Lucas 15
GODOKONO WADE TABO (KNV-FLY_RIVER) vs ARA
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Egela idilo ta꞉kese mani elemasigilo uwatepi ega꞉walo Godokono Totomu Tabo uwatea꞉pi ibi epetapi bilibilinomate Ya꞉sutamo pelamiya ebeno tabo ka꞉polowioma꞉.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Ebene Pa꞉lisi tanebapi ega꞉walo Godokono Totomu iyatulamepiate eba dowaolo negeliya, “Numa꞉la꞉, me dubute kubakuba epo kalakalago uwatete iba꞉go bae ebo nanako!”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Ebema꞉ Ya꞉sute me iyatulame oi iba꞉tamo ma kunu kiyawaiya,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “La꞉imano taneba magumulo lumagi idi ebeno 100 sipi-goeogoeo da꞉pola꞉mena, ebene kapiyate dalatidimene ebete keba kunu na꞉kowagelemene? Iyo, ebete 99 sipi-goeogoeo epetapi wade uwago nao bailo miyapate, dalatidi ebe sipi-goeo kapiya idi wadinatote ka꞉nuimene.
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Ebete da꞉nuimene ebe tetelo ebete agute kalakalago kemagaemene.
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 Ebene ebete motamo walo ka꞉pete ebeno namutupi ega꞉walo ebe niyakabolo dilukulina, ebe epo peka꞉la꞉mite iba꞉tamo ka꞉pegemene, ‘La꞉ nago kapimiya nekalakalaola꞉, mabu naimano sipi-goeo tumulo dalatidi nale walo a꞉kelaemo!’”
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ebema꞉ Ya꞉sute tabo ma kunu giya, “Nale la꞉ analemata, kapiya lumagite ebeno kubane olobigate woki iyakobi da꞉midimene, ebe tetelo Godokono Unu Duliyomololo kalakala kawonomote kitanamene. Wiyasiya 99 epo epetapi iba꞉te a꞉ka꞉tuwa꞉ ibi tuputupupima꞉ degelana, ibi mabuma꞉ Godokono kalakalate nanitabolo a꞉kitanamene.”
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Ega꞉walo me tanalo idila. Kamiyale idino teni mani da꞉pola꞉mena, ebene kapiyate dalatidimene ebe keba kunu na꞉kowagelemene? Ebete ebeno alo pite ega꞉walo moto gu wadenomamo eba moda꞉midalo mani wadinatote ebo ka꞉nuimene.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Ebene ebete delaemene ebe tetelo ebeno namutupi ega꞉walo ebe niyakabolo dilukulina, ebete ebe epo ka꞉la꞉mite iba꞉tamo kegemene, ‘La꞉ nago kapimiya nekalakalaola꞉, mabu dalatidi ebe mani nale walo a꞉kelaemo!’”
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Ebema꞉ Ya꞉sute tabo ma kunu giya, “Na la꞉ analemata, kapiya lumagite ebeno kubane olobigate woki iyakobi da꞉midimene, Godokono Unu Duliyomololo ebeno nopopiate atumu kawonomamo kekalakalaoma꞉na꞉.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Ebene Ya꞉sute tabo idi walo na꞉kegiya, “Koi netewago dubu okolinami,
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 ebene ekawite ebeno nabiwitamo negi, ‘A꞉ma꞉le a꞉e tetelo natamo ikanaema꞉ degeawia, ebe inamabu ega꞉walo damela ka꞉lo natamo nikanama꞉.’ Ebe tetelo nabiwite ebeno inamabu ega꞉walo mani tulituliya anagiyamidalelamete ebeno gudi netewatamo iyaiya ebo ikalamoli.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 “Ebene ekawite bilibili egela ka꞉lutia꞉. Ebete nabiwigodone delawi ebe damela kawonomo maniamo midite mani lawete mulu opamo gito ti, ebolo ebete daedale wokilo kubakuba tanalo eba nosiyodilolelo ebeno mani gito nopoliyali.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Ebene ebe mulu opo kawonomolo bae olopoligo tanalote epatamo ebo pemaigi, ebema꞉ bae kape tanalote ebe kawonomamo lawi.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Ebema꞉ ebete tote ebe opo epono dubu idigodolo woko eba nelawelo, ebete ebe tumamo gito alibi ebeno goeogoeo ka꞉nulamenama꞉.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Ebe tetelo epate sosowamo dalomonakiya ebe bae goeogoeoatamo da꞉pikalamolenaki, ebete tete bilibilinomolo ebe bae naoma꞉ ubi niyatinami, wiyasiya lumagi idite ebetamo nao inamabu kikamenakia꞉.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 “Ebene egela epetapiate dolopoligiya ebete ebeno woki iyakobi midite negi, ‘Naimano nabiwino wokopiagodolo nao inamabu bilibilinomo ba꞉pola꞉na, iba꞉te a꞉ka꞉tuwa꞉ naonama꞉ modoboa꞉. Na wiyasiya malo bae kapelo a꞉ema꞉ wagelenamo!
