Atos 27
IYA YONAI (GDN) vs ARIB
1 Mu natere Roumi tononimana ki yonai purumupu kewowena ka mu ubumpu Poru yo dibura ragidai dai mete kina ki tetampu piyara ragidai mu kawaimaga mosi si ka Diyuriyasi e idaiya nakatampu. Apunu Diyuriyasi e ka piyara ragidai tawana Roumi were bautagubu mu simaga ‘Kaiwawo Piyarai’ tagamawa ki mu kawaimaga mosi.
1 E, como se determinou que navegássemos para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião por nome Júlio, da corte augusta.
2 Ki makeya ka tawana Adirimisi ragidai mu wakamaga mosi tawana Aisiya egi papateya papateya bau-wagana kayawagana ki kayawagana kwaewagawa ki pokere nu waka ki kawareya yamipi manako kaigibi. Tawana Makedoniya mu apunumaga mosi si ka Aristakasi natere Tesaronika were bauwena ki nu banananibu mete kaigibi.
2 E, embarcando em um navio de Adramítio, que estava prestes a navegar em demanda dos portos pela costa da Ásia, fizemo-nos ao mar, estando conosco Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Nu kaiweya idiweya da nawaru puruwena ka nu natere Saidoni baigibi. Piyara mu kawaimaga Diyuriyasi e ka apunu bagi kawaya mosi ki pokere e Poru sibu, wagubu ke; “Kau nuwageya kau kowagiyoma mu bamamugu kaya-nuwagi da mu yawata gwedegwedei mo kau waitanimoto ki ka eba gwedei mete kina.” E inako wagubu ki pokere Poru e kowaiyoma bamamugu kayawena.
3 No dia seguinte chegamos a Sidom, e Júlio, tratando Paulo com bondade, permitiu-lhe ir ver os amigos e receber deles os cuidados necessários.
4 Nu ika idiweya da kamadimpi waka kawareya ade posigibi manako kaigibi kaiweya idiweya da nusuru towawa wirawena yawatanuga bodapupu ki pokere nu ruku mo si ka Saiparasi ki kwemipi wira rabineya kaigibi.
4 Partindo dali, fomos navegando a sotavento de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Nu egi kawareya inako kaiweya idiweya da tawana Sirisiya emipi kamadimpi ade kaiweya da tawana Pampiriyo emipi kamadimpi manako ade kaiweya da natere Maira baigibi. Natere Maira ka tawana Risiya rabineya.
5 Tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Nu ika baigibi ka piyara ragidai mu kawaimaga ki waka mosi natere Arekisanda were bauwena ki natere Roumi kayawagana kwaewagawa ki empupu manako e nu waka ki kawareya kaigamana ki nana wagubu.
6 Ali o centurião achou um navio de Alexandria que navegava para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Nu kimpi ubumpi waka ki kawareya yamipi manako nu mara dai kaigibi kaiweya idiweya da kaiweya idiweya da nusuru towawa waka miniyawa ki pokere nu giyansu munta mena kaiweya idiweya da natere Naidasi emipi ki madaneya baigibi kaigibi. Nusuru towawa kawaya daganani nu yawata-nuga bodapupu ki pokere nu wiraigibi sumpi ruku mo si ka Kurisi ki kwempi wira rabineya kaigibi manako kaiweya idiweya da natere mo si ka Saromi muduwaraiya ki kwemipi wira ade kaigibi.
7 Navegando vagarosamente por muitos dias, e havendo chegado com dificuldade defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos a sotavento de Creta, à altura de Salmone;
8 Nusuru towawa kawaya daganani wirawena ki pokere nu egi papateya papateya giyansu munta mena kaiweya idiweya da kaiweya idiweya da tawana mosi si tagamu ke ‘Waka Bagi Kawaya Idiwu Tawanai’ ki baigibi. Tawana ki ka natere Rasiya bameya.
8 e, costeando-a com dificuldade, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laséia.
9 Nu mara ropani kawaya ika idiweya da egi berokowagau ki marai bauwena. Diyu ragidai nu maranuga kawai si ‘Bani Ragipemei Ki Marai’ mete taganugu kayawena. Egi berokowena ade nu kaigamana yawatai ki ragiragi-wena ki pokere Poru waka ragidai ki tadebu, wagubu ke;
9 Havendo decorrido muito tempo e tendo-se tornado perigosa a navegação, porque já havia passado o jejum, Paulo os advertia,
10 “Iyapananiyoma, nau wainapakani da nu ade kaigamu ki ka nu gwede berokoi mosi bananapamu manako gwedegwede berokotagisi, waka berokoyagisi, ade nu iyapana dai mete popoigamu.”
