Mateus 27
Tuivang Matu Chin Bible (HLT_THB) vs NVT
1 A khawngawi mymcang hqiit awh, khawsoeih boeikhqi boeih ingkaw a hqamcakhqi boeih ce law unawh Jesu ce him aham awi kqawn uhy.
1 De manhã cedo, os principais sacerdotes e líderes do povo se reuniram outra vez para planejar uma maneira de levar Jesus à morte.
2 Jesu ce ami pin coengawh sawi unawh, qam ukkung boei Pilat a venna khyn uhy.
2 Então o amarraram, o levaram e o entregaram a Pilatos, o governador romano.
3 Amah thlang a kut awh ak thakkung, Juda ing Jesu a mi thawlh sak ce a huh awh, zut nawh tangka sawmthum ce khawsoeih boeikhqi ingkaw a hqamcakhqi venawh bal tlaih hy.
3 Quando Judas, que o havia traído, viu que Jesus tinha sido condenado à morte, encheu-se de remorso e devolveu as trinta moedas de prata aos principais sacerdotes e líderes do povo,
4 “Thawlh soeih hawh nyng, thawlhnaak amak ta a thi ce kai ing thlang a kut awh pe hau hawh nyng,” tinak khqi hy. Cekkhqi ing, “Kaimih ingtaw kaw ka mi tinaak hly nu? Namah ak cam hawh ni,” tina uhy.
4 dizendo: “Pequei, pois traí um homem inocente”. “Que nos importa?”, retrucaram eles. “Isso é problema seu.”
5 Cedawngawh Juda ing tangka ce bawkim ak khuina khawng nawh cehta hy. Cekcoengawh cet nawh kaiaawk hy.
5 Então Judas jogou as moedas de prata no templo, saiu e se enforcou.
6 Khawsoih boeikhqi ing tangka ce lo unawh, “Ve a tangka taw thi phu na a awm a dawngawh, tangka bawm khuiawh chan aham am caih hy,” tina hy.
6 Os principais sacerdotes juntaram as moedas e disseram: “Não seria certo colocar este dinheiro no tesouro do templo, pois é dinheiro manchado de sangue”.
7 Cedawngawh cawhkaw tangka ing khin ak thikhqi pupnaak aham am ak sepkung a lo ce thlaih na uhy.
7 Então resolveram comprar o campo do oleiro e transformá-lo num cemitério para estrangeiros.
8 Cedawngawh cawhkaw lo ce tuh dyna “Thi hyn” ti uhy.
8 Por isso, até hoje ele se chama Campo de Sangue.
9 Cedawngawh tawngha Jeremiah ing anak kqawn ce soep hawh hy: “Isarel thlangkhqi ing anih a phu ak ting na amik poek tangka sawmthum ce lo unawh,
9 Cumpriu-se, assim, a profecia de Jeremias que diz: “Tomaram as trinta peças de prata, preço pelo qual ele foi avaliado pelo povo de Israel,
10 Bawipa ing awi a ni peeknaak amyihna, a mingmih ing am ak sepkung a lo ce amik thlaihnaak aham haw na uhy,” a ti ce.
10 e compraram o campo do oleiro, conforme o Senhor ordenou”.
11 Qam ukkung boei a haaina Jesu ang dyih awh, qam ukkung ing doet hy, “Nang ve Judakhqi a sangpahrang aw?” tina hy. Jesu ing,tina hy.
11 Agora Jesus estava diante de Pilatos, o governador romano, que lhe perguntou: “Você é o rei dos judeus?”. Jesus respondeu: “É como você diz”.
12 Khawsoih boeikhqi ingkaw a hqamcakhqi ing thawlh amik puk awh, awi khangoet awm am hlat hy.
12 No entanto, quando os principais sacerdotes e os líderes do povo fizeram acusações contra ele, Jesus permaneceu calado.
