Lucas 14

Uwien ya Jɔtiefɛ̀nku ya gbɔnku (GNGNT) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 *Saba uba ya daali nɛ *Yesu jon' *Farisiɛnmbɛ ya ciɛn uba den wɔ ń tì ji tijier, nɛ binib bà te niʼsaan nnɔ sieke wɔ.
1 Aconteceu que, ao entrar ele num sábado na casa de um dos principais fariseus para comer pão, eis que o estavam observando.
2 Ujɛ uba mɔ te niʼsaan ki se *Yesu ya nun bó uʼgbɛnɛnt cɔncuɔn',
2 Ora, diante dele se achava um homem hidrópico.
3 nɛ *Yesu niire' bà bɛn *yiko mɔnmɔnm nnɔ nin *Farisiɛnmbɛ ki ye: «Unil ŋmɔbe usɛn wɔ ń buu biwiɛnb *Saba ya daali bii wa ŋmɔbe?»
3 Então, Jesus, dirigindo-se aos intérpretes da Lei e aos fariseus, perguntou-lhes: É ou não é lícito curar no sábado?
4 Bi ŋmin, nɛ *Yesu mɛ' ujɛ nnɔ ki cère' u faake', nɛ u cɛ̀be' wɔ u bure'.
4 Eles, porém, nada disseram. E, tomando-o, o curou e o despediu.
5 Nɛ u niire' bɛ ki ye: «Niʼni ŋmɛ ya buk bii uʼnɛ lu' liñunbunl ni *Saba ya daali la, wa ń ñɛn wɔ i ya tàan bo?»
5 A seguir, lhes perguntou: Qual de vós, se o filho ou o boi cair num poço, não o tirará logo, mesmo em dia de sábado?
6 Nɛ ba fre' ki jiin' wɔ uʼniire nnɔ.
6 A isto nada puderam responder.
7 *Yesu laa' bi yin' binib bà tijier ya jim nnɔ gɛ̀ndeh binikpɛkpiɛkb ya kànkàan ki kaah, nɛ u pɔn' bɛ mikpɛnjɛnm ki ye:
7 Reparando como os convidados escolhiam os primeiros lugares, propôs-lhes uma parábola:
8 «Unil yin' ŋɛ upiikuɔn ya jier ya jim la, la jo kí tì kɛ̀le binikpɛkpiɛkb ya kànkàan. Nba la, u yin' uba mɔ u cɛn' ŋɛ uʼmɔ ń lá baa ní,
8 Quando por alguém fores convidado para um casamento, não procures o primeiro lugar; para não suceder que, havendo um convidado mais digno do que tu,
9 nɛ wà yin' niʼkɛ bile nnɔ ń baa kí lá tɔke ŋɛ kí ye: ‹Cère ujɛ wuɔ ń kɛ̀le a kɛ nà saan nɔ.› Nɛ a fii kí tì kɛ̀le puoli bó nin ifɛ.
9 vindo aquele que te convidou e também a ele, te diga: Dá o lugar a este. Então, irás, envergonhado, ocupar o último lugar.
10 Nɛn bo, unil yin' ŋɛ tijier ya jim la, jo kí tì kɛ̀le puoli bó, ŋɔ wà yin' ŋɛ nnɔ lá baa' la, wɔ ń tɔke ŋɛ kí ye: ‹Nʼjɔ, dɛn inun bó ní.› Nɛn saan nɛ nì li yé aʼbo ukpiɛke sin nin bà kɛ jinh tijier nnɔ ya nun bó.
10 Pelo contrário, quando fores convidado, vai tomar o último lugar; para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, senta-te mais para cima. Ser-te-á isto uma honra diante de todos os mais convivas.
11 Kimɛ wà kɛ kpiɛkreh uʼba la, Uwien li yuɔn wɔ. Wà kɛ jiindeh uʼba tingi la, Uwien li kpiɛke wɔ.»
11 Pois todo o que se exalta será humilhado; e o que se humilha será exaltado.
12 Nɛ *Yesu tɔke' wà yin' wɔ tijier ya jim nnɔ ki ye: «A ye á yin binib tijier ya jim la, la yin aʼjɔtieb, ki la yin aʼninjiɛb, ki la yin a kpi nin bà, ki la yin aʼkɔnkuɔnlieb bà yé bifàadɛnb, kimɛ biʼmɔ li fre kí yin ŋɛ á ji kí jiin.
