Lucas 15
Tabo Aramia NT (KNV_ARA) vs BKJ
1 Eta hegelalo ta꞉kese mani ha꞉da amiholo uwatepi ba꞉gala Godokono Tutumu Tabo uwateha꞉pi komo ibi hiliyonomate Ya꞉sutamo pelamiya꞉ ebeno tabo kopulihoma꞉.
1 Então, aproximaram-se dele todos os publicanos e pecadores para ouvi-lo.
2 Ba꞉bene Pa꞉lisi kapiyuimipi ba꞉gala Godokono Tutumu iya꞉tulamepa꞉te ba maubaha na꞉ga꞉luya꞉, “Numa꞉la꞉, ba꞉moe dubuti kuba tawakalubi kalakalago uwatete iba꞉go baa꞉ ba꞉bo nanako!”
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este homem recebe pecadores, e come com eles.
3 Ba꞉bema꞉ Ya꞉suti ba꞉moe iya꞉tulame uwi iba꞉tamo ba꞉ma ka꞉na olamagiya꞉,
3 E ele lhes falou esta parábola, dizendo:
4 “La꞉ ipuwalo eta lumagi ebeno 100 sipi-goegoe da꞉pola꞉ma꞉na, ba꞉bene kapiyate dalatidimini ebete keba ka꞉na na꞉kewagelemene? Iyo, ebete komo 99 sipi-goegoe hido hemo naha bahilo miya꞉palete, eta dalatidi ba꞉be sipi-goe kapiya ohowadinatote konumima꞉ne.
4 Qual de vós é o homem que, tendo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove, e vai atrás da perdida até encontrá-la?
5 Ebete da꞉numimini ba꞉ba tetelo ebete aguti kalakalago komagahema꞉ne.
5 E, tendo-a encontrado, regozijando-se, a põe sobre seus ombros.
6 Ba꞉bene ebete gala genamamo kapete ebeno mabulubi ba꞉gala ebe tamelo demedena, ba꞉bi tawakalubi peka꞉lamiti iba꞉tamo kopegoema꞉ne, ‘La꞉ nago kapimilo na꞉kalakalahala꞉, mabu naeno sipi-goe tumulu dalatidi nale gala a꞉kalawemo!’”
6 E ele chegando em casa, chama os seus amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque eu encontrei a minha ovelha que estava perdida.
7 Ba꞉bema꞉ Ya꞉suti tabo ba꞉ma ka꞉na goiya꞉, “Nale la꞉ begoelamemata, kapiya lumagiti ebeno kubane ohobigate ukui hiya꞉ma꞉ da꞉midimini, ba꞉ba tetelo Godokono Hunu Habalo kalakala konomote kitanama꞉ne. Huiyatiya komo 99 tawakalubi iba꞉te ha꞉kiya ibi tuputupupima꞉ da꞉ga꞉lana, ibi mabuma꞉ Godokono kalakalate hibilo a꞉kitanamene.”
7 Eu vos digo, que assim haverá mais alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove pessoas justas que não necessitam de arrependimento.
8 “Ba꞉gala eta komo ba꞉ma ka꞉nala. Eta kamenoeno ta꞉ni mani da꞉pola꞉ma꞉na, ba꞉bene kapiyate dalatidimini ebe keba ka꞉na na꞉kewagelemene? Ebete ebeno alo pa꞉titi ba꞉gala genama gu hidamo ba moda꞉mida mani ohowadinatote ba꞉bo konumima꞉ne.
8 Ou qual mulher que, tendo dez peças de prata, e perdendo uma peça, não acende a candeia, e varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 Ba꞉bene ebete da꞉lawemene ba꞉ba tetelo ebeno mabulubi ba꞉gala ebe tamelo demedena, ebete ba꞉bi tawakalubi ka꞉lamiti iba꞉tamo kogoema꞉ne, ‘La꞉ nago kapimilo na꞉kalakalahala꞉, mabu dalatidi ba꞉be mani nale gala a꞉kalawemo!’”
9 E, tendo-a encontrado, ela chama as amigas e as vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque encontrei a peça que eu havia perdido.
10 Ba꞉bema꞉ Ya꞉suti tabo ba꞉ma ka꞉na goiya꞉, “Na la꞉ begoelamemata, kapiya lumagiti ebeno kubane ohobigate ukui hiya꞉ma꞉ da꞉midimini, Godokono Hunu Habalo ebeno nopopa꞉te atumu koamo kokalakalahama꞉na꞉.”
