Atos 22
Ulibra wi Naşibaţi (KNF) vs NVT
1 « An baŧënţ naan na başin naan, naŧiinkan uko wi nji kaţupuŋ pa pyeŋan uleef naan. »
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Wi baŧiinkuŋ kë aţiini na baka na uţup *uhebërë, kë başë yomp juk, aŧiinka. Kë *Pawulu aşë ji :
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 « Nji, dwo *nayuday, ambuknaaniiŋ ubeeka wi Tarŧuŧ, du uŧaak wi Ŧiliŧiya, aşë kuşnaana ţi ubeeka wi. Gamaliyel ajukanaanuŋ bnuura bgah bi başinun, ajinţan. Dbi wo ñaaŋ aŋaluŋ maakan uko wi Naşibaţi ji an bŧi nţa hënk.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Dbi ji kahajan banjaaŋ baţaş bgah bi Yeŧu, te kadoo fiŋ, kamob biinţ na baaţ kawat ukalabuş
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 kë *naşih i baţeŋan na biki pnŧuk pi bantohi bawo bamaar. Ddoo yeenkna yeenkna du baka, uworda umpiiŧuŋ pa bayuday biki Damaŧ, kaya da kamob banfiyaaruŋ Yeŧu, kaţij ţi *uruha ţi Yeruŧalem ţi, pa bakob baka. »
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 « Unuur uloŋ, kaya mndiiŋ unuur, wi nji kayaaŋ adoo ñog Damaŧ, ţi dko mënţ, kë bjeehi bloŋ bweek banwoonuŋ baţi başë bi agurën, ajeehanaan.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Kë njot ţi mboş aşë ŧiink pdiim ploŋ kë pakji na nji : “*Ŧawul! Ŧawul! we ukaaŋ kë ikhajanaan ba?”
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Kë nşë ŧeem aji : “Iwi in ula ba, Ajugun?” Kë pdiim paŧeem aji : “Dwo Yeŧu i *Naŧaret, i ikhajanuŋ.”
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Bañaaŋ biki ŋkyaanţuŋ bawin bjeehi bnuura, aşë wo baanŧiink pdiim pankţiiniiŋ na nji.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Kë nşë hepara aji : “Ajugun, kë we wi nşaaŋ awo i kado ba?” Ajugun kë aji : “Naţiin ineej Damaŧ, baya kaţupu da uko wi Naşibaţi ajakuŋ ido.”
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Baŧënţ naan bamëbanaan mëban ţi kañen, aneejanaan Damaŧ, ţiki bjeehi bweek baŧokën këş. »
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 « Niinţ aloŋ anwooŋ Ananiyaŧ kë aşë wo da. Awo ñaaŋ anjaaŋ aţaş Naşibaţi na bgah bnuura, i *bayuday bŧi banfëţuŋ da bamaganuŋ.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Ananiyaŧ abi pwinën, aşë ji : “Ŧawul ayiţ naan kakan ido kawin.” Ţi dko mënţ, kë nkak awin, abot awina.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Kë Ananiyaŧ aşë ji na nji : “Naşibaţi i başinun, adobi datu dat pa ime kanuma ki nul, iwin Ñaaŋ Naŧool, ibot iŧiink uţup umpënnuŋ ţi mntumul.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Iwi ikwooŋ namaar i nul ţi kadun ki bañaaŋ bŧi ţi uko wi iwinuŋ abot aŧiink.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Ibaa yoonk we hënkuŋ ba? Naţiin iyeenk *batiŧmu, ipekadu yi nu ipënna woli itimana.”
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 « Wi nkakuŋ Yeruŧalem, awo du *Katoh Kaweek ki Naşibaţi añehana, kë Naşibaţi aşë haabëşaan këş
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 kë nwin Ajugun, kë akji na nji : “Ŧaraan! Pënan ţi Yeruŧalem hënkuŋ, ţiki baankdi pŧiink uko wi imaaruŋ abot awin unŧaaŋuŋ na nji.”
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Kë nşë ŧeema aji : “Ajugun, bañaaŋ biki bame bnuura kë dji kañaay na *itoh iñehanaani, kawat bañaaŋ banfiyaaruŋ Yeŧu ukalabuş, kabot kado bakob baka.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Kë wi pñaak pi Ŧefan ankeţariiŋ patuliiŋ kë nji mmaar da adinan wa abot ayeŋ imişa yi banfiŋuluŋ.”
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Wi wi Ajugun aşaaŋ ajakën : “Yaani, dyilu dko dlow, du banwooŋ baanwo bayuday.” »
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Wi *bayuday baŧiinkuŋ *Pawulu kë adoo ţup uko waŋ, kë başë huuran maakan aji : « Nabiin ŋfiŋ ñaaŋ i, aanwo i kawo ţi dko. »
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Wi bakhuuranuŋ, afël iyeti yi baka bko duuţ abot akuyëş pdëpalën,
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 kë naşih i bangoli aşë do kë bañooţa du katoh kaweek kambiguŋ na pmboş pkëm. Aji bakoba na itinŧël, aţupna uko unkayi kë bañaaŋ bakhuura hënk.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Wi bapiinţanuŋ Pawulu kakob, kë aşë ji na naweek i bangoli iñeen-week annaţuŋ da : « Naşal aji pmob ñaaŋ anliŋuŋ na baromeŋ kakob na itinŧël bë aandobi dolan uruha uwo ţi bgah i? »
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Wi naweek i bangoli aŧiinkuŋ uko waŋ aşë ya du naşih i bangoli, akakalëşa wa. Aşë jaka aji : « Iwin uko wi iŋaluŋ lah pdo? Ñiinţ i aliŋ na baromeŋ. »
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Kë naşih i bangoli aşë ya du Pawulu, ahepara aji : « Ţupan, iwi iliŋ na baromeŋ i? » Kë aŧeema aji : « Hënk da na manjoonan. » Naşih i bangoli kë aşë jaka :
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 « Nji, dluk luk itaka iŧum, abaa hil aliŋ na baromeŋ. » Kë Pawulu aŧeema aji : « Kë nji, nşë buka buka aliŋ na baromeŋ. »
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Banwooŋ biki pkoba pa aţiini balowa ţi dko mënţ, kë naşih i bangoli aşë lënk wi ameeŋ kë Pawulu i atanuŋ hënk, aliŋ na baromeŋ.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Wi nfa mambanuŋ, kë naşih i bangoli aşë do kë bafënëş *Pawulu aşë du *baţeŋan baweek na pnŧuk pi bawayëş bţup *bayuday, ţiki aŋal kame na manjoonan uko wi bañaaŋ baktaparuluŋ. Wi wi aşaaŋ adola kë abi anaţ ţi kadun ki baka.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.