Lucas 14
Tabo Aramia NT (KNV_ARA) vs ARA
1 Ba꞉bene eta Yu tawakalubino okoha꞉ talona hegelalo Ya꞉suti baa꞉ nama꞉ eta Pa꞉lisi kapiyuimipino watodawoeno genamamo ba nodoluta, ba꞉bolo da꞉pola꞉nuya꞉ ba꞉bi tawakaluba꞉te ebe baidi kodakodalo umitiya꞉.
1 Aconteceu que, ao entrar ele num sábado na casa de um dos principais fariseus para comer pão, eis que o estavam observando.
2 Ba꞉ba tetelo eta dubu ape alupoe temetemete duminami, ebete Ya꞉sukunu holoholo hapuamo da꞉piya꞉,
2 Ora, diante dele se achava um homem hidrópico.
3 ba꞉bema꞉ Ya꞉suti Godokono Tutumu iya꞉tulamepi ba꞉gala Pa꞉lisi kapiyuimipi dubatamo na꞉goiya꞉, “Aeno tutumu tabote keba ka꞉na kiya꞉tua꞉mena? Okoha꞉ talona hegelalo lumagi hiduimi wadiyala꞉ka꞉ o kubala꞉ka꞉?”
3 Então, Jesus, dirigindo-se aos intérpretes da Lei e aos fariseus, perguntou-lhes: É ou não é lícito curar no sábado?
4 Huiyatiya iba꞉te eta tabo kaga꞉luya꞉ha꞉, ba꞉bene Ya꞉suti ba꞉be dubu kokotamo lawete ebe hiduimiti ebe ba꞉bo noemiya꞉.
4 Eles, porém, nada disseram. E, tomando-o, o curou e o despediu.
5 Ba꞉bene Ya꞉suti iba꞉tamo na꞉goiya꞉, “Amia꞉no guduti talona hegelalo haka gugamo da꞉negamene, ama꞉le ebe tiyolo konowalubima꞉na꞉ta, aba꞉ hibila꞉ka꞉? Iyo, ba꞉be atu hegelalo amia꞉no kau-goete beya ma꞉pea꞉mo da꞉negamene, ama꞉ atumu ebe tiyolo konuluhukutima꞉na꞉ta.”
5 A seguir, lhes perguntou: Qual de vós, se o filho ou o boi cair num poço, não o tirará logo, mesmo em dia de sábado?
6 Ba꞉bema꞉ iba꞉te hilopohote Ya꞉sutamo huiya tabo ga꞉lama꞉ kamodobuya꞉ha꞉.
6 A isto nada puderam responder.
7 Ba꞉bene eta tetelo Ya꞉suti baa꞉ na habalo ba luta, genama namutudawate dopamo da꞉ka꞉lamiya꞉ ebeno poko baa꞉ kopenahama꞉, ba꞉bi dubate da꞉pelamiya꞉ ibi ubila koko tawakalubino habalo pegagahidi. Ya꞉suti ba꞉be komo umiti iba꞉tamo eta iya꞉tulame uwi ba꞉ma ka꞉na kiyauya꞉,
7 Reparando como os convidados escolhiam os primeiros lugares, propôs-lhes uma parábola:
8 “Eta dubuti uli kamena lawe poko tetelo ebete ama꞉ eba꞉go baa꞉ nama꞉ da꞉kiyamemena꞉, ba꞉ba tetelo ama꞉ ko habamo akanemeda꞉la꞉. Diyala, eta ko dubuti da꞉ pemene,
8 Quando por alguém fores convidado para um casamento, não procures o primeiro lugar; para não suceder que, havendo um convidado mais digno do que tu,
9 ba꞉bema꞉ poko namutudawate pete ama꞉tamo ba꞉ma ka꞉na kopegoema꞉ne, ‘Ama꞉ eba꞉, nelehega! Ba꞉moe ko haba ba꞉moe dubuti kopemedema꞉ne!’ Ba꞉ba tetelo ama꞉ ba hilopo deha꞉poto habanomo kolawema꞉na꞉ta.
9 vindo aquele que te convidou e também a ele, te diga: Dá o lugar a este. Então, irás, envergonhado, ocupar o último lugar.
