Lucas 1
Fatalana God (KWD) vs NAA
1 Kwe Teofilas, nga ta'a 'e aula gila di'aia giringa suria ni 'ola lo'oo te'efou na'a la Jisas ngaia 'e agea 'i laloadauru.
1 Visto que muitos já empreenderam uma narração coordenada dos fatos que entre nós se realizaram,
2 Gila giri suria ni 'ola na'a 'imeeru meru longoa fa'asia nga ta'a na'a gila agasia ni 'ola lo'oori ne'e lau, ma gila ka kwairii la'u suria nga Kwairiinga Le'a lo'oo.
2 conforme nos transmitiram os que desde o princípio foram deles testemunhas oculares e ministros da palavra,
3 Ngaia na'a, kwe Teofilas, nau ku manata suria ngaia 'e le'a fana 'aku giri suria ni 'ola lo'oori famu, tofuna 'inau ku aruto'o le'a ai 'ola te'efou, 'ita no'o mai na etalana alafuunga lo'oo.
3 igualmente a mim pareceu bem, depois de cuidadosa investigação de tudo desde a sua origem, dar-lhe por escrito, excelentíssimo Teófilo, uma exposição em ordem,
4 Ma 'inau ku giri suria ni 'ola lo'oo fana 'i'oo 'ani su'aai nga to'onga na ni 'ola te'efou na'a gila kwaifa'ananau 'ania famu.
4 para que você tenha plena certeza das verdades em que foi instruído.
5 Na nga alata la Herod ngaia 'e ba'ita fafia gule'e lefu 'i Judea, te'e fataabu na'a latana la Sekaraea ngaia 'e to'oru na alata no'ona, ma ngaia na wane na fufu'iwane na fataabu gila fa'alata 'ania la Abaeja. Nga noni aana ni Elisabet ngaia 'e futa mai na nga fufutanga na fataabu na gila leka mai fa'asia la Eron, wane futa fe'enia la Moses, nga profet.
5 Nos dias de Herodes, rei da Judeia, houve um sacerdote chamado Zacarias, do turno de Abias. A mulher dele era das filhas de Arão e se chamava Isabel.
6 Nga abulongaa aga te'efou ngaia 'e odo maka le'a 'i na'ona God, suria gala lo'o 'e iiki suria nga tagi ala God.
6 Ambos eram justos diante de Deus, vivendo de forma irrepreensível em todos os preceitos e mandamentos do Senhor.
7 Tafe'ua, ma te'e 'ola momola, ne'e 'amoe agaa'a, gala 'ame to'o na ta wela, tofuna ni Elisabet ngaia 'e 'aiwane. Ma ngaia fe'enia kwaiina la Sekaraea, gaa'a gala koko'o no'o.
7 Eles não tinham filhos, porque Isabel era estéril, e os dois já tinham idade avançada.
8 Te'e gani ngaa'i la Sekaraea ngaia 'e ru'u 'ubulana 'Ifi Abu na God, tofuna alata lo'oori nga alata na oguogunga na nga fataabu la Sekaraea ngaia 'ani agea nga taunga'inga na fataabu.
8 E aconteceu que, enquanto Zacarias exercia o sacerdócio diante de Deus na ordem do seu turno, coube-lhe por sorteio,
9 Ta'ua nga falafala na fataabu fana eefasilana tani fataabu la'u fana do'ofilana ai 'e si'ini 'e le'a, ne'e 'ilo'oo: Gila ka 'ui 'ania 'ola 'ilaka'u nga daisi fana eefasilana ni dai na te'e agea la'u nga taunga'inga na fataabu fana do'ofilana ai si'inilana 'e le'a 'i fofona uumu ni do'ofinga 'ubulana 'Ifi Abu na God. Alata lo'oori, gila ka firia la Sekaraea, ma ngaia ka ru'u 'i 'ubulana 'Ifi Abu na God lo'oo,
9 segundo o costume sacerdotal, entrar no santuário do Senhor para queimar o incenso.
10 ma ni ta'a 'e aula na gila to'oru 'i maa, gila ka fo'a na alata ne'e do'ofia nga 'ola 'e le'a lo'oori.