13 Cawh Pilat ing a venawh, “Nangawh thawlh ami nik puk am nang za nawh aw? tina hy.
13 Então Pilatos perguntou: “Você não ouve essas acusações que fazem contra você?”.
14 Cehlai anih ing awi khangoet awm am hlat qoe qoe hy, cedawngawh qam ukkung taw ak kawpoek kyi hy.
14 Mas, para surpresa do governador, Jesus nada disse.
15 Poei awh thlang kqeng ing ak tyh thawk tla thlang pynoet ce qam ukkung ing a hlah peek khawi na awm hy.
15 A cada ano, durante a festa da Páscoa, era costume do governador libertar um prisioneiro, qualquer um que a multidão escolhesse.
16 Cawh ang ming ak thang thawk tla thlang pynoet, Barabbas a mi tice thawngim khuiawh awm hy.
16 Nesse ano, havia um prisioneiro, famoso por sua maldade, chamado Barrabás.
17 Thlang kqeng kutoet na aming cun awh, “U nu hlah sak aham nami ni ngaih: Barabbas nu, am awhtaw Khrih a mi ti Jesu ve nu?” tinawh Pilat ing doet khqi hy.
17 Quando a multidão se reuniu diante de Pilatos naquela manhã, ele perguntou: “Quem vocês querem que eu solte: Barrabás ou Jesus, chamado Cristo?”.
18 Jesu ce ami yt a dawngawh ni a venna ami law pyi, tice a sim a dawngawh.
18 Pois ele sabia muito bem que os líderes religiosos judeus tinham prendido Jesus por inveja.
19 Pilat ce awidengnaak ngawihdoelh awh ang ngawih awh a zu ing vawhkaw awi ve a venawh pat pehy: “Cawhkaw thawlhnaak amak ta thlang ce kaw awm koeh ti law na, anih a dawngawh cimthan kang mang awh khuikha nyng,” tinawh awi cah hy.
19 Nesse momento, enquanto Pilatos estava sentado no tribunal, sua esposa lhe mandou o seguinte recado: “Deixe esse homem inocente em paz. Na noite passada, tive um sonho a respeito dele e fiquei muito perturbada”.
20 Cehlai khawsoeih boeikhqi ingkaw a hqamcakhqi ing, Barabbas ce hlah nawh Jesu ce him sak aham thlang kqeng ce zoek khqi uhy.
20 Enquanto isso, os principais sacerdotes e os líderes do povo convenceram a multidão a pedir que Barrabás fosse solto e Jesus executado.
21 Ram ukkung boei ing, “Thlang pakhih ak khuiawh u nu ka ni hlah peek khqi kaw tinawh doet hy. A mingmih ing, “Barabbas,” tina uhy.
21 Então o governador perguntou outra vez: “Qual dos dois vocês querem que eu lhes solte?”. A multidão gritou em resposta: “Barrabás!”.
22 “Cawhtaw Khrih a mi ti Jesu vetaw ikawmyihna ka tinaak kaw?” tinawh Pilat ing doet khqi hy. Cekkhqi boeih ing, “Thinglam awh taai!” tina uhy.
22 Pilatos perguntou: “E o que farei com Jesus, chamado Cristo?”. “Crucifique-o!”, gritou a multidão.
23 Pilat ing, “Kawtinawh nu? Ikaw thawlhnaak a sai a dawngawh nu?” tinawh doet khqi hy. Cehlai cekkhqi ing khawteh khqoet na, “Thinglam awh taai! Thinglam awh taai!” tinawh khy khqoet khqoet uhy.
23 “Por quê?”, quis saber Pilatos. “Que crime ele cometeu?” Mas a multidão gritou ainda mais alto: “Crucifique-o!”.
24 Kawmyihna awm saithainaak am awm voel hawh nawh, thlang kqeng ing saai hlyk khqoet khqoet uhy, tice Pilat ing a huh awh, tui lo nawh thlang kqeng a haaiawh a kut ce sil hy. “Ve thlak dyng a thi awhkawng kai taw caih nyng. Na mimah a hut hawh ni, nami ngaihnaak a myihna sai uh,” tinak khqi hy.
24 Pilatos viu que de nada adiantava insistir e que um tumulto se iniciava. Assim, mandou buscar uma bacia com água, lavou as mãos diante da multidão e disse: “Estou inocente do sangue deste homem. A responsabilidade é de vocês”.
25 Cawhkaw amik awm thlangkhqi boeih ing, “Anih a thi ce ka mimah ingkaw ka mi cakhqi ing hawi mai bit kawng unyng,” tina uhy.