12 Disse também ao que o havia convidado: Quando deres um jantar ou uma ceia, não convides os teus amigos, nem teus irmãos, nem teus parentes, nem vizinhos ricos; para não suceder que eles, por sua vez, te convidem e sejas recompensado.
13 Ama a ye á yin binib tijier ya jim la, yin bijiinb nin itɛjenb nin iwɔ̀b nin ijùɔn.
13 Antes, ao dares um banquete, convida os pobres, os aleijados, os coxos e os cegos;
14 Uwien ya mɔnm li te aʼbo, kimɛ bɛn ŋa ŋmɔbe niba bɛ ń jiin ŋɛ. Uwien nɛ li su ŋɛ uyo wà u li cère binimɔ̀nb ń mɛkre bitɛnkpiib ni nnɔ.»
14 e serás bem-aventurado, pelo fato de não terem eles com que recompensar-te; a tua recompensa, porém, tu a receberás na ressurreição dos justos.
15 Wɔn nin binib bà jinh tijier nnɔ ya uba cii' u len' ma bo nɛ ki tɔke' wɔ ki ye: «Bà li ji tijier Uwien ya bɛl ni nnɔ, Uwien ya mɔnm te biʼbo.»
15 Ora, ouvindo tais palavras, um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado aquele que comer pão no reino de Deus.
16 Nɛ *Yesu tɔke' wɔ ki ye: «Ujɛ uba nɛ là tien' tijier tù yɛbe, ki yin' binib ligol bɛ ń baa kí lá ji.
16 Ele, porém, respondeu: Certo homem deu uma grande ceia e convidou muitos.
17 Tijier nnɔ ya jijiyo baa' nɛ u sɔn' uʼtonsɔnl u nɔn' ki tɔke' bɛ kí ye bɛ ń dɛn bi bonde' niʼkɛ ki gben'-a.
17 À hora da ceia, enviou o seu servo para avisar aos convidados: Vinde, porque tudo já está preparado.
18 Nɛ biʼkɛ yìe', a li ye bi kpaan' iyɛ nɛ. Ukpiɛk ye: ‹Tien' nni kafala, ma ń fre kí baa, kimɛ n dɛ' bukpàabu nɛ ki yíe ń jo kí tì liike bù.›
18 Não obstante, todos, à uma, começaram a escusar-se. Disse o primeiro: Comprei um campo e preciso ir vê-lo; rogo-te que me tenhas por escusado.
19 Utɔ ye: ‹Tien' nni kafala, ma ń fre kí baa, kimɛ n dɛ' inajɛ piik nɛ ki yíe ń jo kí tì wɔkn yɛ̀.›
19 Outro disse: Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-las; rogo-te que me tenhas por escusado.
20 Utɔ mɔ ye: ‹N laan kuɔn' upii sɔ, nɛn bo nɛ ma ń fre kí baa.›
20 E outro disse: Casei-me e, por isso, não posso ir.
21 Nɛ utonsɔnl nnɔ liɛbe' uʼcɛnbaa saan, ki tì tɔke' wɔ biʼkɛ len' ma bo. Nɛn saan nɛ uʼcɛnbaa nnɔ ya benku ni ben', nɛ u tɔke' uʼtonsɔnl nnɔ ki ye: ‹Jo tontonm isɛnjɛ nin musɛnbumu ni, kí tì taa ní bijiinb nin itɛjenb nin ijùɔn nin iwɔ̀b, bɛ ń baa kí lá ji.›
21 Voltando o servo, tudo contou ao seu senhor. Então, irado, o dono da casa disse ao seu servo: Sai depressa para as ruas e becos da cidade e traze para aqui os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.
