Gálatas 4

Ulibra wi Naşibaţi (KNF) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Uko wi, wi wi nŋaluŋ pţupan : nahiij aşin woli ahum ţi kpoţ, aanji paţ na i bakjuuknţënuŋ, woli ul adooŋ akaka iko bŧi.
1 Digo, pois, que, durante o tempo em que o herdeiro é menor, em nada difere de escravo, posto que é ele senhor de tudo.
2 Bañaaŋ bajaaŋ bakuşa, kabot kayeŋ bka bi nul te unuur wi aşin adatuŋ.
2 Mas está sob tutores e curadores até ao tempo predeterminado pelo pai.
3 Hënk di uwooŋ ţfa kak pa un, ŋwo wo ji bapoţ, kë udolade wi umundu ukjuuknţënun.
3 Assim, também nós, quando éramos menores, estávamos servilmente sujeitos aos rudimentos do mundo;
4 Kë wal wi Naşibaţi adatuŋ ubanuŋ, awalan Abukul ţi kayiŋ ki ñaaţ, kë akţaş *bgah bi Moyiŧ,
4 vindo, porém, a plenitude do tempo, Deus enviou seu Filho, nascido de mulher, nascido sob a lei,
5 ahilna abuuran bañaaŋ biki bgah bajuuknţënuŋ ŋbot ŋhilna ŋwo babuk Naşibaţi.
5 para resgatar os que estavam sob a lei, a fim de que recebêssemos a adoção de filhos.
6 Pa pyuuj kë nawo babukul, Naşibaţi aţu ţi ŋhaaş ŋi nun Uhaaş wi Abukul unjaaŋ uhuuran kaji « Abba, Paap! »
6 E, porque vós sois filhos, enviou Deus ao nosso coração o Espírito de seu Filho, que clama: Aba, Pai!
7 Iinwo keeri ñaaŋ i bakjuuknţënuŋ, iwo abuk katoh ; ukaaŋ kë ikluŋ kahiij iko yi Naşibaţi ahankuŋ pa babukul.
7 De sorte que já não és escravo, porém filho; e, sendo filho, também herdeiro por Deus.
8 Ţfa wi nawooŋ naamme Naşibaţi, najej iko iloŋ ado ya Naşibaţi, kë ikjuuknţënan. Na manjoonan iko mënţ iinwo Naşibaţi.
8 Outrora, porém, não conhecendo a Deus, servíeis a deuses que, por natureza, não o são;
9 Kë hënkuŋ wi nameeruŋ na Naşibaţi, këme dwo kaji, hënkuŋ wi Naşibaţi ameeruŋ na an, hum di di nahilanuŋ akak du udolade udah uwaaŋ udooni wi, kakak kak bañaaŋ biki bakjuuknţënuŋ ji unjon ba?
9 mas agora que conheceis a Deus ou, antes, sendo conhecidos por Deus, como estais voltando, outra vez, aos rudimentos fracos e pobres, aos quais, de novo, quereis ainda escravizar-vos?
10 Naji nadëman ŋnuur ŋloŋ, kli kloŋ, ŋwal ŋloŋ, ŋşubal ŋloŋ.
10 Guardais dias, e meses, e tempos, e anos.
11 Dhaajalaa : ulemp wi nji nlempuŋ lemp pa an udiiş diiş i?
11 Receio de vós tenha eu trabalhado em vão para convosco.
12 An bayiţ naan dkooţan kooţ, nakakan nanaamën jibi nkakuŋ anaaman. Naandolën do nin uko uloŋ unde'ënuŋ, wi mbiiŋ awo na an.
12 Sede qual eu sou; pois também eu sou como vós. Irmãos, assim vos suplico. Em nada me ofendestes.
13 Naleş bnuura, pmaak pakaaŋ kë nţo ţfa ajukanan uyaaş uŧeek Uţup Ulil Unuura.
13 E vós sabeis que vos preguei o evangelho a primeira vez por causa de uma enfermidade física.
14 Pmaak pi naan panooranan maakan, kë naşë wo naambeehën, këme alowën. Nabaa do ţëp ţëp ajejën ji dwo uwanjuŧ wi Naşibaţi këme ji Yeŧu Kriŧtu ţi uleeful.
14 E, posto que a minha enfermidade na carne vos foi uma tentação, contudo, não me revelastes desprezo nem desgosto; antes, me recebestes como anjo de Deus, como o próprio Cristo Jesus.
15 Mnlilan mi nan mi ţfa manwo ţuŋ ba? Dme bnuura, woli nahil ţfa nalookëş këş ki nan kawulën.
15 Que é feito, pois, da vossa exultação? Pois vos dou testemunho de que, se possível fora, teríeis arrancado os próprios olhos para mos dar.
16 Kë hënkuŋ, wi nţupanaŋ manjoonan, dkak naşoorad inan i?
16 Tornei-me, porventura, vosso inimigo, por vos dizer a verdade?
17 Bañaaŋ baloŋ bado iko iŧum pa nakak ţi baka, kë ŋşal ŋi baka ŋaşë wo ŋwuţaan, başal pgarën na an, naşë nabi naduka duka na baka.
