Romanos 4
Dios pejumelivaisibaxuto pejanalivaisibaxuto (GUH) vs VC
1 Pacatsipaebijitsiatsi pajamatabëcuenelivaisi yabara Abrahampijinë Dioso aneconijibia tanetsi.
1 Que vantagem diremos, pois, que conseguiu Abraão, nosso pai segundo a carne?
2 Abrahampijinë pijacuata ëpexaniacuene itsa exanabiabijitsipa, nexata jumaitsi tsipae Diosojavabelia: “Ëpexaniacuene taexanabiabixae, nexata aneconijibia netaneme,” jai tsipae. Itsiata baitsi jane Abrahampijinë Diosojavabelia apo jumaitsi bajarapacuenia. Tsipaji Abrahampijinë ëpexaniacuene pijacuata exanabiabi ata tsipae, bajaraxua yabara Dioso aneconijibia apo taetsi tsipae.
2 Porque, se Abraão foi justificado em virtude de sua observância, tem que se gloriar; mas não diante de Deus.
3 Biji rajane Dioso pejumelivaisibaxutota Abrahampijinë yabara jumaitsi mapacueniaje: “Abrahampijinë najamatabëcopatsiaya Diosojavabelia pejamatabëjumaitsabiabixae: ‘Xaniajai. Pepacuene Dioso netoexanaena pacuenia najumecapanepaeya nejumaitsi,’ pejamatabëjaitsabiabixae, nexata Dioso aneconijibia tanetsi,” jai Dioso pejumelivaisibaxutota Abrahampijinë yabara.
3 Ora, que diz a Escritura? Abraão creu em Deus e isso lhe foi imputado em conta de justiça {Gn 15,6}.
4 Pajivi itsanë pijajava tonacuenebaponapona, bajarapajivi xua rajutatsi, amoneya apo rajutsitsi. Petonacuenebixae matamotatsi.
4 Ora, o salário não é gratificação, mas uma dívida ao trabalhador.
5 Pajivi apo exanae ata pexaniacuene, itsiata jamatabëjumaitsi: “Dioso, ponë penaneconitsivi pijaneconivecua ajibiaexanabiaba, bajaraponë pepacuene necapanepaena pacuenia najumecapanepaeya jumaitsi tanecapanepaenexa,” jamatabëjai, bajarapajivi Dioso aneconijibia taenatsi pecapanepaenexatsi pijaneconivecua.
5 Mas aquele que sem obra alguma crê naquele que justifica o ímpio, a sua fé lhe é imputada em conta de justiça.
6 Pepo bajayata Davidpijinë vajunupaeba pejamatabëcuenebarëyajava pamonae baja Dioso aneconijibia tanetsi. Bajarapacuenia Dioso aneconijibia tanetsi bajarapamonae pejumecovënëtsixae Dioso najumecapanepaeya pejumaitsicueniatsi. Bajarapamonae Dioso aneconijibia apo taetsi, pijacuata ëpexaniacuene exanabiabi ata.
6 É assim que Davi proclama bem-aventurado o homem a quem Deus atribui justiça, independentemente das obras:
7 Davidpijinë pepo bajayata tajëvelia bajarapamonae yabara jumaitsi mapacueniaje:
7 Bem-aventurados aqueles cujas iniqüidades foram perdoadas e cujos pecados foram cobertos!
8 Jamatabëcuenebarëya baja tsaponaponae pajivi pibisiacuene pexanaejivi ata, itsiata Dioso aneconijibia itsa tanetsi,
8 Bem-aventurado o homem ao qual o Senhor não imputou o seu pecado {Sl 31,1s}.
9 Bajarapacuenia Davidpijinë itsa jumaitsi, pejamatabëcuenebarëyatsavanapaevi baja, ëjudíovi, peperabëcaucubivitsi yabara, apo jumaitsi. Pamonae apo judíovi, apo peperabëcaucubivi atatsi, yabara jumaitsi. Xaniajanë pacuenia pacatsipaebijitsiatsi. Abrahampijinë bajayata Dioso jumecovënëta najumecapanepaeya pejumaitsicueniatsi. Nexata baja Abrahampijinë Dioso aneconijibia tanetsi pibisiacuene pexanaeneconimivecua.
9 Essa bem-aventurança é somente para os circuncisos, ou também para os incircuncisos? Dizemos, com efeito, que a fé foi imputada a Abraão em conta de justiça.
10 ¿Abrahampijinë tsajane baja pepuaperabëcaucutsitsi, Dioso aneconijibia tanetsi? Jume raja. Abaxë apo perabëcaucutsinejeva atatsi, aneconijibia tanetsi pejumecovënëtsixae Dioso najumecapanepaeya pejumaitsicueniatsi.