22 Nɛ utonsɔnl nnɔ liɛbe' ní ki lá tɔke' uʼcɛnbaa ki ye: ‹Cɛnbaa, n tien' a ye ma nnɔ, ama mifɛnm biɛ ki sìen'.›
22 Depois, lhe disse o servo: Senhor, feito está como mandaste, e ainda há lugar.
23 Nɛ uʼcɛnbaa tɔke' wɔ ki ye: ‹Nnɔ la, jo isɛn ni nin ikpàan ni, kí tì cɛ́kn binib bɛ ń baa ŋɔ nʼden ń gbe.
23 Respondeu-lhe o senhor: Sai pelos caminhos e atalhos e obriga a todos a entrar, para que fique cheia a minha casa.
24 N tɔkeh nɛ nɛ, binib bà n là kpiɛ' ki yin' bɛ nnɔ uba mɔnɔn ŋa ń lèn nʼjier.› »
24 Porque vos declaro que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 *Yesu joh ma nnɔ nɛ binib pɛ uʼbo ki yɛbe. U jiɛbe' ki liike' bɛ, nɛ ki tɔke' bɛ ki ye:
25 Grandes multidões o acompanhavam, e ele, voltando-se, lhes disse:
26 «Unil baa' wɔ ń paan nʼbo, ka yíe nni ki cɛn' uʼnaa nin uʼbaa nin uʼpo nin uʼbumu nin uʼninjiɛb nin uʼninsiɛb nin uʼmiɛl mɔnɔn la, wa kpɛ wɔ ń li yé nʼpanpaankɛ.
26 Se alguém vem a mim e não aborrece a seu pai, e mãe, e mulher, e filhos, e irmãos, e irmãs e ainda a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Unil wà kɛ ŋa yuunh uʼdɔpɔnpɔn ki bukeh ki paakeh nʼbo la, wa ń fre kí li yé nʼpanpaankɛ.
27 E qualquer que não tomar a sua cruz e vier após mim não pode ser meu discípulo.
28 Niʼni ŋmɛ nɛ yíe wɔ ń mɛ kuduku la, wa ń kpiɛ kí kɛ̀le kí bù kí liike uʼlike li baa bii ya ń baa?
28 Pois qual de vós, pretendendo construir uma torre, não se assenta primeiro para calcular a despesa e verificar se tem os meios para a concluir?
29 Wà tien' nnɔ ŋɔ ki pu' kuduku nnɔ ka fre' ki mɛn' ki faa' kù la, binib bà kɛ li lɛ kuduku nnɔ li lɛ̀ wɔ nɛ,
29 Para não suceder que, tendo lançado os alicerces e não a podendo acabar, todos os que a virem zombem dele,
30 kí len kí ye: ‹Liike mɛn udaan wuɔ cin' ki mɛh kuduku nɛ ka fre' ki faa' kù.›
30 dizendo: Este homem começou a construir e não pôde acabar.
31 U lɛ bɛr ba nɛ ŋmɔbe sojambɛ itur piik ki yíe wɔ ń jo kí tì jɛ̀ke' ubɛrtɔ wà ŋmɔbe sojambɛ itur pile, ŋɔ ka ń kpiɛ kí kɛ̀le kí maale kí liike, u li fre kí taa uʼsojambɛ itur piik nnɔ kí tuobe ubɛrtɔ wà ŋmɔbe sojambɛ itur pile nnɔ bii wa ń fre?
31 Ou qual é o rei que, indo para combater outro rei, não se assenta primeiro para calcular se com dez mil homens poderá enfrentar o que vem contra ele com vinte mil?
32 U laa' wa ń fre la, wɔn nnɔ laan te fɔkm ma nnɔ, u li sɔn ucɛndɛnduol nɛ wɔ ń cende wɔ usɛn ni kí tɔke wɔ kí ye wɔ ń cère bɛ ń gben tigbɛr nnɔ.
32 Caso contrário, estando o outro ainda longe, envia-lhe uma embaixada, pedindo condições de paz.
33 Nnɔ nɛ niʼni wà kɛ ŋa dàan' u ŋmɔbe nà kɛ la, wa ń fre kí li yé nʼpanpaankɛ.»
33 Assim, pois, todo aquele que dentre vós não renuncia a tudo quanto tem não pode ser meu discípulo.
34 «Miyaam yé nibonn nà mɔn nɛ. Ama mì saa' ka ji ŋmɛ la, niba ŋa te kí ji ń fre kí ŋmaake mɛ̀.
34 O sal é certamente bom; caso, porém, se torne insípido, como restaurar-lhe o sabor?
35 Mì li juore fɛnm nɛ, ma ji li ŋmɔbe tuonl. Bi li taa mɛ̀ kí wule nɛ. Wà ŋmɔbe litubl la, wɔ ń cii.»
35 Nem presta para a terra, nem mesmo para o monturo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.