Lucas 1

Fatalana God (KWD) vs ARC

Sair da comparação
ARC Almeida Revista e Corrigida 2009
1 Kwe Teofilas, nga ta'a 'e aula gila di'aia giringa suria ni 'ola lo'oo te'efou na'a la Jisas ngaia 'e agea 'i laloadauru.
1 Tendo, pois, muitos empreendido pôr em ordem a narração dos fatos que entre nós se cumpriram,
2 Gila giri suria ni 'ola na'a 'imeeru meru longoa fa'asia nga ta'a na'a gila agasia ni 'ola lo'oori ne'e lau, ma gila ka kwairii la'u suria nga Kwairiinga Le'a lo'oo.
2 segundo nos transmitiram os mesmos que os presenciaram desde o princípio e foram ministros da palavra,
3 Ngaia na'a, kwe Teofilas, nau ku manata suria ngaia 'e le'a fana 'aku giri suria ni 'ola lo'oori famu, tofuna 'inau ku aruto'o le'a ai 'ola te'efou, 'ita no'o mai na etalana alafuunga lo'oo.
3 pareceu-me também a mim conveniente descrevê-los a ti, ó excelentíssimo Teófilo, por sua ordem, havendo-me já informado minuciosamente de tudo desde o princípio,
4 Ma 'inau ku giri suria ni 'ola lo'oo fana 'i'oo 'ani su'aai nga to'onga na ni 'ola te'efou na'a gila kwaifa'ananau 'ania famu.
4 para que conheças a certeza das coisas de que já estás informado.
5 Na nga alata la Herod ngaia 'e ba'ita fafia gule'e lefu 'i Judea, te'e fataabu na'a latana la Sekaraea ngaia 'e to'oru na alata no'ona, ma ngaia na wane na fufu'iwane na fataabu gila fa'alata 'ania la Abaeja. Nga noni aana ni Elisabet ngaia 'e futa mai na nga fufutanga na fataabu na gila leka mai fa'asia la Eron, wane futa fe'enia la Moses, nga profet.
5 Existiu, no tempo de Herodes, rei da Judeia, um sacerdote, chamado Zacarias, da ordem de Abias, e cuja mulher era das filhas de Arão; o nome dela era Isabel.
6 Nga abulongaa aga te'efou ngaia 'e odo maka le'a 'i na'ona God, suria gala lo'o 'e iiki suria nga tagi ala God.
6 E eram ambos justos perante Deus, vivendo irrepreensivelmente em todos os mandamentos e preceitos do Senhor.
7 Tafe'ua, ma te'e 'ola momola, ne'e 'amoe agaa'a, gala 'ame to'o na ta wela, tofuna ni Elisabet ngaia 'e 'aiwane. Ma ngaia fe'enia kwaiina la Sekaraea, gaa'a gala koko'o no'o.
7 E não tinham filhos, porque Isabel era estéril, e ambos eram avançados em idade.
8 Te'e gani ngaa'i la Sekaraea ngaia 'e ru'u 'ubulana 'Ifi Abu na God, tofuna alata lo'oori nga alata na oguogunga na nga fataabu la Sekaraea ngaia 'ani agea nga taunga'inga na fataabu.
8 E aconteceu que, exercendo ele o sacerdócio diante de Deus, na ordem da sua turma,
9 Ta'ua nga falafala na fataabu fana eefasilana tani fataabu la'u fana do'ofilana ai 'e si'ini 'e le'a, ne'e 'ilo'oo: Gila ka 'ui 'ania 'ola 'ilaka'u nga daisi fana eefasilana ni dai na te'e agea la'u nga taunga'inga na fataabu fana do'ofilana ai si'inilana 'e le'a 'i fofona uumu ni do'ofinga 'ubulana 'Ifi Abu na God. Alata lo'oori, gila ka firia la Sekaraea, ma ngaia ka ru'u 'i 'ubulana 'Ifi Abu na God lo'oo,
9 segundo o costume sacerdotal, coube-lhe em sorte entrar no templo do Senhor para oferecer o incenso.
10 ma ni ta'a 'e aula na gila to'oru 'i maa, gila ka fo'a na alata ne'e do'ofia nga 'ola 'e le'a lo'oori.