25 Todo o povo gritou em resposta: “Que nós e nossos descendentes sejamos responsabilizados pela morte dele!”.
26 Cedawngawh Barabbas ce hlah pek khqi hy. Cehlai Jesu taw a vyk coengawh, thinglam awh taai aham a mingmih a kut awh pehy.
26 Então Pilatos lhes soltou Barrabás. E, depois de mandar açoitar Jesus, entregou-o para ser crucificado.
27 Cekcoengawh qam ukkungkhqi a qalkapkhqi ing Jesu boei a ipkhuina khyn uhy, cawh qalkapkhqi boeih boeih ce anih a venawh cun uhy.
27 Alguns dos soldados do governador levaram Jesus ao quartel e chamaram todo o regimento.
28 Ahi ce suh pe unawh hik thim ce bai sak uhy,
28 Tiraram as roupas de Jesus e puseram nele um manto vermelho.
29 hling ing ami tah lumyk ce a lu awh myk sak uhy. Sawnghqawl ce ak tang benawh amik pawm sak coengawh a haaiawh khuk sym pe unawh thekha na uhy. “Juda sangpahrang na hqinglung kyi seh!” tina uhy.
29 Teceram uma coroa de espinhos e a colocaram em sua cabeça. Em sua mão direita, puseram um caniço, como se fosse um cetro. Ajoelhavam-se diante dele e zombavam: “Salve, rei dos judeus!”.
30 Cimtui ing sawh, a sawnghqawl ce lawh pe unawh a lu awh vyk uhy.
30 Cuspiam nele, tomavam-lhe o caniço da mão e com ele batiam em sua cabeça.
31 A mi thekhanaak coengawh, hi ce suh pe tlaih bai unawh amah a hi ce bai sak tlaih bai uhy. Cekcoengawh thinglam awh taai aham cehpyi uhy.
31 Quando se cansaram de zombar dele, tiraram o manto e o vestiram novamente com suas roupas. Então o levaram para ser crucificado.
32 A mi ceh awh, Cyqene khaw awhkaw Simon ak mingnaak thlang pynoet ce hu unawh, thinglam ce anaa na kawh sak uhy.
32 No caminho, encontraram um homem chamado Simão, de Cirene, e os soldados o obrigaram a carregar a cruz.
33 Golgotha a mi ti hyn ce pha uhy (luqawng hyn tinaak ni).
33 Então saíram para um lugar chamado Gólgota (que quer dizer “Lugar da Caveira”).
34 Misur tui ak thui ce ik-oeih ak kha ing kqiit unawh aawk sak uhy; am tan coengawh aawk aham tha na hy.
34 Os soldados lhe deram para beber vinho misturado com fel, mas, quando Jesus o provou, recusou-se a beber.
35 Thinglam awh ami taai coengawh a hi ce taicung zyk unawh tei uhy. Cetaw “Ka hi ce taicung zyk unawh qek kawm uh,” tinawh tawngha ing anak kqawn hyt awi ce a soepnaak aham ni.
35 Depois de pregá-lo na cruz, os soldados tiraram sortes para dividir suas roupas.
36 Ngawi unawh anih ce qeh uhy.
36 Então, sentaram-se em redor e montaram guarda.
37 A luk khan awh: VE TAW JUDA SANGPAHRANG JESU NI, tinawh thawlh amik puknaak ca ce qee unawh taai pe uhy.
37 Acima de sua cabeça estava presa uma tabuleta com a acusação feita contra ele: “Este é Jesus, o Rei dos judeus”.
38 Quk-ai pakhih awm, pynoet ce ak tang benawh pynoet ce ak cawng benawh anih ingqawi thinglam awh taai qen uhy.
38 Dois criminosos foram crucificados com ele, um à sua direita e outro à sua esquerda.
39 Cawhkaw ak cetkhqi ing anih ce kaa na unawh the a kha na uhy, ami lu khyp sih unawh
39 O povo que passava por ali gritava insultos e sacudia a cabeça, em zombaria:
40 ”Nang tempul hqe nawh khawnghi thum voei khuiawh ak sa tlaih, namah ingkaw namah ce hul qu lah thoeih ti! Khawsa Capa na na awm awhtaw thinglam awhkawng nuk kqum law lah thoeih ti!” tina uhy.
