Lucas 1

Fatalana God (KWD) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Kwe Teofilas, nga ta'a 'e aula gila di'aia giringa suria ni 'ola lo'oo te'efou na'a la Jisas ngaia 'e agea 'i laloadauru.
1 Visto que muitos houve que empreenderam uma narração coordenada dos fatos que entre nós se realizaram,
2 Gila giri suria ni 'ola na'a 'imeeru meru longoa fa'asia nga ta'a na'a gila agasia ni 'ola lo'oori ne'e lau, ma gila ka kwairii la'u suria nga Kwairiinga Le'a lo'oo.
2 conforme nos transmitiram os que desde o princípio foram deles testemunhas oculares e ministros da palavra,
3 Ngaia na'a, kwe Teofilas, nau ku manata suria ngaia 'e le'a fana 'aku giri suria ni 'ola lo'oori famu, tofuna 'inau ku aruto'o le'a ai 'ola te'efou, 'ita no'o mai na etalana alafuunga lo'oo.
3 igualmente a mim me pareceu bem, depois de acurada investigação de tudo desde sua origem, dar-te por escrito, excelentíssimo Teófilo, uma exposição em ordem,
4 Ma 'inau ku giri suria ni 'ola lo'oo fana 'i'oo 'ani su'aai nga to'onga na ni 'ola te'efou na'a gila kwaifa'ananau 'ania famu.
4 para que tenhas plena certeza das verdades em que foste instruído.
5 Na nga alata la Herod ngaia 'e ba'ita fafia gule'e lefu 'i Judea, te'e fataabu na'a latana la Sekaraea ngaia 'e to'oru na alata no'ona, ma ngaia na wane na fufu'iwane na fataabu gila fa'alata 'ania la Abaeja. Nga noni aana ni Elisabet ngaia 'e futa mai na nga fufutanga na fataabu na gila leka mai fa'asia la Eron, wane futa fe'enia la Moses, nga profet.
5 Nos dias de Herodes, rei da Judeia, houve um sacerdote chamado Zacarias, do turno de Abias. Sua mulher era das filhas de Arão e se chamava Isabel.
6 Nga abulongaa aga te'efou ngaia 'e odo maka le'a 'i na'ona God, suria gala lo'o 'e iiki suria nga tagi ala God.
6 Ambos eram justos diante de Deus, vivendo irrepreensivelmente em todos os preceitos e mandamentos do Senhor.
7 Tafe'ua, ma te'e 'ola momola, ne'e 'amoe agaa'a, gala 'ame to'o na ta wela, tofuna ni Elisabet ngaia 'e 'aiwane. Ma ngaia fe'enia kwaiina la Sekaraea, gaa'a gala koko'o no'o.
7 E não tinham filhos, porque Isabel era estéril, sendo eles avançados em dias.
8 Te'e gani ngaa'i la Sekaraea ngaia 'e ru'u 'ubulana 'Ifi Abu na God, tofuna alata lo'oori nga alata na oguogunga na nga fataabu la Sekaraea ngaia 'ani agea nga taunga'inga na fataabu.
8 Ora, aconteceu que, exercendo ele diante de Deus o sacerdócio na ordem do seu turno, coube-lhe por sorte,
9 Ta'ua nga falafala na fataabu fana eefasilana tani fataabu la'u fana do'ofilana ai 'e si'ini 'e le'a, ne'e 'ilo'oo: Gila ka 'ui 'ania 'ola 'ilaka'u nga daisi fana eefasilana ni dai na te'e agea la'u nga taunga'inga na fataabu fana do'ofilana ai si'inilana 'e le'a 'i fofona uumu ni do'ofinga 'ubulana 'Ifi Abu na God. Alata lo'oori, gila ka firia la Sekaraea, ma ngaia ka ru'u 'i 'ubulana 'Ifi Abu na God lo'oo,
9 segundo o costume sacerdotal, entrar no santuário do Senhor para queimar o incenso;
10 ma ni ta'a 'e aula na gila to'oru 'i maa, gila ka fo'a na alata ne'e do'ofia nga 'ola 'e le'a lo'oori.
10 e, durante esse tempo, toda a multidão do povo permanecia da parte de fora, orando.
