2 Coríntios 1
Tabo Aramia NT (KNV_ARA) vs NVT
1 Na ba꞉ Polotela, Ya꞉su Kelisote ebeno sose tupuimima꞉ hiya꞉hiya꞉ hopamo doelamiya꞉, ba꞉bi okopi ipuwalo na ba꞉ etala mabu Godote ebeno ubilo na a꞉laweniya꞉. Na ba꞉gala a hibima꞉ midipino ekawi Timotiko, ale la꞉ puya꞉te Kolini habalo Godokono sose tawakalubima꞉ deda꞉hanama, ba꞉gala komo la꞉ puya꞉te Guliki hopo konomolo Godokono tawakalubima꞉ da꞉keda꞉hanama, ale ba꞉moe leta la꞉ hiliyonomatamo poemema꞉.
1 Eu, Paulo, chamado pela vontade de Deus para ser apóstolo de Cristo Jesus, escrevo esta carta, com nosso irmão Timóteo, à igreja de Deus em Corinto e a todo o seu povo santo em toda a Acaia.
2 Wadiyala aeno Nabiwi Godoko ba꞉gala Kodawa Ya꞉su Kelisoko iba꞉te ibino malemale komo ba꞉gala hete komo la꞉tamo nikalama꞉mena꞉ta.
2 Que Deus, nosso Pai, e o Senhor Jesus Cristo lhes deem graça e paz.
3 Wadiyala ale aeno Kodawa Ya꞉su Kelisokono Nabiwi Godotamo kalakala tabo kadipatiya꞉, mabu ebe ba꞉ ebeno gugudi konomamo da꞉malemalelatelena ba꞉be Nabiwila, ba꞉gala ebe ba꞉ iba꞉tamo gelebadi dikalamena ba꞉be Godola.
3 Louvado seja Deus, Pai de nosso Senhor Jesus Cristo, Pai misericordioso e Deus de todo encorajamento.
4 Iyo, ebete a aeno temeteme hiliyonomo ipuwalo a꞉gelebadia꞉menako, mabu ebe ubila ale kebe gelebadi ebegodone da꞉lawenakoma꞉ a ba꞉be atu gelebadi komamo komopino hiya꞉hiya꞉ temeteme ipuwalo ibi atumu kakowalubilinakoma꞉.
4 Ele nos encoraja em todas as nossas aflições, para que, com o encorajamento que recebemos de Deus, possamos encorajar outros quando eles passarem por aflições.
5 Numa꞉la꞉, ale Kelisoko ipuwalo ba emedena ebe mabuma꞉ hiya꞉hiya꞉ temeteme komate atamo konomamo keba ka꞉na kikulihonaka, ba꞉ ba꞉ba ka꞉na ebe ipuwado gelebadi komote atamo konomamo atumu ba꞉kuluhukunakomene.
5 Pois, quanto mais sofrimento por Cristo suportarmos, mais encorajamento será derramado sobre nós por meio de Cristo.
6 Ba꞉bema꞉ Godokono ubi komo ba꞉ ba꞉ma ka꞉nala, kebe hiya꞉hiya꞉ temeteme komate atamo dikulihonaka, ba꞉bi temeteme komodo la꞉le la꞉eno temeteme ipuwalo la꞉eno gelebadi komo ba꞉gala ka꞉ka꞉ mula꞉ komo kuwatema꞉nemata, ba꞉gala aeno temeteme ipuwalo kebe gelebadi komote atamo duluhukunako, ba꞉be gelebadi komodo la꞉le atumu la꞉eno gelebadi komo kakalawema꞉nemata. Iyo, agodolo da꞉pola꞉na ba꞉bako atu temeteme komate la꞉tamo da꞉pikulimina꞉, ba꞉bi temeteme ipuwalo la꞉le hido gelebadi komo lawete kodakodalo ba꞉bo kola꞉mota꞉hanama꞉nemata.
6 Mesmo quando estamos sobrecarregados de aflições, é para o encorajamento e a salvação de vocês. Pois, quando somos encorajados, certamente encorajaremos vocês, e então vocês poderão suportar pacientemente os mesmos sofrimentos que nós.