17 Os que vos obsequiam não o fazem sinceramente, mas querem afastar-vos de mim, para que o vosso zelo seja em favor deles.
18 Unuura ñaaŋ ado iko iŧum pa bnuura, ŋnuur bŧi, bë mënţ ţañ woli dwo na an.
18 É bom ser sempre zeloso pelo bem e não apenas quando estou presente convosco,
19 An biki nŋaluŋ maakan, dhaj pa an uyaaş uloŋ kak, ji ñaaţ anwooŋ ţi kabuk, te wal wi Kriŧtu akjijuŋ ţi an.
19 meus filhos, por quem, de novo, sofro as dores de parto, até ser Cristo formado em vós;
20 Namele lah jibi nŋaluŋ pwo na an kahilna kaţiini na an na pdiim pannuuriiŋ ţiki mëmme jibi nji kadooŋ na an.
20 pudera eu estar presente, agora, convosco e falar-vos em outro tom de voz; porque me vejo perplexo a vosso respeito.
21 Naţupaan, an nanŋaluŋ bgah bi Moyiŧ bado kaţoŋan, naanji naŧiink uko wi Moyiŧ apiiŧuŋ i?
21 Dizei-me vós, os que quereis estar sob a lei: acaso, não ouvis a lei?
22 Ulibra wi Naşibaţi uji Abraham abi buk bapoţ batëb biinţ: aloŋ awo abuk Hagar, ñaaţ i bakjuuknţënuŋ, Kë aloŋ awo abuk Ŧaara, i bawooŋ baankjuuknţën.
22 Pois está escrito que Abraão teve dois filhos, um da mulher escrava e outro da livre.
23 Napoţ i ñaaţ i bakjuuknţënuŋ abuka ji bañaaŋ bŧi, kë i ñaaţ najeeh aşë buka ţiki Naşibaţi ahoŋuŋ Abraham aji aluŋ kabuk napoţ mënţ.
23 Mas o da escrava nasceu segundo a carne; o da livre, mediante a promessa.
24 Uko waŋ uyuuj uko wi : baaţ batëb bukuŋ mënţ bayuuj ihoŋar itëb yi Naşibaţi adooŋ. Hagar ayuuj bhoŋar bi pnkuŋ pi Ŧinayi, di Naşibaţi awulnuŋ Moyiŧ bgah, bhoŋar mënţ bajaaŋ babuk bañaaŋ biki bakjuuknţënuŋ.
24 Estas coisas são alegóricas; porque estas mulheres são duas alianças; uma, na verdade, se refere ao monte Sinai, que gera para escravidão; esta é Agar.
25 Hagar awooŋ pnkuŋ pi Ŧinayi, pawooŋ du uŧaak wi Arabiya, ul awooŋ kak Yeruŧalem di hënkuŋ, dawooŋ ţi pjuuk dul na babuk da bŧi.
25 Ora, Agar é o monte Sinai, na Arábia, e corresponde à Jerusalém atual, que está em escravidão com seus filhos.
26 Kë bañaaŋ biki Yeruŧalem di baţi duuţ başë wo bajeeh, dul dawooŋ anin un.
26 Mas a Jerusalém lá de cima é livre, a qual é nossa mãe;
27 Upiiŧ aji :
27 porque está escrito: Alegra-te, ó estéril, que não dás à luz, exulta e clama, tu que não estás de parto; porque são mais numerosos os filhos da abandonada que os da que tem marido.
28 Kë an bayiţ naan, nawo ji Iŧaak bapoţ bambukiiŋ jibi Naşibaţi ahoŋuŋ Abraham.
28 Vós, porém, irmãos, sois filhos da promessa, como Isaque.
29 Ţfa napoţ ambukiiŋ ji bañaaŋ bŧi, ajaaŋ aŋoonkna napoţ ambukiiŋ ţi mnhina mi Uhaaş wi Naşibaţi, hënk di uwohaŋ kak nţa di pa un.
29 Como, porém, outrora, o que nascera segundo a carne perseguia ao que nasceu segundo o Espírito, assim também agora.
30 Kë we wi Ulibra wi Naşibaţi ujakuŋ ba? Uji : « Dookan ñaaţ i bakjuuknţënuŋ na abukul, abuk ñaaţ i bakjuuknţënuŋ aanka kafah ţi phiij ji abuk ñaaţ najeeh. »
30 Contudo, que diz a Escritura? Lança fora a escrava e seu filho, porque de modo algum o filho da escrava será herdeiro com o filho da livre.
31 Kë hënk, an bayiţ naan, ŋënwo babuk ñaaţ i bakjuuknţënuŋ, ŋwo babuk ñaaţ najeeh.
31 E, assim, irmãos, somos filhos não da escrava, e sim da livre.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gálatas 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.