Atos 16
Ulibra wi Naşibaţi (KNF) vs VC
1 *Pawulu aban ubeeka wi Derbe akak aya Liŧtra ; di naţaşar Yeŧu aloŋ i bajaaŋ bado Timote afëţuŋ. Anin awo *nayuday ankakuŋ afiyaar Yeŧu, kë aşin aşë wo nagrek.
1 Chegou a Derbe e depois a Listra. Havia ali um discípulo, chamado Timóteo, filho de uma judia cristã, mas de pai grego,
2 Banfiyaaruŋ banwooŋ Liŧtra na Ikoniyom, baţiiniyaan uko unuura ţi katimul.
2 que gozava de ótima reputação junto dos irmãos de Listra e de Icônio.
3 Pawulu, kë aşë ŋal agakandër na a, aşë do kë bawalana *kaŧëmp, ţiki bayuday banfëţuŋ da, bame kë aşin awo nagrek.
3 Paulo quis que ele fosse em sua companhia. Ao tomá-lo consigo, circuncidou-o, por causa dos judeus daqueles lugares, pois todos sabiam que o seu pai era grego.
4 Wi bakyaaŋ, baţup na ŋbeeka abot aji na banfiyaaruŋ bado kado uko wi *banjañan na bantohi du Yeruŧalem bajakuŋ.
4 Nas cidades pelas quais passavam, ensinavam que observassem as decisões que haviam sido tomadas pelos apóstolos e anciãos em Jerusalém.
5 Ukaaŋ kë banfiyaaruŋ, bakya'a ya kadun ţi pfiyaar, abot aŧuma ŧum pya na ŋnuur.
5 Assim as igrejas eram confirmadas na fé, e cresciam em número dia a dia.
6 *Uhaaş wi Naşibaţi uneenan *Pawulu na biki agakandëraanuŋ pţup Uţup wi Naşibaţi du uŧaak wi Aŧiya, ukaaŋ kë bamuur aya ŋŧaak ŋi Frigiya na Galaŧiya.
6 Atravessando em seguida a Frígia e a província da Galácia, foram impedidos pelo Espírito Santo de anunciar a palavra de Deus na {província da} Ásia.
7 Wi bañoguŋ uŧaak wi Miŧiya, aşë do na pneej Biŧiniya, kë Uhaaş wi Yeŧu uşë wo uundinan baka.
7 Ao chegarem aos confins da Mísia, tencionavam seguir para a Bitínia, mas o Espírito de Jesus não o permitiu.
8 Wi wi bamuuruŋ Miŧiya, aya aban pkëŋ pi Trowaŧ.
8 Depois de haverem atravessado rapidamente a Mísia, desceram a Trôade.
9 Na uŧejan, Naşibaţi ahaabëşa këş kë awin ñiinţ aloŋ i Maŧedoniya, kë anaţi, aşë ji na a : « Biin Maŧedoniya, ţënkun! »
9 De noite, Paulo teve uma visão: um macedônio, em pé, diante dele, lhe rogava: Passa à Macedônia, e vem em nosso auxílio!
10 Wi uko waŋ uţëpaŋ ţëp, kë ŋşë bi bomandër bomandër pya, ţiki ŋşal aji Naşibaţi adu'un du, ŋya ŋţup biki Maŧedoniya *Uţup Ulil Unuura.
10 Assim que teve essa visão, procuramos partir para a Macedônia, certos de que Deus nos chamava a pregar-lhes o Evangelho.
11 Kë ŋjijnaana ulanŧu ţi Trowaŧ, abi ya ya uŧool du unjiw wi Ŧamoŧraŧ. Wi nfa mambanuŋ, kë ŋşë ya aban ubeeka wi Newopoliŧ.
11 Embarcados em Trôade, fomos diretamente à Samotrácia e no outro dia a Neápolis;
12 Dul di di ŋpënnuŋ aya ubeeka uloŋ ţi uŧaak uŧeek wi Maŧedoniya unwooŋ katim ki Filip. Ubeeka mënţ uwo ţi pşih pi Rom. Ŋţo da ŋnuur ŋloŋ.
12 e dali a Filipos, que é a cidade principal daquele distrito da Macedônia, uma colônia {romana}. Nesta cidade nos detivemos por alguns dias.
13 Ţi *unuur wi pnoorfën wi bayuday, kë ŋşë pën aya umbaŋ wi kabaŋ ki katant, di ŋşaluŋ aji, ŋya kawin da dko dñehanaani Naşibati. Ŋţo da aţiini na baaţ banyituŋ da.
13 No sábado, saímos fora da porta para junto do rio, onde pensávamos haver lugar de oração. Aí nos assentamos e falávamos às mulheres que se haviam reunido.
14 Aloŋ ţi baka, katimul kawo Liidi ; awo ñaaţ andëmanuŋ Naşibaţi, i ubeeka wi Ŧiyatira, aji waap ilaañ ijeenkal intamuŋ. Awo ţi pŧiinkun, kë Ajugun aşë haabëşa uhaaş, afiyaaraan uko wi *Pawulu akţupuŋ.
