2 Samuel 13
Habo nalolene bi gahenge lo winigo ogo (HUI) vs NVT
1 Debidi igini Amanono henego ibugua Debidi igini mende Abasalomo mbalini baya taraore mbira mini Tama bereago ibu dimagoli ho haga hene.
1 Absalão, filho de Davi, tinha uma irmã muito bonita chamada Tamar. Amnom, outro filho de Davi, apaixonou-se por ela.
2 Anigo Tama ibu agali mbirali baba mandagi palia nabini berene. Ani bereagola Amanono ibugua Tama berearia puwa ibu minu yania holene henge nawiyagola hame lowa ibunaga miniha mini burugu lalu dimagoli warago bo wini.
2 Amnom ficou tão obcecado por Tamar que adoeceu. Ela era virgem, e Amnom imaginou que seria impossível possuí-la.
3 Anigo Amanono ibu nenege mbira Debidi hamene Sama igini Yonadaba ibu mini ohewi henego ogoni ibugua biabe ohowa bulene hariga tara tara taya biaga hene.
3 Contudo, Amnom tinha um amigo muito astuto, seu primo Jonadabe. Ele era filho de Simeia, irmão de Davi.
4 Ani biaga henego horo mbirungi Yonadaba ibugua Amanonohondo lalu, Kini igini-o horo bibahendengi í̠ mini burugu lowa gendaho dege heria handarugo agua biyadabe, lene.
4 Certo dia, Jonadabe disse a Amnom: “Qual é o problema? Por que o filho do rei parece tão abatido todos os dias?”. Amnom lhe respondeu: “Estou apaixonado por Tamar, irmã de meu irmão Absalão”.
5 Ani layagola Yonadabahanda lalu, Ai í̠ ke̱ howa warago bo wini tingi halu dagiaha palue pu. Ani paderia í̠ abahanda hondo ibiyagua ibuhondo au labe. I̱ mbalini Tama ogoria tomo dawale ibilo hameledo. Ani bialu i̱naga deni howa ibunime dawalu ibunaga gime yu ibalu i̱ noliya ngilo hameledo lalu lamibe. Í̠na kinihondo ke̱ howa bi ogonidagua lamiriyagua ibugua Tama í̠ bederia pu lolebirago ani labe, lene.
5 “Faça o seguinte”, disse Jonadabe. “Deite-se e finja que está doente. Quando seu pai o visitar, peça-lhe que deixe Tamar vir e preparar algo para você comer. Peça que ela prepare o alimento aqui mesmo, para que você a veja e ela o sirva.”
6 Ani layagola Amanono ibugua Yonadabahanda o layadagua bialu ibu warago bo ngo lalu ibuni dagiaha palene. Ani paleagola Kini Debidi ibu igini Amanono warago bo nga layago hale howa ibu Amanono andaga hondo pene. Ani piyagola Amanonohanda lalu, I̱ warago bo ngogo ai i̱ mbalini Tama i̱naga tomo kegiru mbira hira halu ibunime yu ibalu ngilo i̱ andaga pu labe, lene.
6 Então Amnom se deitou e fingiu que estava doente. Quando o rei foi vê-lo, Amnom lhe pediu: “Por favor, permita que minha irmã Tamar venha e prepare dois bolos aqui mesmo, para que eu a veja e ela os sirva para mim”.
7 Ani layagola Kini Debidi ibugua Tama andaga berearia bi lawia halu lalu, Í̠ mbalini Amanono andaga puwa ibunaga tomoru dawa hole pobelo hameledogo pobe, lene.
7 Davi concordou e mandou Tamar ir à casa de Amnom preparar algo para ele comer.
8 Ani layagola hale halu Tama ibu mbalini Amanono andaga puwa Amonono ibuni dagiani palearia hendene. Ani paleagola Tamahanda balawa maru wabuwa parabane wiagoria hiralu berearia Amanono ibu handayaho berene.
8 Quando Tamar chegou à casa de Amnom, foi até o lugar onde ele estava deitado, para que ele pudesse vê-la preparar a massa. Então ela assou os bolos, conforme ele tinha pedido.
9 Ani hirai howa Amanono ibuninaga beledi wiagoria dugu miyagola ibu nabe manga hene. Manga howa ibugua lalu, Agali tamuha hearu bibahende tagira piai hadaba, lene. Agali tamuha hearu bibahende bi ogoni hale halu tagira piai hene.
