Mateus 25

ikz (IKZ) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Neho Yɨɨsu akabhabhʉʉrɨra abhɨɨga bhaazɨ ekerenjo ɨkɨndɨ, “Ribhaga riyo, ʉbhʉtɨmi bhwa mwisaarʉ bhʉratuubhana na abhaacha ikumi, bhanʉ bhaagɨgirɨ ɨbhɨmʉrɨ bhyabhʉ kuja kʉsʉngʼaana umukwɨri.
1 — Então o Reino dos Céus será semelhante a dez virgens que, pegando as suas lamparinas, saíram a encontrar-se com o noivo.
2 Bhataanʉ mwikumi bhayo, bhaarɨ abhageege na bhataanʉ abhandɨ bhaarɨ bha amangʼɨɨni.
2 Cinco delas eram imprudentes, e cinco, prudentes.
3 Abhageege bhayo, bhakagega ɨbhɨmʉrɨ bhyabhʉ, nawe bhataagɨgirɨ na amaguta gu ukwongera.
3 As imprudentes, ao pegar as suas lamparinas, não levaram óleo consigo,
4 Nawe bha amangʼɨɨni bhakagega ɨbhɨmʉrɨ bhyabhʉ, hamwɨmwɨ na amaguta gu ukwongera mʉbhɨmʉrɨ bhyabhʉ mobhegero.
4 mas as prudentes, além das lamparinas, levaram óleo nas vasilhas.
5 “Hanʉ umukwɨri aakɨzɨɨrɨ kuuza, abhaacha bhayo bhʉʉsi bhakasundagɨra, bhakahindɨra zendooro za turu.
5 E, como o noivo estava demorando, todas ficaram sonolentas e adormeceram.
6 Nawe ubhutikʉ gatɨgatɨ, abhaatʉ bhakarɨgɨsa, ‘Rora, umukwɨri araaza! Muuzɨ, mʉhʉrʉkɨ mujɨ kʉmʉsʉngʼaana!’
6 Mas, à meia-noite, ouviu-se um grito: “Eis o noivo! Saiam ao encontro dele!”
7 “Rogendo rʉmwɨ, abhaacha bhayo bhʉʉsi bhakabhʉʉka, bhakatenga ɨbhɨmʉrɨ bhyabhʉ.
7 — Então todas aquelas virgens se levantaram e prepararam as suas lamparinas.
8 Abhaacha abhageege bhakabhʉʉrɨra bha amangʼɨɨni, ‘Tʉrasabha mʉtʉsakiryɨ amaguta gaanyu hasuuhu, kʉ kʉbha ɨbhɨmʉrɨ bhyɨtʉ bhɨrarima.’
8 E as imprudentes disseram às prudentes: “Deem a nós um pouco do óleo que vocês trouxeram, porque as nossas lamparinas estão se apagando.”
9 “Nawe bha amangʼɨɨni bhakabhagarukirya, ‘Zɨyi, tʉtakʉtʉra kʉbhasakirya, kʉ kʉbha amaguta ganʉ tʉnagʉ, gatakʉtʉra kutwisa itwɨ na niimwɨ. Mujɨ kʉbhanʉ bhakugurya amaguta, mwigʉrɨrɨ imubheene.’
9 Mas as prudentes responderam: “Não! Porque então vai faltar tanto para nós como para vocês! Vão aos que o vendem e comprem óleo para vocês.”
10 “Hanʉ abhaacha abhageege bhaagiirɨ kʉgʉra amaguta, umukwɨri akahika. Abhaacha bha amangʼɨɨni bhaarɨ bhabhanwirɨ, bhakasikɨra hamwɨmwɨ nawe mubhuryakari, ikisikʉ kikiigarwa.
10 E, saindo elas para comprar, chegou o noivo, e as que estavam preparadas entraram com ele para a festa do casamento. E fechou-se a porta.
11 Akʉmara abhaacha abhageege bharya bhakagarʉka, bhakabhona ikisikʉ chigɨɨrwɨ. Neho bhakiimɨɨrɨra igʉtʉ bhakabhɨrɨkɨra, ‘Ʉmʉkʉrʉ! Ʉmʉkʉrʉ! Twigʉrɨrɨ!’
