Atos 20
Tabo Aramia NT (KNV_ARA) vs NAA
1 Ba꞉bema꞉ Epesese habanapino ko mauba komote da꞉wibuya꞉, Polote Ya꞉suku ta꞉matapi ebetamo ka꞉lamiti ibi komo tabamo ba owalubili yawo tabo goete Ma꞉sadoniya hopamo ba꞉bo tuya꞉.
1 Cessado o tumulto, Paulo mandou chamar os discípulos e, tendo-os encorajado, despediu-se e foi para a Macedônia.
2 Ba꞉bene ebete ba꞉be hopo konomolo ba nepata꞉, ebete sose tawakaluba꞉tamo owalubi tabo hiliyonomo olamaginatote Guliki hopamo ba꞉ dito nuluhukuya꞉.
2 Havendo atravessado aquelas terras, fortalecendo os discípulos com muitas exortações, dirigiu-se para a Grécia,
3 Ebete ba꞉bolo netewa-kapiya manome ba nemede, ba꞉bene ebete Siliya hopamo palai boga꞉go toma꞉ goiya꞉. Ba꞉ba tetelo komo Yu dubate huiyatiya ebe anakapumima꞉ nopo da꞉tamotiya꞉, Polote ba꞉be komo uliti ebeno ukui hiya꞉ma꞉ miditi Ma꞉sadoniya haka gabodo gala na꞉kapiya꞉.
3 onde se demorou três meses. Quando estava para embarcar rumo à Síria, houve uma conspiração por parte dos judeus contra ele. Então decidiu voltar pela Macedônia.
4 Ba꞉ba tetelo ba꞉moi dubate Polokoba꞉ tolamiya꞉, Beliyanapi Pilasikono gudu Sosipatako, ba꞉gala Tesalonaikanapi dubu netewa A꞉listakasiko ba꞉gala Sekandasiko, ba꞉gala Debinapi Ga꞉iyasiko, ba꞉gala Timotiko, ba꞉gala A꞉isiya hoponapi dubu netewa Tikikasiko ba꞉gala Topimasiko, iyo, ba꞉moi dubate Poloko bana tolamiya꞉.
4 Acompanharam-no Sópatro, de Bereia, filho de Pirro; Aristarco e Secundo, de Tessalônica; Gaio, de Derbe; Timóteo; e também Tíquico e Trófimo, da província da Ásia.
5 Ba꞉bene iba꞉te dopamo tolamete Talowase habamo nikuliti a ba꞉bo nelatia꞉mitiya꞉,
5 Estes nos precederam, ficando à nossa espera em Trôade.
6 huiyatiya Pilipai ko habalo paibo hegela da꞉peniwibuya꞉, ba꞉ba tetelo a komopa꞉te Hunamo Mahigaha꞉ Palawa Baa꞉ Poko ododiti, ba꞉bene ko palai boga꞉go Talowasa꞉mo tolamete Polua꞉tamo ba꞉bo nikuliya꞉ma꞉. Ba꞉ba tetelo ale iba꞉go kapimilo sa꞉ba꞉ni hegela ba꞉bolo nemediya꞉ma꞉.
6 Depois dos dias dos pães sem fermento, navegamos de Filipos e, em cinco dias, nos encontramos com eles em Trôade, onde passamos uma semana.
7 Ba꞉bene Satade dulu ale Ya꞉suku emalagidolo baa꞉ nahama꞉ eta hunu genamalo ditanami ba꞉be ko habamo da꞉kapiyuiminiya꞉ma꞉, ba꞉be kapiyuimi bahilo wuiki alo hiliyonomate wamotehoniya꞉. Ba꞉bene Polote eta hegelalo toma꞉ ba ewagelena, ebete Godokono tabo olamagi ga꞉gima꞉tepanate iwa tetenomamo ba꞉bo nuluhukuniya꞉.
