Lucas 16

Tabo Aramia NT (KNV_ARA) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ba꞉bene Ya꞉suti ebe ta꞉matapa꞉tamo na꞉goiya꞉, “Eta ko dubuti eta dubu bihati ebeno ilina hiliyonomo hidamo kulamelemenama꞉. Ba꞉bene komo hegela hiliyonomo da꞉petohui, komo tawakaluba꞉te ba꞉be dogodogo dubu na꞉pega꞉lamiya꞉, ‘Numa꞉, ama꞉le dihati ba꞉be okodawate amia꞉no ilina pilo gabodo ba puwate ba꞉bo newatulatelenako.’
1 Jesus disse também a seus discípulos: Havia um homem rico que tinha um administrador. Este lhe foi denunciado de ter dissipado os seus bens.
2 “Ba꞉ba tetelo ko dubuti ebeno okodawa ka꞉miti ebetamo na꞉goi, ‘Na ka꞉lo dulimo, ba꞉be komo kebanala꞉ka꞉? Ama꞉le naeno oko ba owatina kebako kuba dododilinama꞉, wadiyala ama꞉ ba꞉bi komokomo hiliyonomo amia꞉no oko bukalo hidamo netuputupuilamete ba꞉bo nadahiya꞉ nale kiya꞉tawama꞉. Mabu ama꞉ modoboha꞉ naeno ilina ulamedawama꞉ eda꞉, ba꞉bema꞉ ama꞉ ka꞉lo oko kekelamema꞉na꞉ta.’
2 Ele chamou o administrador e lhe disse: Que é que ouço dizer de ti? Presta contas da tua administração, pois já não poderás administrar meus bens.
3 “Ba꞉bene ba꞉be okodawate ebeno oko habamo ba to tepo ipuwalo na꞉negoi, ‘Ko dubuti naeno oko a꞉duhimi, ba꞉bema꞉ na keba ka꞉na na꞉kewagelemo? Na ubihinola siwi aligili oko owati, na helohenola. Ba꞉gala na tawakaluba꞉tamo manima꞉ da꞉toetoemo na kohilopoma꞉nemo.
3 O administrador refletiu então consigo: Que farei, visto que meu patrão me tira o emprego? Lavrar a terra? Não o posso. Mendigar? Tenho vergonha.
4 Ehe, na iya꞉tawala! Naeno namutudawa ha꞉da ba amihome komo tawakalubi naeno mabulubima꞉ komidilima꞉nemo. Nale ba꞉ba ka꞉na dododimo, naeno okone uluhuku tetelo ba꞉bi mabuluba꞉te naeno modoboha꞉ komokomo ipuwalo kalakalago bowalubininakomena꞉.’
4 Já sei o que fazer, para que haja quem me receba em sua casa, quando eu for despedido do emprego.
5 “Ba꞉bema꞉ ba꞉ba tetelo ebete ebeno namutudawa ha꞉da ba꞉ma ka꞉na amihomi. Puya꞉te ba꞉be ko dubutamo mani huiyahaleheno, ebete ibi hiliyonomo ka꞉lamiti dopodawatamo na꞉goi, ‘Ama꞉ naeno namutudawatamo kebako mani kahuiyaha꞉?’
5 Chamou, pois, separadamente a cada um dos devedores de seu patrão e perguntou ao primeiro: Quanto deves a meu patrão?
6 “Ebete na꞉goi, ‘Nale 100 dolomo aloeno beyaduwatimo, nale kahuiyaha꞉.’ “Ba꞉bene ko dubuino ilina ulamedawate ebetamo na꞉goi, ‘Mola, ama꞉le duwati ba꞉be pepa. Ama꞉le 100 kuititi egebolete huiyatiya 50 dolomo na꞉miya꞉ta꞉.’
6 Ele respondeu: Cem medidas de azeite. Disse-lhe: Toma a tua conta, senta-te depressa e escreve: cinqüenta.
7 “Ba꞉bene ebete eta tetedawatamo na꞉goi, ‘Ama꞉ kebako mani kahuiyaha꞉?’ “Ebete na꞉huiyui, ‘Nale 1,000 witi-laisa baikaduwatimo, nale kahuiyaha꞉.’ “Ba꞉bene ko dubuino ilina ulamedawate ebetamo na꞉goi, ‘Mola, ama꞉le duwati ba꞉be pepa. Ama꞉le 1,000 kuititi egebolete huiyatiya 800 baika na꞉miya꞉ta꞉.’ Ba꞉bene ko dubuino ilina ulamedawate huiyahaleha꞉pi hiliyonomatamo ba꞉ma ka꞉na goenakui, iyo, ebete ba꞉moe ba꞉be gabodo ebeno namutudawa ha꞉da ba amihome komo hiliyonomo tawakalubi ebeno mabulubima꞉ ba꞉ dito midili.
