1 Reis 17

Bayịburu Ikwo (IQW) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ya ndono; Elayija kẹ Tishibe l'alị Gíledu abya asụ Éhabu: “Ojejoje, bụ Nchileke kẹ Ízurẹlu -nọdu-a ndzụ ẹge ọ nọ iya-a; mbụ onye ono, ya ejeru ozi ono; b'ẹ to nwekwa l'iji adaa; ọphu mini 'achịdi l'ime afa olemole nta-a; gbahalẹphu lẹ ya sụru t'ọ chịa.”
1 Elias, o tesbita, um habitante de Galaad, veio dizer a Acab: Pela vida do Senhor, Deus de Israel, a quem sirvo, não haverá nestes anos orvalho nem chuva, senão quando eu o disser.
2 Ojejoje abya ekfuru nụ Elayija; sụ iya:
2 Em seguida, a palavra do Senhor foi-lhe dirigida nestes termos:
3 “Gbeshi; shia ụzo ẹnyanwu-ahata je edomia onwongu lẹ l'iku nggele Keritu l'ụzo ẹnyanwu-ahata Jọ́danu.
3 Vai-te daqui; retira-te para as bandas do oriente e vai esconder-te na torrente de Carit, que está defronte do Jordão.
4 Ọ bụ lẹ nggele ono; bẹ ịi-nọdu angụ mini. Kẹ nri bẹ ya kfuwaru ụnwu ọphegu t'o wotajeru ngu nri l'ẹke ono.”
4 Beberás da torrente, e ordenei aos corvos que te alimentem.
5 Ya ndono; Elayija atụgbua je emee ẹge ono, Ojejoje sụru iya t'o mee ono. Yọ tụgbua je anọdu lẹ mgboro nggele Keritu l'ụzo ẹnyanwu-ahata Jọ́danu.
5 Elias partiu, pois, segundo a palavra do Senhor, e estabeleceu-se junto à torrente de Carit, defronte do Jordão.
6 O -be l'ụtsu; ụnwu ọphegu ewotaru iya nri; mẹ anụ. O -be l'urẹnyashi; yo wotakwaru iya phụ nri; mẹ anụ. Yọ bụru lẹ nggele ono bẹ ọonguje mini.
6 Os corvos traziam-lhe pão e carne, pela manhã e pela tarde, e ele bebia a água da torrente.
7 A nọyaa; nggele ono atahụ; kẹle mini ta chịdu l'alị ono.
7 Passado algum tempo, secou-se a torrente, porque não chovia mais na terra.
8 Tọ dụ iya bụ; Ojejoje abya ekfuru yeru Elayija; sụ iya:
8 Então o Senhor disse-lhe:
9 “Gbeshi; jeshia Zárefatu lẹ Sayịdonu je anọdu l'ẹke ono. O nweru nwanyi, nji iya ẹ-ta nọhedu, bu l'ẹke ono, ya kfuwaru t'ọ nụje ngu nri.”
9 Vai para Sarepta de Sidon e fixa-te ali: ordenei a uma viúva desse lugar que te sustente.
10 Ya ndono; Elayija egbeshi; yọ bụru iya oje Zárefatu. Yo rulephu obu-edukfu mkpụkpu ono; yo nweru nwanyi, nji iya ẹ-ta nọhedu, nọ l'ẹke ono akpata nkụ. Elayija ekua ya; sụ iya: “Byiko; kuta nụ nwamini ye l'iphe wotaru iya tẹ ya ngụa”
10 Elias pôs-se a caminho para Sarepta. Chegando à porta da cidade, viu uma viúva que ajuntava lenha. Chamou-a e disse-lhe: Por favor, vai buscar-me um pouco de água numa vasilha para que eu beba.
11 Nwanyi ono atụgbua tẹ ya je ekutaru iya mini ono; Elayija ekua ya; sụ iya: “Byiko; wotafuaru iya nụ nwa buredi.”
11 E indo ela buscar-lhe a água, gritou-lhe Elias: Traze-me também um pedaço de pão.
12 Nwanyi ono asụ iya: “Ya gudekwa ẹpha Ojejoje, bụ Nchileke, nọ ndzụ l'ekfuru ngu lẹ ya te nwekwa buredi. Iphe, ya nweru kpụu bụkwa nwọchi-l'ẹka ntụ iphe, eegudeje eghe buredi, nọ l'efere; mẹ nwa manụ, nọ l'ite-manụ. Ọo ya bẹ ya akpata nkụ-a tẹ ya bahụ je emee ya ẹge yẹle nwatibe iya e-ria. Ẹphe -ritsua ya; ẹphe anwụshihu.”
12 Pela vida de Deus, respondeu a mulher, não tenho pão cozido: só tenho um punhado de farinha na panela e um pouco de óleo na ânfora; estava justamente apanhando dois pedaços de lenha para preparar esse resto para mim e meu filho, a fim de o comermos, e depois morrermos.
