɔk ɗim eyo, num gaŋ naaje se jꞋɔk nakge paac.
10 entristecidos, mas sempre alegres; pobres, mas enriquecendo a muitos; nada tendo, mas possuindo tudo.
11 Naase jee Kɔrint ki, naaje se kꞋtaaɗsenga taar tooɗ tal ɔɔ jꞋɔɔɗsenga taar maakje ki se ɔɔ naaje kꞋjese.
11 Para vós outros, ó coríntios, abrem-se os nossos lábios, e alarga-se o nosso coração.
12 Naaje se jꞋɔɔɗ kꞋnaŋsenga taar maakje ki, num naase ɓo Ꞌbaate kɔɔɗjeki taar maakse ki.
12 Não tendes limites em nós; mas estais limitados em vossos próprios afetos.
13 Anum maam se mꞋtaaɗsen aan gɔɔ bubm kɛn taaɗ gɛnin̰ge tu: ɔɔɗjeki taar maakse ki ɔɔ Ꞌjejeki aan gɔɔ kɛn naaje kꞋjese se.
13 Ora, como justa retribuição (falo-vos como a filhos), dilatai-vos também vós.
14 Jeegen aal te maakɗe do Isa al‑Masi ki ey se, ɔn̰te Ꞌdɔɔkki taar se kalaŋ. Anum nakŋ ute ɗoobin̰a ɔɔ nakŋ kɛn *kusin̰ se, nakŋ aɗe tum kalaŋ se utu la? Gɔtn wɔɔr ute gɔtn ɔɔɗ se kɔŋ tum kalaŋ la?
14 Não vos ponhais em jugo desigual com os incrédulos; porquanto que sociedade pode haver entre a justiça e a iniquidade? Ou que comunhão, da luz com as trevas?
15 Al‑Masi ute *Ɓubm sitange se Ꞌkɔŋ dɔɔkŋ taarɗe kalaŋ la? Debm aalga kaal maakin̰ do Isa al‑Masi ki ute debm kɛn aal te maakin̰ ey se Ꞌkɔŋ dɔɔkŋ taarɗe kalaŋ la?
15 Que harmonia, entre Cristo e o Maligno? Ou que união, do crente com o incrédulo?
16 *Ɓee Raa ute ɓee maragge se, ɗim aɗen dɔɔkŋ tum kalaŋ se utu la? Taa naajege paacki se ɓo ɓee Raa kɛn iŋg zɛɛrɛ, aan gɔɔ kɛn naan̰ malin̰ taaɗn maakŋ Kitap ki ɔɔ:
16 Que ligação há entre o santuário de Deus e os ídolos? Porque nós somos santuário do Deus vivente, como ele próprio disse: Habitarei e andarei entre eles; serei o seu Deus, e eles serão o meu povo.
17 Taa naan̰ se ɓo Mɛljege Raa taaɗ jeen̰ge tu ɔɔ:
17 Por isso, retirai-vos do meio deles, separai-vos, diz o Senhor; não toqueis em coisas impuras; e eu vos receberei,
18 Tɛr Mɛljege Sidburku ɗeek ɔɔ: maam mꞋasen tɛɗn Bubse
18 serei vosso Pai, e vós sereis para mim filhos e filhas, diz o Senhor Todo-Poderoso.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.