10 Quando lhe foi ela imputada? Depois ou antes de sua circuncisão? Não depois, mas antes de ser circuncidado.
11 Dioso baja aneconijibia pepuataetsi, Abrahampijinë perabëcaucutatsi. Bajarapacuenia Abrahampijinë perabëcaucutatsi daxitajivi peyapëtaenexatsi Dioso aneconijibia petaejavatsi. Bajaraxuata daxita pamonae apo peperabëcaucubivi atatsi, itsa jamatabëjumaitsi: “Xaniajai. Pepacuene Dioso netoexanaena pacuenia najumecapanepaeya jumaitsi,” itsa jamatabëjai, bajarapamonae Abrahampijinë bepexi Dioso tanetsi, apo peperabëcaucubivi atatsi. Abrahampijinë abaxë apo perabëcaucutsi atatsi, Dioso pejumecovënëtsixae, aneconijibia tanetsi.
11 Depois é que recebeu o sinal da circuncisão, como selo da justiça que tinha obtido pela fé antes de ser circuncidado. E assim se tornou o pai de todos os incircuncisos que crêem, a fim de que também a estes seja imputada a justiça.
12 Xaniajai rabaja. Abrahampijinë bepexi Dioso tanetsi daxita pamonae peperabëcaucubivitsi. Bajarapamonae Abrahampijinë bepexi Dioso tanetsi apo ëpeperabëcaucubijavatsi yabara. Biji rajane Abrahampijinë bepexi Dioso tanetsi tsipaji bajarapamonae ata abaxë apo perabëcaucubi atatsi, jumecovënëta pacuenia Dioso najumecapanepaeya jumaitsi.
12 Pai também dos circuncisos, que não só trazem o sinal, mas que acompanham as pegadas da fé que nosso pai Abraão possuía antes de ser circuncidado.
13 Bajayata Dioso najumecapanepaeya jumaitsi Abrahampijinëjavabelia: “Carajutsianatsi daxita mapairaje nijairanexa. Nevënamuto ata, nexi, nemomoxi ata, pijairanexa,” jai Dioso Abrahampijinëjavabelia. Bajarapacuenia Dioso jumaitsi Abrahampijinëjavabelia tsipaji Dioso aneconijibia tanetsi Abrahampijinë pejumecovënëtsixae pacuenia Dioso najumecapanepaeya jumaitsi. Nexata acuenebi vajajumaitsinexa: “Abrahampijinë Dioso aneconijibia tanetsi tsipaji jumecovënëta Dioso Moiséspijinëta penajumecovënëtsilivaisi,” vajajainexa. Tsipaji baja Abrahampijinë pepuatëpae, bexëa Moiséspijinë ponapona.
13 Com efeito, não foi em virtude da lei que a promessa de herdar o mundo foi feita a Abraão ou à sua posteridade, mas em virtude da justiça da fé.
14 Dioso najumecapanepaeya itsa jumai tsipae perajutsinexa bajarapaira ëpamonae jumecovënëtapona Dioso Moiséspijinëta penajumecopatsilivaisi, nexata bajarapamonae, Abrahampijinë pemomoxi ata, apo rajutsitsi tsipae bajarapaira. Tsipaji itsajivi ata, bajarapamonaeyajuvënëjivi, apo jumecovënëtsicapanepae Dioso Moiséspijinëta penajumecopatsilivaisi. Bajarapamonae Dioso pejumecovënëtsijava ata, nacueratsipa. Dioso najumecapanepaeya bajarapaira perajutsiapaebijavamitsi ata, toajumematamobi tsipaetsi.
14 Porque, se a herança é reservada aos observadores da lei, a fé já não tem razão de ser e a promessa fica sem valor.
15 Tsipaji daxita pamonae apo jumecovënëtsi pacuenia Dioso itoroba Moiséspijinëta penajumecopatsilivaisita, bajarapamonae Dioso naneconitsiaexanaena. Itsiata baitsi jane itsa ajibi tsipae pitavetsilivaisitsi, nexata pijinia ajibi tsipae peyabarananeconitsia exanaejavanexatsi.
15 Porquanto a lei produz a ira; e onde não existe lei, não há transgressão.
16 Dioso cajena najumecapanepaeya jumaitsi Abrahampijinëjavabelia amoneya perajutsinexa bajarapaira. Perajutsinexa Abrahampijinë pexijavabelianexa ata, pemomoxijavabelianexa ata. Bajarapaira Abrahampijinë Dioso rajutsiapaebatsi Dioso najumecapanepaeya pejumaitsijavatsi Abrahampijinë pejumecovënëtsixae. Bajarapaira Dioso najumecapanepaeya itsa rajutsiapaeba pamonae jumecovënëta Dioso Moiséspijinëta penajumecopatsilivaisi, bajara ëpamonae itsiata apo rajutsiapaebi. Biji rajane rajutsiapaeba pamonae ata jumecovënëta pacuenia Dioso najumecapanepaeya jumaitsi, pacuenia bajayata Abrahampijinë jumecovënëta Dioso najumecapanepaeya pejumaitsicueniatsi. Bajaraxuata daxitatsi, Dioso vajajumecovënëtsivi, Dioso nacatane Abrahampijinë bepexitsi.
