Atos 27

UNGU TUKUMEMU (IMO) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Gavman iye awilimani Pol kinye lino yunge lombili andoli iyema waye Itali kombu pangei ningi. Kano wali Pol yu kinye we ka imbo mare peya iye awili Sisaranga ele iyema nokoli Julius nimbe iye tenga kindo tiringi.
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Lino kano Adramitium kombu no sip te Esia kombu pumbei tumbi tipe lerimuna ola pumbo molopo purumulu. Aku wali Masedonia iye te imbi Aristarkas Masedonia kombu maimunga tukundo Tesalonaika nili kombu tenga yu lino kinye waye purumulu.
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Otilikondo lino kano Saidon kombu taun wendo orumulu. Akuna Julius nimbe ele iye kanomuni Pol kano kondo kolopalie yu mele pontirimoma yunge kanopa lili imbomani tiengei nimbe lipe wendo mundupe, pumbe kano pupili nimu.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Pumbo yando ombolio kombu Saidon tiye kolopo no sipina purumulu. Kano kinye pumili terimulundo poporomemuni yando tipe torumu. Kelepo Saiprus kombu maimu makai tendepo anjikondo purumulu.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Nomu kutana we pumbolio Silisia provins kinye Pamfilia provins talo lipo yakondo mundupo pumbo Lisia provins tukundo Maira kombu taun lerimuna wendo purumulu.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Akuna oi kano sipimu tiye kolorumulu. Ele iye awilimuni Aleksandria sip te Itali provins pumbei lerimuna kanopalie sip akuna linondo pamili nimu. Ola waio nimbe lipe meli purumu.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Wali awininga tukundo taka lipo perelipo pumbolio Nidus taun nondopo purumulu. Pumili terimulundo poporomemuni sipimu pera tipe yando mundurumuna perepolio Krit provins no imunana lerimuna makai tendepo pumbo akuna lerimu taun Salmone lipo yakondo mundupo purumulu.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Nomu kulendona perelipo ombo pumbo No Sip Manda Lembalo ningi kombu tenga wendo purumulu. Aku kombumu Lasea kombu taun nondopa lerimu.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Wali awini we omba pumbe Juda imbomanga Langi naa nongo mi toringi wai awilimu kape omba purumu kolo kano poinyena sipima andoromele walimu pora nimu. Ambe telka akuna winjo lo kombu tepa poporome topa wai kerimu. Imunga Poloni enge nimbe nimbei,
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 “Iyema, kinye i teli pumolo lemo sipimu topa melema pali ondopa lino kape no wangopo kolomolonje konopu lteo,” nimu.
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Nalo ele iye awilimuni Pol ungu nimumu pilipe lipe tu tipelie sip pulu iyemu kinye sip munguluwe ambolorumu iyemu kinye eloni ningili mele pilipelie akundo pamili nimu.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 I kombuna poporome tombalo wali no sipimu manda naa lembalo. Imunga imbo mare awini ningei, “I teli oi mepo Finiks kombu wendo pamili. Aku kombu manda wendo pumolo lemo akuna no sipimu ltemele kombuna leamili,” ningi. Finiks kombu akumu, poporomeni sip mepa wendo pumbelo ningo ongo lopeke teko lepula teringi kombumu. Aku kombu no imunana lerimu mai kombumu Krit kombu maina tukundo lerimu.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Poporome te torumu wali iye kanoma manda pamili ningolio no sipimu amboromo mele umbuni teli nona mainye munduringi kanomu olando likolio Krit kombu kule kule nomu kutana puringi.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Nalo kelkepo poporome enge nili te Krit kombuna yando tipe torumu.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Poporome yando tipe topa enge nimumuni pumili purumulu mele manda naa terimu. Kano wali lino we tenga mepa pupili nimbo sipina ola we molorumulu.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Nomuna tukundo kombu kelo te lerimumunga imbi Kauda. Aku kombu kulendo purumulu wali lino mawi tilipo purumulu. Aku wali sip kelo kundupe merimumu olando lipo ka topo panjemili pererumulu.
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 Iyemani dingi kanomu kunduko ola liko sip awilina ka toko ingi tiko noiringi. Kamukumu ola liko noikolio sip awili purumulumu tuku nimbelonje ningo ka mareni sipimu makai tendeko ka toko ingi tiringi. Poporomemuni sipimu kombu Afrika kombundo mepa pumbelo kinye lino tombalonje ningo mulu selema ka kolambele tiko mainye liko noiko we pamili ningi.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Poporomemuni sipimu paa pera tilipe kau purumuna otilikondo kamukumu keri lembalonje ningolio, tukundo mele wale meringima mare liko nona mainye mainye lteringi.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Otilikondo sip kongono teringi melema sip pulu iyema enongano liko mainye mainye lteringi.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Wali awini ena kape kombu kandiye kape melte naa kanopo, “Poporome kau paa awili tepa torumu kinye, Imbo te omba lino lipe naa tapondombalo. Lino paimbo kolomolo lepamo,” nimbo ki konopu lepo mololipo purumulu.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 No sipina mololiko oringi walimunga iyema langi te naa nongo moloringi kinye eno moloringina Pol ola angilipelie nimbeindo, “Iyema, lino Krit anjo molamolo niu mele pilipo anjo we molemalanje, kinye mindili noromolo mele naa nombo melema naa topo ltelemala.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Nalo kinye lino imbo te naa kolomolo kani konopu toimbo topili molaio. Sipimu kau keri lembalo.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 I nio ungumunga pulumu nemboi pileio. Na Gotenga kendemande iyemu molopo waliwalima yunge kongonomu tendero. Kano Gotenga ensel te olianga ipu leli na molonduna omba angilipelie
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 nimbeindo, ‘Pol, mini naa ltewi. Rom iye nomi kingimu nunge kotemu paimbo pilimbelomunga nu no naa wangonio. Nu kinye peya sipina purumele imboma kape Goteni nunge konge tenio ungu pilipelie kondo kolopa wayema koinjo molonge nimu,’ nimbe enselemuni nimo.