11 Ma te'e enselo na God ka faata'i fala Sekaraea, ma ngaia 'e ula 'i gula le'a na uumu ni do'ofinga lo'oo.
11 E eis que lhe apareceu um anjo do Senhor, em pé, à direita do altar do incenso.
12 Alata la Sekaraea ngaia 'e agasia nga enselo lo'oo, ngaia ka lebe maka ma'u ba'ita.
12 Vendo-o, Zacarias turbou-se, e apoderou-se dele o temor.
13 Tafe'ua, ma nga enselo lo'oori ka fata 'ilo'oo fana, “Sekaraea, 'i'oo sia ma'u mola! God ngaia 'e longoa nga fo'anga amu, ma nga noni amu ni Elisabet te'e fa'afuta te'e wela wane, ma 'i'oo to'o fa'alata 'ania la Jon.
13 Disse-lhe, porém, o anjo: Zacarias, não temas, porque a tua oração foi ouvida; e Isabel, tua mulher, te dará à luz um filho, a quem darás o nome de João.
14 Ma 'i'oo to'o malale'a ba'ita, ma nga ta'a 'e aula la'u mola, tagila malale'a na alata lo'oo ngaia te'e futa mai ai!
14 Em ti haverá prazer e alegria, e muitos se regozijarão com o seu nascimento.
15 Tofuna ngaia nga wane taringa'i 'i maana God. Ngaia 'e sia go'ufia mola waeni ma nga bia. Ma nga alata ngaia 'e futa mai, nga Anoe 'ola Abu te'e nana'i no'o fe'enia.
15 Pois ele será grande diante do Senhor, não beberá vinho nem bebida forte e será cheio do Espírito Santo, já do ventre materno.
16 Ngaia te'e orite'enia mai nga ta'a 'e aula 'i Israel te'ana Alafa nga God aaga.
16 E converterá muitos dos filhos de Israel ao Senhor, seu Deus.
17 Ma ngaia te'e leka mai 'i na'o na Kraes, ma te'e tegela'a 'ilaka'u la Elaeja nga profet. Ni dai na gila orisu'usu'u 'i laloaga, ngaia te'e oguga la'u, nga mama'a ma ni wela aana, tagila aile'a faga kwairiu. Ma ngaia te'e lamadu'aa manatana nga ta'a ne'e abulo'o, fana 'agila funi'oo le'a. Ma ngaia te'e sasari agau na nga ta'a fana nga Kraes, fana 'agila mamamania nga nigilana mai.”
17 E irá adiante do Senhor no espírito e poder de Elias, para converter o coração dos pais aos filhos, converter os desobedientes à prudência dos justos e habilitar para o Senhor um povo preparado.
18 Ma tofuna la Sekaraea 'e fitala mola, ngaia ka fata 'ilo'oo fana enselo lo'oori, “Nau taku su'a 'utaa na 'ola lo'oo na te'e lau? Suria nau fe'enia noni agu, mele koko'o te'efou no'o.”
18 Então, perguntou Zacarias ao anjo: Como saberei isto? Pois eu sou velho, e minha mulher, avançada em dias.
19 Ma nga enselo ngaia 'e lamadu'aa ma ka fata 'ilo'oo: “Nau la Gebriel na'a nau ku to'oru firi fe'enia God. Ma God lo'oo 'e usunge'eni nau mai, fana 'aku alafuu fe'eni'o, ma 'inau 'aku kwairii te'amu na nga kwairiinga le'a lo'oo.
19 Respondeu-lhe o anjo: Eu sou Gabriel, que assisto diante de Deus, e fui enviado para falar-te e trazer-te estas boas-novas.
20 Ma tofuna 'i'oo 'ame fito'o na fatalagu, nga ngiduna te'e gelo, mai 'i'oo sia alafuu tafa mola leleka ma ka nigi na alata na 'ola 'inau ku kwairii 'ania famu 'ani lau kwala'imori. Ma ni 'ola lo'oo tagila lau ai.”
20 Todavia, ficarás mudo e não poderás falar até ao dia em que estas coisas venham a realizar-se; porquanto não acreditaste nas minhas palavras, as quais, a seu tempo, se cumprirão.
21 Na alata no'ona nga ta'a na gila to'oru mamamania la Sekaraea lo'oo, gila ka 'alefo ba'ita, suria ngaia 'e to'oru aburu mai 'i 'ubulana 'Ifi Abu na God.
