Lucas 18

Ulibra wi Naşibaţi (KNF) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Yeŧu akak ahoñ na baţaşarul adiimanaan baka kë bawo biki kado kañehan Naşibaţi ŋwal bŧi, kawut kawutandër.
1 Contou-lhes também uma parábola sobre o dever de orar sempre, e nunca desfalecer.
2 Aji na baka : « Ubi ka ţi ubeeka uloŋ, nawayëş bţup aññoomuŋ Naşibaţi abot awo aanji ŧiink nin ñaaŋ.
2 dizendo: Havia em certa cidade um juiz que não temia a Deus, nem respeitava os homens.
3 Ţi ubeeka mënţ kak, ñaaţ nayoţ aloŋ awo da anţaali pbi du a bawayëşa. Aji ji na a : “Wayëşaan na naşoorad naan.”
3 Havia também naquela mesma cidade uma viúva que ia ter com ele, dizendo: Faze-me justiça contra o meu adversário.
4 « Nawayëş ajon kapok aşë bi ban ţuŋ aji : “Na manjoonan, mënji kaţi Naşibaţi abot awo mënji kaŧiink nin ñaaŋ ;
4 E por algum tempo não quis atendê-la; mas depois disse consigo: Ainda que não temo a Deus, nem respeito os homens,
5 kë jibi ñaaţ i aknooranaanuŋ, dwayëşa. Woli abi'a bi ţi, abi baañşaan pdo kayewlënën.” »
5 todavia, como esta viúva me incomoda, hei de fazer-lhe justiça, para que ela não continue a vir molestar-me.
6 Ajugun kë aşë kak aji na baka : « Naŧiinkan uko wi nawayëş nawuţaan i ajakuŋ!
6 Prosseguiu o Senhor: Ouvi o que diz esse juiz injusto.
7 Kë Naşibaţi, aankbi kaţënk biki nul, kawayëş baka i, wi bakhuuranuluŋ añehan ŋwal bŧi? Ajon uţënk baka i?
7 E não fará Deus justiça aos seus escolhidos, que dia e noite clamam a ele, já que é longânimo para com eles?
8 Dţupan na manjoonan, awayëş baka kaŧaran ŧaran. Kë *Abuk Ñiinţ, aluŋle bi, aţënkaara ţi umundu bañaaŋ banfiyaaruŋ i? »
8 Digo-vos que depressa lhes fará justiça. Contudo quando vier o Filho do homem, porventura achará fé na terra?
9 Yeŧu akak ahoñ pa bañaaŋ banşaluŋ aji bawo baŧool aşë beeh bandukiiŋ, aji :
9 Propôs também esta parábola a uns que confiavam em si mesmos, crendo que eram justos, e desprezavam os outros:
10 « Biinţ batëb babi ya pñehan Naşibaţi du Katohul Kaweek ; aloŋ awo *nafariŧay kë aloŋ awo *nakobraar daaşa.
10 Dois homens subiram ao templo para orar; um fariseu, e o outro publicano.
11 Nafariŧay anaţ aşë ñehan Naşibaţi ţi uşalul aji : “Iwi Naşibaţi, dbeebu ţi uko wi mpaţuŋ na bañaaŋ bandukiiŋ, bakiij, bado buţaan, bajuban pjuban pi piinţ ; dbeebu kak wi nwooŋ mënnaam na nakobraar daaşa i.
11 O fariseu, de pé, assim orava consigo mesmo: ó Deus, graças te dou que não sou como os demais homens, roubadores, injustos, adúlteros, nem ainda com este publicano.
12 Dji kayiman ŋnuur ŋtëb ţi kanëm kabot kafaaş uko wi nyeenkuŋ bŧi kado ifah iñeen, kajej kaloŋ kawulu.”
12 Jejuo duas vezes na semana, e dou o dízimo de tudo quanto ganho.
13 Nakobraar daaşa ul kë aşë naţ alow, aandoo ñoom pkat këş katen baţi, aşë kuŋa iñen, aji : “Iwi Naşibaţi, ñagi'aan, nji nwooŋ nado buţaan.” »
13 Mas o publicano, estando em pé de longe, nem ainda queria levantar os olhos ao céu, mas batia no peito, dizendo: ó Deus, sê propício a mim, o pecador!