10 Durante esse tempo, toda a multidão do povo permanecia na parte de fora, orando.
11 Ma te'e enselo na God ka faata'i fala Sekaraea, ma ngaia 'e ula 'i gula le'a na uumu ni do'ofinga lo'oo.
11 E eis que apareceu a Zacarias um anjo do Senhor, em pé, à direita do altar do incenso.
12 Alata la Sekaraea ngaia 'e agasia nga enselo lo'oo, ngaia ka lebe maka ma'u ba'ita.
12 Ao vê-lo, Zacarias ficou assustado, e o temor se apoderou dele.
13 Tafe'ua, ma nga enselo lo'oori ka fata 'ilo'oo fana, “Sekaraea, 'i'oo sia ma'u mola! God ngaia 'e longoa nga fo'anga amu, ma nga noni amu ni Elisabet te'e fa'afuta te'e wela wane, ma 'i'oo to'o fa'alata 'ania la Jon.
13 O anjo, porém, lhe disse: — Não tenha medo, Zacarias, porque a sua oração foi ouvida. Isabel, sua esposa, dará à luz um filho, a quem você dará o nome de João.
14 Ma 'i'oo to'o malale'a ba'ita, ma nga ta'a 'e aula la'u mola, tagila malale'a na alata lo'oo ngaia te'e futa mai ai!
14 Você ficará alegre e feliz, e muitos ficarão contentes com o nascimento dele.
15 Tofuna ngaia nga wane taringa'i 'i maana God. Ngaia 'e sia go'ufia mola waeni ma nga bia. Ma nga alata ngaia 'e futa mai, nga Anoe 'ola Abu te'e nana'i no'o fe'enia.
15 Pois ele será grande diante do Senhor, não beberá vinho nem bebida forte, e será cheio do Espírito Santo, já desde o ventre materno.
16 Ngaia te'e orite'enia mai nga ta'a 'e aula 'i Israel te'ana Alafa nga God aaga.
16 Ele converterá muitos dos filhos de Israel ao Senhor, seu Deus.
17 Ma ngaia te'e leka mai 'i na'o na Kraes, ma te'e tegela'a 'ilaka'u la Elaeja nga profet. Ni dai na gila orisu'usu'u 'i laloaga, ngaia te'e oguga la'u, nga mama'a ma ni wela aana, tagila aile'a faga kwairiu. Ma ngaia te'e lamadu'aa manatana nga ta'a ne'e abulo'o, fana 'agila funi'oo le'a. Ma ngaia te'e sasari agau na nga ta'a fana nga Kraes, fana 'agila mamamania nga nigilana mai.”
17 E irá adiante do Senhor no espírito e poder de Elias, para converter o coração dos pais aos filhos, converter os desobedientes à prudência dos justos e habilitar para o Senhor um povo preparado.
18 Ma tofuna la Sekaraea 'e fitala mola, ngaia ka fata 'ilo'oo fana enselo lo'oori, “Nau taku su'a 'utaa na 'ola lo'oo na te'e lau? Suria nau fe'enia noni agu, mele koko'o te'efou no'o.”
18 Então Zacarias perguntou ao anjo: — Como terei certeza disso? Pois eu sou velho, e a minha mulher também já tem idade avançada.
19 Ma nga enselo ngaia 'e lamadu'aa ma ka fata 'ilo'oo: “Nau la Gebriel na'a nau ku to'oru firi fe'enia God. Ma God lo'oo 'e usunge'eni nau mai, fana 'aku alafuu fe'eni'o, ma 'inau 'aku kwairii te'amu na nga kwairiinga le'a lo'oo.
19 O anjo respondeu: — Eu sou Gabriel, que estou a serviço de Deus, e fui enviado para falar com você e lhe trazer esta boa notícia.
20 Ma tofuna 'i'oo 'ame fito'o na fatalagu, nga ngiduna te'e gelo, mai 'i'oo sia alafuu tafa mola leleka ma ka nigi na alata na 'ola 'inau ku kwairii 'ania famu 'ani lau kwala'imori. Ma ni 'ola lo'oo tagila lau ai.”
20 Todavia, você ficará mudo e não poderá falar até o dia em que estas coisas vierem a acontecer, porque você não acreditou nas minhas palavras, as quais, no devido tempo, se cumprirão.
21 Na alata no'ona nga ta'a na gila to'oru mamamania la Sekaraea lo'oo, gila ka 'alefo ba'ita, suria ngaia 'e to'oru aburu mai 'i 'ubulana 'Ifi Abu na God.