21 O povo estava esperando a Zacarias e admirava-se de que tanto se demorasse no santuário.
22 Ma alata la Sekaraea ngaia 'e leka mai 'i maa te'ana ta'a lo'oori, nga ngiduna 'e gelo no'o, ma ngaia 'ame alafuu no'o fe'enia nga ta'a lo'oori. Sui ma ta'a lo'oo te'efou, gila ka manata 'ilo'oo no'o: “Kwala'imori ba'ita, ngaia 'e agasia nga faata'inga 'i 'ubulana 'Ifi Abu na God.” Tofuna na ngiduna 'e gelo no'o, ngaia ka alafuu mola 'ania nimana fana ta'a.La Sekaraea 'e ru'u mai fa'asia nga 'Ifi Abu na God.|alt="Zechariah" src="CN01603b.tif" size="col" copy="CN" ref="1:5-22"
22 Mas, saindo ele, não lhes podia falar; então, entenderam que tivera uma visão no santuário. E expressava-se por acenos e permanecia mudo.
23 Ma nga alata aana fana taunga'inga 'ubulana 'Ifi Abu na God ngaia 'e sui no'o, la Sekaraea bi'i ori la'u fani 'ifi aana.
23 Sucedeu que, terminados os dias de seu ministério, voltou para casa.
24 Ma ngaia 'ame aburu mola 'i burina, ma noni aana ni Elisabet 'e guru'a no'o, mai suria nima singari na'a, ngaia 'ame riu kwairiu no'o 'i maa fa'asia 'ifi agaa'a,
24 Passados esses dias, Isabel, sua mulher, concebeu e ocultou-se por cinco meses, dizendo:
25 ma ngaia ka fata 'ilo'oo, “Alata lo'oo, God ngaia 'e kwaibooni no'o agu, maka lafu nau no'o fa'asia maila nga laka'u 'inau ku to'oru mai ai maana ta'a 'e aula.”
25 Assim me fez o Senhor, contemplando-me, para anular o meu opróbrio perante os homens.
26 Alata ni Elisabet ngaia 'e guru'a maka nana'i no'o suria ono singari, God 'e kwatea mai enselo Gebriel fana te'e fanua 'ubulana gule'e lefu 'i Galili na'a gila iiria 'i Nasaret.
26 No sexto mês, foi o anjo Gabriel enviado, da parte de Deus, para uma cidade da Galileia, chamada Nazaré,
27 Ngaia 'e ngaria mai te'e alafuunga fana te'e wela geni laari'i na gila arufafia fana wane na latana la Josef, fana 'ani feea. La Josef ngaia 'e futa mai orioritana nga fufutanga ala Defete nga kiingi. Nga latana laari'i lo'oori ni Meri.
27 a uma virgem desposada com certo homem da casa de Davi, cujo nome era José; a virgem chamava-se Maria.
28 Nga enselo ngaia 'e leka mai, ma ka fata 'ilo'oo fana, “Asua le'a kau! God ngaia 'e to'oru fe'eni'o maka nanamate'eni'o!”
28 E, entrando o anjo aonde ela estava, disse: Alegra-te, muito favorecida! O Senhor é contigo.
29 Alata ni Meri 'e longoa nga fatalana enselo lo'oori, nga manatangaa 'e nonifii, ma ngaia ka kwailo'ofia nga fa'afolaasilana nga alafuunga lo'oori na enselo ngaia 'e iiria fana.
29 Ela, porém, ao ouvir esta palavra, perturbou-se muito e pôs-se a pensar no que significaria esta saudação.
30 Sui ma enselo ka fata 'ilo'oo la'u fana, “Meri 'ae, 'i'oo sia ma'u mola, tofuna God ngaia 'e kwatea kwai'ofeinga famu.
30 Mas o anjo lhe disse: Maria, não temas; porque achaste graça diante de Deus.
31 Tofuna ngaia 'e firi'o, to'o guru'a, ma 'i'oo to'o fa'afuta te'e wela wane, ma to'o fa'alata 'ania la Jisas.
31 Eis que conceberás e darás à luz um filho, a quem chamarás pelo nome de Jesus.
32 Ma ngaia te'e ba'ita, ma tagila fa'alataa 'ania Wela na God ne'e 'inato'o maka ba'ita 'e iiki. God te'e kwatea ngaia 'ani ba'ita fafia ta'a, 'ilaka'u wawarifuna la Defete.
