Atos 22
Tabo Aramia NT (KNV_ARA) vs NVT
1 “Naeno ekaki, nabi, naeno kuba ododiha꞉ komo la꞉tamo dolamagimo, la꞉ nulia꞉la꞉.”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Ebete iba꞉tamo Yu tabamo dolamagitiya꞉, iba꞉te uliti tabo ga꞉lahaheno tatabanomolo pola꞉nuya꞉. Ba꞉bene Polote gala na꞉kagoiya꞉,
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Na Yu lumagila, Silisiya hopoeno Tasase ko habalo hawakaluya꞉mo, huiyatiya na ba꞉moe Yelusalema habalo apete, ba꞉bene komo hiliyonomo gogolo Gameliyelate na iya꞉tunamenakui. Ba꞉bene ebeno iya꞉tumi ipuwane Godote aeno iniwala꞉tamo kebe Tutumu Tabo dikalamiya꞉, nale ba꞉bi komokomo kodakodalo ba uwate naeno ape konomo Godokono okamo ba꞉bo ihatiya꞉mo, ka꞉lo la꞉ hiliyonomate keba ka꞉na kemedeonama ba꞉ba ka꞉na.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Ba꞉bema꞉ komo gogolo nale ba꞉moe ukuido puya꞉te Ya꞉suku Hibima꞉ Midi Gabodo da꞉wapata꞉lamenama꞉ iba꞉tamo koko temeteme ikalamenakuimo. Iyo, nale ibi ipuwalo dubu ba꞉gala kamenakamena heloamo uwatenakuimo du genamamo dito niya꞉hekenakuimo, ba꞉bene komopa꞉te ibi danakapulamenakui na ba꞉be komoma꞉ ba꞉bo kalakalanakuimo.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Ka꞉lo nale kebe tabo dolamagitamo ba꞉be taboeno hibi komo Godotamo hawa꞉goeno ikamehopino Hununomo Watodawa ba꞉gala komo Ka꞉nisolo dubu, ibi hiliyonomate iya꞉tawahala. Iba꞉te natamo komo leta ikanamehonete Dama꞉sakase habamo na dito oenamiya꞉ nale aeno Yunapi ekaka꞉tamo ba꞉bi leta konikalameholema꞉. Ba꞉ba tetelo na ubi bihatiya꞉mo, nale ba꞉be habamo ba nuluhuku Ya꞉suku ta꞉matapi ba꞉bolo nuwatete hala꞉mo matuhulameholete Yelusalemamo magahelete iba꞉tamo kuba huiya kopikalamema꞉.”
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Ba꞉bene Polote ebeno tabo moga꞉melo gala na꞉kagoiya꞉, “Huiyatiya na hegela tulilo Dama꞉sakase haba tama꞉mo duluhukunatuya꞉mo, ba꞉ba tetenomolo Godokono Hunu Habane alo konomote ba pihitiga hegelate da꞉la꞉wa꞉hiya keba ka꞉nala꞉ka꞉, na ba꞉be alote ba꞉ba ka꞉na panagogobeya꞉midadiganiya꞉.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Nale hakamo gate tabo ba꞉ma ka꞉na uliya꞉mo, ‘Solo, Solo! Keka꞉ mabu ama꞉le natamo koko temeteme dikanamena?’
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 “Nale na꞉huiyuya꞉mo, ‘Kodawa, ama꞉ potela꞉ka꞉?’ “Ba꞉bene ebeno huiya tabote ba꞉ma ka꞉na piya꞉, ‘Na ba꞉ Ya꞉suti Nasaletenapila, ama꞉le natamo temeteme dikanamena na ba꞉be lumagila.’
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Ba꞉ba tetelo kebe dubate nago da꞉tolamiya꞉, iba꞉te natamo dolamagitiya꞉ ba꞉be lumagino tabo madodo hidamo kuliya꞉ha꞉, huiyatiya alo kapiya bumitiya꞉.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 “Ba꞉bene nale na꞉goiya꞉mo, ‘Kodawa, ama꞉ bada ubi kihatiuta nale kododima꞉?’ “Ebete na꞉huiyuya꞉, ‘Ama꞉ mahigate Dama꞉sakase haba ipuwamo na꞉nopega, ba꞉bene ama꞉le kododilima꞉ Godote ebeno ubi komo ya꞉lo tetelo dihatiya꞉, ba꞉bi komokomo eta lumagiti ba꞉bolo kokiyahamema꞉na꞉ta.’
