Lucas 10
Ulibra wi Naşibaţi (KNF) vs NTLH
1 Wi uko waŋ uţëpuŋ, kë Yeŧu Ajugun aşë dat bañaaŋ iñeen paaj na aloŋ na batëb (72) kak ţi baţaşarul, ayil baka kë bakyaana batëb batëb, ajota kadun ţi ŋbeeka bŧi na dko bŧi di akluŋ kaţëpna.
1 Depois disso o Senhor escolheu mais setenta e dois dos seus seguidores e os enviou de dois em dois a fim de que fossem adiante dele para cada cidade e lugar aonde ele tinha de ir.
2 Aji na baka : « Kakit kadëmi, kë balemp başë tiinkëţ ; nakooţan Ajug kakit ado balemp babi kakit ki nul.
2 Antes de os enviar, ele disse:
3 Nayaani, dyilan ji ŋkaneel ŋmpoţi du pŧoof pi ŋñiiŋ.
3 Vão! Eu estou mandando vocês como ovelhas para o meio de lobos.
4 Nakţij nin umbooţu, nin umañ, nin kaşapaat, naknaţ pwul nin ñaaŋ aloŋ mboş ţi bgah.
4 Não levem bolsa, nem sacola, nem sandálias. E não parem no caminho para cumprimentar ninguém.
5 « Woli naneej ţi katoh kaloŋ, naduniin naji : “Bnuura bawo ţi katoh ki.”
5 Quando entrarem numa casa, façam primeiro esta saudação: “Que a paz esteja nesta casa!”
6 Woli ñaaŋ i bnuura awooŋ ţi katoh mënţ, bnuura bi nañehanuŋ buŋ baduka ţi a ; bë woli aanwo ñaaŋ i bnuura, aankyeenk bnuura bi nañehanuŋ.
6 Se um homem de paz morar ali, deixem a saudação com ele; mas, se o homem não for de paz, retirem a saudação.
7 Ţi katoh ki bakyeenkanaŋ, naţoon da, nadaan nabot nade uko wi bakwulanaŋ, ţiki nalemp aka na ptuumara. Nakdo kañaay na itoh.
7 Fiquem na mesma casa e comam e bebam o que lhes oferecerem, pois o trabalhador merece o seu salário. Não fiquem mudando de uma casa para outra.
8 « Woli naneej ţi ubeeka uloŋ kë bayeenkan, nadeen uko wi bakwulanaŋ.
8 — Quando entrarem numa cidade e forem bem-recebidos, comam a comida que derem a vocês.
9 Najebaan bamaakal biki ubeeka mënţ nabot naji na banfëţuŋ da : “*Pşih pi Naşibaţi pañogan.”
9 Curem os doentes daquela cidade e digam ao povo dali: “O
10 Bë woli naneej ţi ubeeka uloŋ kë baanyeenkan, napën du igah kaji :
10 Porém, quando entrarem numa cidade e não forem bem-recebidos, vão pelas ruas, dizendo:
11 “Ŋdoo dan danan pdëpalën pi ubeeka wi nan pankabuŋ ţi ihoţ yi nun kadukaran pa. Kë naşë wo kame kakşa uko wi : Pşih pi Naşibaţi pañogan.”
11 “Até a poeira desta cidade que grudou nos nossos pés nós sacudimos contra vocês! Mas lembrem disto: o Reino de Deus chegou até vocês.”
12 Dţupan, ţi unuur wi pwayëş, uko wi Naşibaţi akluŋ kado ubeeka mënţ utam kapel wi badoluŋ Ŧodom.
12 E Jesus disse mais isto:
13 « Nawuţani, an biki ubeeka wi Koraŧim, nawuţani an biki ubeeka wi Betŧayida, woli mlagre mandolaniiŋ du an mandolaniiŋ lah du ŋbeeka ŋi Tir na Ŧidoŋ, banfëţuŋ da badobi wohara undiimaan ŋşaaku kabot kaţo ţi ufob kadiimanaan kë baŋal pţëlëş ŋbida ŋi baka.