32 Este será grande e será chamado Filho do Altíssimo; Deus, o Senhor, lhe dará o trono de Davi, seu pai;
33 Ma ngaia te'e Kiingi fafia nga ta'a 'i Jiu furifuri, ma nga tegelangaa aana 'ato 'ani sui!”
33 ele reinará para sempre sobre a casa de Jacó, e o seu reinado não terá fim.
34 Ma ni Meri ka fata 'ilo'oo fana enselo lo'oori, “Nau ku lari'i mola, nau ku 'ame su'asuria 'ua ta wane. 'Utaa ma alafuunga lo'oo 'i'oo iiria fagu te'e lau?”
34 Então, disse Maria ao anjo: Como será isto, pois não tenho relação com homem algum?
35 Ma nga enselo lo'oori ngaia 'e lamadu'aa 'ilo'oo, “Nga Anoe 'ola Abu te'e sifo mai fafi'o, ma nga tegelangaa na God ne'e 'inato'o maka ba'ita 'e iiki te'e nana'i fe'eni'o. Tofuna 'i ngaia nga wela 'e abu lo'oori, tagila fa'alata 'ania nga Wela ala God.
35 Respondeu-lhe o anjo: Descerá sobre ti o Espírito Santo, e o poder do Altíssimo te envolverá com a sua sombra; por isso, também o ente santo que há de nascer será chamado Filho de Deus.
36 'I'oo su'a na noni futangamu ni Elisabet. Nga ta'a te'efou gila iiria ngaia 'e 'ato no'o fana 'ani to'o na ta wela. Tafe'ua ngaia 'e koko'o no'o, tala'ina lo'oo ngaia 'e guru'a ma ka nana'i no'o suria ono singari.
36 E Isabel, tua parenta, igualmente concebeu um filho na sua velhice, sendo este já o sexto mês para aquela que diziam ser estéril.
37 Tofuna te'efuta 'ola 'ame 'ato mola fana God.”
37 Porque para Deus não haverá impossíveis em todas as suas promessas.
38 Ma ni Meri ka fata 'ilo'oo, “Nau ku siria 'ola lo'oo 'i'oo iiria fagu 'ani lau kwala'imori no'o mai fagu, tofuna nau nga geni ni taunga'inga na God.” Alata ni Meri ngaia 'e fata 'ilo'oo mola, nga enselo ka leka no'o fa'asia.
38 Então, disse Maria: Aqui está a serva do Senhor; que se cumpra em mim conforme a tua palavra. E o anjo se ausentou dela.
39 Nga alata no'ona, ni Meri 'e sasari ma ka leka 'afe'aferu no'o fana te'e fanua 'e lalau 'i fataia na gule'e lefu 'i Judea.
39 Naqueles dias, dispondo-se Maria, foi apressadamente à região montanhosa, a uma cidade de Judá,
40 Alata ngaia 'e nigi, ngaia 'e ru'u 'i 'ifi ala Sekaraea, maka fata le'ale'a fana ni Elisabet.
40 entrou na casa de Zacarias e saudou Isabel.
41 Ma alata ni Elisabet 'e longoa nga fatalana ni Meri, nga wela ne'e guru'a 'ania 'e lebe ma ka 'asu no'o 'i 'ubulana. Ma nga Anoe 'ola Abu ka sifo fafia ni Elisabet,
41 Ouvindo esta a saudação de Maria, a criança lhe estremeceu no ventre; então, Isabel ficou possuída do Espírito Santo.
42 ma ngaia ka fata ba'ita 'ilo'oo, “Nga kwai'ofeinga famu 'e riufia ni noni te'efou, ma nga kwai'ofeinga la'u fana nga wela lo'oo 'i'oo guru'a 'ania.
42 E exclamou em alta voz: Bendita és tu entre as mulheres, e bendito o fruto do teu ventre!
43 'Ola 'e 'utaa na nga 'ola ba'ita lo'oo 'ani lau fagu, nga ga'ia Alafa agu 'e leka mai fana nga agasilagu!
43 E de onde me provém que me venha visitar a mãe do meu Senhor?
44 Tofuna alata 'inau ku longoa mola nga alafuunga amu, nga wela lo'oo 'inau ku guru'a 'ania 'e 'idu kwairiu no'o 'ubulagu, tofuna ngaia 'e malale'a ba'ita.
