Atos 16
Tabo Aramia NT (KNV_ARA) vs NAA
1 Ba꞉bene Polote Debi haba ba꞉gala Lista habamo nuluhukuti eta Ya꞉suku ta꞉matadawa ba꞉bo numiya꞉, ebeno mahilo Timotitila. Timotikono menoko ba꞉ Yunapi kamenala ba꞉gala ebe hibima꞉ mididawala, huiyatiya ebeno nabiwi Yuha꞉ lumagila, ebe ba꞉ Guliki hoponapima꞉ eda꞉nami.
1 Paulo chegou também a Derbe e a Listra. Havia ali um discípulo chamado Timóteo, filho de uma judia crente, mas de pai grego.
2 Lista ba꞉gala Aikoniyama habalo demedehonama꞉ ba꞉bi hibima꞉ midipi hiliyonomate Timotikono emede komo iya꞉tawahate hidonomoma꞉ ga꞉lanakuya꞉,
2 Os irmãos em Listra e Icônio davam bom testemunho dele.
3 ba꞉bema꞉ Poloko ubila Timotiti Godokono oko ipuwalo eba꞉go pata꞉. Huiyatiya ba꞉be hopolo demedehonama꞉ ba꞉bi Yunapi hiliyonomate ba꞉moe komo biya꞉tawahuya꞉, Timotikono nabiwi ba꞉ Guliki hoponapila ba꞉bema꞉ Timotiti Yunapino tama itamida kukala kalawiya꞉ha꞉. Ba꞉be mabuma꞉ Polote Timotiko eta okamo magataheno, Yunapino ukui komodobuilamema꞉ ebete Timotiko dopamo tama itamida iya꞉tawa lumagitamo noemiya꞉ ba꞉be komo konelawema꞉.
3 Paulo queria que Timóteo fosse em sua companhia e, por isso, circuncidou-o por causa dos judeus daqueles lugares; pois todos sabiam que o pai dele era grego.
4 Ba꞉bene Polua꞉te Timotiko lawete komo habahabamo kapimilo da꞉tolamenakui, iba꞉te Yelusalema sose watowatopi ba꞉gala oelamepi dubagodone kebe tutumu dopamo duwatiya꞉, ba꞉bi komokomo benehawakalilamenakuya꞉ hibima꞉ midipa꞉te ba꞉bi tutumamo kopapamila꞉halenama꞉.
4 Ao passar pelas cidades, entregavam aos irmãos as decisões tomadas pelos apóstolos e presbíteros de Jerusalém, para que as observassem.
5 Ba꞉bema꞉ hibila, ba꞉be hopo konomolo Godote sose tawakalubino hibima꞉ midi ipuwalo ibi ba heluilame, komo hegela hiliyonomolo ibino kuitititi hunamo odolo kekelanamiha꞉.
5 Assim, as igrejas eram fortalecidas na fé e, dia a dia, aumentavam em número.
6 Ba꞉ba tetelo Godokono Gobogobote Polui na꞉duhilamiya꞉ iba꞉te A꞉isiya hopolo ebeno tabo konolamagimima꞉. Ba꞉bema꞉ iba꞉te Piligiya ba꞉gala Galesiya hopodo ba tolame
6 E percorreram a região frígio-gálata, tendo sido impedidos pelo Espírito Santo de pregar a palavra na província da Ásia.
7 Misiya hopo tatalia꞉mo da꞉nikuliya꞉, ibi ubila eta Bitiniya hopamo konogomoma꞉ huiyatiya Ya꞉sukunu Gobogobote ibi gala na꞉kaduhilamiya꞉.
7 Chegando perto de Mísia, tentaram ir para Bitínia, mas o Espírito de Jesus não o permitiu.
8 Ba꞉be mabuma꞉ iba꞉te Misiya hopodo tolamete kehaha꞉ kolomoeno Talowase habamo dito nepalaguya꞉.
8 E, tendo contornado Mísia, foram a Trôade.
9 Ba꞉be dulu Polote hiyolo Ma꞉sadoniya dubu buminiya꞉, ebete utinate Poloko ba꞉ma ka꞉na toemehoniya꞉, “Ama꞉ a owalubima꞉ Ma꞉sadoniya hopamo na꞉pa꞉hiwuya꞉.”
9 À noite, Paulo teve uma visão na qual um homem da Macedônia estava em pé e lhe rogava, dizendo: — Passe à Macedônia e ajude-nos.