11 Mais tarde, chegaram as virgens imprudentes, dizendo: “Senhor, senhor, abra a porta para nós!”
12 “Nawe umukwɨri akabhagarukirya, ‘Nɨrabhabhʉʉrɨra amaheene, nɨtabhɨɨzɨ imwɨ!’ ”
12 Mas o noivo respondeu: “Em verdade lhes digo que não as conheço.”
13 Yɨɨsu akamara kwa kubhuga, “Mmbe motengeeze, kʉ kʉbha mʉtɨɨzɨ urusikʉ nʉʉrʉ ɨɨsa yɨnʉ nɨkʉgarʉka.”
13 Portanto, vigiem, porque vocês não sabem o dia nem a hora.
14 Yɨɨsu akangʼeha kuhurucha ekerenjo ɨkɨndɨ, akabhuga, “Nʉ ʉbhʉtɨmi bhwa mwisaarʉ bhutuubhɨɨnɨ nʉ ʉmʉʉtʉ wʉnʉ ɨɨndirɨ kuja orogendo. Hanʉ aarɨ akɨɨrɨ kʉtanga orogendo rwazɨ, akabhabhɨrɨkɨra bhambʉʉsa bhaazɨ, akabhaha ebhegero bhyazɨ korereke bhabhyimɨɨrɨrɨrɨ.
14 — Pois será como um homem que, ausentando-se do país, chamou os seus servos e lhes confiou os seus bens.
15 Akabhaha bhambʉʉsa bhʉʉsi kʉrɨngʼaana nʉ ʉbhʉnaja bhwabhʉ. Akamoha we embere zɨtaranta isaanʉ, wa kabhɨrɨ zɨtaranta ibhɨrɨ na wa katatʉ ɨtaranta yɨmwɨ. Akʉmara akabhʉʉka.
15 A um deu cinco talentos, a outro deu dois e a outro deu um, de acordo com a capacidade de cada um deles; e então partiu.
16 “Hayohayo, wʉnʉ ahɨɨrwɨ zɨtaranta isaanʉ, akaja nazʉ kusuruja na akobhona zɨtaranta ɨzɨndɨ isaanʉ.
16 O servo que tinha recebido cinco talentos saiu imediatamente a negociar com eles e ganhou outros cinco.
17 Ɨbhuɨbhu, wʉnʉ aahɨɨrwɨ zɨtaranta ibhɨrɨ, akaja nazʉ kusuruja na kobhona zɨtaranta ɨzɨndɨ ibhɨrɨ.
17 Do mesmo modo, o que tinha recebido dois ganhou outros dois.
18 Nawe wʉnʉ aahɨɨrwɨ ɨtaranta yɨmwɨ, ewe akaja akatuka umwobho na kurindɨra ɨtaranta yʉ ʉmʉkʉrʉ waazɨ.
18 Mas o servo que tinha recebido um talento, saindo, fez um buraco na terra e escondeu o dinheiro do seu senhor.
19 “Hanʉ zaahitirɨ sikʉ nzaru, ʉmʉkʉrʉ waabhʉ akagarʉka. Akabhabhɨrɨkɨra bhambʉʉsa bhaazɨ, korereke ahɨtɨrɨ nabhʉ chɨmbu bhaakʉrɨɨrɨ ebhegero bhyazɨ.
19 — Depois de muito tempo, o senhor daqueles servos voltou e fez um ajuste de contas com eles.
20 Mbʉʉsa wʉnʉ aahɨɨrwɨ zɨtaranta isaanʉ, akaaza na zɨtaranta ɨzɨndɨ isaanʉ, akamʉbhʉʉrɨra ʉmʉkʉrʉ waazɨ, ‘Ʉmʉkʉrʉ, ʉkangʼa zɨtaranta isaanʉ korereke nezekorere emeremo. Rora, nibhwɨnɨ zɨtaranta ɨzɨndɨ isaanʉ.’
20 Aproximando-se o que tinha recebido cinco talentos, entregou outros cinco, dizendo: “O senhor me confiou cinco talentos; eis aqui outros cinco que ganhei.”
