Atos 27
IYA YONAI (GDN) vs NVT
1 Mu natere Roumi tononimana ki yonai purumupu kewowena ka mu ubumpu Poru yo dibura ragidai dai mete kina ki tetampu piyara ragidai mu kawaimaga mosi si ka Diyuriyasi e idaiya nakatampu. Apunu Diyuriyasi e ka piyara ragidai tawana Roumi were bautagubu mu simaga ‘Kaiwawo Piyarai’ tagamawa ki mu kawaimaga mosi.
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 Ki makeya ka tawana Adirimisi ragidai mu wakamaga mosi tawana Aisiya egi papateya papateya bau-wagana kayawagana ki kayawagana kwaewagawa ki pokere nu waka ki kawareya yamipi manako kaigibi. Tawana Makedoniya mu apunumaga mosi si ka Aristakasi natere Tesaronika were bauwena ki nu banananibu mete kaigibi.
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 Nu kaiweya idiweya da nawaru puruwena ka nu natere Saidoni baigibi. Piyara mu kawaimaga Diyuriyasi e ka apunu bagi kawaya mosi ki pokere e Poru sibu, wagubu ke; “Kau nuwageya kau kowagiyoma mu bamamugu kaya-nuwagi da mu yawata gwedegwedei mo kau waitanimoto ki ka eba gwedei mete kina.” E inako wagubu ki pokere Poru e kowaiyoma bamamugu kayawena.
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 Nu ika idiweya da kamadimpi waka kawareya ade posigibi manako kaigibi kaiweya idiweya da nusuru towawa wirawena yawatanuga bodapupu ki pokere nu ruku mo si ka Saiparasi ki kwemipi wira rabineya kaigibi.
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 Nu egi kawareya inako kaiweya idiweya da tawana Sirisiya emipi kamadimpi ade kaiweya da tawana Pampiriyo emipi kamadimpi manako ade kaiweya da natere Maira baigibi. Natere Maira ka tawana Risiya rabineya.
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 Nu ika baigibi ka piyara ragidai mu kawaimaga ki waka mosi natere Arekisanda were bauwena ki natere Roumi kayawagana kwaewagawa ki empupu manako e nu waka ki kawareya kaigamana ki nana wagubu.
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 Nu kimpi ubumpi waka ki kawareya yamipi manako nu mara dai kaigibi kaiweya idiweya da kaiweya idiweya da nusuru towawa waka miniyawa ki pokere nu giyansu munta mena kaiweya idiweya da natere Naidasi emipi ki madaneya baigibi kaigibi. Nusuru towawa kawaya daganani nu yawata-nuga bodapupu ki pokere nu wiraigibi sumpi ruku mo si ka Kurisi ki kwempi wira rabineya kaigibi manako kaiweya idiweya da natere mo si ka Saromi muduwaraiya ki kwemipi wira ade kaigibi.
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 Nusuru towawa kawaya daganani wirawena ki pokere nu egi papateya papateya giyansu munta mena kaiweya idiweya da kaiweya idiweya da tawana mosi si tagamu ke ‘Waka Bagi Kawaya Idiwu Tawanai’ ki baigibi. Tawana ki ka natere Rasiya bameya.
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 Nu mara ropani kawaya ika idiweya da egi berokowagau ki marai bauwena. Diyu ragidai nu maranuga kawai si ‘Bani Ragipemei Ki Marai’ mete taganugu kayawena. Egi berokowena ade nu kaigamana yawatai ki ragiragi-wena ki pokere Poru waka ragidai ki tadebu, wagubu ke;
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 “Iyapananiyoma, nau wainapakani da nu ade kaigamu ki ka nu gwede berokoi mosi bananapamu manako gwedegwede berokotagisi, waka berokoyagisi, ade nu iyapana dai mete popoigamu.”
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 E inako wagubu ko waka ki apunai ade waka wadawa apunai mete kina ki mu ubumpu nu ade kaigamana ki nana tagubu ki pokere piyara ragidai mu kawaimaga yona ki mibipupu ko e Poru bonanai kwenupupu.