7 No primeiro dia da semana, nós nos reunimos a fim de partir o pão. Paulo, que pretendia viajar no dia seguinte, falava aos irmãos e prolongou a mensagem até a meia-noite.
8 — ausente —
8 Havia muitas lâmpadas no cenáculo onde estávamos reunidos.
9 Ba꞉ba tetelo a ipuwalo eta uli ape dubuti na꞉lutiya꞉, ebeno mahilo Yutikasitila, ebete alulu tetelo ba luta ko unomote ba꞉bo laweniya꞉. Ba꞉bema꞉ Polote tabo ga꞉ga꞉nomo ba olamagina Yutikasiko uti da꞉laweniya꞉, ebete ba da꞉da꞉gahana ba꞉be toela genama hununi hopamo ba꞉bo peganiya꞉, ba꞉bene komo tawakaluba꞉te pepalaganate ebe da꞉padipateniya꞉ hoenomo bepuminiya꞉.
9 Um jovem, chamado Êutico, que estava sentado numa janela, adormecendo profundamente durante a prolongada mensagem de Paulo, vencido pelo sono, caiu do terceiro andar abaixo. Quando o levantaram, estava morto.
10 Huiyatiya Polote da꞉pihitiganiya꞉ ebeno ape Yutikasikono bodolo hunamo pemowatiminate ebe ba a꞉pa꞉watamena na꞉goeniya꞉, “La꞉ katoletolehonala꞉, ebeno ka꞉ka꞉ bitama꞉na!”
10 Mas Paulo desceu, inclinou-se sobre ele e, abraçando-o, disse: — Não fiquem alvoroçados, pois ele está vivo.
11 Ba꞉ba tetelo Polote gala kanodolonate Ya꞉suku emalagidolo baa꞉ wakamihonate ale kapimilo ba꞉bo nahaniya꞉ma꞉, ba꞉bene tete ga꞉ga꞉nomolo ebete ago tabo ba olamagimina hegela ba꞉bo owalohuya꞉. Ba꞉bene Polote a miya꞉poete ba꞉ dito tuya꞉,
11 Subindo de novo, Paulo partiu o pão e comeu. E lhes falou ainda muito tempo até o amanhecer. E, assim, partiu.
12 huiyatiya Yutikasiti gala ka꞉ka꞉ da꞉kalaweniya꞉, ebeno tawakaluba꞉te ba꞉bema꞉ ko kalakalago ebe ebeno genamamo ba꞉bo magatuya꞉.
12 Então conduziram vivo o rapaz e sentiram-se grandemente confortados.
13 Ba꞉ba tetelo Polote A꞉soso habamo dopamo tuya꞉ haka gabodo, huiyatiya a komo ba꞉bamo ko palai boga꞉go tolamiya꞉ma꞉, mabu Polote a ba꞉ma ka꞉na kiyaa꞉miya꞉ ale ebe ba꞉bolo konatopima꞉.
13 Nós, porém, prosseguindo, embarcamos e navegamos para Assôs, onde devíamos receber Paulo, porque assim nos havia sido determinado, devendo ele ir por terra.
14 Ba꞉bema꞉ ale eba꞉go A꞉soso habalo da꞉naluguya꞉ma꞉, ebete ale da꞉tolamiya꞉ma꞉ ba꞉be boga꞉mo ololote a hiliyonomate kapimilo Mitilina habamo ba꞉bo na꞉hiwaliya꞉ma꞉.
14 Quando se reuniu conosco em Assôs, nós o recebemos a bordo e fomos a Mitilene.
15 Ba꞉bene Mitilina habane katolamete eta hegelalo Kiyosi kiyamo nikuliti, ba꞉bi kiyoeno dododo tolamete eta hegelalo Samoso habamo na꞉hiwalete, eta hegelalo Mailitase habamo dito nikuliya꞉ma꞉.
15 Dali, navegando, no dia seguinte passamos diante de Quios. Levamos mais um dia até Samos e, um dia depois, chegamos a Mileto.