21 O povo estava esperando Zacarias e admirava-se com a demora dele no santuário.
22 Ma alata la Sekaraea ngaia 'e leka mai 'i maa te'ana ta'a lo'oori, nga ngiduna 'e gelo no'o, ma ngaia 'ame alafuu no'o fe'enia nga ta'a lo'oori. Sui ma ta'a lo'oo te'efou, gila ka manata 'ilo'oo no'o: “Kwala'imori ba'ita, ngaia 'e agasia nga faata'inga 'i 'ubulana 'Ifi Abu na God.” Tofuna na ngiduna 'e gelo no'o, ngaia ka alafuu mola 'ania nimana fana ta'a.La Sekaraea 'e ru'u mai fa'asia nga 'Ifi Abu na God.|alt="Zechariah" src="CN01603b.tif" size="col" copy="CN" ref="1:5-22"
22 Quando Zacarias saiu, não lhes podia falar. Então entenderam que ele havia tido uma visão no santuário. E expressava-se por sinais e permanecia mudo.
23 Ma nga alata aana fana taunga'inga 'ubulana 'Ifi Abu na God ngaia 'e sui no'o, la Sekaraea bi'i ori la'u fani 'ifi aana.
23 Aconteceu que, terminados os dias do seu ministério, Zacarias voltou para casa.
24 Ma ngaia 'ame aburu mola 'i burina, ma noni aana ni Elisabet 'e guru'a no'o, mai suria nima singari na'a, ngaia 'ame riu kwairiu no'o 'i maa fa'asia 'ifi agaa'a,
24 Passados esses dias, Isabel, a mulher de Zacarias, ficou grávida. E ela não saiu de casa durante cinco meses, dizendo:
25 ma ngaia ka fata 'ilo'oo, “Alata lo'oo, God ngaia 'e kwaibooni no'o agu, maka lafu nau no'o fa'asia maila nga laka'u 'inau ku to'oru mai ai maana ta'a 'e aula.”
25 — Foi isto o que o Senhor me fez, ao contemplar-me, para acabar com a minha vergonha diante das pessoas.
26 Alata ni Elisabet ngaia 'e guru'a maka nana'i no'o suria ono singari, God 'e kwatea mai enselo Gebriel fana te'e fanua 'ubulana gule'e lefu 'i Galili na'a gila iiria 'i Nasaret.
26 No sexto mês, o anjo Gabriel foi enviado por Deus a uma cidade da Galileia, chamada Nazaré,
27 Ngaia 'e ngaria mai te'e alafuunga fana te'e wela geni laari'i na gila arufafia fana wane na latana la Josef, fana 'ani feea. La Josef ngaia 'e futa mai orioritana nga fufutanga ala Defete nga kiingi. Nga latana laari'i lo'oori ni Meri.
27 a uma virgem que estava comprometida a casar com um homem da casa de Davi, cujo nome era José. A virgem se chamava Maria.
28 Nga enselo ngaia 'e leka mai, ma ka fata 'ilo'oo fana, “Asua le'a kau! God ngaia 'e to'oru fe'eni'o maka nanamate'eni'o!”
28 E, aproximando-se dela, o anjo disse: — Salve, agraciada! O Senhor está com você.
29 Alata ni Meri 'e longoa nga fatalana enselo lo'oori, nga manatangaa 'e nonifii, ma ngaia ka kwailo'ofia nga fa'afolaasilana nga alafuunga lo'oori na enselo ngaia 'e iiria fana.
29 Ela, porém, ao ouvir esta palavra, perturbou-se muito e pôs-se a pensar no que poderia significar esta saudação.
30 Sui ma enselo ka fata 'ilo'oo la'u fana, “Meri 'ae, 'i'oo sia ma'u mola, tofuna God ngaia 'e kwatea kwai'ofeinga famu.
30 Mas o anjo lhe disse: — Não tenha medo, Maria; porque você foi abençoada por Deus.
31 Tofuna ngaia 'e firi'o, to'o guru'a, ma 'i'oo to'o fa'afuta te'e wela wane, ma to'o fa'alata 'ania la Jisas.
31 Você ficará grávida e dará à luz um filho, a quem chamará pelo nome de Jesus.
32 Ma ngaia te'e ba'ita, ma tagila fa'alataa 'ania Wela na God ne'e 'inato'o maka ba'ita 'e iiki. God te'e kwatea ngaia 'ani ba'ita fafia ta'a, 'ilaka'u wawarifuna la Defete.