44 Pois, logo que me chegou aos ouvidos a voz da tua saudação, a criança estremeceu de alegria dentro de mim.
45 Nga kwai'ofeinga famu tofuna 'i'oo fito'o ana nga fatalana God famu te'e lau!”
45 Bem-aventurada a que creu, porque serão cumpridas as palavras que lhe foram ditas da parte do Senhor.
46 Ma ni Meri ka fata 'ilo'oo,
46 Então, disse Maria: A minha alma engrandece ao Senhor,
47 ma nga mangogu 'e malale'a suria God 'e fa'amoori nau.
47 e o meu espírito se alegrou em Deus, meu Salvador,
48 Nau ku nguu tafea God,
48 porque contemplou na humildade da sua serva. Pois, desde agora, todas as gerações me considerarão bem-aventurada,
49 suria ni 'ola ba'ita na God 'e agea fagu 'ania tegelangaa ana te'efou.
49 porque o Poderoso me fez grandes coisas. Santo é o seu nome.
50 Ngaia 'e faate'enia kwaimanadainga aana
50 A sua misericórdia vai de geração em geração sobre os que o temem.
51 Ngaia 'e tagwala nga nimana ne'e tegela'a ba'ita,
51 Agiu com o seu braço valorosamente; dispersou os que, no coração, alimentavam pensamentos soberbos.
52 Ngaia ka fa'asifoa nga ta'a ba'ita fa'asia nga tegelangaa aaga,
52 Derribou do seu trono os poderosos e exaltou os humildes.
53 Ni wane na'a gila molo'u,
53 Encheu de bens os famintos e despediu vazios os ricos.
54 — ausente —
54 Amparou a Israel, seu servo, a fim de lembrar-se da sua misericórdia
55 — ausente —
55 a favor de Abraão e de sua descendência, para sempre, como prometera aos nossos pais.
56 Ni Meri ngaia 'e to'oru fe'enia ni Elisabet suria oru singari, sui ma ngaia bi'i ori na fanua aana.
56 Maria permaneceu cerca de três meses com Isabel e voltou para casa.
57 Nga alata fana ni Elisabet 'ani fa'afuta ngaia 'e nigi no'o, maka fa'afuta te'e wela wane.
57 A Isabel cumpriu-se o tempo de dar à luz, e teve um filho.
58 Ni ta'a ni kwaimaanga aana ma nga ta'a na nga fufutanga aana, gila longoa nga 'ola le'a na'a God ngaia 'e agea fana, ma gila ka malale'a ba'ita fe'enia.
58 Ouviram os seus vizinhos e parentes que o Senhor usara de grande misericórdia para com ela e participaram do seu regozijo.
59 Fiu maa'e gani 'e sui burina futalana wela lo'oori, ma gila ka agea ta'ua nga falafala 'i Jiu fana kwaringa na lofona wela. Ma gila ka siria 'agila fa'alata 'ania ma'a aana la Sekaraea.
59 Sucedeu que, no oitavo dia, foram circuncidar o menino e queriam dar-lhe o nome de seu pai, Zacarias.
60 Tafe'ua, ma ni ga'ia ka fata 'ilo'oo, “Mooru sia fa'alataa mola 'ania lata no'ona! Nga latana la Jon.”
60 De modo nenhum! Respondeu sua mãe. Pelo contrário, ele deve ser chamado João.
61 Ma nga ta'a te'efou gila fata ma gila ka 'ilo'oo, “Te'efuta wane na fufutanga amoo'o 'ame to'o na lata lo'oori.”
61 Disseram-lhe: Ninguém há na tua parentela que tenha este nome.
62 Ma gila ka alafuu 'ania nimaga, ma gila ka kwatea faata'inga fana ma'a aana la Sekaraea, ma gila ka orisia fana lata lo'oo 'e siria 'agila fa'alata 'ania wela lo'oo.
62 E perguntaram, por acenos, ao pai do menino que nome queria que lhe dessem.
63 Ma la Sekaraea ka lalofiga, maka kwaisoe te'e kabe'ola fana giringa, ma ngaia ka giri 'ilo'oo, “Nga latana wela lo'oo la Jon.” Ma ta'a te'efou gila ka 'alefo ba'ita.