10 Assim eu vos digo que há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Ba꞉bene Ya꞉suti eta tabo gala na꞉kagoiya꞉, “Kuhi netewagoeno dubuti nemedenami,
11 E ele disse: Certo homem tinha dois filhos;
12 ba꞉bene amogate ebeno nabiwitamo na꞉goi, ‘Ama꞉le hoe tetelo natamo ikanamema꞉ da꞉goi, ba꞉bi ilina ba꞉gala haka ka꞉lo natamo nikanama꞉.’ Ba꞉ba tetelo nabiwiti ebeno ilina ba꞉gala mani tulituliya anagiya꞉midalelamete ebeno gugudi netewatamo hiya꞉hiya꞉ ba꞉bo ikalameholi.
12 e o mais jovem deles disse ao seu pai: Pai, dá-me a parte dos bens a que tenho direito. E ele dividiu-lhes os seus haveres.
13 “Ba꞉bene amogate hiliyo hegela kalutiha꞉. Ebete nabiwigodone da꞉lawi ba꞉be haka konomo kolowamiti mani lawete muhulu hopamo ba꞉ dito tui, ba꞉bolo ebete daedae ukuilo kubakuba komo ba nododili ebeno mani ba꞉ dito nupula꞉li.
13 E poucos dias depois, o filho mais jovem, ajuntando tudo, partiu para uma terra distante, e ali desperdiçou os seus bens com uma vida desordeira.
14 Ba꞉bene ba꞉be muhulu hopo konomolo baa꞉ wibo komote tawakaluba꞉tamo ba꞉bo uluhukui, ba꞉bema꞉ baa꞉ kape komote ebe konomamo lawi.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Ba꞉bema꞉ ebete tote ba꞉be hoponapino eta dubugodolo oko ba nelawe, ebete ebe tumamo dito oemi ebeno goegoe konulamenama꞉.
15 E ele foi e juntou-se a um dos cidadãos daquela terra, e ele o enviou aos seus campos para alimentar os porcos.
16 Ba꞉ba tetelo tawakaluba꞉te nena꞉mo da꞉miya꞉tenakui ba꞉bi baa꞉ goegoa꞉tamo da꞉pikalameholenakui, ebete hiliyonomo tetelo ba꞉bi baa꞉ nahama꞉ ubi nihatenami, huiyatiya eta lumagiti ebetamo naha ilina kikamenakuiha꞉.
16 E ele desejava encher o seu estômago com as cascas que os porcos comiam; e nenhum homem lhe dava nada.
17 “Ba꞉bene komo hegelate da꞉wibui ebete ebeno ukui hiya꞉ma꞉ miditi na꞉goi, ‘Naeno nabiwino okopa꞉godolo naha ilina konomo ba꞉pola꞉na, iba꞉te ha꞉kiya nahana modoboha꞉. Na huiyatiya ba꞉malo baa꞉ kapelo hoema꞉ ewagelenamo!
17 E ele caindo em si, disse: Quantos servidores de meu pai têm pão suficiente e de sobra, e eu aqui pereço de fome!
18 Wadiyala na tote naeno nabiwitamo ba꞉ma ka꞉na konegoema꞉nemo, ‘Nabiwi, na Godotamo ba꞉gala ama꞉tamo kuba komokomo a꞉nododilimo,
18 Levantar-me-ei, e irei para o meu pai, e lhe direi: Pai, eu pequei contra o céu e perante ti;
19 ba꞉bema꞉ na hidoenoha꞉ ama꞉le na amia꞉no guduma꞉ ka꞉nami. Wadiyala ama꞉ na huiyatiya amia꞉no eta okodawama꞉ na꞉midina꞉.’ ’
19 e não sou mais digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus servidores.
20 Ba꞉ba tetelo ebete mahigate ebeno nabiwitamo ba꞉bo tui. “Ba꞉bene ebete muhuluni ba pita, ebeno nabiwiti ebe numiti ebe konomamo malemaletelo ebetamo nipuligate ebe ba na꞉pa꞉watameho ba꞉bo naboetehui.
20 E ele, levantando-se, foi para seu pai. Mas, ele estando ainda longe do caminho, seu pai o viu, e teve compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço, e o beijou.
21 Ebeno guduti na꞉goi, ‘Nabiwi, na Godotamo ba꞉gala ama꞉tamo kuba komokomo a꞉nododilimo, ba꞉bema꞉ na hidoenoha꞉ ama꞉le na amia꞉no guduma꞉ ka꞉nami.’