10 dizendo-lhes: Senhores, vejo que a viagem vai ser com avaria e muita perda não só para a carga e o navio, mas também para as nossas vidas.
11 E inako wagubu ko waka ki apunai ade waka wadawa apunai mete kina ki mu ubumpu nu ade kaigamana ki nana tagubu ki pokere piyara ragidai mu kawaimaga yona ki mibipupu ko e Poru bonanai kwenupupu.
11 Mas o centurião dava mais crédito ao piloto e ao dono do navio do que às coisas que Paulo dizia.
12 Waka idiwana watai ka eba bagi da nu nusuru marai ika idiwana ki nana ki pokere waka ragidai ropani kawaya ade kayatagamana wainamupu, tagubu ke; “Inako kaigamu da empamu. Nu natere Ponikisi baigemei bani pa mena bani.” Natere Ponikisi ka tawana bagi kawaya mosi ruku si Kurisi ki rabineya. Nusuru marai ki ka iyapana ika bagi kawaya idiwono mibai ka nusuru towawa ika kwaitana eba baiyagisi.
12 E não sendo o porto muito próprio para invernar, os mais deles foram de parecer que daí se fizessem ao mar para ver se de algum modo podiam chegar a Fênice, um porto de Creta que olha para o nordeste e para o sueste, para ali invernar.
13 Nu nusuru towawa mareyawena emipi ka waka ragidai wainamupu da nu kaigamana ka baganai ki pokere waka taburubai egi kaumupu ki mu ade tainimupu manako nu kimpi ubumpi ruku si Kurisi ki egi papateya papateya kaigibi.
13 Soprando brandamente o vento sul, e supondo eles terem alcançado o que desejavam, levantaram ferro e iam costeando Creta bem de perto.
14 Nu kaigibi eba rowarowa ka nusuru kawaya daganani mosi ki si tagamu ke ‘Madega Posiwagau Deneya Nusurui’ ki ruku ki deneya bauwena.
14 Mas não muito depois desencadeou-se do lado da ilha um tufão de vento chamado euro-aquilão;
15 Nusuru ki nu ade kaigamana ki nana nu yawatanuga bodapupu waka yabarai minibu wira ki pokere nu kamadimpi manako nusuru ebo waka wadubu kayawena ki deneya nu pa kaigibi.
15 e, sendo arrebatado o navio e não podendo navegar contra o vento, cedemos à sua força e nos deixávamos levar.
16 Nu inako kaigibi kaiweya idiweya da ruku marai munta mosi si ka Kauda ki kwemipi wira rabineya kaigibi ka nusuru piritau bigawagawa manako nu kasiyaranuga pokaiya ka nu waka marai munta waka nikareya tainipemeya ki waka kawai ki rabineya tamipi.
16 Correndo a sota-vento de uma pequena ilha chamada Clauda, somente a custo pudemos segurar o batel,
17 Waka ragidai taburuba ragiragi kawaya pokaiya nu wakanuga naureya umampu dokodoko. Mu kudumaga ka kwaenda nu tawana Ribiya bameya kaigamana ki nana mibai ka tawana Ribiya ki deneya ka egi naya bamanugutau ki pokere nusuru waka yadini naya ki kawareya yarana ki ka eba baganai. Mu kudu inako wainapamawa ki pokere mu kukakuka kuduba kwarisitampu da nusuru mena waka wadana giyansu-giyansu mena kayawagana ki nana.
17 o qual recolheram, usando então os meios disponíveis para cingir o navio; e, temendo que fossem lançados na Sirte, arriaram os aparelhos e se deixavam levar.
18 Nusuru ade kawayawagawa yarawa ki pokere nu ukwampi nawaru puruwena ka mu waka tekatekawagana ki nana gwedegwede dai waramupu egi isiyamupu.