63 Então, pedindo ele uma tabuinha, escreveu: João é o seu nome. E todos se admiraram.
64 Ma te'e alata lo'oori la'u mola, nga ngiduna la Sekaraea ka 'ulasi no'o, ma ngaia ka tafea no'o God.
64 Imediatamente, a boca se lhe abriu, e, desimpedida a língua, falava louvando a Deus.
65 Ma nga ta'a lo'oo te'efou na gila ogu mai 'i no'ona, gila ka 'alefo ba'ita, ma nga kwairiinga suria ni 'ola lo'oori ka talo no'o 'i laloana ta'a na'a gila to'oru 'i fataia 'ubulana gule'e lefu 'i Judea.
65 Sucedeu que todos os seus vizinhos ficaram possuídos de temor, e por toda a região montanhosa da Judeia foram divulgadas estas coisas.
66 Ma nga ta'a te'efou na gila longoa 'ola lo'oori, gila ka manata suria, ma gila ka fata 'ilo'oo, “Nga wela lo'oo te'e lau fana wane 'utaa lo'oo?” Gila fata 'ilo'oo, suria gila su'aai nga tegelangaa ana God 'e to'oru fe'enia wela lo'oori.
66 Todos os que as ouviram guardavam-nas no coração, dizendo: Que virá a ser, pois, este menino? E a mão do Senhor estava com ele.
67 Ma nga Anoe 'ola Abu ka fa'afongua no'o la Sekaraea mama'a ala Jon, ma la Sekaraea ka foule'enia nga fatalana God ma ka fata 'ilo'oo,
67 Zacarias, seu pai, cheio do Espírito Santo, profetizou, dizendo:
68 “'Agoru tafea God lo'oo,
68 Bendito seja o Senhor, Deus de Israel, porque visitou e redimiu o seu povo,
69 Ngaia 'e kwatea mai fadauru te'e wane kwaifa'amooringa ne'e to'o na tegelangaa ba'ita,
69 e nos suscitou plena e poderosa salvação na casa de Davi, seu servo,
70 Ngaia 'e fataarunga'i mai fadauru na ni 'ola lo'oo,
70 como prometera, desde a antiguidade, por boca dos seus santos profetas,
71 fana 'ani fa'amoori dauru fa'asia nga marimae adauru ma fa'asia nga tegelangaa na ta'a na'a gila aga mani adauru.
71 para nos libertar dos nossos inimigos e das mãos de todos os que nos odeiam;
72 Ngaia ka fataarunga'i mai 'ani faate'enia nga kwailaeta'afiinga aana fana wawarifu dauru,
72 para usar de misericórdia com os nossos pais e lembrar-se da sua santa aliança
73 Ngaia ka fataarunga'i fana wawarifu dauru la Ebraham
73 e do juramento que fez a Abraão, o nosso pai,
74 na'a ngaia te'e lafu 'adauru fa'asia nga marimae adauru,
74 de conceder-nos que, livres das mãos de inimigos, o adorássemos sem temor,
75 ma fana 'aguru to'oru 'ani abu maka odo fana gani mai gani.”
75 em santidade e justiça perante ele, todos os nossos dias.
76 Ma la Sekaraea ka fata 'ilo'oo fana wela aana la Jon,
76 Tu, menino, serás chamado profeta do Altíssimo, porque precederás o Senhor, preparando-lhe os caminhos,
77 Ma to'o kwairii fana ta'a aana
77 para dar ao seu povo conhecimento da salvação, no redimi-lo dos seus pecados,
78 Suria God adauru, ngaia wane fana kwailaeta'afiinga adauru.
78 graças à entranhável misericórdia de nosso Deus, pela qual nos visitará o sol nascente das alturas,
79 nga wane ni kwaifa'amooringa adauru 'e nigi mai fa'asia God fe'enia lalanga
79 para alumiar os que jazem nas trevas e na sombra da morte, e dirigir os nossos pés pelo caminho da paz.
80 Ma wela lo'oo la Jon 'e ba'ita no'o, ma ka tegela'a na Anoe 'ola Abu. Ma alata ngaia 'e ba'ita no'o, ngaia 'e leka maka nana'i 'ubulana gule'e lefu langalanga, leleka maka nigi na gani ngaia 'e faata'i fana ta'a 'i Israel.
80 O menino crescia e se fortalecia em espírito. E viveu nos desertos até ao dia em que havia de manifestar-se a Israel.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.