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Modobola na tote naimano nabiwitamo ma kunu ka꞉negemamo, ‘Aba, na Godotamo ega꞉walo a꞉ma꞉tamo iyaiya kuba tanalo a꞉nosiyodilolimo,
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 ebema꞉ na wadenoa꞉ a꞉ma꞉le na a꞉imano guduma꞉ ka꞉na꞉ima꞉. Modobola a꞉ma꞉ na wiyasiya a꞉imano wiya꞉ wokodawa idima꞉ na꞉midina꞉.’ ’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Ebe tetelo ebete maigate ebeno nabiwitamo ebo ti.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Ebeno gudute negi, ‘Nabiwi, na Godotamo ega꞉walo a꞉ma꞉tamo iyaiya kuba tanalo a꞉nosiyodilolimo, ebema꞉ na wadenoa꞉ a꞉ma꞉le na a꞉imano guduma꞉ ka꞉na꞉ima꞉.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Wiyasiya ebeno nabiwite wokodawa iditamo negi, ‘Wade kalikunomo samamo adaema꞉wete naimano koitamo na꞉pa꞉pulima꞉, ega꞉walo lini inamabu ebeno kotamo pipulima꞉wete agowa pata akona꞉pupuliomiye.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Ebene a꞉ma꞉ toawete oli ape kau-goeo gadinomo nelawa꞉wete nananagalimiye. Ale soliyomu bae eba naonalo kekalakalaonamalema꞉,
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 mabu naimano gudu da꞉i ebete ka꞉lo igilo walo a꞉kelawe, ebete iyabaiamo dalatidi wiyasiya nale ebe walo a꞉kelaemo.’ Ebene ebe tetelo iba꞉te kalakala ebo wagilimiya.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Wiyasiya ebe tetelo naniwite nabiwino pali bailo woko ebe nosiyodiluti. Dadimoni ebete woko baine moto tataliamo eba pemaiganalo mae diyamo ega꞉walo kalakala oaleno diyamo ebo polowini,
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 ebema꞉ ebete wokodawa idi ebetamo ka꞉minate nalateda꞉ni, ‘Me tanalo keba kunula꞉ka꞉?’ Ekawite goeogoeono bae naoma꞉ ubi diyatiya|alt="Prodigal son in pig pen" src="CN01759B.tif" size="span" loc="1/2 of page in middle of page" copy="1978 David C. Cook Publsihing Co" ref="15.16"
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 “Wokodawate ebetamo negeni, ‘A꞉imano ekawi a꞉pa꞉ka, ebema꞉ a꞉imano nabiwite oli ape kau-goeo gadinomo anagalima꞉ka. Kalakala kawonomote itana mabu ebete olalatia꞉no a꞉ka꞉pemaigaka!’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 “Ebe mabuma꞉ naniwite dowanate moto guamo odolo ubia꞉noma꞉ eda꞉ni, ebene ebeno nabiwite motone pemaiganate ebe na꞉petoweomeni motamo ka꞉podolonama꞉.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Ebete wiyasiya ebeno nabiwitamo negeni, ‘A꞉ma꞉ numa꞉, na ulama bilibilinomolo a꞉imano wokodawama꞉ eba eda꞉nalo, a꞉ma꞉le danana꞉wenakiya nale ubia꞉noma꞉ keda꞉nakia꞉. A꞉ma꞉le wiyasiya natamo beda꞉ inamabu kikanama꞉wia? Eiye! A꞉ma꞉ natamo da꞉peso gautu-goeo kikanama꞉wea꞉, nale naimano namutupiago eba naolo kekalakalaoma꞉!
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Wiyasiya a꞉imano gudu idite a꞉imano inamabu uwatete, dubu bilibili kamiyala꞉go kuba eba nosiyodilolelo a꞉imano mani anatutulateli. Ebene ebe lumagite da꞉pa꞉ka, a꞉ma꞉ ebe kalakalakobi ka꞉mida꞉ema꞉ oli ape kau-goeo ebetamo anagalima꞉kata!’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 “Ebeno nabiwite ebetamo nowamini, ‘Naimano gudu, a꞉ma꞉ okolina tetelo nago okolinata, naimano inamabu bilibilinomo a꞉imanola.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Wiyasiya a꞉imano ekawite da꞉i ebete ka꞉lo igilo walo a꞉kelawe, iyo, ebete iyabaiamo dalatidi ale ebe walo a꞉kelaema꞉. Ebema꞉ modobola a bae kapimiya eba naonalo kekalakalaonamalema꞉.’”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.