40 “Você disse que destruiria o templo e o reconstruiria em três dias. Pois bem, se é o Filho de Deus, salve a si mesmo e desça da cruz!”.
41 Cemyih lawtna, khawsoeih boeikhqi anaa awi cawngpyikungkhqi ingkaw a hqamcakhqi ingawm the a kha na uhy.
41 Os principais sacerdotes, os mestres da lei e os líderes do povo também zombavam de Jesus.
42 “Thlak chang taw hul hlai hy, amah ingkaw amah taw am hul qu thai hy! Isarel sangpahrang na awm hlai hy! Tuh thinglam awhkawng nuk kqum law lah seh, cawhtaw anih ce cangna kawng unyng.
42 “Salvou os outros, mas não pode salvar a si mesmo!”, diziam. “Quer dizer que ele é o rei de Israel? Que desça da cruz agora mesmo e creremos nele!
43 Khawsa ce a ypnaak koenoek; Khawsa ing a ngaih awhtaw tuh hul lah seh nyng, 'Khawsa Capa na awm nyng,' a ti koenoek,” tina uhy.
43 Ele confiou em Deus, então que Deus o salve agora, se quiser. Pois ele disse: ‘Eu sou o Filho de Deus’.”
44 Cemyih lawtna amah ingqawi thinglam awh a mi taai haih quk-ai qawi ingawm kaa na hy nih.
44 Até os criminosos que tinham sido crucificados com ele o insultavam da mesma forma.
45 Khawnoek paquk awhkawng pakow dy dek awh khaw than hy.
45 Ao meio-dia, desceu sobre toda a terra uma escuridão que durou três horas.
46 Khawnoek pakow tluk awh Jesu ing khawteh na,tinawh khy hy. (Cetaw, “Ka Khawsa, ka Khawsa, kawtih nani cehtaak?” tinaak ni.)
46 Por volta das três da tarde, Jesus clamou em alta voz: “ Eli, Eli, lamá sabactâni ?”, que quer dizer: “Meu Deus, meu Deus, por que me abandonaste?”.
47 Cawhkaw amik dyi thlang vangkhqi ing a ming zaak awh, “Elijah ni ak khy hy,” ti uhy.
47 Alguns dos que estavam ali pensaram que ele chamava o profeta Elias.
48 A mingmih anglakawhkaw thlang pynoet ing tui ak dawp thai ik-oeih ce lo nawh misur tui ak thuui awh ce a nawk coengawh cungkui awh tlet nawh Jesu ce awk sak hy.
48 Um deles correu, ensopou uma esponja com vinagre e a ergueu num caniço para que ele bebesse.
49 Cawhkaw amik awm thlangkhqi ing, “Amah poek awh awm na lah seh. Elijah law nawh ak hul hly nu, toek lah usih, tina uhy.
49 Os outros, porém, disseram: “Esperem! Vamos ver se Elias vem salvá-lo”.
50 Cawh Jesu ce khawteh na khy nawh kawn zip hy.
50 Então Jesus clamou em alta voz novamente e entregou seu espírito.
51 Amah cek phoeih awh ce tempul ak khuina kaw hizan ce a saw awhkawng ak kai dy pakhih na teek qu hy. Khawmdek tlai nawh lungkhqi ce kqek hy.
51 Naquele momento, a cortina do santuário do templo se rasgou em duas partes, de cima até embaixo. A terra estremeceu, rochas se partiram
52 Phyikhqi awng qu nawh thlak ciim ak thikhqi pum awm khawzah tho hy.
52 e sepulturas se abriram. Muitos do povo santo que haviam morrido ressuscitaram.
53 Phyi khui awhkawng tho unawh, Jesu a thawh tlaih coengawh khawk bau ciim khuina ce lut unawh thlang khawzah a venawh dang pe uhy.
53 Saíram do cemitério depois da ressurreição de Jesus, entraram na cidade santa de Jerusalém e apareceram a muita gente.
