Atos 27

Kazuwamgbani ka savu n Tsikimba n aɓon a ɗa a ɗanga̱sai a kazuwamgbani ka cau (KDLNT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 An tsu foɓusoi tsa̱ra̱ tsu uwa a kpatsu ubana a uyamba u Italiya, aku a na̱ka̱i Bulus n aza a kuwa ku aꞌali a kukere ku katigi ka pige ka roku uza u kala Juliyo, uza u te a asuvu a asoje a Kaisa magono.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Aristaraku wa̱ ta̱ dem kaɓolo n a̱tsu. Eyi uza u ilyuci i Tasaloniya u ɗa, a uɓongu u Masidaniya. Tsu uwai a kpatsu ku ka tsu rongo uyan manyan a ilyuci i Adaramitiya. Aza a kpatsu yi a foɓuso ta̱ a ka shamgbusa a ilyuci ilyuci iꞌya iꞌa̱ri a ikengi i kushiva̱ i uyamba u Asiya.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 An kain ka wansai, aku tsu rawai a Sida. Juliyo katigi u yankai Bulus ukuna u shinga, u a̱sa̱ka̱ yi u ba kondoi aje a ne tsa̱ra̱ a na̱ka̱ yi gba̱ ili iꞌya wa ciga.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 An tsu a̱sa̱ka̱i Sida, aku uwule wa lapana tsu cika, aku tsu tonoi evu n uyamba u mere ma mini u Sayipuru tsa̱ra̱ tsu pana shana n uwule vi.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Tsu lyai kapala na̱ nwalu ubana a ɗaka a uɓongu u Kilikiya n Bamafiliya, aku tsu rawai a ilyuci i Mira a uyamba u Likiya.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Pini nala, Juliyo katigi u tsa̱ra̱i kpatsu ku roku ka aza a uyamba u Alizandariya kpam ka bana a Italiya, aku u zuwai tsu uwai pini.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 An tsu yain aꞌayin ushani n tsu wali sawu, she na tsu ma̱tsa̱i cika, aku tsu fuɗai tsu rawai evu n Kinidu. An uwule u ɓishinka tsu ulya kapala, aku tsu kyawain a kapashi ka bawu uwule wa̱ri pini, evu n asu u ɗa a ka isa̱ Sala̱mani a uyamba u mere ma mini u Kiriti.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Tsu moɗonoi tsu wurai asu vi n upana u ikyamba, aku tsu rawai a asu u roku u ɗa a ka isa̱ Asu u Uwunvuga u Shinga evu n ilyuci i Lasiya.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 An u wokoi tsu ɓa̱ra̱kpa̱i cika, nwalu mi n ɗa n buwa kpam mai wa, kpaci aꞌayin a aɓali a ɗa. Kpam aꞌayin a Abiki a Cimbusuka̱ Ama Unyushi u Le† a wura ɗe.
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 Bulus tonukoi atigi a asoje yi, “Azapige, n wenei tsu lya baci kapala na̱ nwalu n na mi, n ɗa ma tuko ta̱ ukuna u cingi u unangasa u kpatsu, n unamba u ucanga cika. Ama kpam a ka pana ta̱ usa̱n, hal gba̱m uma u tsunu wa̱ ta̱ a una̱ u ukpa̱.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Shegai katigi ka ka ɓa̱na̱ ama yi u wushuki n kadyanshi ka uza u kpatsu ki n uza ɗa wa wala̱ka kpatsu ki, u ꞌyuwain uwushuku n kadyanshi ka Bulus.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Asu u Uwunvuga u Shinga vi ukukpi u ɗa wa̱ri, kpam asu vi u lobono a lyai pini ilyushi wa, kpaci aɓali a tsu rongo ta̱ ulapusa asu vi. Adama a nala, aku aza a kpatsu yi a ka ciga a bana a ilyuci i Finikiya, tsa̱ra̱ a lyai ilyushi i le ɗe. Finikiya tani asu u ɗa aꞌatsu a tsu shamgbusa pini a uyamba u mere ma mini u Kiriti u ɗa, asu u shinga u ɗa u tsu ka̱ngu ta̱ aɓali, kpaci u ɗa wa wundya ta̱ ɗaka u kalivi n gaɗi u kalivi.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 An uwule vi u gita̱i uꞌya̱nga̱sa̱ kenu‑kenu a ɗaka, aku aza a kpatsu yi a ka yawunsa yavu aꞌayin a ɗa a yain a ɗa a ka yan ili iꞌya a foɓusoi. Aku a takpai kashamkpatsu ka kpatsu ki, tsu tonoi a ikengi i uyamba u Kiriti.