Atos 27
UNGU TUKUMEMU (IMO) vs NVT
1 Gavman iye awilimani Pol kinye lino yunge lombili andoli iyema waye Itali kombu pangei ningi. Kano wali Pol yu kinye we ka imbo mare peya iye awili Sisaranga ele iyema nokoli Julius nimbe iye tenga kindo tiringi.
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 Lino kano Adramitium kombu no sip te Esia kombu pumbei tumbi tipe lerimuna ola pumbo molopo purumulu. Aku wali Masedonia iye te imbi Aristarkas Masedonia kombu maimunga tukundo Tesalonaika nili kombu tenga yu lino kinye waye purumulu.
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 Otilikondo lino kano Saidon kombu taun wendo orumulu. Akuna Julius nimbe ele iye kanomuni Pol kano kondo kolopalie yu mele pontirimoma yunge kanopa lili imbomani tiengei nimbe lipe wendo mundupe, pumbe kano pupili nimu.
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 Pumbo yando ombolio kombu Saidon tiye kolopo no sipina purumulu. Kano kinye pumili terimulundo poporomemuni yando tipe torumu. Kelepo Saiprus kombu maimu makai tendepo anjikondo purumulu.
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 Nomu kutana we pumbolio Silisia provins kinye Pamfilia provins talo lipo yakondo mundupo pumbo Lisia provins tukundo Maira kombu taun lerimuna wendo purumulu.
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 Akuna oi kano sipimu tiye kolorumulu. Ele iye awilimuni Aleksandria sip te Itali provins pumbei lerimuna kanopalie sip akuna linondo pamili nimu. Ola waio nimbe lipe meli purumu.
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 Wali awininga tukundo taka lipo perelipo pumbolio Nidus taun nondopo purumulu. Pumili terimulundo poporomemuni sipimu pera tipe yando mundurumuna perepolio Krit provins no imunana lerimuna makai tendepo pumbo akuna lerimu taun Salmone lipo yakondo mundupo purumulu.
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 Nomu kulendona perelipo ombo pumbo No Sip Manda Lembalo ningi kombu tenga wendo purumulu. Aku kombumu Lasea kombu taun nondopa lerimu.
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 Wali awini we omba pumbe Juda imbomanga Langi naa nongo mi toringi wai awilimu kape omba purumu kolo kano poinyena sipima andoromele walimu pora nimu. Ambe telka akuna winjo lo kombu tepa poporome topa wai kerimu. Imunga Poloni enge nimbe nimbei,
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 “Iyema, kinye i teli pumolo lemo sipimu topa melema pali ondopa lino kape no wangopo kolomolonje konopu lteo,” nimu.
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 Nalo ele iye awilimuni Pol ungu nimumu pilipe lipe tu tipelie sip pulu iyemu kinye sip munguluwe ambolorumu iyemu kinye eloni ningili mele pilipelie akundo pamili nimu.
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 I kombuna poporome tombalo wali no sipimu manda naa lembalo. Imunga imbo mare awini ningei, “I teli oi mepo Finiks kombu wendo pamili. Aku kombu manda wendo pumolo lemo akuna no sipimu ltemele kombuna leamili,” ningi. Finiks kombu akumu, poporomeni sip mepa wendo pumbelo ningo ongo lopeke teko lepula teringi kombumu. Aku kombu no imunana lerimu mai kombumu Krit kombu maina tukundo lerimu.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Poporome te torumu wali iye kanoma manda pamili ningolio no sipimu amboromo mele umbuni teli nona mainye munduringi kanomu olando likolio Krit kombu kule kule nomu kutana puringi.
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 Nalo kelkepo poporome enge nili te Krit kombuna yando tipe torumu.
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 Poporome yando tipe topa enge nimumuni pumili purumulu mele manda naa terimu. Kano wali lino we tenga mepa pupili nimbo sipina ola we molorumulu.
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 Nomuna tukundo kombu kelo te lerimumunga imbi Kauda. Aku kombu kulendo purumulu wali lino mawi tilipo purumulu. Aku wali sip kelo kundupe merimumu olando lipo ka topo panjemili pererumulu.
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 Iyemani dingi kanomu kunduko ola liko sip awilina ka toko ingi tiko noiringi. Kamukumu ola liko noikolio sip awili purumulumu tuku nimbelonje ningo ka mareni sipimu makai tendeko ka toko ingi tiringi. Poporomemuni sipimu kombu Afrika kombundo mepa pumbelo kinye lino tombalonje ningo mulu selema ka kolambele tiko mainye liko noiko we pamili ningi.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Poporomemuni sipimu paa pera tilipe kau purumuna otilikondo kamukumu keri lembalonje ningolio, tukundo mele wale meringima mare liko nona mainye mainye lteringi.
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 Otilikondo sip kongono teringi melema sip pulu iyema enongano liko mainye mainye lteringi.
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 Wali awini ena kape kombu kandiye kape melte naa kanopo, “Poporome kau paa awili tepa torumu kinye, Imbo te omba lino lipe naa tapondombalo. Lino paimbo kolomolo lepamo,” nimbo ki konopu lepo mololipo purumulu.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 No sipina mololiko oringi walimunga iyema langi te naa nongo moloringi kinye eno moloringina Pol ola angilipelie nimbeindo, “Iyema, lino Krit anjo molamolo niu mele pilipo anjo we molemalanje, kinye mindili noromolo mele naa nombo melema naa topo ltelemala.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Nalo kinye lino imbo te naa kolomolo kani konopu toimbo topili molaio. Sipimu kau keri lembalo.