10 Ba꞉bene eta duiduiyalo ale Polokono hiyo komo iya꞉tawahate tabo ba꞉ma ka꞉na ga꞉luya꞉ma꞉, “Godote ebeno ubi atamo a꞉hawakalimi, ale Ma꞉sadoniya hopo tawakaluba꞉tamo ebeno Hido Tabo konolamagimima꞉.” Ba꞉bema꞉ ba꞉ba tetenomolo ale ilina hiduilamete ba꞉ dito tupuimiya꞉ma꞉.
10 Assim que Paulo teve a visão, imediatamente procuramos partir para aquele destino, concluindo que Deus nos havia chamado para lhes anunciar o evangelho.
11 Ba꞉bene ale ko palai boga꞉mo ololote Talowase haba ba miya꞉pa kehaha꞉ kolomoeno Sa꞉mota꞉si hopamo ba꞉bo na꞉hiwaliya꞉ma꞉, ba꞉bene eta hegelalo ale gala katupuimiti Niyapolisi habamo dito nikuliya꞉ma꞉.
11 Tendo, pois, navegado de Trôade, fomos diretamente para Samotrácia e, no dia seguinte, a Neápolis.
12 Ba꞉bene a haka gabodo gala katolamete Pilipai ko habamo ba꞉bo nikuliya꞉ma꞉, ba꞉be Pilipai haba ba꞉ Ma꞉sadoniya hopoeno konomo habala, ba꞉bema꞉ komo Loma habanapi hiliyonomate ibino hoponomone pelamete ba꞉be habalo pemedehonama꞉. Ba꞉bene ale komo hegelalo ba꞉bolo emeda꞉tepate,
12 Dali fomos a Filipos, cidade da Macedônia, primeira do distrito e colônia romana. Nesta cidade, permanecemos alguns dias.
13 Yu tawakalubino okoha꞉ talona hegelalo ale ba꞉be haba miya꞉pate tuli dodamo dito nepalaguya꞉ma꞉ mabu a ba꞉ma ka꞉na emalagidoluya꞉ma꞉, diyala, Yunapi kapiyakapiyate Godotamo toetoe tabo ga꞉lama꞉ ba꞉bamo da꞉ pekapiyuimimina꞉. Ba꞉bene komo kamenakamenate kapimilo da꞉pola꞉nuya꞉, ale ibi nulamete iba꞉go nahiditi tabo ba꞉bo nega꞉luya꞉ma꞉.
13 No sábado, saímos da cidade para a beira do rio, onde nos pareceu haver um lugar de oração; e, assentando-nos, falamos às mulheres que haviam se reunido ali.
14 Ba꞉bi kamenakamena ipuwalo eta dogodogodawate na꞉lutiya꞉, ebeno mahilo ba꞉ Lidiyatela, ebe ba꞉ Tayataila habanapila ba꞉gala ebete hawihawi kaliko kolowami ipuwalo koko mani buwatenakui. Ba꞉moe kamenate hibi Godo badikuminakui, ba꞉bene Polote Ya꞉sukunu komoma꞉ tabo dolamagiya꞉, Kodawate ebeno tepo ipuwa ba꞉bo a꞉hiya꞉midamiya꞉ ebete tabo hibinomolo kolawema꞉.
14 Certa mulher, chamada Lídia, da cidade de Tiatira, vendedora de púrpura, temente a Deus, nos escutava; o Senhor lhe abriu o coração para que estivesse atenta ao que Paulo dizia.
15 Ba꞉bema꞉ Lidiyako ba꞉gala ebeno genamanapi, ale ibi beyamo wadulatelete ebete a ba꞉ma ka꞉na kiyaa꞉miya꞉, “La꞉le na Kodawa Ya꞉sukunu eta hibima꞉ mididawama꞉ hibilo da꞉ga꞉lama, wadiyala la꞉ pelamete naeno genamalo na꞉pemediya꞉la꞉.” Ba꞉bene ebete a koamo da꞉toea꞉mehuya꞉ ale ebeno tabamo papamila꞉hate eba꞉go dito pelamiya꞉ma꞉.
15 Depois de ser batizada, ela e toda a sua casa, nos fez este pedido: — Se julgam que eu sou fiel ao Senhor, venham ficar na minha casa. E nos constrangeu a isso.