10 Ba꞉bema꞉ wadiyala ama꞉ baa꞉ nama꞉ da꞉pemena꞉, ba꞉ba tetelo ama꞉ deha꞉poto habanomote na꞉pelawiya꞉, ba꞉bene poko namutudawate pete ama꞉tamo ba꞉ma ka꞉na kopegoema꞉ne, ‘Mabulubi, ba꞉moe deha꞉poto haba miya꞉pate, ko haba na꞉lawa꞉.’ Ba꞉bene baa꞉ da꞉nahuta ba꞉bi tawakalubi hiliyonomate ama꞉ ba umita, ebete ama꞉ ba꞉ba ka꞉na kokalakaluimima꞉na꞉ta,
10 Pelo contrário, quando fores convidado, vai tomar o último lugar; para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, senta-te mais para cima. Ser-te-á isto uma honra diante de todos os mais convivas.
11 mabu hibila, lumagiti ebe ha꞉kiya ebe koma꞉ da꞉midimini Godote ebe deha꞉potoma꞉ komidima꞉ne, ba꞉gala kebe lumagiti ebe ha꞉kiya ebe deha꞉potoma꞉ da꞉midimini Godote huiyatiya ebe koma꞉ komidima꞉ne.”
11 Pois todo o que se exalta será humilhado; e o que se humilha será exaltado.
12 Ba꞉bene Ya꞉suti baa꞉ kebe genamalo ka꞉nutiya꞉, ebete ba꞉be genama namutudawatamo na꞉goiya꞉, “Ama꞉le poko dododimina꞉ ba꞉ba tetelo amia꞉no habanapi, ba꞉gala amia꞉no nani ekaki, ba꞉gala amia꞉no komo hawi tawakalubi, ba꞉gala amia꞉no hopolo demedehona ilina hiliyonomagopi akaka꞉lama꞉la꞉, mabu ba꞉bako tawakaluba꞉te ama꞉tamo gala kakahuiyama꞉na꞉.
12 Disse também ao que o havia convidado: Quando deres um jantar ou uma ceia, não convides os teus amigos, nem teus irmãos, nem teus parentes, nem vizinhos ricos; para não suceder que eles, por sua vez, te convidem e sejas recompensado.
13 Huiyatiya ama꞉ poko dododimina꞉, ba꞉ba tetelo ilinaha꞉pi, nato kubakubapi, ba꞉gala baidi tamiholamepi, ba꞉bakobako tawakalubi na꞉ka꞉lamiya꞉ poko habamo,
13 Antes, ao dares um banquete, convida os pobres, os aleijados, os coxos e os cegos;
14 mabu iba꞉godolo ilina puliyala ama꞉tamo huiyama꞉. Ama꞉le ba꞉ba ka꞉na dododinakomena꞉, Godote ama꞉ hidamo bowalubinakomena꞉ta, ba꞉gala tuputupu tawakaluba꞉te hoe ipuwane da꞉mahila꞉hamena꞉ ba꞉ba tetelo ebete eta hido huiya ama꞉tamo gala kakikamema꞉na꞉ta.”
14 e serás bem-aventurado, pelo fato de não terem eles com que recompensar-te; a tua recompensa, porém, tu a receberás na ressurreição dos justos.
15 Ba꞉bene Ya꞉sukuba꞉ baa꞉ naha bahilo da꞉pola꞉nuya꞉, ibi ipuwalo eta lumagiti ebeno tabo uliti ebetamo na꞉goiya꞉, “Godote Ko Gawadubuma꞉ deda꞉na, ba꞉be habalo baa꞉ da꞉nahamena꞉ ba꞉bi tawakaluba꞉te kokalakalahama꞉na꞉, kalakala bada konomola꞉ka꞉!”
15 Ora, ouvindo tais palavras, um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado aquele que comer pão no reino de Deus.
16 Ya꞉suti huiyatiya ebetamo na꞉goiya꞉, “Eta dubuti ko poko ododi nopo ba ihate tabo dopamo komo hiliyonomo tawakaluba꞉tamo noemi iba꞉te kopelamema꞉.
16 Ele, porém, respondeu: Certo homem deu uma grande ceia e convidou muitos.
17 Ba꞉bene poko hegelate da꞉pi, ebete ebeno okodawa ba꞉bo oemi ba꞉bi atu tawakalubi kokiyahalamenatoma꞉. Ba꞉bene okodawate tote iba꞉tamo na꞉negoi, ‘La꞉ poko habamo na꞉pelama꞉la꞉, ilina hiliyonomo a꞉hiduilamema꞉,’
17 À hora da ceia, enviou o seu servo para avisar aos convidados: Vinde, porque tudo já está preparado.