54 Qalkap zakhat ak ukkung ingkaw a venawh ak awm phyi ak qehkhqi ing liipi ang tlaai ingkaw cawhkaw ik-oeihkhqi boeih ce a mi huh awh kqih unawh, “Anih ve Khawsa Capa tang tang ni, ti uhy.
54 O oficial romano e os outros soldados que vigiavam Jesus ficaram aterrorizados com o terremoto e com tudo que havia acontecido, e disseram: “Este homem era verdadeiramente o Filho de Deus!”.
55 Cawh ce Kalili nakawng Jesu a hu awh bat nawh ak dodan nukhqi khawzah awm lawt uhy, khawsang nakawng anih ce qeh unawh dan uhy.
55 Muitas mulheres que tinham vindo da Galileia com Jesus para servi-lo olhavam de longe.
56 Cekkhqi taw Meri Magdalene, Jakob ingkaw Joses a nu Meri ingkaw Zebedi a cakhqi nu tloek ce awm uhy.
56 Entre elas estavam Maria Madalena, Maria, mãe de Tiago e José, e a mãe dos filhos de Zebedeu.
57 Khawmy ben a pha awhtaw Arimathai khaw awhkaw thlang boei pynoet, Jesu a hubat pynoet na ak awm Joseph ce law hy.
57 Ao entardecer, José, um homem rico de Arimateia que tinha se tornado seguidor de Jesus,
58 Pilat a venna cet nawh, Jesu a qawk ce thoeh hy, Pilat ing Jesu a qawk ce peek aham awi pehy.
58 foi a Pilatos e pediu o corpo de Jesus. Pilatos ordenou que lhe entregassem o corpo.
59 Joseph ing Jesu a qawk ce a lawh coengawh, hi ak caihca ing zawl hy,
59 José tomou o corpo e o envolveu num lençol limpo, feito de linho,
60 a phyi ak thai, thel a suk hqeet ak khuiawh ce ta hy. Phyi chawmkeng ce lung ak bau soeih ing tleng nawh cehta hy.
60 e o colocou num túmulo novo, de sua propriedade, escavado na rocha. Então rolou uma grande pedra na entrada do túmulo e foi embora.
61 Meri Magdalene ingkaw ak chang Meri ce phyi a haai benawh ngawi hy nih.
61 Maria Madalena e a outra Maria estavam ali, sentadas em frente ao túmulo.
62 A khawngawi, coek qoeknaak khawnghi a boeih coeng, awh khawsoeih boeikhqi ingkaw Farasikhqi kutoet na Pilat a venna cet uhy.
62 No dia seguinte, no sábado, os principais sacerdotes e os fariseus foram a Pilatos
63 ”Bawipa amah a hqing tloek awh, thlang qaai kqawnkhqi ing,a ti amik kqawn ce za u nyng.
63 e disseram: “Senhor, lembramos que, quando ainda vivia, aquele mentiroso disse: ‘Depois de três dias ressuscitarei’.
64 Cedawngawh am thum nyn dy awh phyi ce ak leek na a mi qehnaak aham awi pe lah. Cemih am awhtaw, cimthan awh a hubatkhqi law unawh a qawk ce a mim quuk coengawh, thlangkhqi venna anih taw thihnaak awhkawng tho tlaih hawh hy, tinawh kqawn kawm uh. Cawhtaw ahu nakaw thainaak awi ce ak cyk awhkawng lak awh nauh khqoet kaw,” tina uhy.
64 Por isso, pedimos que lacre o túmulo até o terceiro dia. Isso impedirá que seus discípulos roubem o corpo e depois digam a todos que ele ressuscitou. Se isso acontecer, estaremos em pior situação que antes”.
65 Pilat ing, “Ak qeh hly kawi qalkapkhqi ta u tiksaw kaw. Cet unawh phyi ce nami saithainaak khuiawh ak khoeng na qeh law sak khqi uh,” tinak khqi hy.
65 Pilatos respondeu: “Levem soldados e guardem o túmulo como acharem melhor”.
66 Cekkhqi ce cet unawh lung awh hatnaak a mi deeng coengawh, phyi ce ak khoeng na qalkapkhqi qeh sak uhy.
66 Então eles lacraram o túmulo e puseram guardas para protegê-lo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.