21 “Ʉmʉkʉrʉ waazɨ akamʉbhʉʉrɨra, ‘Ʉkʉrirɨ bhwaheene bhʉkʉngʼu. Awɨ nɨ‑mbʉʉsa mʉzʉmu na moheene! Waarɨ moheene kubhisuuhu bhɨnʉ nakʉhɨɨrɨ, nangʉ nɨrakʉtʉʉra kʉbha umwimiiririri we ebhegero ibhyaru. Nauzɨ tozomerwe hamwɨmwɨ.’
21 O senhor disse: “Muito bem, servo bom e fiel; você foi fiel no pouco, sobre o muito o colocarei; venha participar da alegria do seu senhor.”
22 “Mbʉʉsa wʉnʉ ahɨɨrwɨ zɨtaranta ibhɨrɨ, nawe akaaza na zɨtaranta ibhɨrɨ ɨzɨndɨ, akabhʉʉrɨra ʉmʉkʉrʉ waazɨ, ‘Ʉmʉkʉrʉ, ʉkangʼa zɨtaranta ibhɨrɨ korereke nezekorere emeremo. Rora, nibhwɨnɨ zɨtaranta ɨzɨndɨ ibhɨrɨ.’
22 — E, aproximando-se também o que tinha recebido dois talentos, disse: “O senhor me confiou dois talentos; eis aqui outros dois que ganhei.”
23 “Ʉmʉkʉrʉ waazɨ akamʉbhʉʉrɨra, ‘Ʉkʉrirɨ bhwaheene bhʉkʉngʼu. Awɨ nɨ‑mbʉʉsa mʉzʉmu na moheene! Waarɨ moheene kubhisuuhu bhɨnʉ nakʉhɨɨrɨ, nangʉ nɨrakʉtʉʉra kʉbha umwimiiririri we ebhegero ibhyaru. Nauzɨ tozomerwe hamwɨmwɨ.’
23 Então o senhor disse: “Muito bem, servo bom e fiel; você foi fiel no pouco, sobre o muito o colocarei; venha participar da alegria do seu senhor.”
24 “Nawe mbʉʉsa wʉnʉ ahɨɨrwɨ ɨtaranta yɨmwɨ, akaaza na kʉmʉbhʉʉrɨra ʉmʉkʉrʉ waazɨ, ‘Ʉmʉkʉrʉ, nɨkamenya kʉbha awɨ nɨ‑mʉʉtʉ mʉkʉngʼu bhʉkʉngʼu. Wahaagesa hanʉ ʉtaahambirɨ, na kubhiringa hanʉ ʉtaanyaragɨɨnʼyɨ.
24 — Chegando, por fim, o que tinha recebido um talento, disse: “Sabendo que o senhor é um homem severo, que colhe onde não plantou e ajunta onde não espalhou,
25 Nɨkʉʉbhaha kurimirya ɨtaranta yaazʉ, nɨkayitukɨra haasɨ. Nangʉ gega ɨtaranta yaazʉ.’
25 fiquei com medo e escondi o seu talento na terra; aqui está o que é seu.”
26 “Ʉmʉkʉrʉ waazɨ akamʉgarukirya, ‘Awɨ, nɨ‑mbʉʉsa mʉbhɨ na mʉtʉbhu! Arɨɨbhɨ ʉkamenya kʉbha inyɨ nɨhaagesa hanʉ nɨtaahambirɨ na kubhiringa hanʉ nɨtaanyaragɨɨnʼyɨ,
26 Mas o senhor respondeu: “Servo mau e preguiçoso! Você sabia que eu colho onde não plantei e ajunto onde não espalhei?
27 mmbe kwakɨ ʉtantɨɨrɨɨrɨ ɨtaranta yaanɨ kʉbhasuruja? Sumba zibhwirɨ, hanʉ naarɨ nɨkʉgarʉka ɨwaanɨ, naarɨ nɨragega nzaru kʉkɨraho.’
27 Então você devia ter entregado o meu dinheiro aos banqueiros, e eu, ao voltar, receberia com juros o que é meu.”
28 Neho ʉmʉkʉrʉ waazɨ akaswaja abhandɨ, ‘Mogege ɨtaranta yiyo, mohe mbʉʉsa wʉnʉ ana zɨtaranta ikumi.
28 — “Portanto, tirem dele o talento e deem ao que tem dez.