13 Jesus continuou:
14 Ukaaŋ kë ţi unuur wi pwayëş uko wi Naşibaţi akdolanaŋ uluŋ katam kapel wi biki Tir na Ŧidoŋ.
14 No Dia do Juízo, Deus terá mais pena de Tiro e de Sidom do que de vocês, Corazim e Betsaida!
15 Kë an biki Kapernawum, nanuŋ aji naluŋ kadeeŋana te du baţi i? Nabaa ţëp ţëp kawalana te du infernu. »
15 E você, cidade de Cafarnaum, acha que vai subir até o céu? Pois será jogada no
16 Yeŧu akak aji na baţaşarul : « Ñaaŋ anŧiinkanaŋ, aŧiinkën ; ampokanaŋ apokën, kë ampoknuŋ apok anyilnuŋ. »
16 Então disse aos discípulos:
17 Baţaşar Yeŧu iñeen paaj na aloŋ na batëb bakak na mnlilan aşë ji na a : « Ajugun, ŋnŧaayi ŋadoo ji ŋado uko wi ŋjakuŋ ţi katim ki nu. »
17 Os setenta e dois voltaram muito alegres e disseram a Jesus: — Até os demônios nos obedeciam quando, pelo poder do nome do senhor, nós mandávamos que saíssem das pessoas!
18 Kë Yeŧu aşë ŧeem baka aji : « Dwin *Ŧatana kë awoona baţi ajot ji kaliik liik.
18 Jesus respondeu:
19 Natenan! Dwulan mnhina mi ppoş ŋpula na ŋtifar na pi ppoş phina bŧi pi naşooradun, bë nin uko uloŋ uunkdolan do.
19 Escutem! Eu dei a vocês poder para pisar cobras e escorpiões e para, sem sofrer nenhum mal, vencer a força do inimigo.
20 Kë naşë wo kalilan ţi uko wi itiman ipiiŧaniiŋ du baţi kapel uko wi ŋnŧaayi ŋakŧiinkanaŋ. »
20 Porém não fiquem alegres porque os espíritos maus lhes obedecem, mas sim porque o nome de cada um de vocês está escrito no céu.
21 Wal mënţ, *Uhaaş wi Naşibaţi uţu mnlilan mnweek ţi Yeŧu kë aşë ji : « Dbeebu Paap, Ajug baţi na mboş, wi imenuŋ iko yi bantohi na bammeeŋ, aşë diiman ya bapoţ bampoţi. Yoow Paap, ţiki waŋ uwooŋ uko wi iŋaluŋ.
21 Naquele momento, pelo poder do Espírito Santo, Jesus ficou muito alegre e disse:
22 « Paapa awulnuŋ iko bŧi. Nin ñaaŋ aamme nji Abukul uko wi nwooŋ bë mënţ Paapa a, kë nin ñaaŋ aamme uko wi Paapa awooŋ bë mënţ nji Abukul a, na biki ndatuŋ adiiman baka a. »
22 — O meu Pai me deu todas as coisas. Ninguém sabe quem é o Filho, a não ser o Pai; e ninguém sabe quem é o Pai, a não ser o Filho e também aqueles a quem o Filho quiser mostrar quem o Pai é.
23 Wi wi Yeŧu aşaaŋ awugşa ţi baţaşarul aşë ji na baka : « Këş kankwinuŋ uko wi nakwinuŋ kanuurandëni.
23 Então Jesus virou-se para os discípulos e disse só para eles:
24 Dţupan, *baţupar Naşibaţi baŧum, na başih baŧum babi ŋal pwin uko wi nakwinuŋ bë baanwin wa, abot aŋal kaŧiink wi nakŧiinkuŋ bë baanŧiink wa. »
24 Eu afirmo a vocês que muitos
25 Kë *najukan Bgah aloŋ anŋali pţaawan Yeŧu aşë naţa aji na a : « Najukan, we wi nhinanuŋ kado, kayeenkna ubida wi mnţo? »
25 Um mestre da Lei se levantou e, querendo encontrar alguma prova contra Jesus, perguntou: — Mestre, o que devo fazer para conseguir a vida eterna?
26 Yeŧu kë aşë ŧeema aji : « We wi bapiiŧuŋ ţi ulibra wi Bgah ba? We wi iwinuŋ ba? »
26 Jesus respondeu:
27 Kë najukan Bgah aŧeem aji : «“Ŋalan Ajugun Naşibaţi i nu na kaţëbu bŧi, na uhaaşu bŧi na uforŧa wi nu bŧi, na uşalu bŧi, ibot iŋal aŧënţu jibi iŋaluŋ uleefu.” »
27 O homem respondeu: — “Ame o Senhor, seu Deus, com todo o coração, com toda a alma, com todas as forças e com toda a mente. E ame o seu próximo como você ama a você mesmo.”