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Ya ne iyema, Goteni mondopo pilipo nando nimo mele paa paimbo aku tepa tembalo kani eno mini naa lteko konopu toimbo topili molaio.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Nalo no imunana mai kembo tenga poporomemuni no sip meli pumbe polopili nimbelo,” nimbe Poloni nimu.
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Lino sipina purumulu kinye poporome topa molopili koro talo omba purumu. Kano walimanga pali poporomemuni kau lino topa meli purumu kinye sipimu iye teni kongono manda naa terimu. Nomu Kuta Adriatik ningina poporomemuni topa manjipe meli purumu. Aku tepo purumulu kinye walite ipu leli amburume tuku sipimu meko puringi iyemani pilko liko manjikolio, kinye nondopo kombu tenga pumili oromolo ningi.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Aku teko ningimuni manda manjili kamu nona mainye munduko kanoringi wali maimu mainye lepili 36 mita no molorumuluna ola lino purumulu. Alaye kolte weltepo purumulu kinye altoko manda manjili kamu munduko kanoringi wali 27 mita mele maimu lepili lino ola purumulu.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Akumu kanokolio, lino kou pololi tenga sipimuni mepa pumbelo kinye lino tombalonje ningo mini ltekolio sipimu we naa pupili ningo, mele umbuni teli kite kani moko toko sip umbulkondo nona mainye mundukolio, ipu leli lino sipina naa topili kombu welea tangopili ningi.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Sip kongono teli iyemani lino sipina naa topili, sipimu tiye kolopo pamili ningo dingi mepo purumulumu liko nomuna mainye munduringi. Enoni imbomando ningeindo Sipimu naa pumbe we lepili mele umbuni teli mare sipimunga kumbendo moko topo nona mainye mundemili,” ningolio aku teringi. Nalo kolo toko eno enongano kiyengo ningo kowa pungeindo aku teringi.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Kano teko ningi ungumu Poloni pilipelie ele iyema nokolimu kinye we ele iyemando nimbei, “Sip kongono teli iyema waye sipina we naa molomolo lemo eno pali kolonge,” nimu.
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Aku nimu ungumu pilkolio ele iyemani dingi moko toko mainye munduringi kanomu loini ka karu leko nona yunu pupili ningi.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Kombu muni lembai terimu kinye Poloni kere mare nangei konopu lepalie nimbei, “Eno koro talonga tukundo mini kau lteko kere naa nongo we peliko oromele.
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Aku manda naa teremo kani akumunga nani enondo enge nimbo nio. Koinjo molangei, te naa kolonge kani kere mare naio,” nimu.
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Aku ungu nimbelie kanoko molangei yu bret te lipe Gotendo paa tereno nimbelie pike lepa norumu.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Aku terimu kinye imbomani kanokolio eno konopu toimbo tondorumu kinye eno kape kere mare liko noringi.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Lino sipina iye 276 waye molorumulu.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Eno kere nongo olo tendekolio rais wit wale we lerimuma sipimu umbuni naa tepili ningo nona toko lteringi.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Ena enge nili wali no makonge te kanoringi. Aku no makongemunga kule kule ukia lerimu. Aku kinye ukiana no sipimu polombalonje nalo we manda manjipo pamili ningi.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Aku ningimuni iye mareni sipimu naa pumbe we lepili ningo mele umbuni telima moko toko nona mainye munduringi kano melema ka karu leko melema nona leangei tiye koloringi. Aku tekolio mareni sipimunga aulke lipe mundurumu melemu liko toko mondoko sipimu kongono tepo nomu kulendona meli pamili ningi. Iye mareni poporomemuni sipimu nomu kulendona mepa pupili ningo sip kumbena mulu sel te ola anjiringi. Kano kinye no kulendona pumili purumulu.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Nalo pungei meko puringi wali mai te nona ola orumuna sipimu pumbe polorumu. Sip kumbemu maina pumbe polopalie wendo pumbei pererimu wali nomu beumbeu tipelie no topa omba sip umbulkondomu topa alumbiye terimu.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Sipimu oi bembo naa nipili ele iyemani ningei, “Ka imboma no leko kowa punge kani topo kondamili,” ningi.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Nalo enonga iye awilimuni Pol naa tangei konopu lepalie nimbeindo, “Molo, ka imboma naa taio. No leko kanoromele imbomani sipimu munduko tiye kolko no leko no kulendona kumbe leko paio.
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 No leko naa karomele imboma unjo plang sipina tukuraka nilima liko ambolko no leko no kulendona paio,” nimu. Aku tekolio imboma pali no kulendona wendo pungo te no naa wangoringi.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.