10 E toda a multidão do povo estava fora, orando, à hora do incenso.
11 Ma te'e enselo na God ka faata'i fala Sekaraea, ma ngaia 'e ula 'i gula le'a na uumu ni do'ofinga lo'oo.
11 Então, um anjo do Senhor lhe apareceu, posto em pé, à direita do altar do incenso.
12 Alata la Sekaraea ngaia 'e agasia nga enselo lo'oo, ngaia ka lebe maka ma'u ba'ita.
12 E Zacarias, vendo- o, turbou-se, e caiu temor sobre ele.
13 Tafe'ua, ma nga enselo lo'oori ka fata 'ilo'oo fana, “Sekaraea, 'i'oo sia ma'u mola! God ngaia 'e longoa nga fo'anga amu, ma nga noni amu ni Elisabet te'e fa'afuta te'e wela wane, ma 'i'oo to'o fa'alata 'ania la Jon.
13 Mas o anjo lhe disse: Zacarias, não temas, porque a tua oração foi ouvida, e Isabel, tua mulher, dará à luz um filho, e lhe porás o nome de João.
14 Ma 'i'oo to'o malale'a ba'ita, ma nga ta'a 'e aula la'u mola, tagila malale'a na alata lo'oo ngaia te'e futa mai ai!
14 E terás prazer e alegria, e muitos se alegrarão no seu nascimento,
15 Tofuna ngaia nga wane taringa'i 'i maana God. Ngaia 'e sia go'ufia mola waeni ma nga bia. Ma nga alata ngaia 'e futa mai, nga Anoe 'ola Abu te'e nana'i no'o fe'enia.
15 porque será grande diante do Senhor, e não beberá vinho, nem bebida forte, e será cheio do Espírito Santo, já desde o ventre de sua mãe.
16 Ngaia te'e orite'enia mai nga ta'a 'e aula 'i Israel te'ana Alafa nga God aaga.
16 E converterá muitos dos filhos de Israel ao Senhor, seu Deus,
17 Ma ngaia te'e leka mai 'i na'o na Kraes, ma te'e tegela'a 'ilaka'u la Elaeja nga profet. Ni dai na gila orisu'usu'u 'i laloaga, ngaia te'e oguga la'u, nga mama'a ma ni wela aana, tagila aile'a faga kwairiu. Ma ngaia te'e lamadu'aa manatana nga ta'a ne'e abulo'o, fana 'agila funi'oo le'a. Ma ngaia te'e sasari agau na nga ta'a fana nga Kraes, fana 'agila mamamania nga nigilana mai.”
17 e irá adiante dele no espírito e virtude de Elias, para converter o coração dos pais aos filhos e os rebeldes, à prudência dos justos, com o fim de preparar ao Senhor um povo bem disposto.
18 Ma tofuna la Sekaraea 'e fitala mola, ngaia ka fata 'ilo'oo fana enselo lo'oori, “Nau taku su'a 'utaa na 'ola lo'oo na te'e lau? Suria nau fe'enia noni agu, mele koko'o te'efou no'o.”
18 Disse, então, Zacarias ao anjo: Como saberei isso? Pois eu já sou velho, e minha mulher, avançada em idade.
19 Ma nga enselo ngaia 'e lamadu'aa ma ka fata 'ilo'oo: “Nau la Gebriel na'a nau ku to'oru firi fe'enia God. Ma God lo'oo 'e usunge'eni nau mai, fana 'aku alafuu fe'eni'o, ma 'inau 'aku kwairii te'amu na nga kwairiinga le'a lo'oo.
19 E, respondendo o anjo, disse-lhe: Eu sou Gabriel, que assisto diante de Deus, e fui enviado a falar-te e dar-te estas alegres novas.
20 Ma tofuna 'i'oo 'ame fito'o na fatalagu, nga ngiduna te'e gelo, mai 'i'oo sia alafuu tafa mola leleka ma ka nigi na alata na 'ola 'inau ku kwairii 'ania famu 'ani lau kwala'imori. Ma ni 'ola lo'oo tagila lau ai.”
20 Todavia ficarás mudo e não poderás falar até ao dia em que estas coisas aconteçam, porquanto não creste nas minhas palavras, que a seu tempo se hão de cumprir.
21 Na alata no'ona nga ta'a na gila to'oru mamamania la Sekaraea lo'oo, gila ka 'alefo ba'ita, suria ngaia 'e to'oru aburu mai 'i 'ubulana 'Ifi Abu na God.