14 Yeŧu aji na baka : « Dţupan : Uŋ mënţan wi aţiişuŋ, Naşibaţi adinan kë awo naŧool ţi kadun ki nul, kë uşë wo uunwo haŋ pa nafariŧay. Hënk di uwooŋ, ankdëmanuŋ bkowul, baluŋ kawalana, kë anwalanuŋ bkowul, baluŋ kadeeŋa. »
14 Digo-vos que este desceu justificado para sua casa, e não aquele; porque todo o que a si mesmo se exaltar será humilhado; mas o que a si mesmo se humilhar será exaltado.
15 Bañaaŋ baloŋ baţij Yeŧu bapoţ bampoţi pa aban baka, kë baţaşarul bawin uko mënţ aşë ŋoman na baka.
15 Traziam-lhe também as crianças, para que as tocasse; mas os discípulos, vendo isso, os repreendiam.
16 Kë Yeŧu aşë do kë bañogan bapoţ aşë ji : « Nawutan bapoţ babi ţi nji! Nakneenan baka, ţiki *Pşih pi Naşibaţi pawo pi banwooŋ ji baka.
16 Jesus, porém, chamando-as para si, disse: Deixai vir a mim as crianças, e não as impeçais, porque de tais é o reino de Deus.
17 Dţupan na manjoonan : anŋaluŋ pneej ţi Pşih pi Naşibaţi awo kanaam na napoţ. »
17 Em verdade vos digo que, qualquer que não receber o reino de Deus como criança, de modo algum entrará nele.
18 Kë ñiinţ aloŋ anŧiinkaniiŋ aşë hepar Yeŧu aji : « Najukan nanuura, we wi nwooŋ kado kayeenkna ubida wi mnţo ba? »
18 E perguntou-lhe um dos principais: Bom Mestre, que hei de fazer para herdar a vida eterna?
19 Yeŧu kë aşë ji na a : « Imeha kë Naşibaţi ţañ anuuriiŋ, ukaaŋ kë ikdu'ën nanuura i?
19 Respondeu-lhe Jesus: Por que me chamas bom? Ninguém é bom, senão um, que é Deus.
20 Ime uko wi *Bgah bi Moyiŧ bajakuŋ: “Iinkpiinţ na ahar ñaaŋ këme ayin ñaaŋ, iinkfiŋ ñaaŋ, iinkkiij, wutan katapar ñaaŋ uko wi awooŋ aandoo, mëbaan şaaş na naan bnuura.” »
20 Sabes os mandamentos: Não adulterarás; não matarás; não furtarás; não dirás falso testemunho; honra a teu pai e a tua mãe.
21 Kë ñiinţ aŧeema aji : « ddo iko mënţ bŧi wi nwooŋ napoţ te hënkuŋ. »
21 Replicou o homem: Tudo isso tenho guardado desde a minha juventude.
22 Wi Yeŧu aŧiinkuŋ uko waŋ aşë ji na a : « Iduka uko uloŋ kak : waapan iko yi ikaaŋ bŧi, ijej itaka iţen bajuuk, woli ido haŋ kşë ka pyok du baţi. Wal mënţ, kşë bi, kaţaşën. »
22 Quando Jesus ouviu isso, disse-lhe: Ainda te falta uma coisa; vende tudo quanto tens e reparte-o pelos pobres, e terás um tesouro no céu; e vem, segue-me.