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 Waka idiwana watai ka eba bagi da nu nusuru marai ika idiwana ki nana ki pokere waka ragidai ropani kawaya ade kayatagamana wainamupu, tagubu ke; “Inako kaigamu da empamu. Nu natere Ponikisi baigemei bani pa mena bani.” Natere Ponikisi ka tawana bagi kawaya mosi ruku si Kurisi ki rabineya. Nusuru marai ki ka iyapana ika bagi kawaya idiwono mibai ka nusuru towawa ika kwaitana eba baiyagisi.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Nu nusuru towawa mareyawena emipi ka waka ragidai wainamupu da nu kaigamana ka baganai ki pokere waka taburubai egi kaumupu ki mu ade tainimupu manako nu kimpi ubumpi ruku si Kurisi ki egi papateya papateya kaigibi.
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 Nu kaigibi eba rowarowa ka nusuru kawaya daganani mosi ki si tagamu ke ‘Madega Posiwagau Deneya Nusurui’ ki ruku ki deneya bauwena.
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 Nusuru ki nu ade kaigamana ki nana nu yawatanuga bodapupu waka yabarai minibu wira ki pokere nu kamadimpi manako nusuru ebo waka wadubu kayawena ki deneya nu pa kaigibi.
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 Nu inako kaigibi kaiweya idiweya da ruku marai munta mosi si ka Kauda ki kwemipi wira rabineya kaigibi ka nusuru piritau bigawagawa manako nu kasiyaranuga pokaiya ka nu waka marai munta waka nikareya tainipemeya ki waka kawai ki rabineya tamipi.
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 Waka ragidai taburuba ragiragi kawaya pokaiya nu wakanuga naureya umampu dokodoko. Mu kudumaga ka kwaenda nu tawana Ribiya bameya kaigamana ki nana mibai ka tawana Ribiya ki deneya ka egi naya bamanugutau ki pokere nusuru waka yadini naya ki kawareya yarana ki ka eba baganai. Mu kudu inako wainapamawa ki pokere mu kukakuka kuduba kwarisitampu da nusuru mena waka wadana giyansu-giyansu mena kayawagana ki nana.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Nusuru ade kawayawagawa yarawa ki pokere nu ukwampi nawaru puruwena ka mu waka tekatekawagana ki nana gwedegwede dai waramupu egi isiyamupu.
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 Nu ade ukwampi nawaru puruwena ka mu waka ki ebo gwede-gwedei mete kina ki temupu mu mubo idamugere egi isiyamupu.
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 Mara ropani kawaya ka nu madega yo supama eba emitamemeya ko nusuru eba kewo-wena ko kasiyarai kawaya maramara bauwagawa waka gipiyawa. Mara ki makeya ka nu notanuga kauwena iya mo wadamana ki yawatai pa mena.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 Waka ragidai mara ropani kawaya kewowena bani eba kupamawa ki pokere Poru mu yabaramugu ubupu, wagubu ke; “Edamani, nau yonani naiya suwagu-buwani ki wi eba wainamupu. Wi yona ki wainampena tawana Kurisi idimpena ki ka waka yo gwedegwede yau kuduba eba berokotagumpena.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Ko nau karako suwagani ki wi wainapumuri; Kasiyara notapiyoi idiwoi. Nau kataineya da nu kuduba yewe idiwei ragidai nu paunanugu ka nu mo eba popoigamu ko waka mena berokoyagisi.
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 Nau ka Mamanuga God e iyapanai. E si nau tepapakani ko kemora ka e aneyai mosi tonopupu nau bamaneya bauwena,
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 wagubu ke; “Poru, kau kudu eba wainapiyowa. Kau tawana Roumi ragidai mu kaiwawomaga kawai Sita e yabareya uburi. Mamanuga God kau deni mena notaniyau ade bagi mena kau bamageya kwaewagau ki pokere iyapana kuduba yewe waka rabineya mete idiwu ki mo eba po-yagisi.” Aneya ki nau inako sidibu,
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 ki pokere edamani, wi notaga eba kau-yagisi ko kasiyara notapiyoi idiwoi. Mamanuga God sidibu ki wenayagisi ki nau sumapakani,
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 ko egi teniyoto ruku mosi kawareya isiyaniyoto.”