14 Uma mulher, chamada Lídia, da cidade dos tiatirenos, vendedora de púrpura, temente a Deus, nos escutava. O Senhor abriu-lhe o coração, para atender às coisas que Paulo dizia.
15 Ñaaţ aŋ ayeenk *batiŧmu, ul na biki katohul, wi abaaŋ, aşë ñehanun aji : « Woli naşal aji dfiyaar hënkuŋ Ajugun na manjoonan, nabi kawala ţi katoh ki naan. » Akooţun, kë ŋdinani.
15 Foi batizada juntamente com a sua família e fez-nos este pedido: Se julgais que tenho fé no Senhor, entrai em minha casa e ficai comigo. E obrigou-nos a isso.
16 Unuur uloŋ, wi ŋkyaaŋ dko dñehanaani Naşibaţi, aşë yit na poonu aloŋ najuuk anwooŋ na unŧaayi unjaaŋ udola aţup uko unkluŋ kabi. Aji ţij banka'uluŋ itaka iŧum, ţi mnţoori mi ajaaŋ ado. Bakiin bi Pawulu na Ŧilaŧ|src="lb00337c.tif" size="col" copy="Louise Bass" ref="16.16"
16 Certo dia, quando íamos à oração, eis que nos veio ao encontro uma moça escrava que tinha o espírito de Pitão, a qual com as suas adivinhações dava muito lucro a seus senhores.
17 Poonu mënţ awo ţi pţaş *Pawulu na un, aşë huuran aji : « Bañaaŋ biki bawo balempar Naşibaţi ampeluŋ bañaaŋ bŧi, badiimanan bgah bankñooţanaŋ du mbuur. »
17 Pondo-se a seguir a Paulo e a nós, gritava: Estes homens são servos do Deus Altíssimo, que vos anunciam o caminho da salvação.
18 Wi wi awooŋ ţi pdo haŋ ŋnuur ŋŧum, kë Pawulu adobi deebaţ, akok aji na unŧaayi, « ţi katim ki Yeŧu Kriŧtu, dji ipën ţi a! » Ţi dko mënţ, kë unŧaayi ubi pën pën ţi poonu.
18 Repetiu isto por muitos dias. Por fim, Paulo enfadou-se. Voltou-se para ela e disse ao espírito: Ordeno-te em nome de Jesus Cristo que saias dela. E na mesma hora ele saiu.
19 Wi banknjuuknţënuŋ poonu uŋ bawinuŋ kë uko udeeni wi baka uŧokaa, kë başë mob bi Pawulu na Ŧilaŧ, apul pulan, añooţ du ufeeru, baya bado baka *uruha.
19 Vendo seus amos que se lhes esvaecera a esperança do lucro, pegaram Paulo e Silas e levaram-nos ao foro, à presença das autoridades.
20 Baţij baka du bawayëş bţup baromeŋ, aji na baka : « Bañaaŋ biki, bawo ţi pyewlën ubeeka wi nun, bawo *bayuday,
20 Em seguida, apresentaram-nos aos magistrados, acusando: Estes homens são judeus; amotinam a nossa cidade.
21 aşë wo ţi pjukan bgah bhalu, kë un baromeŋ ŋşë wo ŋënwo kadinan ba këme kaţaş ba. »
21 E pregam um modo de vida que nós, romanos, não podemos admitir nem seguir.
22 Kë pnŧuk pi bañaaŋ pajun pkob bi Pawulu na Ŧilaŧ. Bawayëş bţup baromeŋ bado kë bawohëş baka, afud itinŧël.
22 O povo insurgiu-se contra eles. Os magistrados mandaram arrancar-lhes as vestes para açoitá-los com varas.
23 Wi bakobuŋ baka bnuura, aşë wat baka ukalabuş, aji na bayeŋ bado katen baka bnuura.
23 Depois de lhes terem feito muitas chagas, meteram-nos na prisão, mandando ao carcereiro que os guardasse com segurança.
24 Wi bajakaŋ jak haŋ na nayeŋ, kë aşë bi jej jej baka atuh du meeţ dbaañşaani di ukalabuş, akiin.
24 Este, conforme a ordem recebida, meteu-os na prisão inferior e prendeu-lhes os pés ao cepo.
25 Wi uŧejan mnjel uñoguŋ, kë bi Pawulu na Ŧilaŧ başë wo ţi pñehan akuţ ayeeh, adëman Naşibaţi. Bakalabuş bandukiiŋ, kë bakŧiink baka.
25 Pela meia-noite, Paulo e Silas rezavam e cantavam um hino a Deus, e os prisioneiros os escutavam.
26 Ţi dko mënţ, kë mboş manşë şinţar maakan, kë ŋniw ŋi ukalabuş ŋaklëk. Ţi dko mënţ kak, kë ilëman yi ukalabuş bŧi işë haabşa, mnkorentu kë manfënşa ţi bakalabuş.