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Ba꞉ba tetelo naeno baiditi a꞉duhunamiya꞉ mabu nale alo konomo bumiya꞉mo, ba꞉bema꞉ naeno mabuluba꞉te na kokotamo lawenete Dama꞉sakase habamo dito magataniya꞉.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 “Ba꞉bolo eta dubu ebeno mahilo A꞉nanayasitila, ebete Godoko tolemelo Mosesekono Tutumu Tabamo papamiwatanami, ba꞉gala Yunapa꞉te ba꞉be habalo demedehonama꞉ ibi hiliyonomate ebe tuputupudawama꞉ ga꞉lanama꞉. Ebete na unamema꞉ da꞉piya꞉
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 na tama꞉mo putiti na꞉pegoiya꞉, ‘Naeno ekawi Solo, amia꞉no baiditi hidamo na꞉kagahilameholena!’ Ba꞉ba tetenomolo naeno baiditi da꞉hidohidohuya꞉ nale ebe hidamo ba꞉bo umiya꞉mo.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 “Ba꞉bene ebete natamo na꞉goiya꞉, ‘Aeno iniwala꞉te dadikuminakui, ba꞉be Godote ama꞉ ya꞉lo a꞉ka꞉miya꞉ta ama꞉le ebeno ubi komo kiya꞉tawama꞉, ba꞉gala ebeno Tuputupu Okodawoeno holoholo kumima꞉, ba꞉gala amia꞉no galamo ba꞉moe Tuputupudawoeno tabo madodo kulima꞉.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Iyo, ama꞉le ebegodone kebe komokomo kulihui ba꞉gala kebe komokomo kulamiui, ebe ubila ama꞉le ba꞉bi komokomo tawakalubi hiliyonomatamo konolamagima꞉.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Ba꞉bema꞉ bada ka꞉latimiuta? Ama꞉ mahigate beyamo aduti komo na꞉lawa꞉. Ama꞉le ebeno mahilo da꞉ka꞉mimina꞉, ebete amia꞉no kuba ukulalemete kadodolemema꞉na꞉ta.’”
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Ba꞉bene Polote tabo moga꞉melo gala na꞉kagoiya꞉, “Nale Yelusalemamo gala da꞉kapiya꞉mo, eta hegelalo Godoko Adikumino Genamalo eba꞉go tabo ba ga꞉lita naeno baiditi hiya꞉ma꞉ eda꞉hanamete hido komo ba꞉bo umiya꞉mo.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Ba꞉ba tetelo Kodawate natamo ba꞉ma ka꞉na goiya꞉, ‘Ama꞉ ka꞉lonomo Yelusalemane tiyonomolo nuluhukuya꞉, mabu ba꞉moi tawakaluba꞉te ama꞉godone naeno hibi komo a꞉kalawa꞉mena꞉.’
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 “Ba꞉bene nale na꞉huiyuya꞉mo, ‘Kodawa, ba꞉moenapi iya꞉tawahala, nale ibino hiya꞉hiya꞉ baidi ibubulamehole genamalo ama꞉ hibima꞉ midipi doholenakuimo, nale ibi ba uwate komo alukulinakuimo, komo du genamamo dito niya꞉hekenakuimo.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Ba꞉gala ibi iya꞉tawahala, komopa꞉te ya꞉lo gogolo amia꞉no hibi komo hawakalimidawa Stibiniko danakapumi, nale ba꞉be komo kalakalago ba umita ebe anakapumipino watuino kaliko bulamelelamitimo.’