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 I nio ungumunga pulumu nemboi pileio. Na Gotenga kendemande iyemu molopo waliwalima yunge kongonomu tendero. Kano Gotenga ensel te olianga ipu leli na molonduna omba angilipelie
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 nimbeindo, ‘Pol, mini naa ltewi. Rom iye nomi kingimu nunge kotemu paimbo pilimbelomunga nu no naa wangonio. Nu kinye peya sipina purumele imboma kape Goteni nunge konge tenio ungu pilipelie kondo kolopa wayema koinjo molonge nimu,’ nimbe enselemuni nimo.
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 Ya ne iyema, Goteni mondopo pilipo nando nimo mele paa paimbo aku tepa tembalo kani eno mini naa lteko konopu toimbo topili molaio.
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 Nalo no imunana mai kembo tenga poporomemuni no sip meli pumbe polopili nimbelo,” nimbe Poloni nimu.
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 Lino sipina purumulu kinye poporome topa molopili koro talo omba purumu. Kano walimanga pali poporomemuni kau lino topa meli purumu kinye sipimu iye teni kongono manda naa terimu. Nomu Kuta Adriatik ningina poporomemuni topa manjipe meli purumu. Aku tepo purumulu kinye walite ipu leli amburume tuku sipimu meko puringi iyemani pilko liko manjikolio, kinye nondopo kombu tenga pumili oromolo ningi.
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 Aku teko ningimuni manda manjili kamu nona mainye munduko kanoringi wali maimu mainye lepili 36 mita no molorumuluna ola lino purumulu. Alaye kolte weltepo purumulu kinye altoko manda manjili kamu munduko kanoringi wali 27 mita mele maimu lepili lino ola purumulu.
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 Akumu kanokolio, lino kou pololi tenga sipimuni mepa pumbelo kinye lino tombalonje ningo mini ltekolio sipimu we naa pupili ningo, mele umbuni teli kite kani moko toko sip umbulkondo nona mainye mundukolio, ipu leli lino sipina naa topili kombu welea tangopili ningi.
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 Sip kongono teli iyemani lino sipina naa topili, sipimu tiye kolopo pamili ningo dingi mepo purumulumu liko nomuna mainye munduringi. Enoni imbomando ningeindo Sipimu naa pumbe we lepili mele umbuni teli mare sipimunga kumbendo moko topo nona mainye mundemili,” ningolio aku teringi. Nalo kolo toko eno enongano kiyengo ningo kowa pungeindo aku teringi.
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Kano teko ningi ungumu Poloni pilipelie ele iyema nokolimu kinye we ele iyemando nimbei, “Sip kongono teli iyema waye sipina we naa molomolo lemo eno pali kolonge,” nimu.
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 Aku nimu ungumu pilkolio ele iyemani dingi moko toko mainye munduringi kanomu loini ka karu leko nona yunu pupili ningi.
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Kombu muni lembai terimu kinye Poloni kere mare nangei konopu lepalie nimbei, “Eno koro talonga tukundo mini kau lteko kere naa nongo we peliko oromele.
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 Aku manda naa teremo kani akumunga nani enondo enge nimbo nio. Koinjo molangei, te naa kolonge kani kere mare naio,” nimu.
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 Aku ungu nimbelie kanoko molangei yu bret te lipe Gotendo paa tereno nimbelie pike lepa norumu.
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 Aku terimu kinye imbomani kanokolio eno konopu toimbo tondorumu kinye eno kape kere mare liko noringi.
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 Lino sipina iye 276 waye molorumulu.
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 Eno kere nongo olo tendekolio rais wit wale we lerimuma sipimu umbuni naa tepili ningo nona toko lteringi.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Ena enge nili wali no makonge te kanoringi. Aku no makongemunga kule kule ukia lerimu. Aku kinye ukiana no sipimu polombalonje nalo we manda manjipo pamili ningi.
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 Aku ningimuni iye mareni sipimu naa pumbe we lepili ningo mele umbuni telima moko toko nona mainye munduringi kano melema ka karu leko melema nona leangei tiye koloringi. Aku tekolio mareni sipimunga aulke lipe mundurumu melemu liko toko mondoko sipimu kongono tepo nomu kulendona meli pamili ningi. Iye mareni poporomemuni sipimu nomu kulendona mepa pupili ningo sip kumbena mulu sel te ola anjiringi. Kano kinye no kulendona pumili purumulu.
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 Nalo pungei meko puringi wali mai te nona ola orumuna sipimu pumbe polorumu. Sip kumbemu maina pumbe polopalie wendo pumbei pererimu wali nomu beumbeu tipelie no topa omba sip umbulkondomu topa alumbiye terimu.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Sipimu oi bembo naa nipili ele iyemani ningei, “Ka imboma no leko kowa punge kani topo kondamili,” ningi.
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 Nalo enonga iye awilimuni Pol naa tangei konopu lepalie nimbeindo, “Molo, ka imboma naa taio. No leko kanoromele imbomani sipimu munduko tiye kolko no leko no kulendona kumbe leko paio.
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 No leko naa karomele imboma unjo plang sipina tukuraka nilima liko ambolko no leko no kulendona paio,” nimu. Aku tekolio imboma pali no kulendona wendo pungo te no naa wangoringi.
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.