7 Ba꞉bema꞉ numa꞉la꞉, la꞉le la꞉eno hibima꞉ midi ipuwado kuititi teta꞉mo modobolo da꞉nikulima, ale ba꞉be komo galane tetelo kumima꞉ hibima꞉ na꞉midinama꞉. Iyo, ba꞉moe komote aeno ukuilo kodakodalo bitana, mabu a iya꞉tawahala atu hiya꞉hiya꞉ temeteme komate la꞉ ba꞉gala a hiliyonomatamo kapimilo keba ka꞉na kikulihonaka, ba꞉ba ka꞉na Godokono gelebadi komote atumu la꞉ ba꞉gala a hiliyonomatamo kapimilo ba꞉kuluhukunakomene.
7 Temos firme esperança de que, assim como vocês participam de nossos sofrimentos, também participarão de nosso encorajamento.
8 Ba꞉bema꞉ aeno hibima꞉ midipi ekaka꞉la꞉, A꞉isiya hopolo atamo duluhukui, a ubila la꞉le ba꞉be komo hidonomamo iya꞉tawaha. Hibila, ba꞉ba tetelo koko temeteme komate atamo dikulihui aeno ukui komate menemenenomoma꞉ ba eda꞉haa꞉me, ale ba꞉bo emalagidoluima꞉ ale aeno temeteme komoma꞉ ba꞉ dito koha꞉lahama꞉nema꞉.
8 Irmãos, queremos que saibam das aflições pelas quais passamos na província da Ásia. Fomos esmagados e oprimidos além da nossa capacidade de suportar, e pensamos que não sobreviveríamos.
9 Iyo, ale aeno tepo ipuwalo ba꞉ma ka꞉na emalagidoluima꞉, Godokono ubilo aeno ha꞉laha tetete hibinomolo uluhukui. Huiyatiya eba ka꞉naha꞉, hoe komote atamo kuluhukuha꞉. Ao, Godote a mabuma꞉ ebeno eta ubi ba꞉ma ka꞉na ihati, ale ba꞉bi temeteme ipuwado a ha꞉kiya aeno helo modoboha꞉ma꞉ ga꞉lalo ale ebe kapiya hibima꞉ ba꞉bo komidima꞉, mabu ebe ba꞉ ha꞉lahapi ka꞉ka꞉mo da꞉wadiya꞉paa꞉latelenako ba꞉be Godola.
9 De fato, esperávamos morrer. Mas, como resultado, deixamos de confiar em nós mesmos e aprendemos a confiar somente em Deus, que ressuscita os mortos.
10 Ba꞉ hibila, ebete ba꞉bako konomo hoe olalati ipuwalo aeno ka꞉ka꞉ a꞉mula꞉lea꞉mi, ba꞉bema꞉ a iya꞉tawahala ebete galane tetelo aeno ka꞉ka꞉ gala kakamula꞉lea꞉mema꞉ne, iyo, la꞉le a toetoe tabamo ba owalubi ale aeno hiya꞉hiya꞉ olalati komo hiliyonomo ipuwalo aeno hibima꞉ midi komo Godotamo bihatenama꞉ ebete aeno ka꞉ka꞉ komula꞉lea꞉mema꞉. Ba꞉bema꞉ numa꞉la꞉, Godote la꞉eno hiliyonomo toetoe tabo dulihona ba꞉be komodo ebete a hidamo bowalubinakomene, iyo, komo tawakalubi hiliyonomate kalakala tabo ebetamo ba꞉bema꞉ badipatenakomena꞉.
10 Ele nos livrou do perigo mortal, e nos livrará outra vez. Nele depositamos nossa esperança, e ele continuará a nos livrar.
11 — ausente —
11 E vocês nos têm ajudado ao orar por nós. Então muitos darão graças porque Deus, em sua bondade, respondeu a tantas orações feitas em nosso favor.
12 Ba꞉bema꞉ hibila, ale nawagahanama꞉ mabu aeno tepo ipuwoeno mulu ukui komate a ba꞉ma ka꞉na kiyaa꞉menaka, aeno ododili ipuwalo ale hopo habanapi hiliyonomatamo Godokono talona ba꞉gala tuputupu emede komo kapiyanomo ba hawakalimi, huiyatiya ba꞉be komo la꞉ Kolini sose tawakaluba꞉tamo konomamo a꞉hawakaliminakuima꞉. Numa꞉la꞉, Godokono malemale komodo ebete helo atamo nikaa꞉mena ale ba꞉ba ka꞉na kemedenama꞉, eta hopo lumagino mulu ukui komodo ale helo a꞉kalawa꞉lema꞉.