16 Ba꞉ba tetelo Polote ebeno nopo ba꞉ma ka꞉na ihatiya꞉, ebete ko palai boga꞉go ba to Epesese ko haba dito konegogoloma꞉, mabu ebe ubihinola ba꞉be A꞉isiya hopolo tete ga꞉ga꞉lo nemede, huiyatiya ebe ubila Yelusalema ko habamo tiyolo tote Pentekose Pokoebe hulupida꞉ kododima꞉.
16 Paulo já tinha resolvido não aportar em Éfeso, pois não queria demorar-se na província da Ásia. Ele tinha pressa, pois queria, caso lhe fosse possível, passar o dia de Pentecostes em Jerusalém.
17 Ba꞉bene Polote Mailitase habane tabo benoemiya꞉ Epesese sose watowatopa꞉tamo iba꞉te ebetamo kopelamema꞉.
17 De Mileto, Paulo enviou uma mensagem a Éfeso, pedindo aos presbíteros da igreja que se encontrassem com ele.
18 Ba꞉bi watowatopa꞉te ebetamo da꞉pikuliya꞉, ba꞉ba tetelo ebete iba꞉tamo na꞉goiya꞉, “Na dopo tetenomolo A꞉isiya hopamo da꞉pimo, ba꞉be hegelane tupuimiti komo hegela hiliyonomo ipuwalo la꞉godolo kebako emede ka꞉pemedenamimo, la꞉ ba꞉be komo iya꞉tawahala.
18 E, quando chegaram, Paulo lhes disse: — Vocês sabem como me conduzi entre vocês em todo o tempo, desde o primeiro dia em que entrei na província da Ásia,
19 Ba꞉ma ka꞉na na ha꞉kiya na hopamo ihatelo Kodawa Ya꞉sukunu oko ba powatina ihi baida꞉go pepata꞉namimo, mabu Yunapa꞉te natamo temeteme ba ikanamena na anakapunamema꞉ ewagelenama꞉.
19 servindo o Senhor com toda a humildade, com lágrimas e com as provações que me sobrevieram pelas ciladas dos judeus.
20 Huiyatiya ba꞉be tete ga꞉ga꞉nomolo la꞉ kowalubilima꞉ Godokono tabo olamagima꞉ na katoletolenamiha꞉, ba꞉bema꞉ komo hiliyonomo tetelo nale hawakala bahilo ba꞉gala la꞉eno hiya꞉hiya꞉ genama gulu la꞉ ba iya꞉tulame nale eta kapiya komo kotanakuiha꞉.
20 Vocês sabem que jamais deixei de anunciar o que fosse proveitoso e de ensinar isso a vocês publicamente e também de casa em casa,
21 Iyo, ba꞉ba tetelo na Yu tawakalubi ba꞉gala Yuha꞉pi atumu, ibi hiliyonomo a꞉kiyalamenakuimo, iba꞉te ibino kuba ododili ipuwane Godotamo ohobila꞉hate Kodawa Ya꞉suku hibima꞉ komidima꞉.
21 testemunhando tanto a judeus como a gregos o arrependimento para com Deus e a fé em nosso Senhor Jesus Cristo.
22 “Ba꞉bema꞉ ka꞉lo la꞉ numa꞉la꞉, na Godokono Gobogobote da꞉kiyanami ba꞉be komamo papamiwatate Yelusalemamo toma꞉ ewagelemo, huiyatiya na iya꞉tawaha꞉ ba꞉bolo natamo bada komate dikulihomena꞉.
22 E, agora, impelido pelo Espírito, vou para Jerusalém, não sabendo o que ali vai me acontecer,
23 Huiyatiya Godokono Gobogobote na diya꞉tunami ba꞉be kapiya komo biya꞉tawanamo, hiliyonomo habahabalo du genamoeno temeteme ba꞉gala komo kodakoda komate na belatinamena.