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 A ɓa̱ra̱kpa̱ wa, aku uwule u pige u ɗa a ka isa̱, “Uwule u Gaɗi u Kasana,” u wuta̱i a kagiɗa u lapana tsu.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Uwule vi u lapai kpatsu ki, hal gba̱m tsu fuɗa tsu wala pini a asuvu wa. Aku tsu a̱sa̱ka̱i uwule vi u pura̱i kpatsu ki.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Tsu tonoi asu u roku u uyamba u mere ma mini u ɗa a ka isa̱ Kawuda, a asu u ɗa uwule u jebei. She na tsu moɗonoi cika, aku tsu fuɗai tsu ronoi kpatsu ku kenu ki utuwa̱ a asu u ku pige ki.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 An tsu ronoi kpatsu ku kenu ki, aku aza a kpatsu yi a zamai aban a sira̱sai kpatsu ku pige ki, adama a ɗa ka ta̱sa̱. Kpaci a ka pana ta̱ uwonvo u ɗa a ka vuta̱la̱ le a kayala ka ka soɗugusu ili dem u ɗa a ka isa̱ Siriti, aku a cipuka̱i kunya ka ka wala̱ka kpatsu ki tsa̱ra̱ ku jebe nwalu n kpatsu mi. Pini nala, a a̱sa̱ka̱i ka wala ili i ne eyi u de, kpaci a fuɗa a wala̱ka ka kpam wa.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 An kain ka wansai, aku a gita̱i upurusa̱ ucanga u ɗa wa̱ri pini a kpatsu ki n a vuta̱la̱si a mini, kpaci mini mi ma shila̱ka̱na̱ ta̱ cika ma gba̱ɗa̱ tsu.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Kain ka tatsu, ama yi n akere a le a ɗa a vuta̱la̱sa̱i ucanga u manyan ma kpatsu mi pini a mini mi.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 An tsu yain aꞌayin ushani bawu tsu wenei kaara ko atala, kpam uwule u pige u ulima̱ vi u a̱sa̱ka̱ wa, aku tsu takpai uma u ɗa tsa la.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Uza wa̱ la u lyai wa, gba̱ a aꞌayin a nala yi. Aku Bulus isa̱i aza a kpatsu yi, u danai, “Ama a va̱, a da baci iꞌa̱ri i pana̱ka mu tun a kagita̱, tsa̱ra̱ tsa a̱sa̱ka̱ Asu u Uwunvuga u Shinga u Kiriti u nala vi wa, tsa̱ri tsa tsa̱ra̱ usa̱n u na n unamba u ucanga u na vi wa.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Gbamai asuvu, uza wa̱ la wa namba uma u ne wa, shegai kpatsu ki ka shumbugu ta̱.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 I revei gai mpa vuma u Kashila̱ ɗa kpam aya ma gbashika. N kayin ka nayain, u suku ta̱ katsumate ka zuba ka ne.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Katsumate ki ka shamgbai evu na̱ mpa, ka danai, ‘Bulus, kotsu vu pana uwonvo wa! Va shamgba ta̱ a asu u afada a kapala ka Kaisa magono ma pige. Kpam adama a tsishinga tsu Kashila̱, wa wauwa ta̱ aza ɗa ya wala̱ka kaɓolo adama a vunu.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Adama a nala, gbamai asuvu a ɗe. N wushuku ta̱ n Kashila̱. Wa woko ta̱ dere tyoku ɗa u tonuko mu.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Shegai u ka̱na̱ ta̱ uwule u vuta̱la̱ tsu a kayala ka uyamba u mere ma mini, kpam kpatsu ku tsunu ku namgba gba̱.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Aꞌayin kupa n a nishi uwule vi wa̱ri ugama kpatsu ki a upashi u na ubana a upashi u niɗe a kushiva̱ a ɗaka u uyamba u Italiya. Shegai a kain ka kupa n ka nishi ki, aza a kpatsu yi a wenei tsa rawa evu n iyamba.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 A kondoi akumgbi a kaɗa̱ka̱ ka mini ki, a cinai ka rawa ta̱ udeshe amangatawun n kamanga (120). An a tsa̱ra̱i a ɓa̱ra̱kpa̱i kenu, aku a doku a kondoi mini mi, a cinai ma gono ɗe udeshe amanganishinkupa koshi.