32 Este será grande e será chamado Filho do Altíssimo. Deus, o Senhor, lhe dará o trono de Davi, seu pai.
33 Ma ngaia te'e Kiingi fafia nga ta'a 'i Jiu furifuri, ma nga tegelangaa aana 'ato 'ani sui!”
33 Ele reinará para sempre sobre a casa de Jacó, e o seu reinado não terá fim.
34 Ma ni Meri ka fata 'ilo'oo fana enselo lo'oori, “Nau ku lari'i mola, nau ku 'ame su'asuria 'ua ta wane. 'Utaa ma alafuunga lo'oo 'i'oo iiria fagu te'e lau?”
34 Então Maria disse ao anjo: — Como será isto, se eu nunca tive relações com homem algum?
35 Ma nga enselo lo'oori ngaia 'e lamadu'aa 'ilo'oo, “Nga Anoe 'ola Abu te'e sifo mai fafi'o, ma nga tegelangaa na God ne'e 'inato'o maka ba'ita 'e iiki te'e nana'i fe'eni'o. Tofuna 'i ngaia nga wela 'e abu lo'oori, tagila fa'alata 'ania nga Wela ala God.
35 O anjo respondeu: — O Espírito Santo virá sobre você, e o poder do Altíssimo a envolverá com a sua sombra; por isso, também o ente santo que há de nascer será chamado Filho de Deus.
36 'I'oo su'a na noni futangamu ni Elisabet. Nga ta'a te'efou gila iiria ngaia 'e 'ato no'o fana 'ani to'o na ta wela. Tafe'ua ngaia 'e koko'o no'o, tala'ina lo'oo ngaia 'e guru'a ma ka nana'i no'o suria ono singari.
36 E Isabel, sua parenta, igualmente está grávida, apesar de sua idade avançada, sendo este já o sexto mês de gestação para aquela que diziam ser estéril.
37 Tofuna te'efuta 'ola 'ame 'ato mola fana God.”
37 Porque para Deus não há nada impossível.
38 Ma ni Meri ka fata 'ilo'oo, “Nau ku siria 'ola lo'oo 'i'oo iiria fagu 'ani lau kwala'imori no'o mai fagu, tofuna nau nga geni ni taunga'inga na God.” Alata ni Meri ngaia 'e fata 'ilo'oo mola, nga enselo ka leka no'o fa'asia.
38 Então Maria disse: — Aqui está a serva do Senhor; que aconteça comigo o que você falou. Então o anjo foi embora.
39 Nga alata no'ona, ni Meri 'e sasari ma ka leka 'afe'aferu no'o fana te'e fanua 'e lalau 'i fataia na gule'e lefu 'i Judea.
39 Naqueles dias, Maria se aprontou e foi depressa à região montanhosa, a uma cidade de Judá.
40 Alata ngaia 'e nigi, ngaia 'e ru'u 'i 'ifi ala Sekaraea, maka fata le'ale'a fana ni Elisabet.
40 Entrou na casa de Zacarias e saudou Isabel.
41 Ma alata ni Elisabet 'e longoa nga fatalana ni Meri, nga wela ne'e guru'a 'ania 'e lebe ma ka 'asu no'o 'i 'ubulana. Ma nga Anoe 'ola Abu ka sifo fafia ni Elisabet,
41 Quando Isabel ouviu a saudação de Maria, a criança lhe estremeceu no ventre. Então Isabel ficou cheia do Espírito Santo.
42 ma ngaia ka fata ba'ita 'ilo'oo, “Nga kwai'ofeinga famu 'e riufia ni noni te'efou, ma nga kwai'ofeinga la'u fana nga wela lo'oo 'i'oo guru'a 'ania.
42 E exclamou em alta voz: — Bendita é você entre as mulheres, e bendito o fruto do seu ventre!
43 'Ola 'e 'utaa na nga 'ola ba'ita lo'oo 'ani lau fagu, nga ga'ia Alafa agu 'e leka mai fana nga agasilagu!
43 E que grande honra é para mim receber a visita da mãe do meu Senhor!
44 Tofuna alata 'inau ku longoa mola nga alafuunga amu, nga wela lo'oo 'inau ku guru'a 'ania 'e 'idu kwairiu no'o 'ubulagu, tofuna ngaia 'e malale'a ba'ita.