21 E o povo estava esperando a Zacarias e maravilhava-se de que tanto se demorasse no templo.
22 Ma alata la Sekaraea ngaia 'e leka mai 'i maa te'ana ta'a lo'oori, nga ngiduna 'e gelo no'o, ma ngaia 'ame alafuu no'o fe'enia nga ta'a lo'oori. Sui ma ta'a lo'oo te'efou, gila ka manata 'ilo'oo no'o: “Kwala'imori ba'ita, ngaia 'e agasia nga faata'inga 'i 'ubulana 'Ifi Abu na God.” Tofuna na ngiduna 'e gelo no'o, ngaia ka alafuu mola 'ania nimana fana ta'a.La Sekaraea 'e ru'u mai fa'asia nga 'Ifi Abu na God.|alt="Zechariah" src="CN01603b.tif" size="col" copy="CN" ref="1:5-22"
22 E, saindo ele, não lhes podia falar; e entenderam que tivera alguma visão no templo. E falava por acenos e ficou mudo.
23 Ma nga alata aana fana taunga'inga 'ubulana 'Ifi Abu na God ngaia 'e sui no'o, la Sekaraea bi'i ori la'u fani 'ifi aana.
23 E sucedeu que, terminados os dias de seu ministério, voltou para sua casa.
24 Ma ngaia 'ame aburu mola 'i burina, ma noni aana ni Elisabet 'e guru'a no'o, mai suria nima singari na'a, ngaia 'ame riu kwairiu no'o 'i maa fa'asia 'ifi agaa'a,
24 E, depois daqueles dias, Isabel, sua mulher, concebeu e, por cinco meses, se ocultou, dizendo:
25 ma ngaia ka fata 'ilo'oo, “Alata lo'oo, God ngaia 'e kwaibooni no'o agu, maka lafu nau no'o fa'asia maila nga laka'u 'inau ku to'oru mai ai maana ta'a 'e aula.”
25 Assim me fez o Senhor, nos dias em que atentou em mim, para destruir o meu opróbrio entre os homens.
26 Alata ni Elisabet ngaia 'e guru'a maka nana'i no'o suria ono singari, God 'e kwatea mai enselo Gebriel fana te'e fanua 'ubulana gule'e lefu 'i Galili na'a gila iiria 'i Nasaret.
26 E, no sexto mês, foi o anjo Gabriel enviado por Deus a uma cidade da Galileia, chamada Nazaré,
27 Ngaia 'e ngaria mai te'e alafuunga fana te'e wela geni laari'i na gila arufafia fana wane na latana la Josef, fana 'ani feea. La Josef ngaia 'e futa mai orioritana nga fufutanga ala Defete nga kiingi. Nga latana laari'i lo'oori ni Meri.
27 a uma virgem desposada com um varão cujo nome era José, da casa de Davi; e o nome da virgem era Maria.
28 Nga enselo ngaia 'e leka mai, ma ka fata 'ilo'oo fana, “Asua le'a kau! God ngaia 'e to'oru fe'eni'o maka nanamate'eni'o!”
28 E, entrando o anjo onde ela estava, disse: Salve, agraciada; o Senhor é contigo; bendita és tu entre as mulheres.
29 Alata ni Meri 'e longoa nga fatalana enselo lo'oori, nga manatangaa 'e nonifii, ma ngaia ka kwailo'ofia nga fa'afolaasilana nga alafuunga lo'oori na enselo ngaia 'e iiria fana.
29 E, vendo- o ela, turbou-se muito com aquelas palavras e considerava que saudação seria esta.
30 Sui ma enselo ka fata 'ilo'oo la'u fana, “Meri 'ae, 'i'oo sia ma'u mola, tofuna God ngaia 'e kwatea kwai'ofeinga famu.
30 Disse-lhe, então, o anjo: Maria, não temas, porque achaste graça diante de Deus,
31 Tofuna ngaia 'e firi'o, to'o guru'a, ma 'i'oo to'o fa'afuta te'e wela wane, ma to'o fa'alata 'ania la Jisas.
31 E eis que em teu ventre conceberás, e darás à luz um filho, e pôr-lhe-ás o nome de Jesus.
32 Ma ngaia te'e ba'ita, ma tagila fa'alataa 'ania Wela na God ne'e 'inato'o maka ba'ita 'e iiki. God te'e kwatea ngaia 'ani ba'ita fafia ta'a, 'ilaka'u wawarifuna la Defete.