12 Podemos dizer com certeza e com a consciência limpa que temos vivido em santidade e sinceridade dadas por Deus. Dependemos da graça divina, e não da sabedoria humana. É dessa forma que nos temos conduzido diante do mundo e, especialmente, em relação a vocês.
13 Ba꞉be mabuma꞉ nale naeno hiya꞉hiya꞉ leta ipuwalo naeno ubi bihatenamo, la꞉le naeno tabo komokomo ba ka꞉lamihole naeno iya꞉tulame komoeno ipuwa tiyolo ba꞉bo kuwatenakoma꞉,
13 Nossas cartas foram claras e objetivas, não havendo nada escrito nas entrelinhas ou que não conseguissem compreender. Espero que um dia vocês nos entendam plenamente,
14 iyo, wadiyala la꞉le dopamo aeno iya꞉tulame komo nanekele keba ka꞉na ka꞉lawa꞉tepuima, ba꞉ma tetelo la꞉ huiyatiya ba꞉be iya꞉tulame komoeno konomo ipuwa hidonomamo kolawema꞉nemata. Ba꞉bema꞉ numa꞉la꞉, la꞉ ba꞉be gabodo Kodawa Ya꞉sukunu Ko Hegelalo a mabuma꞉ kawagahama꞉nemata, ba꞉ba tetelo ale la꞉ mabuma꞉ keba ka꞉na dawagahama꞉ ba꞉ba ka꞉na.
14 mesmo que não o façam agora. Então, no dia do Senhor Jesus, poderão se orgulhar de nós como nos orgulhamos de vocês.
15 Ba꞉ hibila, na ba꞉be komo ba iya꞉tawa nale nopo ba꞉ma ka꞉na ihatimo, la꞉ kowalubilima꞉ nale netewa hiya꞉hiya꞉ tetelo la꞉tamo kopuluhukuma꞉nemo. Ba꞉bema꞉ nale ba꞉ma ka꞉na emalagidoluimo, na Ma꞉sadoniya hopamo ba to gabo tetelo la꞉go dopamo pemeda꞉tepate, ba꞉bene Ma꞉sadoniya hopone da꞉kawilamo la꞉tamo atumu gala kakapuluhukuma꞉nemo. Ba꞉gala nale eta ukui ba꞉ma ka꞉na kihatimo, nale la꞉ ipuwane Yudiya hopamo to ba tupuimi la꞉godone owalubi ba꞉bo kolawema꞉nemo.
15 Porque eu estava tão certo de sua compreensão e confiança, queria abençoá-los duplamente visitando-os duas vezes,
16 — ausente —
16 primeiro a caminho da Macedônia e depois ao voltar de lá. Então vocês poderiam me ajudar com minha viagem para a Judeia.
17 Huiyatiya nale ba꞉be nopo hiya꞉ma꞉ miditi la꞉tamo kapuluhukuha꞉, ba꞉bema꞉ diyala, la꞉le na ukui gagagagadawama꞉ kuda꞉ a꞉midinimata. La꞉ iya꞉tawahala, hopo habanapa꞉te ha꞉da amiho gabodo etapa꞉tamo “Iyo, na kododima꞉nemo” tabo ba ga꞉la, huiyatiya ba꞉be tabo komone ohobila꞉hate “Ao, na a꞉kododa꞉mo” tabo etapa꞉tamo gala dito kaga꞉lanaka. A꞉iye! La꞉le na ba꞉bako lumagima꞉ kemalagidolonama?
17 Talvez vocês estejam se perguntando por que mudei de ideia. Será que faço meus planos de modo irresponsável? Será que sou como as pessoas do mundo, que dizem “sim” quando na verdade querem dizer “não”?
18 Numa꞉la꞉, Godoko hibidawanomoma꞉ ba eda꞉na ebete aeno hibi komo iya꞉tawala, ale la꞉tamo pelamema꞉ ha꞉da amiho gabodo “Iyo” tabo kaga꞉laha꞉. Ba꞉ hibila, ale aeno dopo tabo komone ohobila꞉te ale la꞉tamo pelamema꞉ “Ao” tabo gala ba kaga꞉la, a ba꞉be komo hibi gabodo ododima꞉.