13 Elayija asụ iya: “Ba tsụshi egvu. Laa je emee ya ẹge ono, i kfuru ono. Ọlobu t'i vuoduru ụzo ghetaru yẹbedua nwa buredi, ha nwanshị l'iphe ono; wotaru iya. Teke e metsuaru; nggu eghetawaru kẹ nggu lẹ nwatibe ngu.
13 Elias replicou: Não temas; volta e faze como disseste; mas prepara-me antes com isso um pãozinho, e traze-mo; depois prepararás o resto para ti e teu filho.
14 Kẹle Ojejoje, bụ Nchileke kẹ Ízurẹlu sụru: ‘Lẹ ntụ iphe buredi ta byadụ bya a-gvụ agvụgvu l'efere ono; ọphu ite-manụ ono ta byadụ a-nọ iphoro jeye mbọku, Ojejoje e-me tẹ mini chịa l'alị-a.’ ”
14 Porque eis o que diz o Senhor, Deus de Israel: a farinha que está na panela não se acabará, e a ânfora de azeite não se esvaziará, até o dia em que o Senhor fizer chover sobre a face da terra.
15 Nwanyi ono atụgbulekwaphu je emee ẹge Elayija kfuru iya. Ya ndono; nwanyi ono; ndibe iya; mẹ Elayija abya enweru nri, ẹphe erije mbọku-mbọku.
15 A mulher foi e fez o que disse Elias. Durante muito tempo ela teve o que comer, e a sua casa, e Elias.
16 Ntụ iphe buredi ono ta agvụbua agvụgvu l'efere ono; ọphu manụ ta gvụbua l'ite-manụ ono, bụ iya bụ ẹge ono, Ojejoje shi l'ọnu Elayija kfua ya ono.
16 A farinha não se acabou na panela nem se esgotou o óleo da ânfora, como o Senhor o tinha dito pela boca de Elias.
17 A nọnyaa; iphe-ememe egude nwatibe nwanyi ono, bụ iya nwe ụlo ono. Iphe-ememe ono l'aka njọ eje; jeye nwata anwụhu.
17 Algum tempo depois, o filho desta mulher, dona da casa, adoeceu, e seu mal era tão grave que já não respirava.
18 Nwanyi ono asụ Elayija: “Nggụbe onye kẹ Nchileke; ?bụ ngụnu bẹ ịi-sụ lẹ ya meru ngu? ?Ị byaru t'ị nyataru iya ẹjo iphe, ya meru; shi ẹge ono gbua nwatibe iya?”
18 A mulher disse a Elias: Que há entre nós dois, homem de Deus? Vieste, pois, à minha casa para lembrar-me os meus pecados e matar o meu filho?
19 Elayija asụ iya: “T'o kee ya nwata ngu ono!” Elayija ekuta nwata ono kuba l'ụlo-eli, ẹke ọonoduje; je enyobe iya l'oshi-azẹe ya.
19 Dá-me o teu filho, respondeu-lhe Elias. Ele tomou-o dos braços de sua mãe e levou-o ao quarto de cima onde dormia e deitou-o em seu leito.
20 Yọ bya araku Ojejoje; sụ iya: “Nggụbe Ojejoje, bụ Nchileke iya; ?i mefuaru t'ẹjo akpamara ọwaa dakfuta nwanyi-a, nji iya ẹ-ta nọhedu-wa, ya nọ lẹ nk'iya-a; kẹ t'i gbua nwatibe iya?”
20 Em seguida, orou ao Senhor, dizendo: Senhor, meu Deus, até a uma viúva, que me hospeda, quereis afligir, matando-lhe o filho?
21 Elayija ewota onwiya machịa l'eli nwata ono ugbo ẹto; bya araku Ojejoje; sụ: “Byiko; Ojejoje, bụ Nchileke iya; menua tẹ nwata-wa laphuta azụ!”
21 Estendeu-se em seguida sobre o menino por três vezes, invocando de novo o Senhor: Senhor, meu Deus, rogo-vos que a alma deste menino volte a ele.
22 Ojejoje anụa olu Elayija. Nwata ono awata ọtu ume; kọrohuwaphu.
22 O Senhor ouviu a oração de Elias: a alma do menino voltou a ele, e ele recuperou a vida.
23 Elayija ekuta nwata ono; shi l'ụlo-eli ono nyizita lẹ k'alị; je ekee ya nne iya; sụ iya: “Ọwaa nwa ngu; ọ nọokwa ndzụ.”
23 Elias tomou o menino, desceu do quarto superior ao interior da casa e entregou-o à mãe, dizendo: Vê: teu filho vive.
24 Nwanyi ono asụ Elayija: “Ọ nta-a bẹ ya maru l'ị bụ onye kẹ Nchileke; okfu, Ojejoje shi l'ọnu ngu kfua abụru ọkpobe-okfu.”
24 A mulher exclamou: Agora vejo que és um homem de Deus e que a palavra de Deus está verdadeiramente em teus lábios.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.