9 Contudo, quando ela colocou a bandeja diante de Amnom, ele se recusou a comer. “Saiam todos daqui”, disse ele a seus servos. E todos saíram.
10 Tagira piai heagola Amanonohanda Tamahondo lalu, Kegi uruni noliya í̠nime i̱ paliaga tamu ogoria mo yalu íbu, lene. Ani laya handala Tamahanda kegi biaru ibuni palearia yalu anda pene.
10 Então Amnom disse a Tamar: “Agora traga os bolos ao meu quarto e dê-me de comer”. Tamar fez conforme ele pediu.
11 Ani yalu anda piyagola Amanonohanda minu yania howa lalu, Mbalini-o dagiani palibiya íbu, lene.
11 Quando, porém, ela lhe ofereceu a comida, ele a agarrou e exigiu: “Venha para a cama comigo, minha irmã!”.
12 Ani layagola Tama ibugua turu nahe howa hongo howa lalu, I̱ mbalini-o ani nabuleore í̠na i̱hondo mana ko ogonidagua biba lolene nawi. Ina Isaraele wali agalime mana ko ogoniale nabiaga ngagoni.
12 “Não, meu irmão! Não me violente!”, exclamou Tamar. “Isso não se faz em Israel! Não faça essa loucura!
13 Í̠na mana ko ogoni biriyagua i̱ha taga timbuni halu wali agali bu karunaga deni ibagabu habe nahe holeberogo nabuleore. Í̠bi nde Isaraele wali agali bu karume í̠ mo ko halu mo ngubia holebirago nabule. Áyu bulene nawigo í̠na kinihondo ala hale holene nga. Ani hale haregola í̠na i̱ nadabubibe nalolebirago hale holene nga, lene.
13 Como eu poderia viver com tamanha vergonha? E você cairia em desgraça em Israel! Por favor, fale com o rei, e ele permitirá que você se case comigo!”
14 Ani layago lelowa Amanono ibugua Tamahanda bi layago hale nahe tingi howa ibu hongo timbunihe heagome Tama minupe halu kayu yini.
14 Mas Amnom não quis ouvi-la e, como era mais forte que ela, violentou-a.
15 Amanono ibugua ogonidagua biai howa mani Tama handabe manga hene. Abale howa ibugua Tama hame timbuni lo hayago áyu ibu hame nale howa handabe manga timbuniore ho hene. Ani manga howa ibugua bi hongo howa Tamahondo lalu, Í̠ abale ogoria nabere heyalu tagira pu, lene.
15 Então a paixão de Amnom se transformou em profundo desprezo, e seu desprezo por ela foi mais intenso que a paixão que havia sentido. “Saia daqui!”, gritou para ela.
16 Ani layagola Tamahanda ladai bialu lalu, Ani ndo. Í̠na i̱hondo áyu birigo emene ale lowa i̱ pu lariyagua mana ko ogoni ko timbuniore bulebere, lene. Ani layagoyu Amanono ibugua Tamanaga bi uruni hale habe manga hene.
16 “Não, não!”, respondeu Tamar. “Mandar-me embora agora seria pior do que o mal que você me fez.” Amnom, porém, não quis ouvi-la.
17 Ani howa ibugua ibunaga biabe biahaga agali heago olalu íbu lowa lalu, Wali o bedago abaleore minu batagi ha. I̱ ibuore nahondolego minu batagi howa panga payatagi habe, lene.
17 Chamou seu servo e ordenou: “Ponha esta mulher para fora daqui e tranque a porta!”.
18 Ani layagola biabe biahaga agali biagome Tama minu batagi halu panga payatagi hene. Kini wanerunaga mana ti agali nape biruwa aga baya tara mbira gi lu biagimbu biaga winigo karulo haga wini. Ainde Tama ibu Amanono andaga pole howa aga ogoniale buyalu pene.
18 O servo a pôs para fora e trancou a porta. Tamar vestia uma túnica longa, como era costume naqueles dias entre as filhas virgens do rei.
19 Anigo Amanono ibu andagaha howa minu batagi hayagola Tama ibu dara timbuniore ho berenego walia halu ibunaga aga bayale biago minu budalu ibunaga haguaneni bebi dugu wialu bini. Ani bialu ibunaga gi haguani paga howa dugu hongo howa bima pene.