16 Logo, é pela fé que alguém se torna herdeiro. Portanto, gratuitamente; e a promessa é assegurada a toda a posteridade de Abraão, não somente aos que procedem da lei, mas também aos que possuem a fé de Abraão, que é pai de todos nós.
17 Bajarapacuenia Abrahampijinë bepexitsi Dioso vajanacataejavanexa yabara, Dioso pejumaitsijava Abrahampijinëjavabelia Dioso pejumelivaisibaxutota tajëvelia jumaitsi mapacueniaje: “Ayaibitsaëtoxaneto jivi bepijasalinainëmë cataeyaexanaenatsi,” jai Dioso pejumelivaisibaxutota tajëvelia Dioso pejumaitsijava Abrahampijinëjavabelia vaxaitsi yabara. Dioso baja cajena icatsia piasaëyaexanaenë petëpaevimi ata. Xua picani abaxë ajibi mapanacuataje, Dioso baja exana pijumeta.
17 Em verdade, está escrito: Eu te constituí pai de muitas nações {Gn 17,5}; {nosso pai, portanto} diante dos olhos daquele em quem acreditou, o Deus que dá vida aos mortos e chama à existência as coisas que estão no nada.
18 “Abraham raeta baja pexi apo xainae tsane,” sivajamatabëjai atatsi daxitajivi bajayata, itsiata Abrahampijinë Dioso apo jumeaebi. Jumecovënëta Dioso pejumaitsicueniatsi. Evetaponapona jivi ayaibitsaëtoxaneto pamo pexanaenexatsi pacuenia Dioso najumecapanepaeya jumaitsitsi.
18 Esperando, contra toda a esperança, Abraão teve fé e se tornou pai de muitas nações, segundo o que lhe fora dito: Assim será a tua descendência {Gn 15,5}.
19 Bajarapamatacabi Abrahampijinë imoxo pexainae cien pavaibeje. Bajaraponë pijava Sara, mavecova. Perujuvayo baja pijinia. Pexi picani pexainaenexabeje, apo caëjëpaetsibeje. Tsipaji baja bitso perujujivibeje. Bajaraxua Abrahampijinë nacueneyapëtae ata, itsiata jumecovënëta Dioso pacuenia najumecapanepaeya jumaitsitsi petoexanaenexatsi.
19 Não vacilou na fé, embora reconhecendo o seu próprio corpo sem vigor - pois tinha quase cem anos - e o seio de Sara igualmente amortecido.
20 Apo jumeaebi pacuenia Dioso najumecapanepaeya jumaitsitsi. Bitso biji pevajënaeyabelia jamatabëcueneevetaponapona pacuenia Dioso najumecapanepaeya jumaitsitsi petocopiapatsinexatsi. Nexata Dioso yabara Abrahampijinë jumai tsabiabi: “Dioso cajena bitso ayaijamatabëcuenenë,” jai tsabiabi.
20 Ante a promessa de Deus, não vacilou, não desconfiou, mas conservou-se forte na fé e deu glória a Deus.
21 Abrahampijinë xaniavaetsia yapëtane Dioso pecaëjëpaenëcuenetsi petoexanaenexatsi daxita pacuenia najumecapanepaeya jumaitsitsi.
21 Estava plenamente convencido de que Deus era poderoso para cumprir o que prometera.
22 Abrahampijinë Dioso jumecovënëta petoexanaenexatsi pacuenia najumecapanepaeya jumaitsitsi. Bajaraxuata Dioso aneconijibia tanetsi.
22 Eis por que sua fé lhe foi contada como justiça.
23 Dioso pejumelivaisibaxutota jumaitsi pacuenia Dioso aneconijibia tanetsi Abrahampijinë pejumecovënëtsixae Dioso najumecapanepaeya pejumaitsicueniatsi. Bajarapacuenia Dioso pejumelivaisibaxutota apo jumaitsi saya vajayapëtaenexa Abrahampijinë pelivaisi.
23 Ora, não é só para ele que está escrito que a fé lhe foi imputada em conta de justiça.
24 Biji rajane nacatoyaquina vaxaitsi ata vajanacamuxujiobinexa. Nexata vaxaitsi ata itsa jumecovënëtatsi pacuenia Dioso najumecapanepaeya jumaitsi, aneconijibia Dioso nacatane. Bajaraponë Dioso vajatuxanenë Jesucristo icatsia asaëyaexanatsi petëpaecujinae.
24 É também para nós, pois a nossa fé deve ser-nos imputada igualmente, porque cremos naquele que dos mortos ressuscitou Jesus, nosso Senhor,
25 Dioso athëbëvetsica itorobica Jesús vajanacasivatëpaenexa mapanacuataje. Nexata Jesús itsa nacasivatëpa, nacaneconimatamota pibisiacuene vajaexanaeneconimi. Bajaraxuacujinae Dioso icatsia asaëyaexanatsi petëpaejavavecua vajanacavecuaajibiaexanaenexa vajaneconimi. Nexata baja Dioso aneconijibia nacatane Jesús pejamatabëcueneta.
25 o qual foi entregue por nossos pecados e ressuscitado para a nossa justificação.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.