29 Ʉmʉʉtʉ wʉwʉʉsi wʉnʉ akokorera emeremo rɨnʉ nɨmʉhɨɨrɨ, nɨramwongereerera maaru. Nawe ʉmʉʉtʉ wʉwʉʉsi wʉnʉ atakokora emeremo amasuuhu ganʉ nɨmʉhɨɨrɨ, nʉʉrʉ ikisuuhu kɨnʉ anachʉ, nɨramuruusha.
29 Porque a todo o que tem, mais será dado, e terá em abundância; mas ao que não tem, até o que tem lhe será tirado.
30 Mbʉʉsa wʉnʉ ataana bhwera. Momorekere igʉtʉ mukiirimya iyo kʉrabha nɨ ɨkɨrɨrʉ na kokepeha.’ ”
30 Quanto ao servo inútil, lancem-no para fora, nas trevas. Ali haverá choro e ranger de dentes.”
31 Yɨɨsu akangʼeha kʉgambana na abhɨɨga bhaazɨ, akabhabhʉʉrɨra, “Hanʉ Umwana wʉ Ʉmʉʉtʉ ariizɨ nʉ ʉbhʉkʉrʉ bhwazɨ, hamwɨmwɨ na bhamaraika bhʉʉsi abharɨndu, neho ariikarɨ nchʉ ʉmʉtɨmi kukitumbɨ chazɨ, mʉʉsɨ iihya.
31 — Quando o Filho do Homem vier na sua majestade e todos os anjos com ele, então se assentará no trono da sua glória.
32 Abhaatʉ bhi ibhyarʉ bhyʉsi bhariibhiringa mʉbhʉtangɨ bhwazɨ. Arabhaahʉra nchu umuriisha akwahʉra zɨngʼʉndu kurwa muzimburi.
32 Todas as nações serão reunidas em sua presença, e ele separará uns dos outros, como o pastor separa as ovelhas dos cabritos:
33 Chɨmbu umuriisha ahaatʉʉra zɨngʼʉndu ʉrʉbhaara rwazɨ rwu ubhuryʉ na zimburi ʉrʉbhaara rwazɨ rwʉ ʉbhʉmʉsi, ɨbhuɨbhu, wʉʉsi arabhatʉʉra abhaatʉ abhandɨ ʉrʉbhaara rwazɨ rwu ubhuryʉ na abhandɨ ʉrʉbhaara rwazɨ rwʉ ʉbhʉmʉsi.
33 porá as ovelhas à sua direita e os cabritos, à sua esquerda.
34 “Neho Ʉmʉtɨmi araabhabhʉʉrɨrɨ bhanʉ bharɨ ʉrʉbhaara rwazɨ rwu ubhuryʉ, ‘Muuzɨ, bhanʉ mʉhɨɨrwɨ ʉrʉbhangʉ na Bhaabha. Musikɨrɨ mʉbhʉtɨmi bhʉnʉ mwakʉrɨɨrwɨ kwɨma okoteemwa kwi icharʉ.
34 — Então o Rei dirá aos que estiverem à sua direita: “Venham, benditos de meu Pai! Venham herdar o Reino que está preparado para vocês desde a fundação do mundo.
35 Hanʉ naarɨ nɨ ɨnzara, mʉkangʼa ibhyakurya. Hanʉ naarɨ ne enyoota, mʉkangʼa amanzi gu ukunywa. Hanʉ naarɨ umugini, mʉkanginihya.
35 Porque tive fome, e vocês me deram de comer; tive sede, e vocês me deram de beber; eu era forasteiro, e vocês me hospedaram;
36 Hanʉ naarɨ tʉʉhʉ, mʉkanyiibhohya. Hanʉ naarɨ murwɨrɨ, mʉkandwarya. Na hanʉ naarɨ mokebhoho, mʉkaaza kondora.’
36 eu estava nu, e vocês me vestiram; enfermo, e me visitaram; preso, e foram me ver.”
37 “Ɨbhu, abhaatʉ bhayo bhe eheene mʉbhʉtangɨ bhwa Mungu bharangarukirya kʉbha, ‘Ʉmʉkʉrʉ, ni‑ryʉrɨ twakʉrʉʉzɨ ʉnɨ ɨnzara tʉkakoha ibhyakurya? Hamwɨ one enyoota tʉkakoha amanzi gu ukunywa?