32 Este será grande e será chamado Filho do Altíssimo; e o Senhor Deus lhe dará o trono de Davi, seu pai,
33 Ma ngaia te'e Kiingi fafia nga ta'a 'i Jiu furifuri, ma nga tegelangaa aana 'ato 'ani sui!”
33 e reinará eternamente na casa de Jacó, e o seu Reino não terá fim.
34 Ma ni Meri ka fata 'ilo'oo fana enselo lo'oori, “Nau ku lari'i mola, nau ku 'ame su'asuria 'ua ta wane. 'Utaa ma alafuunga lo'oo 'i'oo iiria fagu te'e lau?”
34 E disse Maria ao anjo: Como se fará isso, visto que não conheço varão?
35 Ma nga enselo lo'oori ngaia 'e lamadu'aa 'ilo'oo, “Nga Anoe 'ola Abu te'e sifo mai fafi'o, ma nga tegelangaa na God ne'e 'inato'o maka ba'ita 'e iiki te'e nana'i fe'eni'o. Tofuna 'i ngaia nga wela 'e abu lo'oori, tagila fa'alata 'ania nga Wela ala God.
35 E, respondendo o anjo, disse-lhe: Descerá sobre ti o Espírito Santo, e a virtude do Altíssimo te cobrirá com a sua sombra; pelo que também o Santo, que de ti há de nascer, será chamado Filho de Deus.
36 'I'oo su'a na noni futangamu ni Elisabet. Nga ta'a te'efou gila iiria ngaia 'e 'ato no'o fana 'ani to'o na ta wela. Tafe'ua ngaia 'e koko'o no'o, tala'ina lo'oo ngaia 'e guru'a ma ka nana'i no'o suria ono singari.
36 E eis que também Isabel, tua prima, concebeu um filho em sua velhice; e é este o sexto mês para aquela que era chamada estéril.
37 Tofuna te'efuta 'ola 'ame 'ato mola fana God.”
37 Porque para Deus nada é impossível.
38 Ma ni Meri ka fata 'ilo'oo, “Nau ku siria 'ola lo'oo 'i'oo iiria fagu 'ani lau kwala'imori no'o mai fagu, tofuna nau nga geni ni taunga'inga na God.” Alata ni Meri ngaia 'e fata 'ilo'oo mola, nga enselo ka leka no'o fa'asia.
38 Disse, então, Maria: Eis aqui a serva do Senhor; cumpra-se em mim segundo a tua palavra. E o anjo ausentou-se dela.
39 Nga alata no'ona, ni Meri 'e sasari ma ka leka 'afe'aferu no'o fana te'e fanua 'e lalau 'i fataia na gule'e lefu 'i Judea.
39 E, naqueles dias, levantando-se Maria, foi apressada às montanhas, a uma cidade de Judá,
40 Alata ngaia 'e nigi, ngaia 'e ru'u 'i 'ifi ala Sekaraea, maka fata le'ale'a fana ni Elisabet.
40 e entrou em casa de Zacarias, e saudou a Isabel.
41 Ma alata ni Elisabet 'e longoa nga fatalana ni Meri, nga wela ne'e guru'a 'ania 'e lebe ma ka 'asu no'o 'i 'ubulana. Ma nga Anoe 'ola Abu ka sifo fafia ni Elisabet,
41 E aconteceu que, ao ouvir Isabel a saudação de Maria, a criancinha saltou no seu ventre; e Isabel foi cheia do Espírito Santo,
42 ma ngaia ka fata ba'ita 'ilo'oo, “Nga kwai'ofeinga famu 'e riufia ni noni te'efou, ma nga kwai'ofeinga la'u fana nga wela lo'oo 'i'oo guru'a 'ania.
42 e exclamou com grande voz, e disse: Bendita és tu entre as mulheres, e é bendito o fruto do teu ventre!
43 'Ola 'e 'utaa na nga 'ola ba'ita lo'oo 'ani lau fagu, nga ga'ia Alafa agu 'e leka mai fana nga agasilagu!
43 E de onde me provém isso a mim, que venha visitar-me a mãe do meu Senhor?
44 Tofuna alata 'inau ku longoa mola nga alafuunga amu, nga wela lo'oo 'inau ku guru'a 'ania 'e 'idu kwairiu no'o 'ubulagu, tofuna ngaia 'e malale'a ba'ita.