7 Depois perguntou ao outro: Tu, quanto deves? Respondeu: Cem medidas de trigo. Disse-lhe o administrador: Toma os teus papéis e escreve: oitenta.
8 “Galane ko dubuti ebeno ilina ulamedawoeno ododi komo iya꞉tawate na꞉goi, ‘Ehe, ebe bada mulu kodawala꞉ka꞉! Ebete na ba kubahiname ebe ha꞉kiya ebe bowalubi.’” Ba꞉bene Ya꞉suti ebeno iya꞉tulame uwino ipuwa ba꞉ma ka꞉na hawakalimiya꞉, “Ba꞉moe hopolo hibima꞉ midiha꞉ tawakaluba꞉te mulunomoma꞉ ba eda꞉hana ibino mana꞉mo hiya꞉hiya꞉ komokomo bododilinaka ibi kowalubilinama꞉. Huiyatiya alo ipuwalo demedehona ba꞉bi tawakaluba꞉te komo tetelo mulu ukui emalagidoloheno ibi ha꞉kiya ibino mana꞉mo ibi kowalubilinaha꞉.
8 E o proprietário admirou a astúcia do administrador, porque os filhos deste mundo são mais prudentes do que os filhos da luz no trato com seus semelhantes.
9 Nale la꞉ begoelamemata, wadiyala la꞉ ba꞉moe hopoeno mana꞉mo tawakalubi la꞉eno mabulubima꞉ na꞉midilinala꞉, ba꞉bema꞉ la꞉eno ha꞉laha tetelo ba꞉moe hopoeno ilina da꞉wiboholamemena꞉, Godokono Hunu Habalo la꞉eno mabuluba꞉te la꞉ atumu kalakalago kuwatema꞉na꞉ta.
9 Eu vos digo: fazei-vos amigos com a riqueza injusta, para que, no dia em que ela vos faltar, eles vos recebam nos tabernáculos eternos.
10 “Ba꞉ hibila, kebe lumagiti deha꞉poto komo hidamo dododimini, ebete ko komo atumu hidamo kakododima꞉ne, ba꞉gala ebete deha꞉poto komo ipuwalo ha꞉da damihomene, ebete ko komo ipuwalo atumu ha꞉da kakamihoma꞉ne.
10 Aquele que é fiel nas coisas pequenas será também fiel nas coisas grandes. E quem é injusto nas coisas pequenas, sê-lo-á também nas grandes.
11 Ba꞉bema꞉ la꞉ ba꞉moe hopolo la꞉eno ilina tuputupu gabodo ulamenaheno, Hunu Habalo da꞉pola꞉na ba꞉bi hidohido komo Godote la꞉tamo a꞉kikalamehola꞉mena꞉ta,
11 Se, pois, não tiverdes sido fiéis nas riquezas injustas, quem vos confiará as verdadeiras?
12 ba꞉gala la꞉le komopino ilina tuputupu gabodo ulamelelamenaheno, eta dawate la꞉eno ilinanomo la꞉tamo a꞉kikalamehola꞉mena꞉ta!
12 E se não fostes fiéis no alheio, quem vos dará o que é vosso?
13 “Ba꞉gala ba꞉moe ba꞉ eta komola, lumagiti netewa gawadubatamo okodawama꞉ eda꞉ modoboha꞉. Ebete ba꞉ba ka꞉na dewagelemene etatamo ba maubana eta malemalelo bemalagidolonamene, ba꞉gala ebete etatamo ba utina eta ubiha꞉ma꞉ beda꞉namene. Ba꞉bema꞉ ama꞉ ba꞉ atumu, Godotamo ba꞉gala manitamo kapiya tetelo papamiwata modoboha꞉.”
13 Nenhum servo pode servir a dois senhores: ou há de odiar a um e amar o outro, ou há de aderir a um e desprezar o outro. Não podeis servir a Deus e ao dinheiro.
14 Yu tawakalubi ipuwalo Pa꞉lisi kapiyuimipa꞉te mani konomamo emalagidolenama꞉, ba꞉bema꞉ komo iba꞉te Ya꞉sukunu tabo uliti ebe na꞉walititiya꞉.