26 Subitamente, sentiu-se um terremoto tão grande que se abalaram até os fundamentos do cárcere. Abriram-se logo todas as portas e soltaram-se as algemas de todos.
27 Nayeŋ i ukalabuş anaţaa, awin kë ilëman yi ukalabuş iwo bhaab, aşë ŧoot kej, aŋal pfiŋ uleeful, ţiki aşal kë bakalabuş babuuri.
27 Acordou o carcereiro e, vendo abertas as portas do cárcere, supôs que os presos haviam fugido. Tirou da espada e queria matar-se.
28 Pawulu kë aşë ŋajar maakan aji na a : « Kfiŋ uleefu! Ŋwo ţi un bŧi. »
28 Mas Paulo bradou em alta voz: Não te faças nenhum mal, pois estamos todos aqui.
29 Nayeŋ ado kë baŧehan bdoo, alënk akat kat aşë ţi ajot ţi ihoţ yi bi Pawulu na Ŧilaŧ.
29 Então o carcereiro pediu luz, entrou e lançou-se trêmulo aos pés de Paulo e Silas.
30 Wi abaaŋ, aşë pënan baka bdig, ahepar baka aji : « Baweek, we wi nhiniiŋ kado, kabuurna? »
30 Depois os conduziu para fora e perguntou-lhes: Senhores, que devo fazer para me salvar?
31 Kë başë ŧeema aji : « fiyaarën Ajugun Yeŧu, iluŋ kabuur, iwi na biki katohu. »
31 Disseram-lhe: Crê no Senhor Jesus e serás salvo, tu e tua família.
32 Wi wi başaaŋ aţup baka, ul na biki katohul bŧi, Uţup wi Ajugun.
32 Anunciaram-lhe a palavra de Deus, a ele e a todos os que estavam em sua casa.
33 Wal mënţan wuŋ, na uŧejan mnjel, kë nayeŋ aya na baka, añow baka ijën. Kë ţi dko mënţ, kë nayeŋ adolan *batiŧmu ul na biki katohul bŧi.
33 Então, naquela mesma hora da noite, ele cuidou deles e lavou-lhes as chagas. Imediatamente foi batizado, ele e toda a sua família.
34 Aneejan baka katohul, awul baka pde, nayeŋ aŧaŋ ul na biki katohul bŧi, ţiki bafiyaar hënkuŋ Naşibaţi.
34 Em seguida, ele os fez subir para sua casa, pôs-lhes a mesa e alegrou-se com toda a sua casa por haver crido em Deus.
35 Wi nfa mambanuŋ, kë bawayëş bţup baromeŋ başë yil bangoli baya baji na nayeŋ awutan bi Pawulu na Ŧilaŧ.
35 Quando amanheceu, os magistrados mandaram os lictores dizer: Solta esses homens.
36 Kë nayeŋ aşë ji na Pawulu : « Bawayëş bţup baji ŋwutanan iwi na Ŧilaŧ, nayaan na bnuura. »
36 O carcereiro transmitiu essa mensagem a Paulo: Os magistrados mandaram-me dizer que vos ponha em liberdade. Saí, pois, e ide em paz.
37 Pawulu kë aşë ji na bangoli : « We? Bakobun ţi kadun ki bañaaŋ, un ŋnwooŋ bañaaŋ banliŋuŋ na baromeŋ, bë baandolun *uruha, ajejun awat ukalabuş aşë ŋal bţup baba hënk, na byompan? Nin! Babiin bdidi baka bapënanun »
37 Mas Paulo replicou: Sem nenhum julgamento nos açoitaram publicamente, a nós que somos cidadãos romanos, e meteram-nos no cárcere, e agora nos lançam fora ocultamente... Não há de ser assim! Mas venham e soltem-nos pessoalmente!
38 Kë bangoli bakak, aya akakalëş bawayëş bţup baromeŋ, kë başë haajala, wi bameeŋ kë Pawulu na Ŧilaŧ bawo bañaaŋ banliŋuŋ na baromeŋ.
38 Os lictores deram parte dessas palavras aos magistrados. Estes temeram, ao ouvir dizer que eram romanos.
39 Wi wi bayaaŋ akooţ baka bamiir baka, apënan baka ţi ukalabuş, aşë ñehan baka bapën ţi ubeeka.
39 Foram e lhes falaram brandamente. Pedindo desculpas, rogavam-lhes que se retirassem da cidade.
40 Pawulu na Ŧilaŧ bapën du ukalabuş aşë ya du uko Liidi. Wi bayaaŋ awin banfiyaaruŋ, atëŋţën baka aşë ŧool aya.
40 Saindo do cárcere, entraram em casa de Lídia, onde reviram e consolaram os irmãos. Depois partiram.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.