44 Pois eis que, ao chegar aos meus ouvidos a voz da tua saudação, a criancinha saltou de alegria no meu ventre.
45 Nga kwai'ofeinga famu tofuna 'i'oo fito'o ana nga fatalana God famu te'e lau!”
45 Bem-aventurada a que creu, pois hão de cumprir-se as coisas que da parte do Senhor lhe foram ditas!
46 Ma ni Meri ka fata 'ilo'oo,
46 Disse, então, Maria: A minha alma engrandece ao Senhor,
47 ma nga mangogu 'e malale'a suria God 'e fa'amoori nau.
47 e o meu espírito se alegra em Deus, meu Salvador,
48 Nau ku nguu tafea God,
48 porque atentou na humildade de sua serva; pois eis que, desde agora, todas as gerações me chamarão bem-aventurada.
49 suria ni 'ola ba'ita na God 'e agea fagu 'ania tegelangaa ana te'efou.
49 Porque me fez grandes coisas o Poderoso; e Santo é o seu nome.
50 Ngaia 'e faate'enia kwaimanadainga aana
50 E a sua misericórdia é de geração em geração sobre os que o temem.
51 Ngaia 'e tagwala nga nimana ne'e tegela'a ba'ita,
51 Com o seu braço, agiu valorosamente, dissipou os soberbos no pensamento de seu coração,
52 Ngaia ka fa'asifoa nga ta'a ba'ita fa'asia nga tegelangaa aaga,
52 depôs dos tronos os poderosos e elevou os humildes;
53 Ni wane na'a gila molo'u,
53 encheu de bens os famintos, despediu vazios os ricos,
54 — ausente —
54 e auxiliou a Israel, seu servo, recordando-se da sua misericórdia
55 — ausente —
55 (como falou a nossos pais) para com Abraão e sua posteridade, para sempre.
56 Ni Meri ngaia 'e to'oru fe'enia ni Elisabet suria oru singari, sui ma ngaia bi'i ori na fanua aana.
56 E Maria ficou com ela quase três meses e depois voltou para sua casa.
57 Nga alata fana ni Elisabet 'ani fa'afuta ngaia 'e nigi no'o, maka fa'afuta te'e wela wane.
57 E completou-se para Isabel o tempo de dar à luz, e teve um filho.
58 Ni ta'a ni kwaimaanga aana ma nga ta'a na nga fufutanga aana, gila longoa nga 'ola le'a na'a God ngaia 'e agea fana, ma gila ka malale'a ba'ita fe'enia.
58 E os seus vizinhos e parentes ouviram que tinha Deus usado para com ela de grande misericórdia e alegraram-se com ela.
59 Fiu maa'e gani 'e sui burina futalana wela lo'oori, ma gila ka agea ta'ua nga falafala 'i Jiu fana kwaringa na lofona wela. Ma gila ka siria 'agila fa'alata 'ania ma'a aana la Sekaraea.
59 E aconteceu que, ao oitavo dia, vieram circuncidar o menino e lhe chamavam Zacarias, o nome de seu pai.
60 Tafe'ua, ma ni ga'ia ka fata 'ilo'oo, “Mooru sia fa'alataa mola 'ania lata no'ona! Nga latana la Jon.”
60 E, respondendo sua mãe, disse: Não, porém será chamado João.
61 Ma nga ta'a te'efou gila fata ma gila ka 'ilo'oo, “Te'efuta wane na fufutanga amoo'o 'ame to'o na lata lo'oori.”
61 E disseram-lhe: Ninguém há na tua parentela que se chame por este nome.
62 Ma gila ka alafuu 'ania nimaga, ma gila ka kwatea faata'inga fana ma'a aana la Sekaraea, ma gila ka orisia fana lata lo'oo 'e siria 'agila fa'alata 'ania wela lo'oo.
62 E perguntaram, por acenos, ao pai como queria que lhe chamassem.
63 Ma la Sekaraea ka lalofiga, maka kwaisoe te'e kabe'ola fana giringa, ma ngaia ka giri 'ilo'oo, “Nga latana wela lo'oo la Jon.” Ma ta'a te'efou gila ka 'alefo ba'ita.