18 Tão certo como Deus é fiel, nossa palavra a vocês não oscila entre “sim” e “não”.
19 A꞉iye! Na Poloko ba꞉gala Sailasiko ba꞉gala Timotiko, ale dopamo la꞉ ipuwalo Hido Tabo ba polamagimi Godokono Gudu Ya꞉su Kelisokono komo ba꞉ma ka꞉na hawakaliminakuima꞉, ebete etapa꞉tamo “Iyo, na kododima꞉nemo” tabo ha꞉da amiho gabodo goete, ba꞉be tabone etapa꞉tamo ohobigalo “Ao, na a꞉kododa꞉mo” tabo a꞉kagaa꞉mene. Numa꞉la꞉, ebete hibidawama꞉ ba eda꞉na, a hibima꞉ midipi kowalubinama꞉ hiliyonomo tetelo “Iyo” tabo kapiyanomo begoenako,
19 Pois Jesus Cristo, o Filho de Deus, não oscila entre “sim” e “não”. Foi a respeito dele que Silas, Timóteo e eu lhes falamos e, sendo ele o “sim” definitivo, ele sempre faz o que diz.
20 mabu hibila, Godote a kowalubinama꞉ hiya꞉hiya꞉ tabo dolamaginako, ba꞉bi hiliyonomo tabo komoma꞉ Ya꞉suti “Iyo” tabo ba goena, ebe kapiyado ba꞉bi komate hibinomoma꞉ beda꞉hanamena꞉. Ba꞉moe mabuma꞉ ale Godokono hidohido ododili komoma꞉ aeno toetoe tabamo ebe dawagaminanakoma꞉, ale “Ba꞉ba꞉la” tabo Ya꞉sukunu mahilamo ba꞉bema꞉ ga꞉lanakoma꞉.
20 Pois todas as promessas de Deus se cumpriram em Cristo com um alto e claro “Sim!”. E, por meio de Cristo, confirmamos isso, de modo que nosso “Amém” se eleva a Deus para sua glória.
21 Ba꞉bema꞉ kalakala konomola, mabu ale la꞉go kapimilo Godokono Oemedawa Kelisoko ipuwalo ba emedena, Godoko ba꞉ a da꞉kodakoduia꞉mena ba꞉be Helodawala. Iyo, ale ebeno oko kowatihonama꞉ ebete a ba꞉bema꞉ uwatiya꞉,
21 É Deus quem nos capacita e a vocês a permanecermos firmes em Cristo. Ele nos ungiu
22 ba꞉bene ale ebenoma꞉ deda꞉hanama꞉ ba꞉be komo kiya꞉tawahama꞉ ebete ebeno kukala atamo ba miya꞉tea꞉me, ebeno Gobogobo aeno tepo ipuwamo ba꞉ dito ihatea꞉miya꞉. Ba꞉ hibila, ale ba꞉be komodo ba꞉ma ka꞉na kiya꞉tawahama꞉nema꞉, kebe hidohido komate ebegodolo da꞉pola꞉na, galane tetelo ebete atumu ba꞉bi hiliyonomo komo atamo hibinomolo kikaa꞉mema꞉ne.
22 e nos identificou como sua propriedade ao colocar em nosso coração o selo do Espírito, a garantia de tudo que ele nos prometeu.
23 Ba꞉bema꞉ numa꞉la꞉, Godote naeno tepo ipuwoeno komokomo ba ulamelenamena, ebete naeno tabo hibi tabonomoma꞉ goe, ba꞉ma ka꞉na na eta ko temeteme la꞉tamo ikalamema꞉ ubiha꞉ma꞉ edimo, ba꞉bema꞉ nale naeno nopo hiya꞉ma꞉ miditi la꞉eno Kolini habamo kapeha꞉.
23 Agora, invoco a Deus como testemunha de que foi para poupá-los que ainda não voltei a Corinto.
24 Huiyatiya ale la꞉ mabuma꞉ kebe oko kowatinama꞉, ba꞉be oko komoma꞉ ukui kubamo akalawa꞉la꞉. Numa꞉la꞉, Godokono hibi kalakalate la꞉eno tepo ipuwalo kitanama꞉ ale oko ba꞉bema꞉ owatinama꞉, mabu a iya꞉tawahala la꞉ hibima꞉ midi ipuwalo kodakodalo la꞉mota꞉hanamata, iyo, a ubihinola la꞉le a la꞉eno kokopima꞉ ka꞉milo aeno ukui komamo la꞉le la꞉eno menemene komago dito papamila꞉hale!
24 Isso não significa que queremos controlar vocês, dizendo-lhes como exercer sua fé. Nosso desejo é trabalhar com vocês para que tenham alegria, pois é pela fé que permanecem firmes.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.