16 Komo hegela da꞉petohuya꞉, eta tetelo ale Godotamo toetoe tabo ga꞉la habamo gala da꞉katolamiya꞉ma꞉, gabo tetelo komopino huiyaha꞉ oko bohelete ago ba꞉bo aluguya꞉. Ebe kuba gobogobagoenola, ba꞉be kuba gobogobote ebeno olamagi ipuwado tawakalubi begoelamenakui kebe hiya꞉hiya꞉ komate iba꞉tamo dikulimina꞉, ba꞉bema꞉ ba꞉be boheleno namutuluba꞉te ebeno pakani komo ododi ipuwado tawakaluba꞉godone koko mani buwatenakuya꞉.
16 Aconteceu que, indo nós para o lugar de oração, veio ao nosso encontro uma jovem possuída de espírito adivinhador, a qual, adivinhando, dava grande lucro aos seus donos.
17 Ba꞉bene ba꞉be bohelete aeno gala hapuni Poloko ba꞉gala a ba ta꞉matoe gaa꞉tepahalo ba꞉ma ka꞉na negoiya꞉, “Ba꞉moi dubu ba꞉ Hununomo Godokono okopila! Iba꞉te la꞉ kokiyalamema꞉na꞉ta la꞉ ka꞉ka꞉ mula꞉ komo kebe gabodo na꞉ka꞉laweoma!”
17 Seguindo a Paulo e a nós, gritava, dizendo: — Estes homens são servos do Deus Altíssimo e anunciam a vocês o caminho da salvação.
18 Komo hiliyonomo hegelalo ebete atamo ba꞉ ba꞉ba ka꞉na ewagelenakui, ba꞉bene eta tetelo Polote menemenema꞉ eda꞉te boheletamo ohobigate kuba gobogobo ba꞉bo kiyahamiya꞉, “Nale Ya꞉su Kelisokono mahilamo ama꞉ bikiyahamemata, ama꞉ ebegodone nuluhuka!” Ba꞉ba tetenomolo kuba gobogobote bohelegodone ba꞉ dito uluhukuya꞉.
18 Isto se repetiu por muitos dias. Então Paulo, já indignado, voltando-se, disse ao espírito: — Em nome de Jesus Cristo, eu ordeno que você saia dela. E, na mesma hora, o espírito saiu.
19 Ba꞉bema꞉ boheleno namutuluba꞉te ba꞉moe komo umiti iya꞉tawahuya꞉, ba꞉be bohele ipuwado ibino mani lawe gabo ba꞉ a꞉wibo. Ba꞉moe mabuma꞉ iba꞉te Poloko ba꞉gala Sailasiko heloamo uwatete, ba꞉be Pilipai ko haboeno watowatopa꞉te kebolo ka꞉pola꞉nuya꞉ ba꞉be kolowami habamo ba꞉bo wadimuya꞉taliya꞉.
19 Quando os donos da jovem viram que se havia desfeito a esperança do lucro, agarraram Paulo e Silas e os arrastaram para a praça, à presença das autoridades.
20 Ba꞉bene iba꞉te ba꞉bi Loma gabomani dubuino holoholo hapuamo ibi magatalete na꞉nega꞉luya꞉, “Ba꞉moi Yunapi dubu netewa iba꞉te aeno haba bekubahimina!
20 E, levando-os aos magistrados, disseram: — Estes homens, sendo judeus, perturbam a nossa cidade,
21 Ibino tutumu hiya꞉la, a Lomanapino tutumu huiyaha꞉, ba꞉bema꞉ ibino iya꞉tumi komote a bikiyaa꞉mena aeno hidohido kukala kowakalamima꞉!”
21 propagando costumes que não podemos aceitar, nem praticar, porque somos romanos.
22 Ba꞉bene ba꞉ba tetelo komo habalubi hiliyonomate Poluino ododili komokomoma꞉ atu kuba tabo bekaga꞉luya꞉. Ba꞉bema꞉ Loma gabomani dubate ibi netewapino kaliko heloamo pipikulamelelamete komo alaholohopi ba꞉bo kiyalamiya꞉ ibi giya꞉pa꞉pa꞉mo ka꞉na꞉miga꞉latilima꞉.
22 Então a multidão se levantou unida contra eles, e os magistrados, rasgando-lhes as roupas, mandaram açoitá-los com varas.
23 Ba꞉bene ibi kubanomamo a꞉na꞉miga꞉latiliti iba꞉te Poloko ba꞉gala Sailasiko du genamamo niya꞉hekete, ba꞉bene du genama umidawa na꞉kiyamiya꞉ ebete ibi hidamo kulamenatema꞉ iba꞉te alahutikapoma꞉.