28 Wi wi Yeŧu aşaaŋ aji na a : « Iŧeem bnuura. Dolan haŋ iluŋ kayeenk ubida. »
28 — A sua resposta está certa! — disse Jesus. — Faça isso e você viverá.
29 Kë najukan Bgah aşë ŋalaara pdiiman kë awo ţi kafaŋ aşë ji na a : « Kë in abaaŋ awo aŧënţ naan ba? »
29 Porém o mestre da Lei, querendo se desculpar, perguntou: — Mas quem é o meu próximo?
30 Yeŧu kë aşë ji na a : « Ñiinţ aloŋ abi walnaana Yeruŧalem aŧool pya ubeeka wi Yeriko aşë yit na bakit bgah kë bawohëşa bŧi abot akoba bnuura, aşë duka ţuŋ kë añogan pkeţ, kë baŧool aya na bgah bi baka.
30 Jesus respondeu assim:
31 Naţeŋan aloŋ amara mara aţëpna bgah mënţ, awina, aŋawşa'a.
31 Acontece que um sacerdote estava descendo por aquele mesmo caminho. Quando viu o homem, tratou de passar pelo outro lado da estrada.
32 Kë ñiinţ aloŋ anklempnuŋ du *Katoh Kaweek ki Naşibaţi akak aţëpna bgah mënţ, awina, akak aŋawşa'a.
32 Também um
33 Kë ñiinţ aloŋ i uŧaak wi *Ŧamariya ankyaaŋ bayaaş aşë bi añog, awina, aşë ñagi'a.
33 Mas um
34 Añoga, akuraara ijën, na ukëra na poot, aşë tan ya. Wi wi aşaaŋ apayana ţi ubuuru wi nul aţija du katoh ki bayaanţ, atena.
34 Então chegou perto dele, limpou os seus ferimentos com azeite e vinho e em seguida os enfaixou. Depois disso, o samaritano colocou-o no seu próprio animal e o levou para uma pensão, onde cuidou dele.
35 Wi unuur ujinţuŋ, ñiinţ i uŧaak wi Ŧamariya apënan itaka awul ajug katoh ki bayaanţ, abot aji na a : “Doon katena bnuura, woli iduk apënan itaka iloŋ, kë nwoona bayaaş, kakakanu ya.” »
35 No dia seguinte, entregou duas moedas de prata ao dono da pensão, dizendo:
36 Yeŧu ahepar najukan Bgah aji : « Ţi uşalu, ţi bañaaŋ bawajanţ bukuŋ in awoonuŋ aŧënţ ñiinţ anjotuŋ ţi pŧoof pi bakit bgah? »
36 Então Jesus perguntou ao mestre da Lei:
37 Kë aŧeem aji : « Aññagi'uluŋ a. »
37 — Aquele que o socorreu! — respondeu o mestre da Lei. E Jesus disse:
38 Wi Yeŧu na baţaşarul bakyaaŋ na bgah, kë aşë neej ţi ufëţ uloŋ, kë ñaaţ aloŋ anwooŋ katim ki Maarta adu'a pyoban du katohul.
38 Jesus e os seus discípulos continuaram a sua viagem e chegaram a um povoado. Ali uma mulher chamada Marta o recebeu na casa dela.
39 Maarta mënţ aka aţa'ul aloŋ anwooŋ katim ki Mariya, ambiiŋ aţo ţi ihoţ yi Ajugun aŧiink uţup wi nul.
39 Maria, a sua irmã, sentou-se aos pés do Senhor e ficou ouvindo o que ele ensinava.
40 Kë Maarta ul aşë lanta na ulemp wi katoh. Wi wi aşaaŋ abi ţi Yeŧu aşë ji : « Ajugun, uundolu ukoolan i, wi aţa naan awutnuŋ nji aloolan na ulemp? Jakana abi aţënkën. »
40 Marta estava ocupada com todo o trabalho da casa. Então chegou perto de Jesus e perguntou: — O senhor não se importa que a minha irmã me deixe sozinha com todo este trabalho? Mande que ela venha me ajudar.
41 Ajugun kë aşë ŧeema aji na a : « Maarta, Maarta, iba yewla we anooran bkowu, ala iko iŧum ba?
41 Aí o Senhor respondeu:
42 Uko uwo umpooţ, udoo wo wo uloolan, *Mariya adatuŋ kafah kannuurnaaniiŋ, baankluŋ kaŧeha ka. »
42 mas apenas uma é necessária! Maria escolheu a melhor de todas, e esta ninguém vai tomar dela.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.