23 exceto que o Espírito Santo, de cidade em cidade, me assegura que prisões e sofrimentos estão à minha espera.
24 Huiyatiya naeno ka꞉ka꞉ nitanana, nale koamo a꞉kemalagidolamo. Kodawa Ya꞉suti natamo ya꞉lo dikanamiya꞉, ba꞉be oko ba꞉ Godokono Hido Tabo olamagi okola, ba꞉bema꞉ ba꞉be tabo olamagi ipuwalo nale Godokono malemale komo hawakalimima꞉ oko kuitita꞉mo hibinomolo konuluhukuma꞉nemo.
24 Porém em nada considero a vida preciosa para mim mesmo, desde que eu complete a minha carreira e o ministério que recebi do Senhor Jesus para testemunhar o evangelho da graça de Deus.
25 “Ba꞉moe komo ba꞉ hibila, Godote Ko Gawadubuma꞉ deda꞉na, nale ba꞉be komo la꞉ ipuwalo olamaga꞉go pata꞉namimo. Huiyatiya naeno mabuluba꞉la꞉, ka꞉lo na niya꞉tawutamo la꞉ hiliyonomate naeno holoholo gala a꞉kuma꞉mata,
25 — E agora eu sei que todos vocês, em cujo meio passei pregando o Reino, não mais verão o meu rosto.
26 ba꞉bema꞉ ka꞉lo hegelalo nale la꞉ bikiyalamemata, la꞉ ipuwalo eta lumagino ka꞉ka꞉te da꞉nalatidimini, ba꞉be komote naeno kubama꞉ a꞉keda꞉mene.
26 Portanto, no dia de hoje testifico diante de vocês que estou limpo do sangue de todos,
27 Ba꞉ hibila, Godote tawakalubi hiliyonomatamo ebeno ubi keba ka꞉na kihatena iba꞉te kododilinama꞉, nale ba꞉bi hiliyonomo komokomo la꞉tamo olamagima꞉ katoletolenamiha꞉, ba꞉bema꞉ nale la꞉ ba iya꞉tulame eta kapiya komo kotanakuiha꞉.
27 porque jamais deixei de lhes anunciar todo o plano de Deus.
28 “Ba꞉bema꞉ watowatopa꞉la꞉, la꞉ ha꞉kiya la꞉ ba꞉gala la꞉eno sipi-goegoe hiliyonomo hidamo nulamenala꞉, mabu Godokono Gobogobote la꞉ ibi ulamepima꞉ a꞉midilia꞉ta. Iyo, wadiyala la꞉ Godokono sose tawakaluba꞉tamo hidohido baa꞉ nikalamenakuya꞉la꞉, mabu ebete ebeno hawa꞉mo ibi uwatiya꞉ iba꞉te ebeno gugudima꞉ keda꞉hanama꞉.
28 Cuidem de vocês mesmos e de todo o rebanho no qual o Espírito Santo os colocou como bispos, para pastorearem a igreja de Deus, a qual ele comprou com o seu próprio sangue.
29 Na iya꞉tawala, nale la꞉godone duluhukumu, ba꞉ba tetelo helohelo tumu gahagahate la꞉ ipuwamo pa꞉pa꞉la꞉hate la꞉eno sipi-goegoe kubanomamo kopaloholema꞉na꞉.
29 Eu sei que, depois da minha partida, aparecerão no meio de vocês lobos vorazes, que não pouparão o rebanho.
30 Ba꞉gala la꞉eno tawakalubinomo ipuwalo komo dubate mahila꞉halete Godokono hibi taboeno ipuwa komokomo ohoba꞉midalete huiyatiya ha꞉da taboma꞉ komidilima꞉na꞉, Ya꞉suku hibima꞉ midipi kuba emogabuimi gabamo komagatalema꞉.