63 E, pedindo ele uma tabuinha de escrever, escreveu, dizendo: O seu nome é João. E todos se maravilharam.
64 Ma te'e alata lo'oori la'u mola, nga ngiduna la Sekaraea ka 'ulasi no'o, ma ngaia ka tafea no'o God.
64 E logo a boca se lhe abriu, e a língua se lhe soltou; e falava, louvando a Deus.
65 Ma nga ta'a lo'oo te'efou na gila ogu mai 'i no'ona, gila ka 'alefo ba'ita, ma nga kwairiinga suria ni 'ola lo'oori ka talo no'o 'i laloana ta'a na'a gila to'oru 'i fataia 'ubulana gule'e lefu 'i Judea.
65 E veio temor sobre todos os seus vizinhos, e em todas as montanhas da Judeia foram divulgadas todas essas coisas.
66 Ma nga ta'a te'efou na gila longoa 'ola lo'oori, gila ka manata suria, ma gila ka fata 'ilo'oo, “Nga wela lo'oo te'e lau fana wane 'utaa lo'oo?” Gila fata 'ilo'oo, suria gila su'aai nga tegelangaa ana God 'e to'oru fe'enia wela lo'oori.
66 E todos os que as ouviam as conservavam em seu coração, dizendo: Quem será, pois, este menino? E a mão do Senhor estava com ele.
67 Ma nga Anoe 'ola Abu ka fa'afongua no'o la Sekaraea mama'a ala Jon, ma la Sekaraea ka foule'enia nga fatalana God ma ka fata 'ilo'oo,
67 E Zacarias, seu pai, foi cheio do Espírito Santo e profetizou, dizendo:
68 “'Agoru tafea God lo'oo,
68 Bendito o Senhor, Deus de Israel, porque visitou e remiu o seu povo!
69 Ngaia 'e kwatea mai fadauru te'e wane kwaifa'amooringa ne'e to'o na tegelangaa ba'ita,
69 E nos levantou uma salvação poderosa na casa de Davi, seu servo,
70 Ngaia 'e fataarunga'i mai fadauru na ni 'ola lo'oo,
70 como falou pela boca dos seus santos profetas, desde o princípio do mundo,
71 fana 'ani fa'amoori dauru fa'asia nga marimae adauru ma fa'asia nga tegelangaa na ta'a na'a gila aga mani adauru.
71 para nos livrar dos nossos inimigos e das mãos de todos os que nos aborrecem
72 Ngaia ka fataarunga'i mai 'ani faate'enia nga kwailaeta'afiinga aana fana wawarifu dauru,
72 e para manifestar misericórdia a nossos pais, e para lembrar-se do seu santo concerto
73 Ngaia ka fataarunga'i fana wawarifu dauru la Ebraham
73 e do juramento que jurou a Abraão, nosso pai,
74 na'a ngaia te'e lafu 'adauru fa'asia nga marimae adauru,
74 de conceder-nos que, libertados das mãos de nossos inimigos, o servíssemos sem temor,
75 ma fana 'aguru to'oru 'ani abu maka odo fana gani mai gani.”
75 em santidade e justiça perante ele, todos os dias da nossa vida.
76 Ma la Sekaraea ka fata 'ilo'oo fana wela aana la Jon,
76 E tu, ó menino, serás chamado profeta do Altíssimo, porque hás de ir ante a face do Senhor, a preparar os seus caminhos,
77 Ma to'o kwairii fana ta'a aana
77 para dar ao seu povo conhecimento da salvação, na remissão dos seus pecados,
78 Suria God adauru, ngaia wane fana kwailaeta'afiinga adauru.
78 pelas entranhas da misericórdia do nosso Deus, com que o oriente do alto nos visitou,
79 nga wane ni kwaifa'amooringa adauru 'e nigi mai fa'asia God fe'enia lalanga
79 para alumiar os que estão assentados em trevas e sombra de morte, a fim de dirigir os nossos pés pelo caminho da paz.
80 Ma wela lo'oo la Jon 'e ba'ita no'o, ma ka tegela'a na Anoe 'ola Abu. Ma alata ngaia 'e ba'ita no'o, ngaia 'e leka maka nana'i 'ubulana gule'e lefu langalanga, leleka maka nigi na gani ngaia 'e faata'i fana ta'a 'i Israel.
80 E o menino crescia, e se robustecia em espírito, e esteve nos desertos até ao dia em que havia de mostrar-se a Israel.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.