37 — Então os justos perguntarão: “Quando foi que vimos o senhor com fome e lhe demos de comer? Ou com sede e lhe demos de beber?
38 Na ni‑ryʉrɨ twakʉrʉʉzɨ umugini tʉkakuginihya? Hamwɨ ʉrɨ tʉʉhʉ tʉkakwibhohya?
38 E quando foi que vimos o senhor como forasteiro e o hospedamos? Ou nu e o vestimos?
39 Na ni‑ryʉrɨ umurwɨrɨ tʉkakurwarya? Hamwɨ ʉrɨ mokebhoho tʉkaaza kokorora?’
39 E quando foi que vimos o senhor enfermo ou preso e fomos visitá-lo?”
40 “Neho Ʉmʉtɨmi araabhagarukiryɨ, ‘Nɨrabhabhʉʉrɨra amaheene kʉbha, ryʉryʉsi rɨnʉ mwakʉrɨɨrɨ wʉwʉʉsi gatɨ wa abhahiiri bhanʉ bhataana ubhwɨndi, mʉkankorera inyɨ.’
40 — O Rei, respondendo, lhes dirá: “Em verdade lhes digo que, sempre que o fizeram a um destes meus pequeninos irmãos, foi a mim que o fizeram.”
41 “Akʉmara, arabhabhʉʉrɨra bhanʉ bharɨ ʉrʉbhaara rwazɨ rwʉ ʉbhʉmʉsi, ‘Murwɨ hanʉ, imwɨ bhanʉ mwihiimirwɨ! Mujɨ momorero gwa kemerano gʉnʉ aakʉrɨɨrwɨ Shɨtaani na bhamaraika bhaazɨ.
41 — Então o Rei dirá também aos que estiverem à sua esquerda: “Afastem-se de mim, malditos, para o fogo eterno, preparado para o diabo e seus anjos.
42 Murwɨ hanʉ, kʉ kʉbha hanʉ naarɨ nɨ ɨnzara, mʉtaangʼɨɨrɨ ibhyakurya. Hanʉ naarɨ ne enyoota, mʉtaangʼɨɨrɨ amanzi gu ukunywa.
42 Porque tive fome, e vocês não me deram de comer; tive sede, e vocês não me deram de beber;
43 Hanʉ naarɨ umugini, mʉtanginihiryɨ. Hanʉ naarɨ tʉʉhʉ, mʉtanyiibhʉhiryɨ. Hanʉ naarɨ murwɨrɨ, mutiizirɨ kundwarya. Na hanʉ naarɨ mokebhoho, mutiizirɨ kondora.’
43 sendo forasteiro, vocês não me hospedaram; estando nu, vocês não me vestiram; achando-me enfermo e preso, vocês não foram me ver.”
44 “Neho abhaatʉ bhayo bhʉʉsi bharaangarukiryɨ, ‘Ʉmʉkʉrʉ, ni‑ryʉrɨ twakʉrʉʉzɨ ʉnɨ ɨnzara, hamwɨ one enyoota, hamwɨ waarɨ umugini, hamwɨ waarɨ tʉʉhʉ, hamwɨ waarɨ murwɨrɨ, hamwɨ waarɨ mokebhoho, na tʉtakʉsakiiryɨ?’
44 — E eles lhe perguntarão: “Quando foi que vimos o senhor com fome, com sede, forasteiro, nu, enfermo ou preso e não o socorremos?”
45 “Neho arabhagarukirya, ‘Nɨrabhabhʉʉrɨra amaheene kʉbha, ryʉryʉsi rɨnʉ mʉtakʉrɨɨrɨ wʉwʉʉsi gatɨ wa abhiisirirya wʉnʉ ataana ubhwɨndi, mʉtankʉrɨɨrɨ inyɨ.’
45 — Então o Rei responderá: “Em verdade lhes digo que, sempre que o deixaram de fazer a um destes mais pequeninos, foi a mim que o deixaram de fazer.”
46 “Mmbe, abhakʉri bhʉ ʉbhʉbhɨ bhayo, bharaja kusikɨra mʉnyaakʉ ya kemerano. Nawe bhe eheene, bharaja mʉbhʉhʉru bhwa kemerano.”
46 E estes irão para o castigo eterno, porém os justos irão para a vida eterna.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 25, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.