44 Pois, logo que me chegou aos ouvidos a voz da saudação que você fez, a criança estremeceu de alegria dentro de mim.
45 Nga kwai'ofeinga famu tofuna 'i'oo fito'o ana nga fatalana God famu te'e lau!”
45 Bem-aventurada a que creu, porque serão cumpridas as palavras que lhe foram ditas da parte do Senhor.
46 Ma ni Meri ka fata 'ilo'oo,
46 Então Maria disse: “A minha alma engrandece ao Senhor,
47 ma nga mangogu 'e malale'a suria God 'e fa'amoori nau.
47 e o meu espírito se alegrou em Deus, meu Salvador,
48 Nau ku nguu tafea God,
48 porque ele atentou para a humildade da sua serva. Pois, desde agora, todas as gerações me considerarão bem-aventurada,
49 suria ni 'ola ba'ita na God 'e agea fagu 'ania tegelangaa ana te'efou.
49 porque o Poderoso me fez grandes coisas. Santo é o seu nome.
50 Ngaia 'e faate'enia kwaimanadainga aana
50 A sua misericórdia vai de geração em geração sobre os que o temem.
51 Ngaia 'e tagwala nga nimana ne'e tegela'a ba'ita,
51 Agiu com o seu braço valorosamente; dispersou os que, no coração, alimentavam pensamentos soberbos.
52 Ngaia ka fa'asifoa nga ta'a ba'ita fa'asia nga tegelangaa aaga,
52 Derrubou dos seus tronos os poderosos e exaltou os humildes.
53 Ni wane na'a gila molo'u,
53 Encheu de bens os famintos e despediu vazios os ricos.
54 — ausente —
54 Amparou Israel, seu servo, a fim de lembrar-se da sua misericórdia
55 — ausente —
55 a favor de Abraão e de sua descendência, para sempre, como havia prometido aos nossos pais.”
56 Ni Meri ngaia 'e to'oru fe'enia ni Elisabet suria oru singari, sui ma ngaia bi'i ori na fanua aana.
56 Maria permaneceu cerca de três meses com Isabel e voltou para casa.
57 Nga alata fana ni Elisabet 'ani fa'afuta ngaia 'e nigi no'o, maka fa'afuta te'e wela wane.
57 Quando chegou o tempo de Isabel dar à luz, ela teve um filho.
58 Ni ta'a ni kwaimaanga aana ma nga ta'a na nga fufutanga aana, gila longoa nga 'ola le'a na'a God ngaia 'e agea fana, ma gila ka malale'a ba'ita fe'enia.
58 Os vizinhos e parentes ouviram que o Senhor tinha usado de grande misericórdia para com Isabel e se alegraram com ela.
59 Fiu maa'e gani 'e sui burina futalana wela lo'oori, ma gila ka agea ta'ua nga falafala 'i Jiu fana kwaringa na lofona wela. Ma gila ka siria 'agila fa'alata 'ania ma'a aana la Sekaraea.
59 Aconteceu que, no oitavo dia, foram circuncidar o menino e queriam dar-lhe o nome de seu pai, Zacarias.
60 Tafe'ua, ma ni ga'ia ka fata 'ilo'oo, “Mooru sia fa'alataa mola 'ania lata no'ona! Nga latana la Jon.”
60 Mas a mãe do menino disse: — De modo nenhum! Ele será chamado João.
61 Ma nga ta'a te'efou gila fata ma gila ka 'ilo'oo, “Te'efuta wane na fufutanga amoo'o 'ame to'o na lata lo'oori.”
61 Disseram-lhe: — Mas você não tem nenhum parente com esse nome!
62 Ma gila ka alafuu 'ania nimaga, ma gila ka kwatea faata'inga fana ma'a aana la Sekaraea, ma gila ka orisia fana lata lo'oo 'e siria 'agila fa'alata 'ania wela lo'oo.
62 Fizeram sinais, perguntando ao pai do menino que nome queria que lhe dessem.
63 Ma la Sekaraea ka lalofiga, maka kwaisoe te'e kabe'ola fana giringa, ma ngaia ka giri 'ilo'oo, “Nga latana wela lo'oo la Jon.” Ma ta'a te'efou gila ka 'alefo ba'ita.