18 Como fôssemos violentamente açoitados pela tempestade, no dia seguinte começaram a alijar a carga ao mar.
19 Nu ade ukwampi nawaru puruwena ka mu waka ki ebo gwede-gwedei mete kina ki temupu mu mubo idamugere egi isiyamupu.
19 E ao terceiro dia, com as próprias mãos lançaram os aparelhos do navio.
20 Mara ropani kawaya ka nu madega yo supama eba emitamemeya ko nusuru eba kewo-wena ko kasiyarai kawaya maramara bauwagawa waka gipiyawa. Mara ki makeya ka nu notanuga kauwena iya mo wadamana ki yawatai pa mena.
20 Não aparecendo por muitos dia nem sol nem estrelas, e sendo nós ainda batidos por grande tempestade, fugiu-nos afinal toda a esperança de sermos salvos.
21 Waka ragidai mara ropani kawaya kewowena bani eba kupamawa ki pokere Poru mu yabaramugu ubupu, wagubu ke; “Edamani, nau yonani naiya suwagu-buwani ki wi eba wainamupu. Wi yona ki wainampena tawana Kurisi idimpena ki ka waka yo gwedegwede yau kuduba eba berokotagumpena.
21 Havendo eles estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Senhores, devíeis ter-me ouvido e não ter partido de Creta, para evitar esta avaria e perda.
22 Ko nau karako suwagani ki wi wainapumuri; Kasiyara notapiyoi idiwoi. Nau kataineya da nu kuduba yewe idiwei ragidai nu paunanugu ka nu mo eba popoigamu ko waka mena berokoyagisi.
22 E agora vos exorto a que tenhais bom ânimo, pois não se perderá vida alguma entre vós, mas somente o navio.
23 Nau ka Mamanuga God e iyapanai. E si nau tepapakani ko kemora ka e aneyai mosi tonopupu nau bamaneya bauwena,
23 Porque esta noite me apareceu um anjo do Deus de quem eu sou e a quem sirvo,
24 wagubu ke; “Poru, kau kudu eba wainapiyowa. Kau tawana Roumi ragidai mu kaiwawomaga kawai Sita e yabareya uburi. Mamanuga God kau deni mena notaniyau ade bagi mena kau bamageya kwaewagau ki pokere iyapana kuduba yewe waka rabineya mete idiwu ki mo eba po-yagisi.” Aneya ki nau inako sidibu,
24 dizendo: Não temas, Paulo, importa que compareças perante César, e eis que Deus te deu todos os que navegam contigo.
25 ki pokere edamani, wi notaga eba kau-yagisi ko kasiyara notapiyoi idiwoi. Mamanuga God sidibu ki wenayagisi ki nau sumapakani,
25 Portanto, senhores, tende bom ânimo; pois creio em Deus que há de suceder assim como me foi dito.
26 ko egi teniyoto ruku mosi kawareya isiyaniyoto.”
26 Contudo é necessário irmos dar em alguma ilha.
27 Nu pura apeya kewowena inako egi Adiriya ki kawareya nusuru kasiyarai pokaiya pa iweya wademeya da kemora paunau ka waka ragidai wainamupu da nu egi papateya waunitau baigamana kwaigemei.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós ainda impelidos pela tempestade no mar de Ádria, pela meia-noite, suspeitaram os marinheiros a proximidade de terra;
28 Mu bowa mosi taburuba pokaiya kwimupu egi rabineya kaumupu manako bowa ki surawa da naya kawareya ukwapu ki ka mu ruwa makai rowarowaitau emupu. Eba rowarowa eweya ka mu bowa ki ade kaumupu manako ruwa makai rogobitau ki emupu ki pokere mu kataitagubu da egi papatai ka bamanugutau.
28 e lançando a sonda, acharam vinte braças; passando um pouco mais adiante, e tornando a lançar a sonda, acharam quinze braças.
29 Mu nade waka ugwadana bebere ki kudeya wainamupu ki pokere mu waka nikareya taburuba apeya apeya egi nunumupu manako nawaru garugaru puruwagana ki nawanai notapamawa idiwa.
29 Ora, temendo irmos dar em rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, e esperaram ansiosos que amanhecesse.
30 Waka ki ragidai waka kamadamana weki gwaiya kayatagamana wainamupu ki pokere mu waka marai munta ki wadumpu egi tamupu manako bera-tagubu, tagubu ke; “Nu taburuba dai waka yabareya mete nunumana ki nana kaigemei.”
30 Procurando, entrementes, os marinheiros fugir do navio, e tendo arriado o batel ao mar sob pretexto de irem lançar âncoras pela proa,
31 Mu inako beratagubu ko Poru ubupu piyara ragidai mu kawai-maga mete kina tadebu, wagubu ke; “Waka wadamu ragidai karako kaya-tagisi ki ka nu eba iyaigamu.”