23 E, depois de lhes darem muitos açoites, os lançaram na prisão, ordenando ao carcereiro que os guardasse com toda a segurança.
24 Ba꞉bema꞉ du genama umidawate ba꞉be tabo duliya꞉, ebete ibi du genama ipuwanomamo magatalete ibino nato keha gugamo newadulatelelamete ibi dito nimiya꞉paliya꞉.
24 Este, recebendo tal ordem, levou-os para o cárcere interior e prendeu os pés deles no tronco.
25 Ba꞉be du iwa tetenomolo Poloko Sailasiko iba꞉te Godotamo toetoehonakui komo adikumi ohale akalapihonakuya꞉. Ba꞉bene gabomana꞉te komo dubu ibino kuba ododili mabuma꞉ du genamamo ya꞉lo da꞉miya꞉tiya꞉ ba꞉bi dubate Poloko Sailasiko ibino komo ba ulihona,
25 Por volta da meia-noite, Paulo e Silas oravam e cantavam louvores a Deus, e os demais companheiros de prisão escutavam.
26 ba꞉ba tetenomolo ko wima꞉la꞉te penate du genama kubanomamo ba pagegetena, gigihote ha꞉kiya a꞉hilamenate du genamanapino kokotoeno auli halete ha꞉kiya ba꞉bo ta꞉teholameniya꞉.
26 De repente, sobreveio tamanho terremoto, que sacudiu os alicerces da prisão; todas as portas se abriram e as correntes de todos os presos se soltaram.
27 Ba꞉bene du genama umidawate ebeno genamanomolo mahiganate du genamoeno gigiho ya꞉lo a꞉hilame da꞉pulameniya꞉ ebete nemalagidoloniya꞉, du genamanapi hiliyonomate ba꞉ alahutiha. Ba꞉bema꞉ ebete tole konomo lawenate ebeno alaholo gili magubutinate ebe ha꞉kiya ebeno ape ahohamidanama꞉ ba ewagelena,
27 O carcereiro despertou do sono e, vendo abertas as portas da prisão, puxando da espada, ia suicidar-se, pois pensou que os presos tinham fugido.
28 ba꞉ba tetenomolo Polote ba꞉be komo uminate ebe na꞉goepatemeniya꞉, “A꞉iye! Ama꞉ ha꞉kiya ama꞉ akanakapuma꞉la꞉! A hiliyonomo moela, kalahutihoha꞉!”
28 Mas Paulo gritou bem alto: — Não faça nenhum mal a si mesmo! Estamos todos aqui.
29 Ba꞉ba tetelo du genama umidawate ebeno hopopi begoelameniya꞉ iba꞉te alo kowadahenama꞉, ba꞉bene ebete du genama guamo tola꞉go tiyonomolo na꞉pa꞉ganate, Poloko Sailasiko ibino nato mabamo neganate ba꞉bo nilililaniya꞉.
29 Então o carcereiro, tendo pedido uma luz, entrou correndo e, trêmulo, prostrou-se diante de Paulo e Silas.
30 Ba꞉bene ebete ibi netewapi du genamane puluhukulatelenate ba꞉bo pegoelameniya꞉, “Koko dubala꞉, na bada komo ododiti Godogodone ka꞉ka꞉ mula꞉ komo ebo na꞉ka꞉lawemo?”
30 Depois, trazendo-os para fora, disse: — Senhores, que devo fazer para que seja salvo?
31 Iba꞉te na꞉huiyaniya꞉, “Ama꞉ Kodawa Ya꞉suku hibima꞉ na꞉mida꞉, ba꞉bene ebete ama꞉ ba꞉gala amia꞉no genamanapino ka꞉ka꞉ komula꞉lelamema꞉na꞉ta.”
31 Eles responderam: — Creia no Senhor Jesus e você será salvo — você e toda a sua casa.
32 Ba꞉bene iba꞉te du genama umidawa ba꞉gala ebeno genamanapa꞉tamo Kodawa Ya꞉sukunu tabo ba olamagimina ebeno komo ba꞉bo hawakaliminiya꞉.
32 E pregaram a palavra de Deus ao carcereiro e a todos os que faziam parte da casa dele.
33 Ba꞉bema꞉ ba꞉ba tetenomolo du genama umidawate ibi netewapino bugumu ukulalelamenate, iba꞉te huiyatiya ebe ba꞉gala ebeno genamanapi hiliyonomo beyamo dito wadulateleniya꞉.
