Atos 27
IPILI NUTESAMENE (IPI) vs NTLH
1 Kote ale yaini akali tupamane pii mindi lo yake puato, nanima sipi mindina pitiyu, Itali kanditi okona pupe-pene leainipia. Wuane lalu, utupane-mane Lomo gapomane akali kawane Sisa okona ami yanda yene andete mindiki ando atalane akali Juliasa lene mindi lamawuato, nimbato Polopi, andi latane wandakali waka minditupapi, utupane andi lo awua pupe leaipia.
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Atamituma tano okona tane tupana sipi mindi Esia potopinjia okona ipa solewata matenenga tano yane tupana poyale pea-kola, nanima sipi okonena peakaiyu lo petema. Masetonia potopinjia okona tano Tesalonaika tane Atitakusa bala nanima towa atu sipi okonena pitiyu pema.
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Poto, anate-lene nanima Saitone tano okona peakaiyu lema-kola, Juliasa bala mana epene mindi minuto, Polo towa yamapane yo atalaini wandakali tupamane bala moyakale loto, utupane ateainga bala peakale lo tepa ya.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Matili nanima sipinga pitiyu, Saitone yuu okone tepa alu pema tekeko, asini nanima poyale pemane ukusane-tole atoto, popo andane mindi lo awua epea. Epea-kola, ipa solewata tombenenga yuu yene mindi Saipatasa ailene lene okona masianesa-tole pema.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Pulu, nanima sipinga pitiyu, Silisia, Pambilia-la, potopinjia okone-lapona ipa solewata matene mandaka asini poto, matili Lisia potopinjia okona tano gene Maita lene okona peakaiyu lema.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Peakaiyu lalu, ami yanda yene andete mindiki ando atalane akali okomane andea-kola, Aleke-sandiya tane tupana sipi mindi Itali kanditi okona poyale pea. Poyale pea-kola, balato nanima atu sipi okonena peakaiyu lea.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Peakaiyu loto, nanima sipi okonena pitiyu pema tekeko, asini nanima poyale pemane okonena atoto, popo andane tai mindi lo awua epea wete, sipi okone tenga-mane pea-kola, ole kambua pea. Nanima ayiawa wete poto, Nitusa tano okona mandaka gulo pema tekeko, popo andane lo awua epeane okonemane polane asini okone kando lea-kola, nanima yuu ailene Kitita lene okona masianesa-tole poyale, ipa matene yuu Salamone lene okona mandaka gulo pema.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Pulu, nanima sipinga pitiyu, yuu ailene Kitita okona solewata matenenga mandaka asini poto, Lasea tano okona mandaka gulo pema. Ayawa wete poto, nanima yuu ailene Kitita okona Sipi Epo Yalane Panda Epene lalaini okona peakaiyu lema.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Ole kambua wete peane tekeko, nanima sipinga pitiyu, tenga-mane epema okonena, yuu nanima poyale pema okona kapoyale peakaiyu nalema. Juta yame-mane tomo nanene, kondalaini oto oko epo pea-kola, popo andane wete ole dindi lo lalane gii oko epea. Gii okone epea-kola, popo andane lo awua epalane okonemane sipi tupa katulo minu koyape-pene gulea andala, Poloto wandakali bala towa atu sipinga pitiyu epeaini tupa pii mindi lamai-yaepia.
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 Pii okone wandakali utupane lamawuato, akali yame, nambato andeyo-kola, andipa nanima sipinga pitiyu pemando, popo andane lo awua epola okomane sipi oko minu koyola-kola, pinju kambua mandu peyama tupa alu pulupeya ya leaipia. Sipi oko koyola-kola, sipinga peteyama akali nanimana kambua ipasa poto, omolo-peyama ya lo nembo teyo-ko. Nanima wali atamakale leaipia.
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 — ausente —
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 — ausente —
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Matili popo mindi tenga-mane lea-kola, utupane-mane wamba Pinikisa tano okona makale leaini pua andipa katulo polo-peyama nembo teai. Wuane nembo toto, utupane-mane sipi oko polane lo aene kenda-pene wete yuunga yane oko kilau lo meai-kola, nanima yuu ailene Kitita okona solewata matenenga mandaka gulo pema.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Pema-kola, aŋa matili yale popo andane tai wete mindi yuu ailene Kitita okona amo maitasa-tole atoto, lo awua epea. Wandakali-mane popo ongane ato epalane okonena gene oko loto, nai epalanesa-tole atoto, epalane popo oko lalainipia.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Popo andane tai-lene wete okone lo awua epea-kola, sipi ingane minalane akali okonemane yuku wato, sipi epo yalane panda nanima wamba poto yema okonena peke lamakale nembo tea. Balato wuane nembo teane tekeko, balato sipi okone mopeke loyale makande pea-kola, katu nalea andala, popo-mane sipi awua peakale lo ando kondea-kola, nanima sipi okona piti-pata mee pema.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Poto, sipi andane okonena masianesa-tole sipi aŋako mindi eyaka-mane kilau lo mo atu palane okone alu pulane lo yukuwa atema. Popo andane okonemane nanima sipi okona piti-pata awua pea-kola, yuu ailene aŋako Kauta lene mindi ipa solewata tombenga yene mindina kii koyasa-tole pema. Popo andane lo awua epeane okone ailene okonemane ipi lea-kola, nanimato ayia wete wato, sipi aŋako okone kilau lo moto, sipi andane okona tokonga yata ema.