31 disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 E inako wagubu ki pokere piyara ragidai ki kaimpu waka marai munta ki e taburubai purumupu manako waka marai munta ki ebo mena egi kaya-wena.
32 Então os soldados cortaram os cabos do batel e o deixaram cair.
33 Mara dumai tarawa ki makeya ka Poru ubupu iyapana ki kuduba bani dai kupamana ki nana tadebu, wagubu ke; “Pura apeya nu taganugu kayawena ki wi pa idiwa bani mo eba kupamupu,
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais e permaneceis em jejum, não havendo provado coisa alguma.
34 ki pokere nau yonani yau suwagani wainapumuri; Karako bani dai kupu-muri da wi kasiyara wadumuri. Wi bani eba kupumuri ki wi eba iyaiwagi ko wi ubumuri nau suwagubuwani ki makeya makeya kwaiwagi ki nau kataineya da wi bidara mo eba wadumuri.”
34 Rogo-vos, portanto, que comais alguma coisa, porque disso depende a vossa segurança; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Poru inako wagubu manako bani buredi mosi wadubu iyapana kuduba nu yabunugu Mamanuga God bameya parauwena manako bani ki gerepupu kubabu.
35 E, havendo dito isto, tomou o pão, deu graças a Deus na presença de todos e, partindo-o começou a comer.
36 Iyapana ki emupu ka kasiyara mu bamamugu bauwena manako mu mete kina bani dai kupamupu.
36 Então todos cobraram ânimo e se puseram também a comer.
37 Nu waka ki rabineya idiweya ragidai ka iyapana ropani kawaya kuduba 276.
37 Éramos ao todo no navio duzentas e setenta e seis almas.
38 Nu bani kupamipi mateigibi kewowena ka mu waka tekatekawagana ki nana bani ika uburawa ki kuduba mete egi isiyamupu.
38 Depois de saciados com a comida, começaram a aliviar o navio, alijando o trigo no mar.
39 Nawaru ririwagawa makeya ka waka wadamawa ragidai tawana baigibi ki gogomupu ko mu egi papateya wata bagi kawaya naya mena mo emupu ki pokere tagubu ke; “Kwaigamu da empamu. Waka naya ki kawareya yaroto bo pa mena?”
39 Quando amanheceu, não reconheciam a terra; divisavam, porém, uma enseada com uma praia, e consultavam se poderiam nela encalhar o navio.
40 Mu inako tagubu manako waka taburubai kuduba purumupu egi kamadumpu ade waka wirapiyamu ki anai taburuba pokaiya umamupu ki mete rikamupu manako kaimpu waka yabareya kukakuka mosi naiya wadumpu kwarisi ki ade bagimupu da nusuru waka wadana egi papasi deneya garugaru mena kayawagana ki nana.
40 Soltando as âncoras, deixaram-nas no mar, largando ao mesmo tempo as amarras do leme; e, içando ao vento a vela da proa, dirigiram-se para a praia.
41 Mu inako kwaetagamawa ko towawa wirawena waka yabarai egi paunau naya kawareya yapu kekekeke-wena manako towawa kasiyarai kawaya bauwena waka nikarai ki minibu puru.
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam o navio; e a proa, encravando-se, ficou imóvel, mas a popa se desfazia com a força das ondas.
42 Piyara ragidai wainamupu da dibura ragidai borau positagisi ki ka mu wakapatagisi kayatagisi ki pokere mu kuduba taunimana popo wainamupu.
42 Então o parecer dos soldados era que matassem os presos para que nenhum deles fugisse, escapando a nado.
43 Ko piyara ragidai mu kawaimaga ki Poru nene wainapupu ki pokere e ubupu e kowaiyoma ki tatamatapu, wagubu ke; “Nima eka kataiya ki sikipoto ekayagisi yabiri borau posiyagisi,
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, estorvou-lhes este intento; e mandou que os que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra;
44 ko wi dai ki waka musupupu ki tapai dai tepumuri kawareya kaiwagi.” Nu inako kwaigibi manako nu kuduba bagi kawaya egi papateya borau posigibi.
44 e que os demais se salvassem, uns em tábuas e outros em quaisquer destroços do navio. Assim chegaram todos à terra salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.