63 Então, pedindo uma tabuinha, ele escreveu: — O nome dele é João. E todos se admiraram.
64 Ma te'e alata lo'oori la'u mola, nga ngiduna la Sekaraea ka 'ulasi no'o, ma ngaia ka tafea no'o God.
64 Imediatamente a boca de Zacarias se abriu e a língua se soltou. Então começou a falar, louvando a Deus.
65 Ma nga ta'a lo'oo te'efou na gila ogu mai 'i no'ona, gila ka 'alefo ba'ita, ma nga kwairiinga suria ni 'ola lo'oori ka talo no'o 'i laloana ta'a na'a gila to'oru 'i fataia 'ubulana gule'e lefu 'i Judea.
65 Todos os vizinhos deles ficaram possuídos de temor, e essas coisas foram divulgadas por toda a região montanhosa da Judeia.
66 Ma nga ta'a te'efou na gila longoa 'ola lo'oori, gila ka manata suria, ma gila ka fata 'ilo'oo, “Nga wela lo'oo te'e lau fana wane 'utaa lo'oo?” Gila fata 'ilo'oo, suria gila su'aai nga tegelangaa ana God 'e to'oru fe'enia wela lo'oori.
66 Todos os que as ouviram guardavam-nas no coração, dizendo: — O que virá a ser este menino? E a mão do Senhor estava com ele.
67 Ma nga Anoe 'ola Abu ka fa'afongua no'o la Sekaraea mama'a ala Jon, ma la Sekaraea ka foule'enia nga fatalana God ma ka fata 'ilo'oo,
67 Zacarias, o pai de João, cheio do Espírito Santo, profetizou, dizendo:
68 “'Agoru tafea God lo'oo,
68 “Bendito seja o Senhor, Deus de Israel, porque visitou e redimiu o seu povo,
69 Ngaia 'e kwatea mai fadauru te'e wane kwaifa'amooringa ne'e to'o na tegelangaa ba'ita,
69 e nos suscitou plena e poderosa salvação na casa de Davi, seu servo,
70 Ngaia 'e fataarunga'i mai fadauru na ni 'ola lo'oo,
70 como havia prometido, desde a antiguidade, por boca dos seus santos profetas,
71 fana 'ani fa'amoori dauru fa'asia nga marimae adauru ma fa'asia nga tegelangaa na ta'a na'a gila aga mani adauru.
71 para nos libertar dos nossos inimigos e das mãos de todos os que nos odeiam;
72 Ngaia ka fataarunga'i mai 'ani faate'enia nga kwailaeta'afiinga aana fana wawarifu dauru,
72 para usar de misericórdia com os nossos pais e lembrar-se da sua santa aliança
73 Ngaia ka fataarunga'i fana wawarifu dauru la Ebraham
73 e do juramento que fez a nosso pai Abraão,
74 na'a ngaia te'e lafu 'adauru fa'asia nga marimae adauru,
74 de conceder-nos que, livres das mãos de inimigos, o adorássemos sem temor,
75 ma fana 'aguru to'oru 'ani abu maka odo fana gani mai gani.”
75 em santidade e justiça diante dele, todos os nossos dias.
76 Ma la Sekaraea ka fata 'ilo'oo fana wela aana la Jon,
76 E você, menino, será chamado profeta do Altíssimo, porque precederá o Senhor, preparando-lhe os caminhos,
77 Ma to'o kwairii fana ta'a aana
77 para dar ao seu povo conhecimento da salvação, por meio da remissão dos seus pecados,
78 Suria God adauru, ngaia wane fana kwailaeta'afiinga adauru.
78 graças à profunda misericórdia de nosso Deus, pela qual nos visitará o sol nascente das alturas,
79 nga wane ni kwaifa'amooringa adauru 'e nigi mai fa'asia God fe'enia lalanga
79 para iluminar os que jazem nas trevas e na sombra da morte, e dirigir os nossos pés pelo caminho da paz.”
80 Ma wela lo'oo la Jon 'e ba'ita no'o, ma ka tegela'a na Anoe 'ola Abu. Ma alata ngaia 'e ba'ita no'o, ngaia 'e leka maka nana'i 'ubulana gule'e lefu langalanga, leleka maka nigi na gani ngaia 'e faata'i fana ta'a 'i Israel.
80 O menino crescia e se fortalecia em espírito. E viveu nos desertos até o dia em que havia de manifestar-se a Israel.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.