18 huiyatiya ibi hiliyonomate pelamema꞉ ubiha꞉ma꞉ eda꞉hate etate eta tabo goenakui, etate eta tabo goenakui, ba꞉ba ka꞉na ewagelitiya꞉. “Ibi ipuwalo etate ko dubuino okodawatamo na꞉goi, ‘Na pali haka mana꞉mo ka꞉lo a꞉lawa꞉kamo, ba꞉bema꞉ na umima꞉ tutamo. Nolata, na a꞉kapa꞉mo.’
18 Não obstante, todos, à uma, começaram a escusar-se. Disse o primeiro: Comprei um campo e preciso ir vê-lo; rogo-te que me tenhas por escusado.
19 Etate na꞉kagoi, ‘Na ta꞉ni kau-goegoe mana꞉mo ka꞉lo uwata꞉kamo, ba꞉bema꞉ na iba꞉godolo oko owatima꞉ tutamo. Nolata, na a꞉kapa꞉mo.’
19 Outro disse: Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-las; rogo-te que me tenhas por escusado.
20 Etate gala na꞉kagoi, ‘Na uli kamena a꞉lawa꞉kamo, ba꞉bema꞉ na pe modoboha꞉.’
20 E outro disse: Casei-me e, por isso, não posso ir.
21 “Ba꞉bene okodawate ebeno namutudawatamo kapete ba꞉bi tawakalubino ubiha꞉ komo ebe na꞉pikiyami. Ko dubuti ebeno tabo duli, ebete maubate okodawa ba꞉bo kiyami, ‘Ama꞉ tiyonomo gala na꞉katoa. Ama꞉ ko habamo nuluhukuti, ba꞉be haboeno koko ba꞉gala hegehege gabodo ba to, ilinaha꞉pi, ba꞉gala nato kubakubapi, ba꞉gala baidi tamiholamepi, ibi hiliyonomo ba꞉moe poko habamo na꞉magaheliya꞉.’
21 Voltando o servo, tudo contou ao seu senhor. Então, irado, o dono da casa disse ao seu servo: Sai depressa para as ruas e becos da cidade e traze para aqui os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.
22 “Ba꞉bene okodawate gala da꞉kawilui, ba꞉ba tetelo ebete na꞉pegoi, ‘Kodawa, ama꞉le da꞉gaa꞉ka nale a꞉nododimo. Hiliyonomo tawakaluba꞉te a꞉pelama꞉, huiyatiya poko habalo haba kodopo bitana komopa꞉te kopelamema꞉.’
22 Depois, lhe disse o servo: Senhor, feito está como mandaste, e ainda há lugar.
23 “Ba꞉bema꞉ ko dubuti ebetamo na꞉goi, ‘Ama꞉ gala katote tumulu demedehona ba꞉gala hiya꞉hiya꞉ gabolo da꞉wapata꞉lamita, ba꞉bi tawakalubi tiyo nowalolete ibi atumu na꞉kamagaheliya꞉ naeno poko genamate kotaboma꞉.’
23 Respondeu-lhe o senhor: Sai pelos caminhos e atalhos e obriga a todos a entrar, para que fique cheia a minha casa.
24 Ba꞉bene ba꞉be ko dubuti ebeno genamanapa꞉tamo ohobigate na꞉kagoi, ‘Nale la꞉ hibinomolo goelamemata, nale dopamo da꞉ka꞉lamimo, ka꞉lo ba꞉bi tawakaluba꞉te ibino ubiha꞉ komo da꞉hawakalima꞉ka, ibi ipuwalo eta kapiya lumagiti naeno poko baa꞉ a꞉kanamene.’”
24 Porque vos declaro que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Ba꞉bene tawakalubi hiliyonomate Ya꞉sukuba꞉ da꞉tolamitiya꞉, ba꞉ba tetelo ebete pohobigate iba꞉tamo na꞉goiya꞉,
25 Grandes multidões o acompanhavam, e ele, voltando-se, lhes disse:
26 “Kebe lumagiti natamo pema꞉ ubi dihatemene, ebete ebeno nabiwi menoko, ba꞉gala ebeno kamena gugudi, ba꞉gala ebeno nani nanikokubi ba꞉gala ekaki, iyo, ebeno kateneno ka꞉ka꞉ atumu, ebete ba꞉bi hiliyonomo komokomo gunima꞉mo ihilateleheno, ebete na ta꞉mahenema꞉ a꞉kamodobamene.