19 Então rasgou sua túnica, jogou cinzas sobre a cabeça e, cobrindo o rosto com as mãos, foi embora chorando.
20 Ani dugu bima pialu hearia hondowa Abasalomohanda ibu mbalini Tamahondo hale halu lalu, Dugu bima eberego agi. Í̠ mbalini Amanonohanda í̠hondo mana ko biyabe. Ani biyagua í̠ genda nahe ibu í̠ mbalini ndoyabe. Anigo ogoale biya lalu wali agali maru karu hale holani handabe, lene. Ani laya handala Tama ibu Abasalomo andaga puwa ogoniha berene. Ani biruwa ibunaga miniha genda yu biraabo hene.
20 Seu irmão Absalão a viu e perguntou: “É verdade que Amnom esteve com você? Bem, minha irmã, é melhor ficar quieta, pois Amnom é seu irmão. Não se aflija com isso”. Então Tamar, como uma mulher desolada, foi morar na casa de seu irmão Absalão.
21 Debidi ibugua Amanonohanda mana ko ogoni biya layago hale howa ibu keba timbuni hene.
21 Quando o rei Davi soube o que havia acontecido, ficou furioso.
22 Amanonohanda Abasalomo mbalini Tamahondo mana ko biyiyagola Abasalomo ibugua keba timbuniore howa ibu Amanonohondo bi bayalebi kobi mbira naleore hene.
22 E, embora Absalão não tivesse dito nada a Amnom a esse respeito, odiou Amnom profundamente pelo que ele havia feito à sua irmã.
23 Mali kira piyagola Abasalomonaga biabe biahaga agaliru Balahaso dindi wiagoria nogo sibi irini podalu hene. Dindi Balahaso ogoni Eberaimi tano kawareni dege wini. Ani podalu howa Abasalomohanda kini iginiru bibahende ibai halimu lene.
23 Dois anos depois, quando as ovelhas de Absalão estavam sendo tosquiadas em Baal-Hazor, perto de Efraim, Absalão convidou todos os filhos do rei para uma festa.
24 Abasalomo ibugua Kini Debidi hearia puwa lalu, Kini-o i̱naga biabe biahaga agali karume i̱naga nogo sibi irini podalu kago ainde i̱na tomo timbuni dawale manda bido. Anigo í̠naga agali haguane bu karu tomo nami̱ya í̠ni heba ibulene karulapebe, lene.
24 Foi até o rei e disse: “Meus tosquiadores estão trabalhando. Gostaria que o rei e seus servos celebrassem essa ocasião comigo”.
25 Ani layagola kini ibugua ladai bialu lalu, I̱ igini-o ina bibahende dewalidago ibai harimayagua iname í̠ mo genda holigo naibuleberema, lene. Anidagua layago lelowa Abasalomo ibugua harugo ibalimu lalu hongo howa laabo hayagolabi kini ibugua nde naibuleberema la dege bialu hene. Ani lowa lalu, Abasalomo-o í̠ turu halu pamia, lene.
25 Mas o rei respondeu: “Não, meu filho. Se todos nós fôssemos, seria um peso para você”. Embora Absalão insistisse, o rei se recusou a ir, mas abençoou Absalão.
26 Ani layagola Abasalomohanda lalu, Aniyagua nde i̱ hamene Amanono ibu dege ibilo wahabe, lene. Anidagua layagola kini ibugua lalu, Ibu hangu aginaga ibilobe, lene.
26 “Está bem”, disse Absalão. “Se o senhor não pode vir, permita que meu irmão Amnom vá conosco.” “Por que Amnom?”, perguntou o rei.
27 Ani layagola Abasalomohanda bi hongo halu ibiloore layagola nde kini ibugua Amanono halu kini igini maru hearubi pudaba lene.
27 Mas Absalão continuou a insistir até que, finalmente, o rei concordou em deixar seus filhos, incluindo Amnom, irem à festa.
28 Ani laya handala Abasalomo ibu Debidi helalu Balahaso dai buwa ibunaga biabe biahaga agali bu hearuhondo lalu, Tomo nalu bedamangi tígua Amanono baya hanguore mamage ho halimu. Ani howa ibu lulu iba dewa no bedago hondowa i̱na badaba laruyagua abale balimu. Tígua ibu bolene gi nahe howa balimu. I̱nime balimu lalu langerogoni ndobe. Ani manda bialu ibu bolene mogo nale hongo ho howa balu home lalimu, lene.