33 Naquela mesma hora da noite, cuidando deles, lavou-lhes as feridas dos açoites. Logo a seguir, ele e todos os membros da casa dele foram batizados.
34 Ba꞉bene du genama umidawate Poloko Sailasiko ibi ebeno genama guamo magatalenate baa꞉ ba꞉bo nikalameniya꞉. Ba꞉ hibila, ebe ba꞉gala ebeno genamanapa꞉te konomamo kalakalahaniya꞉, mabu iba꞉te ba꞉be dulu ibino hibima꞉ midi komo Godotamo a꞉miya꞉teniya꞉.
34 Então, levando-os para a sua própria casa, deu-lhes de comer; e, com todos os seus, manifestava grande alegria por ter crido em Deus.
35 Ba꞉bene hegelate da꞉powalohuya꞉ Loma gabomani koko dubate komo polisi dubu du genama umidawatamo ba꞉moe tabago poelamiya꞉, “Ama꞉le ba꞉bi dubu netewa du genamane dito nuluhukulatela꞉.”
35 Quando amanheceu, os magistrados enviaram oficiais de justiça, com a seguinte ordem para o carcereiro: — Ponha aqueles homens em liberdade.
36 Ba꞉bene du genama umidawate Poloko atu tabo bekanikiyamiya꞉, “Gabomani koko dubate tabo a꞉poema꞉, nale ama꞉ ba꞉gala Sailasiko la꞉ ba꞉moe du genamane kuluhukulatelema꞉. Ba꞉bema꞉ ka꞉lo la꞉ uluhukuti kalakalago na꞉toala꞉.”
36 Então o carcereiro comunicou isso a Paulo, dizendo: — Os magistrados ordenaram que vocês fossem postos em liberdade. Portanto, vocês podem sair. Vão em paz.
37 Huiyatiya Polote ba꞉bi polisi dubu ulamelo iba꞉tamo na꞉goiya꞉, “Ao, ale dito a꞉kuluhukama꞉. La꞉eno koko gabomani dubate ha꞉kiya na꞉pelama꞉mena꞉ a kopuluhukua꞉tema꞉, mabu a netewapa꞉te ba꞉moe hopolo Loma gabomanino pepago wapata꞉nama꞉,ba꞉gala ale kuba ododihino iba꞉te aeno komo hidamo kanagiya꞉midaa꞉meha꞉, iba꞉te huiyatiya a giya꞉pa꞉pa꞉mo a꞉na꞉miga꞉titi du genamamo dito iya꞉hekiya꞉. Ba꞉bema꞉ ka꞉lo ibi ubila a diya gabodo gelebadia꞉go dito koea꞉mema꞉. Ao, iba꞉te dopamo a na꞉pua꞉ma꞉mena꞉!”
37 Paulo, porém, lhes disse: — Sem ter havido processo formal contra nós, nos açoitaram publicamente e nos jogaram na cadeia, sendo nós cidadãos romanos. Querem agora nos mandar embora sem maior alarde? Nada disso! Pelo contrário, que eles venham e, pessoalmente, nos ponham em liberdade.
38 Ba꞉bene polisi dubate tolamete Polokono tabo koko gabomani dubu da꞉nikiyalamiya꞉, ba꞉ba tetelo ba꞉bi dubate Poloko Sailasiko Loma gabomanino pepago wapata꞉ komo uliti koamo toletolehuya꞉.
38 Os oficiais de justiça comunicaram isso aos magistrados. Quando estes souberam que Paulo e Silas eram cidadãos romanos, ficaram com medo.
39 Ba꞉bema꞉ iba꞉te pelamete Poloko Sailasiko iba꞉tamo nolata tabo pega꞉late ibi konomamo petoelameholiya꞉, iba꞉te Pilipai ko habane eta hopamo gelebadia꞉go kotoma꞉.
39 Então foram até eles e lhes pediram desculpas; e, relaxando-lhes a prisão, pediram que se retirassem da cidade.
40 Ba꞉bene ibi netewapa꞉te du genamane puluhukuti, iba꞉te tote dopamo Lidiyakono genamamo nodolote, ba꞉bolo iba꞉te hibima꞉ midipi ekaki da꞉nulamiya꞉, komo owalubi tabo nikiyahalamete Pilipai ko habane ba꞉ dito tuya꞉.
40 Tendo saído da prisão, Paulo e Silas dirigiram-se para a casa de Lídia e, vendo os irmãos, os animaram. Depois partiram.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.