26 Se alguém vem a mim e não aborrece a seu pai, e mãe, e mulher, e filhos, e irmãos, e irmãs e ainda a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Iyo, ba꞉ hibila, kebe lumagiti ebeno keha pihiga aguti na ta꞉maheneheno, ebete nago kapimilo toma꞉ a꞉kamodobamene.
27 E qualquer que não tomar a sua cruz e vier após mim não pode ser meu discípulo.
28 “Numa꞉la꞉, la꞉ ipuwalo eta lumagiti hununomo genama etema꞉ ubi dihatemene, ebete dopamo emedete genama eteno mani kuititi hidamo emalagidolote, ebegodolo da꞉pola꞉na ba꞉bi mani ba꞉ma ka꞉na koka꞉lamiholema꞉ne, ba꞉be genama upula꞉ma꞉ mani modobola꞉ka꞉ o modoboha꞉.
28 Pois qual de vós, pretendendo construir uma torre, não se assenta primeiro para calcular a despesa e verificar se tem os meios para a concluir?
29 Ebete ba꞉ma ka꞉na ewageleheno ebeno genamoeno hototo amihote, ba꞉ba tetelo mani upula꞉te oko da꞉miya꞉pamene, tawakaluba꞉te ba꞉be komo umimiti ebe ba waliti,
29 Para não suceder que, tendo lançado os alicerces e não a podendo acabar, todos os que a virem zombem dele,
30 koga꞉lama꞉na꞉, ‘Genama etema꞉ da꞉tupuimi huiyatiya upula꞉ma꞉ helohenola, ba꞉moe ba꞉be dubula!’
30 dizendo: Este homem começou a construir e não pôde acabar.
31 “Ba꞉gala eta komo. Eta ko gawadubuti eta ko gawadubutamo alaholoma꞉ dewagelemene, ebete dopamo emedete ba꞉be komo hidamo ba emalagidoluta ba꞉ma ka꞉na kogoema꞉ne, ‘Naeno 10 taosene alaholohopi dubate eta gawadubuino 20 taosene dubago alaholo modobola꞉ka꞉?’
31 Ou qual é o rei que, indo para combater outro rei, não se assenta primeiro para calcular se com dez mil homens poderá enfrentar o que vem contra ele com vinte mil?
32 Ebete ebeno ukuilo modoboha꞉ma꞉ da꞉goemene, eta ko gawadubuti muhuludopone ba pita, ebete ebeno ubihale dubu dopamo konoelamema꞉ne. Ba꞉bene iba꞉te eta ko gawadubutamo nikuliti konega꞉lama꞉na꞉, ‘La꞉ bada ubi kihatiutama ale la꞉tamo kikalamema꞉? A ubila la꞉go komiloma꞉.’”
32 Caso contrário, estando o outro ainda longe, envia-lhe uma embaixada, pedindo condições de paz.
33 Ba꞉bema꞉ Ya꞉suti kuititi tabo ba꞉ma ka꞉na goiya꞉, “Naeno taboeno ko ipuwa ba꞉ma ka꞉nala, kebe lumagiti ebeno emede komokomo hiliyonomo gunima꞉mo ihilateleheno, ebete na ta꞉mahenema꞉ a꞉kamodobamene.”
33 Assim, pois, todo aquele que dentre vós não renuncia a tudo quanto tem não pode ser meu discípulo.
34 Ba꞉bene Ya꞉suti gala na꞉kagoiya꞉, “Solo hidonomola, huiyatiya eta lumagino solo golate dalatidimini, ebete gala soloma꞉ a꞉kamida꞉mene.
34 O sal é certamente bom; caso, porém, se torne insípido, como restaurar-lhe o sabor?
35 Numa꞉la꞉, tawakaluba꞉te nene ba꞉gala goegoeno ne kubanomoma꞉ ga꞉lanaka huiyatiya ba꞉bako ilina pali hakamo diya꞉hekemena꞉, ilinate hidamo kapepehoma꞉na꞉. Huiyatiya lumagino tepo ipuwoeno solo eba ka꞉naha꞉. Ebeno solo golate dalatidimini, ebeno ka꞉ka꞉te kubanomoma꞉ ba eda꞉ hido oko gala a꞉kowatinakamene. Ba꞉bema꞉ ebete ebeno ka꞉ka꞉ gala hidoma꞉ keba ka꞉na na꞉ka꞉midimini? Gabo puliyala! Galagodawa, ama꞉ hidamo nulia꞉!”
35 Nem presta para a terra, nem mesmo para o monturo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.