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 Sipi aŋako okone yata ema-kola, popo andane lo awua epeane okonemane sipi andane okone minu koyolane nembo toto, sipi okona piape akali tupamane sipi andane okone eyaka andane minditupa-mane minu tai layawa yake peai. Dee, Apitika yuu okona mandaka gulo solewata pangosa ipa mau peyalane okona sipi okone peya-mangua olane lo yuku wato, utupane-mane sipi okona sele andane oko tita lo mo tepa yai-kola, popo-mane sipi oko nanima piti-pata mee awua pea.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Anate-lene popo andane wete yuku-pene lo awua epeane okomane sipi okone minu malawai lea-kola, sipi okone kenda wato, ipa pangosa polane nembo toto, utupane-mane sipinga pinju mandu peaini tupana minditupa ipanga awua tepa yai.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Ole teponena, popo andane okone mee lo awua epea andala, sipi okona piape piyaini akali tupamane yuku wato, sipi okone kenda wato, ipa pangosa polane nembo teai. Wuane nembo toto, utupane-mane sipi okona selepi, eyakapi, okonetaka tupana minditupa yakama tanena kini-mane moto, ipanga awua tepa yai.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Mole kambua yapowa ya-kola, ole kambua nanimato naipi, anapi, kayandapi, utupane anda napema. Ole dindi lo popo andane tai leane okonemane nanima mee awua pea-kola, matili nanima yuu mindina poto, kuai lo atolo-peyama nembo natema. Jia. Nanima ipasa poto, omolo-peyama ya lo nembo tema.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Sipi okonena peteaini wandakali tupa ole kambuanga tomo mindi nanene peteai-kola, matili Polo bala utupanena tombenenga ika lo atoto, utupane lamawuato, akali yame, wamba nambato pii mindi yakama langiwa oko yakamato ale apiai-yale, nanima yuu ailene Kitita okona ataima-yale. Ataima-yale, popo andane lo awua epeya okomane yakamana minditaka mindi minu koya napipia-yale. Dee, pii nambato langiwa oko yakamato ale apiai-yale, yakamana minditaka tupa alu napipia-yale teke.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Andipa sipi oko koyolo-peya tekeko, sipi okona peteyama akali nanimana mindikipi mindi oma napulu-peyama leyo. Tene okonena, yakama omolomane lo yuku naene, yamapane keato gulo pitiyapape.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Anu peakale nambato wuane leyope. Namba Gotena piape akali mindi atoto, bala lo lotu lalawane okonena, andipa utulu balana enjole mindi nambanga mandaka epala.
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 Epoto, balato namba languato, Polo, nimba Lomo tane gapomane akali kawane Sisa okona wenonga poto atape-pene okonena, Goteto nimbana pote lale oko ale wato, balato nimbapi, akali nimba towa atu sipinga peteyai tupapi, yakama omolaini lo ando atolopeya okonena, nimba yuku olene lala.
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Enjole okonemane namba langiya pua teke, Goteto enene wuane pulupeya lo nambato bilipi leyo. Tene okonena, yakama omolomane lo yuku naene, keato gulo pitiyapape.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Popo andane okomane sipi oko awua pola-kola, sipi oko ipa solewata tombenenga yuu ailene yene mindina peya-mangua ola-kola, nanima yuu ailene okonena poto, kuai lo atolo-peyama leaipia.
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Popo andane okonemane sipi okone nanima piti-pata ipa solewata Metete-niane lene okona awua epoko pua pea-kola, satete lapo pea. Pea-kola, utulu tombe, sipi okonena piape piyaini akali tupamane ipa matene mindina mandaka gulo epalama ya lo nembo teai.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Wuane nembo toto, utupane-mane ipa lundu anu pua peteyape lo andoyale, ende mindina minditaka kenda-pene mindi andi latane atalane oko ipanga tepa wato, makande pua andeai-kola, ipa lundu yane oko mita paiyasa tukumindi gulea. Matili sipi oko aŋa amonga yale pea-kola, utupane-mane lapone makande pua andeai-kola, ipa lundu yane oko mita paiyasa tepo gulea.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Mita paiyasa tepo angu gulea-kola, sipi okone ana koo ipa pangosa yalane tupana poto, koyolane lo yuku yai. Yuku wato, popo-mane sipi okone polane loto, sipi okonena piape akali tupamane aene kenda-pene tukumindi-mane yuunga mineakale nembo toto, eyaka-mane sipi towa andi latane ateaini tupa sipi okonena masianesa-tole ipanga tepa yai. Tepa alu, yuu waa wamba ini leakale loto, utupane-mane pote lo peteai.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Pote lo koyo piyu, utupane-mane sipi oko tepa wato, palaka makale nembo toto, nanima sipi aŋako okona pitiyu, sipi andane okona inganesa aene kenda-pene minditupa ipanga tepa olo peyama lalu, utupane-mane sipi aŋako okone ipa okona tepa yai.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Tepa yai-kola, Poloto ami yanda yene andete mindiki ando atalane akali okopi, ami yanda yene tupapi, utupane lamawuato, sipi okona piape piyaini akali utupa sipi okona piti napene, palaka peaindo, sipi andane oko koyola-kola, ami yame yakama katulo omolo-peyai lea.