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 “Huiyatiya Kodawate natamo gala na꞉kagoiya꞉, ‘Ba꞉moe habane ama꞉ nuluhukuya꞉, mabu nale ama꞉ muhululu demedehona ba꞉bi Yuha꞉pa꞉tamo konoemema꞉nemata.’”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Tabo ulihopi hiliyonomate Polokono tabo hidonomamo ulihonapiya꞉, huiyatiya ebete Yuha꞉pa꞉tamo Godokono ubilo toma꞉ tabo dolamagiya꞉ ba꞉ba tetelo mauba konomote iba꞉tamo uluhukuti ga꞉ga꞉ ba katupuimi Loma gabomana꞉tamo gala na꞉kaga꞉luya꞉, “Nanakapuma꞉la꞉! Ba꞉moe dubuti na꞉hoena, ebe wadiyaha꞉ ka꞉ka꞉na!”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Ba꞉bema꞉ ibino mauba ipuwalo ba ga꞉gita iba꞉te ibino watuino kaliko pipikulamete heloamo hakamo iya꞉hekete, ba꞉bene haka puhulu uwateholete hunamo ba꞉bo iya꞉hekeholiya꞉.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Ba꞉bema꞉ Loma alaholohopino watodawate tawakalubino mauba komo umiti ebeno alaholohopi dubu na꞉kiyalamiya꞉, iba꞉te Poloko gabomanino genama guamo magatate ebe giya꞉pa꞉pa꞉mo ba na꞉na꞉miga꞉ti, Yunapa꞉te ebetamo badama꞉ ka꞉ga꞉gitiya꞉ ba꞉be komo ebegodone hibilo kiya꞉tawama꞉.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Ba꞉bene alaholohopi dubate tolamete Poloko ka꞉na꞉miga꞉tima꞉ ebeno ape da꞉nehogaminuya꞉, ba꞉ba tetelo Polote ebe tamelo da꞉la꞉nuya꞉ ba꞉be eta gawadubu na꞉kiyamiya꞉, “Talona ba꞉kitana, Loma gabomanino pepago da꞉pata꞉na ba꞉bako lumagi dito a꞉na꞉miga꞉tima꞉? O la꞉ dopamo ebeno komo hidamo ba꞉kanagiya꞉midameoma?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Alaholohopino gawadubuti ba꞉moe tabo duliya꞉, ebete ebeno watodawatamo gala katote ebe ba꞉bo nalatediya꞉, “Ama꞉ ba꞉moe dubutamo bada komo ododima꞉ kewageliuta? Ama꞉ iya꞉tawala꞉ka꞉ ebete Loma gabomanino pepago da꞉pata꞉na?”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Ba꞉bene alaholohopino watodawate Polotamo nuluhukuti ebe ba꞉bo nikiyamiya꞉, “Ama꞉ hibilo na na꞉kiyanama꞉, ama꞉ Loma gabomanino pepago ka꞉pateona?” Polote na꞉huiyuya꞉, “Iyo, ba꞉ hibila.”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Ba꞉bene alaholohopino watodawate na꞉goiya꞉, “Na atumu ba꞉bi pepago pata꞉namo, huiyatiya na ba꞉bi pepa ko maninomamo uwatiya꞉mo.” Polote na꞉goiya꞉, “Na huiyatiya ba꞉bi pepa mana꞉mo kuwatiya꞉ha꞉. Nale da꞉hawakaluya꞉mo ba꞉ba tetelo gabomana꞉te naeno nabiwitamo dito ikamiya꞉.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Ba꞉bene Poloko a꞉na꞉miga꞉tima꞉ da꞉hidutiya꞉ ba꞉bi alaholohopa꞉te ebeno tabo duliya꞉, ba꞉ba tetenomolo iba꞉te tole komo lawete ebe miya꞉pate tama꞉mo dito utitatuya꞉. Ibino watodawate atumu na꞉katoletoletiya꞉ mabu ebete iya꞉tawaheno Loma gabomanino pepagoeno lumagi auli hala꞉mo da꞉matuhumihuya꞉, ebete ba꞉ba ka꞉na ibino eta ko kukala badikamidaliya꞉.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Ba꞉ba tetelo Polote Yu tawakalubino ukuilo iba꞉tamo bada kuba kododiya꞉, alaholohopino watodawate ubila ba꞉be komo hibinomolo kiya꞉tawama꞉. Ba꞉bema꞉ eta hegelalo ebete tabo benoelameholiya꞉, Godotamo hawa꞉goeno ikamehopino hununomo watowatopi ba꞉gala komo Yunapi Ka꞉nisolo dubu ibi hiliyonomate kopekapiyama꞉, ba꞉bene iba꞉te da꞉pelameholiya꞉ ebete Poloko du genamane uluhukutiti ibino holoholo hapuamo ba꞉ dito magahiya꞉.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.