14 Ora, ouviam tudo isto os fariseus, que eram avarentos, e zombavam dele.
15 Ba꞉bene Ya꞉suti iba꞉tamo na꞉goiya꞉, “La꞉ tawakalubino holoholo hapulu la꞉eno hunu tama bihiduilamenamata, huiyatiya Godote la꞉eno tepo ipuwa komo iya꞉tawala, mabu tawakaluba꞉te kebe komokomo hunamo ba wadiya꞉paa꞉latele hidohidoma꞉ da꞉ga꞉lana, huiyatiya Godote ba꞉bi komokomo kuba abale niboma꞉ goena.
15 Jesus disse-lhes: Vós procurais parecer justos aos olhos dos homens, mas Deus vos conhece os corações; pois o que é elevado aos olhos dos homens é abominável aos olhos de Deus.
16 “Godote ebeno Tutumu Tabo Moseseko ipuwado tawakaluba꞉tamo dikalamiya꞉ ba꞉gala ebeno ukui hawakalimipa꞉te Bukamo da꞉miya꞉tiya꞉, ba꞉be pakala komoeno tabote pete Yoneko teta꞉mo ba꞉bo puluhukui. Huiyatiya Yoneko tetene tupuimiti Godote Ko Gawadubuma꞉ deda꞉na ba꞉be uli komoeno tabote ba꞉ a꞉pe, ba꞉bene komopa꞉te ba꞉moe Hido Tabo ba olamagimina, komo tawakalubi hiliyonomate uliti ibi ubila Godokono Hido Habamo ibi ha꞉kiya ibino heloamo na꞉pa꞉la꞉ha.
16 A lei e os profetas duraram até João. Desde então é anunciado o Reino de Deus, e cada um faz violência para aí entrar.
17 Ba꞉moe komo ba꞉ hibila. Ba꞉moe hopo ba꞉gala alomo ibino ilinate tete ga꞉ga꞉nomolo ba pola꞉na galane ha꞉kiya kowibohoma꞉na꞉, huiyatiya Godokono Tutumu Tabo hiliyonomo ipuwalo eta madodo deha꞉potonomote a꞉kawibamene, ebeno tabote emedena emedena tetelo bitanamene.”
17 Mais facilmente, porém, passará o céu e a terra do que se perderá uma só letra da lei.
18 Ba꞉bene Ya꞉suti eta tabo bekagoiya꞉, “Kebe dubuti ebeno kamena ibukiti eta da꞉lawemene ebete Godokono holoholo hapulu pilo komo kododima꞉ne, ba꞉gala dubuti ebeno kamena ibukiti, etate ba꞉be kamena da꞉lawemene ebete pilo komo kododima꞉ne.”
18 Todo o que abandonar sua mulher e casar com outra, comete adultério; e quem se casar com a mulher rejeitada, comete adultério também.
19 Ba꞉bene Ya꞉suti ba꞉moe uwi bikiyahuya꞉, “Eta ilina dogodogo dubuti nemedenami, ebete huiya koko kaliko bepupulinakui ba꞉gala tete hiliyonomolo hidohido naha ilina benahanakui,
19 Havia um homem rico que se vestia de púrpura e linho finíssimo, e que todos os dias se banqueteava e se regalava.
20 huiyatiya ebeno genama gigiho tetelo awae dubuti watitanakui, ebeno mahilo Lasalesitila, ebeno apelo kuma kokote pola꞉ma꞉nami.
20 Havia também um mendigo, por nome Lázaro, todo coberto de chagas, que estava deitado à porta do rico.
21 Ebete ilina dogodogo dubuino baa꞉ naha habane hopamo da꞉peguditanakui, ba꞉be baa꞉ ugiugi nahama꞉ ubi nihatitanakui, huiyatiya gahagahate da꞉pelamenakui ebeno kuma ba꞉bo pa꞉loma꞉nalemenakuya꞉.
21 Ele avidamente desejava matar a fome com as migalhas que caíam da mesa do rico... Até os cães iam lamber-lhe as chagas.
22 “Ba꞉bene eta hegelalo awae dubuti da꞉hoi, Godokono nopopa꞉te ebeno gobogobo pelawete Hunu Habamo A꞉ibalahamatamo dito magatuya꞉, huiyatiya ilina dogodogo dubuti da꞉hoi, tawakaluba꞉te ebeno ape pelawete bobamo dito nihatiya꞉.
22 Ora, aconteceu morrer o mendigo e ser levado pelos anjos ao seio de Abraão. Morreu também o rico e foi sepultado.
23 Ba꞉bene ilina dogodogodawate Koe Habalo temeteme ipuwalo ba nemede, muhulunomone negahimite A꞉ibalahamako binumi, Lasalesikoba꞉ da꞉lumutiti.