28 Absalão disse a seus homens: “Esperem até Amnom estar bêbado; então, quando eu ordenar, matem-no. Não tenham medo. A responsabilidade é minha. Sejam corajosos e valentes!”.
29 Abasalomohanda ani bilimu lamiyadagua agali biabe biahaga hearu ti tomo nalu Amanono ma yu biruwa Amanono ibu lulu iba dewa nalu luluyu bereago hondowa tigua gi nahe howa ibu homelo bo wahene. Ani biya handala kini igini maru biru hearu tigua tininaga nogo dongi heagoria iragaho biralu ibida pugu pugu bini.
29 Assim, quando Absalão deu o sinal, eles mataram Amnom. Os outros filhos do rei montaram em suas mulas e fugiram.
30 Kini igini biaru ti wene harigani ibalu heaore dege agali maru kini hearia abale puwa ibuhondo lalu, Abasalomohanda í̠ igini biaruni bibahende mbiraoreli hangubi mbira pora bialu nape bibahendeore homelo bo wahai haya, lalu lamini.
30 Quando ainda estavam a caminho de Jerusalém, a notícia chegou a Davi: “Absalão matou todos os filhos do rei; não restou um sequer com vida!”.
31 Bi uruni layago hale howa kini ibugua mogo timbuni lalu ibunaga aga biago minu lerelaki bialu dindini paliape hene. Ani biyagola ibunaga biabe biahaga bu hearu tigua nde tinaga aga bu hearuni minu lerelai hene.
31 O rei se levantou, rasgou suas roupas e lançou-se no chão. Seus conselheiros também rasgaram suas roupas.
32 Ani heagola Debidi hamene Sama igini Yonadaba ibugua Debidihondo lalu, I̱naga haguane-o í̠na bi o layagoni mo henene nahabe. Tigua í̠ igini bibahende bai nahe mbiraore Amanono hangu baya. Amanono hangu bo wahayadagoni irane bamba ibugua Abasalomo mbalini Tama kayu biyagonaga keba ho haabo henego ani howa áyu bayadagoni. Abasalomo ibunaga denguini aruma howa keba ho haga biane hondowa ibugua ogoniore bule kalo manda binigobi áyu Amanono bo wahaya.
32 Nesse momento, Jonadabe, filho de Simeia, irmão de Davi, chegou e disse: “Não pense, meu senhor, que todos os filhos do rei foram mortos! Foi apenas Amnom! Absalão tramava isso desde que Amnom violentou sua irmã Tamar.
33 Ai kini-o bi o layaruni bame layalaya hangu layago henene layabe toba holeni. Í̠ igini bibahende hai ka. Amanono hangu homaya, lene.
33 O meu senhor, o rei, não deve acreditar que todos os seus filhos estão mortos! Apenas Amnom morreu”.
34 Ani lalu heatambu Abasalomo ibu ibida pu hene.
34 Enquanto isso, Absalão fugiu. Então a sentinela sobre o muro de Jerusalém viu muita gente descendo o monte pela estrada que vinha do oeste.
35 Ani layagola Yonadabahanda Debidi lamialu lalu, O ibaruagoore i̱na langirugonidagua heneneore í̠ igini biaruni o ibaruagoni, lene.
35 E Jonadabe disse ao rei: “Veja! Lá estão eles! São os filhos do rei voltando, como eu tinha dito”.
36 Yonadabahanda bi ogoni lai hayagola Debidi igini biaru abale anda ibalu yiya lalu dugu bigibigi bini. Debidi halu agali ibunaga biabe biahaga bu hearu tiguabi nde dugu biamaga hene.
36 Logo eles chegaram, chorando e soluçando, e o rei e todos os seus servos choraram amargamente com eles.
37 — ausente —
37 Davi chorou muitos dias por seu filho Amnom. Absalão fugiu para a terra de Talmai, filho de Amiúde, rei de Gesur,
38 — ausente —
38 onde permaneceu por três anos.
39 Mani Debidi ibu Amanononaga dara embeda howa ibu igini Abasalomobi nde dai bilo hamelo hene.
39 E o rei Davi, conformado com a morte de Amnom, abandonou a ideia de perseguir Absalão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.