23 Wi ñiinţ aŧiinkuŋ uko waŋ, aşë jooţan, ţiki ayok maakan.
23 Mas, ouvindo ele isso, encheu-se de tristeza; porque era muito rico.
24 Yeŧu awin kë ajooţanii aşë ji : « Utam maakan pa nayok aneej du *Pşih pi Naşibaţi!
24 E Jesus, vendo-o assim, disse: Quão dificilmente entrarão no reino de Deus os que têm riquezas!
25 Aa, uyoj apel pa unŧaam uweek wi pnkunkaali uneej ţi bhër bi kaguja kë di nayok aneej du Pşih pi Naşibaţi. »
25 Pois é mais fácil um camelo passar pelo fundo duma agulha, do que entrar um rico no reino de Deus.
26 Bankŧiinkuluŋ kë başë ji : « Kë in ahilanuŋ keeri kabuur? »
26 Então os que ouviram isso disseram: Quem pode, então, ser salvo?
27 Yeŧu kë aŧeem baka aji : « Bañaaŋ bajën baanhilan pbuuran ŋleef ŋi baka, kë Naşibaţi aşë hil pbuuran baka. »
27 Respondeu-lhes: As coisas que são impossíveis aos homens são possíveis a Deus.
28 Ŧimoŋ Piyeer kë aşë ji na a wal mënţ: « Tenan, ŋduk iko yi ŋkaaŋ bŧi pa pţaşu. »
28 Disse-lhe Pedro: Eis que nós deixamos tudo, e te seguimos.
29 Yeŧu kë aşë ji na baka : « Dţupan, manjoonan ma : ñaaŋ ankdukuŋ katohul, aharul, babuk aşin, na bajugul na babukul pa Pşih pi Naşibaţi,
29 Respondeu-lhes Jesus: Em verdade vos digo que ninguém há que tenha deixado casa, ou mulher, ou irmãos, ou pais, ou filhos, por amor do reino de Deus,
30 ayeenk kapelan maakan ţi umundu wi uko wi abiiŋ aka, kabot kayeenk ţi umundu unkmbiiŋ ubida wi mnţo. »
30 que não haja de receber no presente muito mais, e no mundo vindouro a vida eterna.
31 Yeŧu adu *banjañan iñeen na batëb mpaţ aşë ji na baka : « Hënkuŋ, ŋŧool ppaya du Yeruŧalem. Iko bŧi yi *baţupar Naşibaţi bapiiŧuŋ ţi *Abuk Ñiinţ idolana.
31 Tomando Jesus consigo os doze, disse-lhes: Eis que subimos a Jerusalém e se cumprirá no filho do homem tudo o que pelos profetas foi escrito;
32 Abuk Ñiinţ aluŋ kawulana du banwooŋ baanwo *bayuday, baluŋ kabeŋa, kakara, katëfjëra ;
32 pois será entregue aos gentios, e escarnecido, injuriado e cuspido;
33 kakoba na itinŧël kaşë kafiŋa, unuur uwajanţën aşë naţa ţi pkeţ. »
33 e depois de o açoitarem, o matarão; e ao terceiro dia ressurgirá.
34 Kë banjañan iñeen na batëb başë ŧiink aşë wo baante uko wi ajakuŋ. Uţup mënţan uţëp baka kë baamme uko wi Yeŧu aŋaluŋ pji na baka.
34 Mas eles não entenderam nada disso; essas palavras lhes eram obscuras, e não percebiam o que lhes dizia.
35 Kë wi Yeŧu akñoguŋ ubeeka wi Yeriko, nakuul aloŋ aţo bñehan ţi kabaŋ ki bgah.
35 Ora, quando ele ia chegando a Jericó, estava um cego sentado junto do caminho, mendigando.
36 Wi aŧiinkuŋ bañaaŋ baŧum kë bakţëp, kë aşë hepar uko unwooŋ,
36 Este, pois, ouvindo passar a multidão, perguntou que era aquilo.
37 kë baţupa aji : « Yeŧu i *Naŧaret akţëpuŋ. »
37 Disseram-lhe que Jesus, o nazareno, ia passando.
38 Wi wi aşaaŋ ahuuran aji : « Yeŧu *Abuk Dayiţ, ñagi'aan! »
38 Então ele se pôs a clamar, dizendo: Jesus, Filho de Davi, tem compaixão de mim!
39 Banwooŋ ţi kadun baŋoman na a ayomp, kë abaa huuranaara huuran maakan aji : « Abuk Dayiţ, ñagi'aan! »
39 E os que iam à frente repreendiam-no, para que se calasse; ele, porém, clamava ainda mais: Filho de Davi, tem compaixão de mim!
40 Kë Yeŧu aşë naţ ado kë baţija a. Wi nakuul añoguŋ kë aşë hepara :
40 Parou, pois, Jesus, e mandou que lho trouxessem. Tendo ele chegado, perguntou-lhe:
41 « we wi iŋaluŋ ndolu ba? » Kë aŧeem aji : « Ajugun, dolaan ndo kawin kak! »
41 Que queres que te faça? Respondeu ele: Senhor, que eu veja.
42 Yeŧu kë aji na a : « Doon kawin, pfiyaar pi nu pajebanu. »
42 Disse-lhe Jesus: Vê; a tua fé te salvou.
43 Ţi dko mënţ kë akak awin abot aţaş Yeŧu, aşë dëman Naşibaţi. Kë bañaaŋ bŧi bakak ayeeh mndëm mi Naşibaţi wi bawinuŋ uko unţëpuŋ.
43 Imediatamente recuperou a vista, e o foi seguindo, gloficando a Deus. E todo o povo, vendo isso, dava louvores a Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.