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 Nu pura apeya kewowena inako egi Adiriya ki kawareya nusuru kasiyarai pokaiya pa iweya wademeya da kemora paunau ka waka ragidai wainamupu da nu egi papateya waunitau baigamana kwaigemei.
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 Mu bowa mosi taburuba pokaiya kwimupu egi rabineya kaumupu manako bowa ki surawa da naya kawareya ukwapu ki ka mu ruwa makai rowarowaitau emupu. Eba rowarowa eweya ka mu bowa ki ade kaumupu manako ruwa makai rogobitau ki emupu ki pokere mu kataitagubu da egi papatai ka bamanugutau.
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 Mu nade waka ugwadana bebere ki kudeya wainamupu ki pokere mu waka nikareya taburuba apeya apeya egi nunumupu manako nawaru garugaru puruwagana ki nawanai notapamawa idiwa.
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 Waka ki ragidai waka kamadamana weki gwaiya kayatagamana wainamupu ki pokere mu waka marai munta ki wadumpu egi tamupu manako bera-tagubu, tagubu ke; “Nu taburuba dai waka yabareya mete nunumana ki nana kaigemei.”
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Mu inako beratagubu ko Poru ubupu piyara ragidai mu kawai-maga mete kina tadebu, wagubu ke; “Waka wadamu ragidai karako kaya-tagisi ki ka nu eba iyaigamu.”
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 E inako wagubu ki pokere piyara ragidai ki kaimpu waka marai munta ki e taburubai purumupu manako waka marai munta ki ebo mena egi kaya-wena.
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Mara dumai tarawa ki makeya ka Poru ubupu iyapana ki kuduba bani dai kupamana ki nana tadebu, wagubu ke; “Pura apeya nu taganugu kayawena ki wi pa idiwa bani mo eba kupamupu,
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 ki pokere nau yonani yau suwagani wainapumuri; Karako bani dai kupu-muri da wi kasiyara wadumuri. Wi bani eba kupumuri ki wi eba iyaiwagi ko wi ubumuri nau suwagubuwani ki makeya makeya kwaiwagi ki nau kataineya da wi bidara mo eba wadumuri.”
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 Poru inako wagubu manako bani buredi mosi wadubu iyapana kuduba nu yabunugu Mamanuga God bameya parauwena manako bani ki gerepupu kubabu.
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 Iyapana ki emupu ka kasiyara mu bamamugu bauwena manako mu mete kina bani dai kupamupu.
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 Nu waka ki rabineya idiweya ragidai ka iyapana ropani kawaya kuduba 276.
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 Nu bani kupamipi mateigibi kewowena ka mu waka tekatekawagana ki nana bani ika uburawa ki kuduba mete egi isiyamupu.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Nawaru ririwagawa makeya ka waka wadamawa ragidai tawana baigibi ki gogomupu ko mu egi papateya wata bagi kawaya naya mena mo emupu ki pokere tagubu ke; “Kwaigamu da empamu. Waka naya ki kawareya yaroto bo pa mena?”
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 Mu inako tagubu manako waka taburubai kuduba purumupu egi kamadumpu ade waka wirapiyamu ki anai taburuba pokaiya umamupu ki mete rikamupu manako kaimpu waka yabareya kukakuka mosi naiya wadumpu kwarisi ki ade bagimupu da nusuru waka wadana egi papasi deneya garugaru mena kayawagana ki nana.
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 Mu inako kwaetagamawa ko towawa wirawena waka yabarai egi paunau naya kawareya yapu kekekeke-wena manako towawa kasiyarai kawaya bauwena waka nikarai ki minibu puru.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Piyara ragidai wainamupu da dibura ragidai borau positagisi ki ka mu wakapatagisi kayatagisi ki pokere mu kuduba taunimana popo wainamupu.
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 Ko piyara ragidai mu kawaimaga ki Poru nene wainapupu ki pokere e ubupu e kowaiyoma ki tatamatapu, wagubu ke; “Nima eka kataiya ki sikipoto ekayagisi yabiri borau posiyagisi,
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 ko wi dai ki waka musupupu ki tapai dai tepumuri kawareya kaiwagi.” Nu inako kwaigibi manako nu kuduba bagi kawaya egi papateya borau posigibi.
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.