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Aku a gita̱i upana uwonvo kotsu kpatsu ki ku gama atali wa. Aku a vuta̱la̱i ashamkpatsu a kpatsu a nishi a ɗa aꞌa̱ri n ara̱ji a kucina̱ ku kpatsu ki, tsa̱ra̱ a ɓishinka kpatsu ki nwalu. A yain kavasu tsa̱ra̱ kayin ka wansa gogo.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Aku aza a manyan ma kpatsu yi a ka ciga a a̱sa̱ka̱ kpatsu ki. A cipuka̱i kpatsu ku kenu ki. A yain yavu a ka cipuka̱ kashamkpatsu ka ara̱ji ka ka̱ri a kapala ka kpatsu ki.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Shegai Bulus tonukoi katigi ki n asoje yi, “Ama a na a shamgba baci a kpatsu ku pige ki wa, ya kuwa̱ ta̱ gba̱ ɗe.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Aku asoje yi a kiɗa̱sai aban a kpatsu ku kenu ki a a̱sa̱ka̱i ka ku tonoi mini.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 N kpasani, aku Bulus foloi ama yi a lyai ilikulya kenu. U tonuko le, “Aꞌayin kupa n a nishi a ɗa pa vi iꞌa̱ri a kadambula bawu i lyai ilikulya.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Ma folo ɗa̱ i lyai ili i roku adama a alafiya a ɗe. I yan baci nala, ko kenji ka kaci ka ɗe ka te ka puwa̱n wa.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 U shamgbai a kapala ka le, u bidyai burodi u cikpai Kashila̱, aku u jiba̱i u ɗa u gita̱i utakuma.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 A tsa̱ra̱i ugbami u asuvu, ele dem a lyai ilikulya.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 A̱tsu ama amangatawanre n amangatatsunkupa n a teli (276) a ɗa tsa̱ri pini a kpatsu ki.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 An a lyai a cuwa̱i, aku a jebigei kpatsu ki ara̱ji a varangusi icanga i ilya a mini mi.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 An kain ka wansai, aza a manyan a kpatsu yi a wene ta̱ uyamba, shegai a fuɗa kpam a reve asu u ɗa aꞌa̱ri wa. A wene ta̱ kpam asu u shinga u ɗa wa̱ri n kayala, aku a ka ciga a banka kpatsu ki ɗe.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Aku a kiɗa̱sai aban a ɗa a ka ɓa̱na̱ ashamkpatsu yi, a a̱sa̱ka̱i a ɗa a asuvu a mini. A tatsukpai ili iꞌya ya yira̱la̱kpusa̱ kpatsu ki. Pini nala, a ꞌya̱nga̱sa̱i kunya ku uwala̱ka kpatsu ki ka ka̱ri a kapala ka kpatsu ki dere tyoku ɗa uwule wa pura̱ ka ubana a asu u kayala vi.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Kpatsu ki ku tsa̱ra̱ urawa a asu u ɗa wa̱ri n kayala ki wa, aku a gbashai kayala ka roku ka ka̱ri a kere ka mini. Kaci ka kpatsu ki ka uwai a asuvu a kayala ka kpa̱ɗa̱i nwalu. Kucina̱ ku kpatsu ki ku gita̱i uta̱sa̱sa̱ adama a aɓali.Kpatsu ku ta̱sa̱i|src="Acts_27_39.tif" size="span" loc="Acts 27:41" ref="Ask. 27:41"
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Aku asoje yi a ka ciga a wunusa aza a kuwa ku aꞌali yi, tsa̱ra̱ a yain tsuwoki a suma wa.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Shegai an katigi ki ka ciga ka wauwa Bulus, u ɓishinka le. Aku u zuwai aza ɗa a revei tsuwoki a raɗugusu pini a mini mi a yain tsuwoki ubana a kagiɗa.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Aza ɗa a buwai kpam a yuwusa̱i agbagala a upeti, aza roku kpam a yuwusa̱i aɓaci a kpatsu yi. Nala a yain a rawai a kagiɗa gba̱ le.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.