30 E que até mesmo entre vocês se levantarão homens falando coisas pervertidas para arrastar os discípulos atrás de si.
31 Ba꞉bema꞉ la꞉ uliholo nemedeniya꞉la꞉ ba꞉gala naeno komo akadodala꞉! Ba꞉ hibila, nale netewa-kapiya gogo ipuwalo naeno ihi baida꞉go du ba꞉gala hegela hiliyonomolo la꞉ hiliyonomo iya꞉tulamenakuimata.
31 Portanto, vigiem, lembrando que, durante três anos, noite e dia, não cessei de admoestar, com lágrimas, cada um de vocês.
32 “Ba꞉bema꞉ ka꞉lo nale la꞉ Godokono kokotamo miya꞉temata, ebeno malemaledo la꞉tamo da꞉pi ebete ba꞉be tabamo la꞉ hidamo kobuiya꞉minalenama꞉. Iyo, ebe modobola la꞉ kokodakoduilamema꞉, ba꞉bene ebete ya꞉lo ebeno talona tawakalubima꞉ da꞉midiliya꞉, ba꞉bi tawakalubi ba꞉gala la꞉, ebete ebeno hidohido komo la꞉ hiliyonomatamo kapimilo kikalameholema꞉na꞉ta, ebete dopamo hibinomolo keba ka꞉na ka꞉goiya꞉ ba꞉ba ka꞉na.
32 — Agora, pois, eu os entrego aos cuidados de Deus e à palavra da sua graça, que tem poder para edificá-los e dar herança entre todos os que são santificados.
33 Numa꞉la꞉, nale la꞉ ipuwalo eta lumagino mani ba꞉gala pupulino ilina naeno ukuia꞉mo kuhiliminakuiha꞉.
33 De ninguém cobicei prata, nem ouro, nem roupas;
34 La꞉ iya꞉tawahala, na ha꞉kiya ba꞉moi kokoto netewamo nale oko ba owatina, na ha꞉kiya na ba꞉gala nago da꞉wapata꞉lamenama꞉ aeno modoboha꞉ komokomo a꞉modobuilamenakuimo.
34 vocês mesmos sabem que estas minhas mãos serviram para o que era necessário a mim e aos que estavam comigo.
35 Ba꞉ma ka꞉na nale hiliyonomo ododili komokomo ipuwalo la꞉ iya꞉tulamenakuimata, la꞉le hiya꞉hiya꞉ oko kodakodalo ba owatiho mani uwatete awaepi ba꞉bo kowalubilinama꞉. Iyo, Kodawa Ya꞉suti dopamo kebe tabo ka꞉goiya꞉, wadiyala la꞉ ba꞉be tabo gala na꞉kemalagidolala꞉, mabu hibila, ebete ba꞉ma ka꞉na goiya꞉,
35 Em tudo tenho mostrado a vocês que, trabalhando assim, é preciso socorrer os necessitados e lembrar das palavras do próprio Senhor Jesus: “Mais bem-aventurado é dar do que receber.”
36 Ba꞉bene Polokono tabo olamagi sose watowatopa꞉tamo da꞉wibuya꞉, ba꞉ba tetelo ibi hiliyonomate ebe bana pupamo gagahiditi toetoe tabo Godotamo ba꞉bo adipatiya꞉.
36 Tendo dito isso, ajoelhando-se, Paulo orou com todos eles.
37 Ba꞉bene ibi hiliyonomate boge utihole baha꞉mo kapimilo da꞉nepalagutiya꞉, iba꞉te Poloko a꞉pa꞉watameholo ba꞉gala ba aboeteho ko tepo temetema꞉go ihimitiya꞉ mabu Polote iba꞉tamo ba꞉ma ka꞉na olamagiya꞉, iba꞉te ebeno holoholo gala a꞉kuminakamena꞉.
37 Então houve grande pranto entre todos, e, abraçando Paulo, o beijavam,
38 — ausente —
38 entristecidos especialmente pela palavra que ele tinha dito: que não mais veriam o seu rosto. E eles o acompanharam até o navio.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.