23 E estando ele nos tormentos do inferno, levantou os olhos e viu, ao longe, Abraão e Lázaro no seu seio.
24 Ba꞉ba tetelo ebete konomamo ba negoewata na꞉goi, ‘Nabiwi A꞉ibalahama! Ama꞉ na malemalenatenelo Lasalesiko na꞉poema꞉. Wadiyala ebete ebeno kokoto nege beyamo adutiti naeno ma꞉lapila na꞉pegibagibuimina, mabu na ba꞉moe Koe Habalo temeteme konomo a꞉pelawemo!’
24 Gritou, então: - Pai Abraão, compadece-te de mim e manda Lázaro que molhe em água a ponta de seu dedo, a fim de me refrescar a língua, pois sou cruelmente atormentado nestas chamas.
25 “Huiyatiya A꞉ibalahamate na꞉goi, ‘Gudu, ama꞉ nemalagidola. Ama꞉le hopo habalo demedenama꞉ ba꞉ba tetelo ama꞉ hidohido ilina bewatenama꞉ta, huiyatiya Lasalesiko kubakuba ilina bewatenami. Ba꞉bema꞉ numa꞉, ka꞉lo ebete hido kalakalago piluta, ama꞉ huiyatiya ko temeteme ipuwalo pilutata.
25 Abraão, porém, replicou: - Filho, lembra-te de que recebeste teus bens em vida, mas Lázaro, males; por isso ele agora aqui é consolado, mas tu estás em tormento.
26 Gudu, ba꞉moe ba꞉ eta komola. Aeno tetetetelo konomo bolagale bitana, ba꞉bema꞉ ale ba꞉moene la꞉tamo pa꞉hiwale gabo puliyala, ba꞉gala la꞉le atamo pa꞉hiwale gabo atumu kitanaha꞉.’
26 Além de tudo, há entre nós e vós um grande abismo, de maneira que, os que querem passar daqui para vós, não o podem, nem os de lá passar para cá.
27 “Ba꞉bene ilina dogodogo dubuti na꞉goi, ‘Nabiwi A꞉ibalahama, nale ama꞉ betoemehomata, ama꞉ naeno nabiwino genamamo Lasalesiko na꞉noemiya꞉,
27 O rico disse: - Rogo-te então, pai, que mandes Lázaro à casa de meu pai, pois tenho cinco irmãos,
28 mabu naeno paibo ekaki ba꞉pola꞉na. Wadiyala ebete iba꞉tamo tote na꞉nikiyahalama꞉mene, iba꞉te ba꞉moe ko temeteme habamo pelamekapoma꞉.’
28 para lhes testemunhar, que não aconteça virem também eles parar neste lugar de tormentos.
29 “A꞉ibalahamate huiyatiya na꞉goi, ‘Ao! Godokono tabote iba꞉godolo bitana, ebete Moseseko ipuwado tawakaluba꞉tamo dikalamiya꞉ ba꞉gala ebeno ukui hawakalimipa꞉te ebeno Bukamo da꞉miya꞉tiya꞉ ba꞉bi koko tabo. Wadiyala iba꞉te ba꞉bi komokomo ulihote Godokono ubi komamo na꞉papamila꞉mena꞉.’
29 Abraão respondeu: - Eles lá têm Moisés e os profetas; ouçam-nos!
30 “Ilina dogodogo dubuti na꞉goi, ‘Ao, Nabiwi A꞉ibalahama! Etate hoene ka꞉ka꞉mo mahigate iba꞉tamo da꞉tomene, iba꞉te ba꞉be hanohano komo umiti ibino kubane ohobila꞉te ukui hiya꞉ma꞉ ba꞉bo komidilima꞉na꞉.’
30 O rico replicou: - Não, pai Abraão; mas se for a eles algum dos mortos, arrepender-se-ão.
31 “A꞉ibalahamate tabo ba huiya na꞉goi, ‘Iba꞉te Moseseko ba꞉gala komo Godokono ukui hawakalimipi dubagodone tabo ulihoheno, eta lumagiti hoene iba꞉tamo da꞉nemahigamene, iba꞉te ba꞉be komo dumimina꞉ ba꞉be lumagino tabo atumu hibima꞉ a꞉kamida꞉mena꞉.’”
31 Abraão respondeu-lhe: - Se não ouvirem a Moisés e aos profetas, tampouco se deixarão convencer, ainda que ressuscite algum dos mortos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.