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Wuane lea-kola, ami yanda yene tupamane sipi aŋako oko andi latane ateane eyaka tupa pai leai. Pai leai-kola, popo andane lo awua epeane okomane sipi aŋako okone awua pea.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Matili yuu wene waa loyale pea-kola, sipinga peteaini wandakali tupamane tomo neakale nembo toto, Poloto utupane lamawuato, satete lapo yakamato omolomane lo yuku wato, tomo nanene mee pitipiai leaipia.
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Wamba yakama omolomane lo yukuwa pitipiyai tekeko, andipa nambato andeyo-kola, yakamana kawa itini mindikipi mindi alu napulu-peyako. Andipa yakamana umbaini tai leakale. Tomo minditupa nalapa leyo lea.
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Wuane lalu, Polo balato betesa moto, utupane pitakana wenonga Gote ando wayu pele lalu, betesa okone konde loto, nea.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Nea-kola, akali sipinga peteaini utupane yakama pitaka mini epene paluto, tomo neai teke.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Sipi okonena petemane akali nanima pitaka mina mindiki loto, andete laponga paiyasa yanasanga dee uniane wataka akali petema.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Utupane yakama pitaka-mane tomo no embo alu, sipi oko yambo-yambo guleakale nembo toto, sipinga witi mandeaini tupa ipa solewatanga awua tepa yai.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Matili waa lea-kola, sipi okona piape piyaini akali tupamane ipa matene mindi andeaini tekeko, yuu andokona ipa matene oko andeyama nembo nateai. Ipa mau epene ipa matene okona ya-kola, utupane-mane loto, sipi oko katulo ipa matene okona giau lo pupe-pene guleando, popo andane lo awua epeya okomane sipi oko awua pola-kola, sipi oko ipa matene okona peya mangua yakalenga, nanimato sipi okona ingane minu, ipa matene okona maa leai.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Wuane lalu, wamba popo andane epeane okomane sipi oko awua polane loto, aene kenda-pene tupamane yuunga mineakale loto, ipanga tepa yaini tupana eyaka tupa kando loto, ipa pangosa yakale konda yai. Wuane piyu, utupane-mane sipi okona ingane minalane ita andane lapo wamba ende-mane andi leaini okonelapo tata leai. Okonelapo tata lalu, popo-mane sipi okone ipa matenenga awua peakale nembo toto, utupane-mane sipi okona inganenga sele yane oko iyunga kilau lo moto, sipi okona ingane minuto, ipa matene okona poyale peai.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Utupane-mane wuane peaini tekeko, sipi oko taimane poto, ipa pangosa ipa mau wangiane minaiyu latane ateane mindina peya mangua ya-kola, ipa mau okonemane sipi okona ingane duli lo minea. Minea-kola, popo andane okomane ipa solewata oko taimane poo lo awua epeane okonemane sipi okona masianesa-tole taimane peyaka puato, sipi okonena masianesa-tole ita yane tupa peyo kundu lapo piki pea.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Ipa solewata okomane wuane pua atea-kola, ami yanda yene tupamane wua lo nembo teai: Katapusa peteyai akali tupana mindi sipi oko tepa alu, ipa supimi loto, palaka polaini. Nanimato utupane pitaka peyo ome lamakale nembo teai.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Utupane-mane wuane nembo teaini tekeko, ami yanda yene andete mindiki ando atalane akali okomane Polo moyokale nembo toto, yakamato katapusa akali utupane peyo ome na-lalapape lea. Wuane lalu, balato sipi okonena peteaini wandakali tupa pitaka lamawuato, ipa supimi lalaini wandakali yakamato wamba ini bulupane ipanga peaka nena loto, supimi lo awua ipa matenenga pulupape.
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 Ipa supimi na-lalaini wandakali yakamato sipi okona ita palaŋa keao lene mindi yandopi, waka minditaka ita-mane waa-pene mindi yandopi, mindi minuto, ipa matenenga pulupape lea. Wuane lea-kola, nanimana mindikipi mindi oma napema. Jia. Nanima pitaka-mane balato leane pua puato, ipa matenenga pema.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.