21 E o filho lhe disse: Pai, eu pequei contra o céu e à tua vista, e não sou mais digno de ser chamado teu filho.
22 “Huiyatiya ebeno nabiwiti eta okodawatamo na꞉goi, ‘Hidonomo kaliko tiyolo adahemete naeno kuhitamo na꞉pepulima꞉, ba꞉gala kakaeto ebeno kokotamo pipulimiti nato ilina akona꞉pupulimiya꞉.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei a melhor veste, e vesti-o, e ponde-lhe um anel em sua mão, e calçados em seus pés;
23 Ba꞉bene ama꞉ tote uli ape kau-goe gadinomo nelawete na꞉nanagalimiya꞉. Ale poko baa꞉ ba nahana kokalakalahanama꞉nema꞉,
23 e trazei aqui um novilho cevado, e matai-o; e comamos e alegremo-nos;
24 mabu ba꞉moe naeno gudu da꞉hoi ebete ka꞉lo gala na꞉kaka꞉ka꞉, ebete gobogobamo dalatidi huiyatiya nale ebe gala a꞉kalawemo.’ Ba꞉bene ba꞉ba tetelo iba꞉te kalakala ba꞉bo tupuimiya꞉.
24 porque este meu filho estava morto, e vive novamente; tinha-se perdido, e foi achado. E eles começaram a alegrar-se.
25 “Huiyatiya ba꞉ba tetelo naniwiti nabiwino pali habalo oko benowatiti. Da꞉gapogapohoni ebete oko habane genama tatalia꞉mo ba puluhukuna moe diyamo ba꞉gala kalakala ohaleno diyamo ba꞉bo pulihoni,
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e vindo, ao aproximar-se da casa, ele ouviu a música e as danças.
26 ba꞉bema꞉ ebete eta okodawa ebetamo ka꞉minate nalateda꞉ni, ‘Moe komo keba ka꞉nala꞉ka꞉?’
26 E ele chamou um dos servos, e perguntou o que significavam aquelas coisas.
27 “Okodawate ebetamo na꞉goeni, ‘Amia꞉no amoga a꞉pa꞉ka, ba꞉bema꞉ amia꞉no nabiwiti uli ape kau-goe gadinomo anagalima꞉ka. Kalakala konomote itana mabu ebete olalatihino a꞉kapuluhukaka!’
27 E ele lhe disse: O teu irmão chegou; e teu pai matou o novilho cevado, porque ele o recebeu são e salvo.
28 “Ba꞉be mabuma꞉ naniwiti maubanate genama guamo odolo ubiha꞉ma꞉ eda꞉ni, ba꞉bene ebeno nabiwiti puluhukunate ebe na꞉petoemehoni genamamo kopodolonama꞉.
28 E ele se irritou e não queria entrar; portanto, saindo o pai, lhe rogava.
29 Ebete huiyatiya ebeno nabiwitamo na꞉goeni, ‘Ama꞉ numa꞉, na gogo hiliyonomolo amia꞉no okodawama꞉ ba eda꞉na, ama꞉le da꞉goenamenakui nale ubiha꞉ma꞉ keda꞉nakuiha꞉. Ama꞉ huiyatiya natamo bada ilina kikanamiui? A꞉iye! Ama꞉ natamo deha꞉poto gautu-goe kikanameha꞉, nale naeno mabuluba꞉go ba naha kokalakalahama꞉!
29 E, ele respondendo, disse ao seu pai: Eis que eu te sirvo há tantos anos, e em nenhum momento eu transgredi um mandamento teu; contudo, tu nunca me deste um cabrito, para que eu pudesse me alegrar com os meus amigos;
30 Huiyatiya ba꞉moe amia꞉no eta guduti amia꞉no ilina uwatete, dubu bilibili kamenakamenago kuba ba nododili amia꞉no mani a꞉newatulateli. Ba꞉bene ba꞉be lumagiti da꞉pa꞉ka, ama꞉ ebe kokalakaluimima꞉ uli ape kau-goe ebetamo anagalimima꞉kata!’
30 mas, vindo este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as prostitutas, mataste-lhe o novilho cevado.
31 “Ebeno nabiwiti ebetamo na꞉huiyani, ‘Naeno gudu, ama꞉ emedena tetelo nago emedenata, naeno ilina hiliyonomo ba꞉ amia꞉nola.
31 E, ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que eu tenho é teu.
32 Huiyatiya ba꞉moe amia꞉no amogate da꞉hoi ebete ka꞉lo gala a꞉kaka꞉ka꞉, iyo, ebete gobogobamo dalatidi ale ebe gala a꞉kalawema꞉. Ba꞉bema꞉ wadiyala a baa꞉ kapimilo ba nahana kokalakalahanama꞉nema꞉.’”
32 Mas era necessário fazer festa e regozijarmo-nos; porque este teu irmão estava morto, e vive novamente; tinha-se perdido, e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.